Dobra zima znači dobre pripreme! Mada se već svima popela na onu stvar, dugačka i slinava zima je dala i puno dobroga. Barem nama u Sljemenu 🙂
Bilo je hladnih, vjetrovitih dana s nametima od pola metra, kakvih se samo stariji trkači sjećaju. I krenula je zima rano, već sredinom prosinca, a zadržala se iznimno dugo, evo skroz do kraja ožujka, ali nismo propustili ni jedan jedini trening! Sredinom veljače smo već svi mislili da nam je staza oko Bundeka drugi dom, na kružnoj cesti oko jezera, dugačkoj 1600 metara smo izvrtjeli gomilu fartleka, pa čak i ubitačno dosadnih dugačkih treninga s bezbroj krugova. Ali sad možemo reći da se isplatilo i da je svaka minuta na Bundeku bila zlata vrijedna.
Prvo smo s ekipnog prvenstva Hrvatske donijeli tri momčadska pehara (jedan za drugo i dva za treće mjesto), a sad iz Osijeka i onaj najvrjedniji – za prvo! Curke u sastavu: Šustić, Gudalović, Mlađenović, Vrdoljak, Murgić, Blaženović, Ferenčak, Buršić i Šmitran su osvojile prvo mjesto, i tako ponovili uspjeh iz 2008. godine, kada su Jurišić, Orlić i Podnarčuk osvojile prvo polumaratonsko ekipno zlato za klub. Od kada su 2004. godine uvedena državna ekipna prvenstva u polumaratonu, Sljemenašice su na svakom osvajali po neko odličje, znači 10 pehara za redom (dva zlata, pet srebra i tri bronce):
Sinj 2004: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Palić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Trošić, Orlić, Goronja)
Osijek 2006: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Rajić)
Gorica 2007: treće mjesto (Jurišić, Orlić, Svrakić)
Sinj 2008: prvo mjesto (Orlić, Podnarčuk, Jurišić)
Osijek 2009: treće mjesto (Belović, Škevin, Podnarčuk)
Zagreb 2010: treće mjesto (Župić, Filipović, Krušec)
Rijeka 2011: drugo mjesto (Nikolesić, Jurišić, Ferenčak)
Sinj 2012: drugo mjesto (Nikolesić, Šustić)
Osijek 2013: prvo mjesto (Šustić, Gudalović)
Muška ekipa, inače zvanični prvaci u duplo dužoj distanci, u sastavu Vojvodić, Pomahač, Murat, Andrijašević, Androić, Jančijev, Pongrac, Radanac, Krajcar, Murgić, Maloševac, Dobrić, Matić, Maloševac, Stanišić i Čučuk je ovog puta zauzela četvrto mjesto. Muška konkurencija je uvijek dosta jača i naši dečki su na dosadašnjim prvenstvima ostvarivali sljedeće rezultate:
Sinj 2004: šesto mjesto (Rajković, Pecik, Škevin, Barić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Weber, Markulinčić, Havaš, Vončina)
Osijek 2006: treće mjesto (Kovač, Filipčić, Trs, Sobota)
Gorica 2007: treće mjesto (Katalenić, Kovač, Trs, Weber)
Sinj 2008: prvo mjesto (Sušić, Kovač, Vrdoljak, Murić)
Osijek 2009: šesto mjesto (Kovač, Dugić, Fresl, Zlomislić)
Zagreb 2010: šesto mjesto (Katalenić, Pomahač, Kovač, Dugić)
Rijeka 2011: peto mjesto (Kovač, Pomahač, Petrović, Vojvodić)
Sinj 2012: šesto mjesto (Vojvodić, Sarić, Pongrac)
Osijek 2013: četvrto mjesto (Vojvodić, Pomahač, Murat)
U Osijeku smo bili, po običaju najmasovniji tim, i nakon Atletskog kluba Agram i najuspješniji. Nastupilo je 27 članova kluba, a koliko je zima bila duga, oštra, te samim time i produktivna pokazuje podatak da je čak 18 naših trčalo svoje osobne rekorde!
No, to nije sve. Istovremeno, dok su se naši članovi borili uz obale Drave, na potezu od Zagreba do Čazme, na našem najstarijem ultramaratonu, svoju moć i efekte dobre zime je demonstrirala Veronika, glatko pobijedivši u konkurenciji žena, te ujedno bila najbolji hrvatski predstavnik u trci!
Ali, ni to nije sve. Dan ranije, na prvom državnom prvenstvu u X-duatlonu, pobijedila je Mirjana Kolac. Dobro, nije nastupila za Sljeme jer nas nema u tom sportu službeno, ali je naša članica, i što je još važnije, s nama je provela zimu 🙂
Ali, ima i još. Prije tjedan dana na 6-satnom ultramaratonu u Beogradu je pobijedila Tanja Ožanić, prešavši za to vrijeme 56,8km!
Odličan nastup Sljemenaša na ekipnom prvenstvu Hrvatske u krosu, održanom u subotu na obali Drave u Varaždinu, tako da nebi neki mislili da mi znamo samo trčati po Savskom nasipu. Vraćamo se s prvenstva s tri nova pehara, osvojena u jakim trkama s jakom konkurencijom, i nastavljamo trogodišnji niz. Naime, u posljednje tri sezone smo nastupili na svim ekipnim državnim prvenstvima u vanstadionskim trčanjima (polumaraton, maraton, kros, planinsko trčanje), svaki put imali i mušku i žensku ekipu i svaki put donijeli po barem jedno odličje!
Ovoga puta, najuspješniji smo bili baš tamo gdje smo do sada bili najneuspješniji – u muškoj konkurenciji na kratkoj stazi od 4km. Cure su nas navikle na medalje, bilo da se radi o kratkoj ili dugoj trci, dečki bi tu i tamo piknuli nešto na dugoj, a na kratkoj stazi su dečki do sada uvijek ostajali kratkih rukava. Do sada! Vrlo uvjerljivo drugo mjesto naše ekipe (iza AK Kvarner-Autotrans) u sastavu Nikola Špoljar, Šime Sušić, Viktor Sarić, Ivan Androić Caballero, Dejan Petrović, Hrvoje Pongrac, Aleksandar Ortynski i Jasmin Jašaragić i veliko slavlje na proglašenju, gdje je prednjačio šoumen Jazz, kojemu nikako nismo uspjeli dokazati da drugo mjesto nije najviša stepenica na postolju 🙂
Cure su nam donijele dvije bronce i to Martina Ilijanić, Mirjana Kolac, Katica Rumbočić, Jelena Brezak, Paula Vrdoljak, Ivana Blaženović i Božena Buršić na kratkoj stazi od 4km, te Nikolina Šustić, Veronika Jurišić, Ana Gudalović, Majda Horvat, Aleksandra Mlađenović i Adrijana Šimić na dugoj stazi od 8km. Po ispisu imena vidi se da smo bili i najbrojniji, s tim da se, za razliku od drugih, nismo krpali, već smo na prvenstvo vodili samo one najbolje, dečke iz prve i druge trening grupe, a cure iz treće i četvrte.
Najviše nas je nastupilo na muškoj dugoj stazi od 12km, čak 11 (Milorad Vojvodić, Ivan Murat, Renato Pomahač, Igor Goričanec, Dragan Sobota, Neven Andrijašević, Stjepko Jančijev, Josip Babić, Ivan Milinković, Domagoj Puzak). U vrlo jakoj konkurenciji su osvojili na kraju peto mjesto, jer su svoje najbolje trkače ove godine postavili u tu konkurenciju Agram, Dinamo i Aviokarte, uz dodatak odličnih Zagoraca iz Rudolfa Perešina. Svoju pravu vrijednost će aktualni ekipni prvaci u maratonu (Mićo, Murat i Renato) pokazati uskoro na puno dužoj stazi.
Po prvi put smo na nekom službenom natjecanju imali i ekipu u mlađim kategorijama, a čast da probiju debeli 12-godišnji led su imali u kategoriji mlađih juniora Dragan Maloševac, Albert Seitz i Borna Mihoci u trci na 4km. Dečki su jako mladi, rođeni 1997-1999, i za njih je ovo isto prvo iskustvo takvog tipa.
Sve u svemu, odlično natjecanje, mada je staza bila daleko od pravog istinskog krosa, i ne bih se začudio da, kako je krenulo, uskoro imamo kros prvenstva na tartanu. Kad u trci od 12km imamo samo 12m visinske razlike, onda to jednostavno nije kros. Organizatori bi ubuduće trebali s više mašte pronalaziti staze za ovu lijepu disciplinu. Umjesto da stazu provuku kroz grmlje, preko potoka i balvana, s puno hupsera i krivudavih staza, na neutabanim dijelovima livada, sve se uglavnom svodi na makadam, koji je samo sljedeći nivo ka asfaltu, koji je pak sljedeći nivo ka tartanu. Kros je krajnje tradicionalna disciplina, iz koje su nastale sve danas priznate i verificirane trkačke unutar i vanstadionske discipline, i mislim da ga treba njegovati u njegovom izvornom obliku.
Još par informacija vezanih uz 5. BROOKS Savski polumaraton:
PRIJAVLJENO: Ukupno 442 učesnika, od čega 125 na kratkoj trci od 5km i 317 na polumaratonu. Od toga 134 žene i 308 muškaraca, znači, iz dosadašnje trkačke perspektive, u odličnom omjeru 1:2,5, ili dvije žene na pet muškaraca 🙂
Online prijave su završile. Kojima to nije uspjelo, stignu se još uključiti u subotu i nedjelju prilikom podizanja startnih brojeva.
PASTA PARTY I PODIZANJE STARTNIH BROJEVA U SUBOTU: U subotu od 18-21h u prostorijama Atletskog kluba SLJEME u Trnjanskoj 87. Obzirom da imamo veliki broj prijavljenih učesnika, preporučam svima koji su u mogućnosti da dođu u subotu i podignu svoj startni broj i majicu u miru, kako bi izbjegli stajanje u redu pred trku. Kao i na svim masovnim trkama, dodatni zajednički carboloading, poznatiji kao Pasta Party!
PODIZANJE STARTNIH BROJEVA U NEDJELJU: Od 8:30 do 10:45 u balonu Boćarskog doma. Obzirom da se očekuje preko 400 trkača, evo dva savjeta za ubrzavanje: dođite na prijavu što ranije i pripremite točan iznos, polumaraton = 40kn, a 5km = 20kn (neprijavljeni 10kn više), majica = 40kn. Bit će tri stola za podizanje brojeva i jedan pult posebno za majice.
PARKIRANJE: Cvjetno naselje, na parkiralištu Boćarskog doma (200m od starta) i Kockice (bivša zgrada CK, 500m od starta). Parkiranje nedjeljom je besplatno.
GARDEROBA: Na raspolaganju će u balonu biti dvije svlačione (muška i ženska), koje će biti za vrijeme trke zaključane. Ipak, svoje dragocjenosti nemojte ostavljati unutra, jer organizator ne može jamčiti apsolutnu sigurnost. Svlačionice su male, nedostatne za sve, tako da preferirajte gepek, ako ga imate.
STARTNI BROJ: Startni broj stavite na svoja prsa i zakvačite s 4 ziherice, čime ćete pomoći organizatoru i sebi (olakšati posao sucima, tj. izbjeći eventualan upis krivog broja, drugim riječima osigurati si mjesto na ciljnoj listi). Iz istih razloga, dodatno – ako je ikako moguće, izbjegavajte masovni finiš i probajte duele riješiti prije ciljne ravnine. Molimo startne brojeve broj 6, 9, 66, 68, 86, 89, 99 da pripaze i ne okrenu brojeve naopako.
STAZA: Start i cilj su predviđeni na nasipu ispred Boćarskog doma. Trči se u smjeru Ljubljane po sjevernoj obali Save do Jankomirskog mosta, prelazak preko, te povratak južnom stranom, uz prelaz preko pješačkog mosta do cilja. Na svom putu će preći, što ispod, a što preko, četiri zagrebačka mosta (karta trke nalazi se OVDJE). Savski nasip je omiljeno zagrebačko trkalište; teren je mekan, trči se u lijepom prirodnom ambijentu, i to je, zasad, jedini hrvatski polumaraton bez prisustva automobila. Vremenska prognoza kaže da ćemo imati toplo vrijeme za ovo doba godine uz vjerojatnost lagane kišice. Teren će možda na nekim dijelovima biti mekan i blatnjav, ali, sve su to draži off-road trčanja, stoga dodatno savjetujemo i adekvatan izbor tenisica! Na okrepnim stanicama (5km, 10km, 15km) će biti flaše s vodom i u čašama. U cilju također + cedevita, sokovi, voće i keksi.
PEJSMEJKERI: Ove godine ćemo uvesti i pejsmejkere u trci. Diktatori tempa će biti označeni balonima i vodit će grupe na 1:40, na 1:50 i na 2:00!!
STARTNINA: Samo 40 kuna, uz koju ide objašnjenje: Startnina u pravom smislu riječi znači startnina, što znači da se za nju kupuje nastup na natjecanju, tj. plaća se organizacijski trud i trošak. Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke za uspomenu, dodat će još 40 kuna. Razlog tome je što trkači u pravilu ne nose obične tanke bijele majice, vrijedne 10-15kn, već im se samo gomilaju u ormaru, a koje ipak povisuju startninu. Ovog puta je trkačima ostavljeno na izbor da li žele majicu (i koje veličine). Žene će, naravno, dobiti ženske majice, strukirane! Vojničkog graha ili gulaša poslije natjecanja isto tako neće biti, ali smo zato uveli pasta-party dan ranije. Tko želi jesti poslije trke, 100m od Boćarskog doma je jedna od boljih zagrebačkih pizzeria – „Maslina“.
NAGRADE: Osim standardnih pehara i medalje za najbolje pojedince i ekipe, imamo i tombolu nakon trke. Iz kutije u koju ste nakon trke vratili startni broj izvući ćemo najsretnijeg i najsretniju učesnicu, koji će dobiti Brooksov model tenisica Pure Flow.
PROGLAŠENJE: U 14:30.
BROOKS: Na trci će se moći povoljno kupiti tenisice marke Brooks, zainteresirani neka ponesu novac.
Odlična tekma na kraju 11. po redu Zimske lige Lagvić, u kojoj je nastupio 91 trkač, od čega na cesti 58, od kojih je 21 postavilo svoje osobne rekorde. Čak 11 učesnika ispod 50 minuta, i što je najvažnije, čak 3 ispod 44 minute, što se od postanka Svijeta dogodilo samo jedanput, i to jako davno, početkom stoljeća!
Ovozimsko nedjeljno natjeravanje po Sljemenu je bilo relativno neuobičajeno. Šest puta se skupilo više od 100 učesnika, ali je u posljednjih 5 kola zima i snijeg učinila svoje i drastično smanjila natalitet, poglavito na Mrcini. Naime, prosjek učesnika po trci u prvih 7 “suhih” kola je iznosio 109, a posljednjih 5 “bljuzgavih” samo 79, znači prosječno 30 manje. Posebno je patila Mrcina, na kojoj je u prvim kolima gmizalo prosječno čak 75 duša, da bi siječanjski i veljački prosjek pao na bijednih 25 avanturista. Zahvaljujući tome, mnogi su mrcinaši nakon nove godine prebjegli na cestu, što je rezultiralo činjenicom da smo na cesti imali po završetku priče 25 učesnika više nego na Mrcini (213:188), dok ih je lani bilo manje za 33 (167:200).
Na kraju balade, ipak rekordna godina, u kojoj smo prvi put prebacili brojku od četiri stotine, s ukupno 401 učesnikom, s najvišim dosadašnjim prosjekom po kolu – 97! Liga je još jednom pokazala svoj trade-mark: masovnost, dobar izazov, odličan trening, izvrsna atmosfera, kolači, torte, kuhano vino, čaj, juha, snijeg, zima, niske temperature, bijeg u prirodu!
U zadnjem kolu pobjeda za Andreja Višticu, svakako najpoznatijeg sportaša na Lagviću ove zime, odličnog triatlonca, koji svojim rezultatima, skromnošću i odnosu spram sporta samo može poslužiti kao primjer ostalima. Osim njega, ligu su obilježili, prije svih Damir Rogić, o kojem sad već kruži, ne bez osnove, priča da je došao s neke druge planete, zatim Nikica Smolić, osmi pobjednik lige, te Veronika Jurišić, koja je zadnji put izgubila trku na Lagviću prije više od pet godina, te ima trenutni niz od 35 pobjeda za redom!
CESTA, muškarci: Mada je ispočetka izgledalo da će to biti duel Mile Šikmana i Kreše Babića, Nikica Smolić, koji se na cestu prebacio tek u trećem kolu, se polako penjao ka vrhu tabele i kada je ispunio kvotu od sedam nastupa, bilo je očigledno da mu pobjeda neće izmaći. Žilav otpor je pružio na kraju Krešo, koji je u zadnjoj trci postavio čak i svoj PB, ali je uspio zaostatak svesti tek na nešto manje od 2 boda. Drugo, treće i četvrtoplasirani (Babić, Šikman, Paver) su imali svih 13 nastupa i očito su igrali na nagradne bodove, a Babić je u svih 13 trka išao ispod 50 minuta. Osim spomenute trojke, komplet lige je odradio i Velimir Stiasni, što je i bilo za očekivati, obzirom da se radi o rekorderu lige s ukupno 94 nastupa, koji posljednje tri zime nije propustio ni jedno kolo!
CESTA, žene: Uvjerljiva Veronikina pobjeda, sa skoro 100 bodova prednosti ispred ostalih, posve očekivano. Drugo i treće mjesto za cure iz nekadašnjeg Veterana, Anitu Antolković i Kristinu Bogdanić. Čak 39 cura u konkurenciji, što je isto tako jedan od rekorda ove zime. Za usporedbu, u prvoj sezoni ih je bilo samo 14.
MRCINA, muškarci: Rogić je u startu razbio sve nade ostalima, pa je nadmetanje prošlo slično kao olimpijski skok u dalju 1968. u Meksiku, kada je Bob Beamon prvim skokom u prvoj seriji ubio natjecanje i neizvjesnost. Njegov rekord staze 35:23 bi mogao potrajati kao i Beamonov 🙂
MRCINA, žene: Mrtva trka između dvije debitantice na Lagviću, obje u Ž45 kategoriji – Adrijane Šimić i Sandre Juhaz, koju je na kraju dobila Adrijana sa samo 2 boda prednosti. Da su se kojim slučajem natjecale na cesti, sigurno bi se borile za drugo mjesto iza Veronike, što je pokazala Adrijana zadnjom trkom, kada se okušala na cesti i otrčala pristojan rezultat 57:45.
PEDINA KOMBINACIJA: Tijesno u ženskoj i posve izvjesno u muškoj konkurenciji. Pobjede za Sonju Šmitran, koja je tek zadnjom trkom i osobnim rekordom se odlijepila od Milane Murgić, dok je Damir Rogić samo trebao zadovoljiti statistički neophodan broj nastupa da osigura pobjedu ispred Dade Sobote, koji je zadnjom trkom pobjegao legendarnom Pelcu.
PROGLAŠENJE: za sve kategorije, što znači za prvih deset na cesti, na Mrcini i u Pedinoj kombinaciji, u muškoj i ženskoj konkurenciji, će se održati na Skupštini AK Sljeme u petak 22.02. u dvorani na prvom katu u zgradi tribine na Otoku Univerzijade na Jarunu, s početkom od 18h.
Za kraj, po tradiciji, zadnje kolo je ujedno i klupsko prvenstvo Sljemena u planinskom trčanju, jedanaestu godinu za redom, tako da je trka imala i dodatnu, unutarklupsku draž. Očekivana pobjeda za Veroniku kod cura i velika neizvjesnost kod muškaraca, obzirom na gustu kvalitetu Sljemenaša ove godine, kada se uzme u obzir da je tijekom liga čak 20 članova trčalo Lagvić brže od 50 minuta! Na kraju ipak pobjeda za Rogića, ispred Nikole Špoljara i Viktora Sarića. Poredak Sljemenašica: Veronika, Adrijana Šimić, Majda Horvat. Lista dosadašnjih prvaka AK Sljeme:
Ultramaraton je bilo koja trkačka manifestacija koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama, također i u dvorani, nerijetko na traci. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.
Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju oni s relativno okruglim brojkama: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata, 48 sati, 6 dana. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi rang-listu, te kontinentalne i svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Oba svjetska rekorda na 100km drže Japanci – u muškoj konkurenciji Takahiro Sunada (6:13:13), a u ženskoj Tomoe Abe (6:33:11). Inače, od svih svjetskih rekorda u preostalim atletskim disciplinama, na 100km je u postocima najmanji zaostatak ženskog u odnosu na muške rekorde. Iznosi samo 5%, dok je u svim ostalim iznosi u pravilu oko 10%.
– Najduži službeni ultramaraton je Self-Transcendence 3100 Mile Race, u dužini od 4,989 kilometara. Trkači vrte krug od samo 833 metra i imaju na raspolaganju 52 dana da završe trku tijekom srpnja i kolovoza u kvartu Queens u New Yorku. Što znači da moraju u prosjeku svakog dana otrčati 98 kilometara da bi je završili u vremenskom limitu. Rekorde drže Nijemac Madhupran Wolfgang Schwerk (41 dan + 8 sati) i Amerikanka Suprabha Beckjord (49 dana i 14 sati), mada mi oboje smrde na Indijce. Mandhupran je prosječno svakog dana prelazio 120 kilometara, a Suprahba točno 100!
– U periodu od 1992-1995 održavana je Trans America Footrace, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prve «vremenske ultre» u Hrvatskoj: 12-satnog ultramaratona Forrest Gumpa, održanog 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
– Najveći i najstariji svjetski ultramaraton je COMRADESu Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean. Trka se održava od 1921. godine, s ratnom pauzom 1941-1945, tako da je do sada održana 87 puta.
– Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Zašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
– Međutim, ni to nije sve. Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Iste godine proslavio je i svoj 70. rođendan!
– Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?
Iz ovih podataka se može lako zaključiti da ultramaratoncima godine ne smetaju. Ustvari, ne samo da ne smetaju nego im idu u prilog. Naime, životni i trkački vijek ultraša je iznimno dug, prvenstveno zato jer treba dugo godina trčanja da bi se uopće postalo. Jednom kada ultraš stasa, rijetko prekida trkačku karijeru, tako da ostaje u trčanju praktički zauvijek. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Ultraši su u biti pravi trkači! Kad kažem pravi, pri tom ne mislim na njihove rezultate, rekorde, izgled, tehniku i sve ono što bi moglo upućivati na to. Ultraši su pasionirani trkači, koji, istinabog, vole rekorde i rezultate (uglavnom dužinske naravi), ali bi oni trčali i da svega toga nema. To su ljudi koji trče u pravilu svakog dana, rijetko kad sustavno treniraju, ne vole tapering, carboloading… Oni bi trčali i da nema organiziranih trka, klubova i ostalih trkača, da ne postoji trkačka scena, da se nije desio trkački bum, a o novčanim nagradama da ne pričam.
Ustvari, kad malo bolje razmislim, vjerojatno su prvi trkači bili upravo ultraši. Čovjek je u svojim prapočecima, ne bi li došao do hrane, lovio svoj ručak na način da bi satima, a nerijetko i danima pratio svoj plijen, inače na kratkim prugama brži od njega, i na taj način ga izmorio i prehranio sebe, svoju obitelj i svoje pleme. Drugim riječima, naša vrsta je produžena zahvaljujući ultrašima :).
Još me malo misli drže u tom dobu i razmišljam da li je i tada nekog od tadašnjih trkača-lovaca zarazio trkački virus? Uvjeren sam da jeste, obzirom da se tada, čak i puno više nego danas, živjelo instinktivno. Jer, ako su crtali svoja «umjetnička djela» po zidovima pećina, sasvim sigurno ne u namjeri da ih prodaju ili steknu status u cijenjenim umjetničkim krugovima, sigurno su neki i trčali (mimo lova na mamute). Možda su bili svjesni treninga koji im daje veće šanse za preživljavanje, samim time bolju poziciju u plemenu, te uzročno posljedično lakši i širi odabir partnera s kojim će prenijeti svoje bolje gene, bilo da se radi o urođenim ili stečenim. Možda i nisu, zato jer je lov, zbog nedostatka škrinje za zamrzavanje, bio gotovo svakodnevan i trajao je praktički do kraja života, što u principu i jesu karakteristike današnjih ultramaratonaca :).
Hrvatski ultramaraton se upravo širi i to kolateralno, uz trenutni all-round trkački mini-bum, uz zapaženi razvoj trail trčanja i trekinga. Dugo je godina 12-satna ultra Forrest Gump bila perjanica, ustvari jedina zvijezda na našem ultraškom nebu (Supermaraton Zagreb-Čazma pravno-formalno jeste ultra, ali je to ipak samo nešto duži maraton), a u zadnjih par godina stvari se počinju mijenjati na bolje. Od ove godine ultramaraton i službeno ulazi u zajednicu priznatih sportova i disciplina, i po prvi put ćemo dobiti zvanične prvake Hrvatske u trčanju na 100 kilometara, koji će, shodno tome, ostvariti izvjesne sportske beneficije kao u bilo kojoj drugoj atletskoj disciplini, sukladno pravilniku.
Dakle, prvo državno prvenstvo u ultramaratonu je na rasporedu 04.05. u Zagrebu, a organizaciju će obaviti Atletski klub Sljeme. Točna lokacija još nije određena, ali najvjerojatnije će se održati na obali jednog od dva zagrebačka jezera – Bundek ili Jarun. Staze za 100-kilometarsku ultru mogu biti od točke A do točke B, ali mogu biti i kružne, s tim da krugovi ne smiju biti kraći od 3, niti duži od 25 kilometara. Zbog lakše organizacije, kontrole, logistike i nadzora, bolje su kružne staze, tako da će prvenstvo u Zagrebu biti na stazi koja će imati krugove unutar 3 i 6 km. Visinska razlika ne smije biti veća od 0,5%, a staze na Bundeku i Jarunu zadovoljavaju taj uvjet jer su gotovo u potpunosti ravne. Vremenski limit trke bi trebao iznositi 12 sati. Trka će biti otvorenog tipa, što znači da će na njoj moći nastupiti svi oni koji to žele, ali u konkurenciju za državno prvenstvo će ući samo trkači koji su članovi hrvatskih atletskih klubova, koji su uredno registrirani u Hrvatski atletski savez, koji imaju ovjereni liječnički pregled (ne stariji od 6 mjeseci) i koji su na vrijeme prijavljeni od strane svog kluba. Znači, ukratko – kao i u svim ostalim atletskim disciplinama.
Osim toga, Šimun Cimerman, alfa, romeo i omega-3 hrvatske avanturističke scene, već par godina radi «Velebitsku stotku», koja u biti nije pravi ultramaraton (a i nije 100km) jer staza nije strogo definirana, dozvoljene su kratice i gotovo da svaki učesnik ima drugačiju stazu, što je u ultraškom (i bilo kojem drugom atletskom) svijetu nedozvoljeno, pošto svi moraju proći podjednaku udaljenost. Međutim, priča je dobra, i samim time dolijeva ulje na vatru ultraškog plama. A dolit će je ove godine i Istarska ultra na 100 milja (www.100miles.srk-alba.hr/) u organizaciji SRK «Alba» iz Labina i SD «Trickeri» iz Pazina. Trka ima standardiziranu i relativno točnu dužinu, ali je visinska razlika velika (4580m), staza također nedefinirana i neobavezna, tako da spada u kategoriju tzv. avanturističkog ultramaratona ili ultra-traila, dakle slična priča kao i s Velebitskom stotkom. Sve u svemu, hrvatski ultraši imaju, za razliku od prijašnjih godina, veliki izbor velikih trkačkih izazova.
Inače, svjetski savez za ultramaratonsko trčanje (IAU – International Association of Ultrarunners), svake godine organizira Svjetska i europska prvenstva u 4 ultraške discipline: 50km, 100km, 24 sata i ultra-trailu. Sva ta prvenstva su pod okriljem IAAF-a, krovne svjetske atletske federacije, što pravno znači da su priznata i da se na njima može nastupiti samo uz suglasnost i prijavu od strane nacionalnih atletskih saveza.
Za kraj samo podaci o trenutnim svjetskim (i hrvatskim) rekordima u nekim standardiziranim ultraškim disciplinama:
12-sati, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske je Hrvoje Kovač sa 137 kilometara i 270 metara (14.05.2011., Zagreb, Forrest Gump).
12-sati, žene:Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske je Nikolina Šustić, koja je 14.05.2011. na Forrest Gumpu istrčala 130 kilometra i 210 metara.
24-sata, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 303.5 km (05.10.1997., Adelaide, Australija).
24-sata, žene: Mami Kudu (Japan) – 254,4 km (13.12.2009., Soochow, Tajpeh). Neslužbena rekorderka Hrvatske je Veronika Jurišić sa 202,5 km na Svjetskom prvenstvu 13.05.2010. (Brive, Francuska).
48-sata, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 473.5 km (03-05.05.1996., Surgeres, Francuska).
48-sata, žene: Sumie Inagiki (Japan) – 397.1 km (021-23.05.2010., Surgeres, Francuska).
6 dana, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 1038.9 km (20-25.11.2005., Colac, Australija).
6 dana, žene:Sandra Barwick (Novi Zeland) – 883,6 km (18-24.11.1990., Campbelltown, Novi Zeland).
100 milja, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 11:46 (7.11.1984., New York, USA).
100 milja, žene:Ann Trason (USA) – 254,4 km (04.05.1991., New York, USA).
1000km, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 5 dana, 20:13 (20-26.05.1988., New York, USA).
1000km, žene:Sandra Barwick (Novi Zeland) – 7 dana, 16:08 (16-24.10.1991., New York, USA).
1000 milja, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 10 dana, 10:30 (20-30.05.1988., New York, USA).
1000 milja, žene: Sandra Barwick (Novi Zeland) – 12 dana, 14:38 (16-28.10.1991., New York, USA).
Ako ste pažljivo proučili liste, vjerojatno vam nije promakao podatak da sve muške rekorde drži Australac grčkog porijekla Yiannis Kouros, poznat pod nadimkom «Bog trčanja» (Runing God). Čovjek s nevjerojatnim dostignućima, koji drži sve ultraške rekorde, i koji u svakoj disciplini ima po 10-ak najboljih rezultata svih vremena, s time da druga osoba na tim listama zaostaje uglavnom iza njega u pravilu za više od 10%!! Ako ste do sada mislili da je Gebrselassie najveći trkač svih vremena, razmislite još jednom 🙂
MJESTO: Zagreb, savski nasip kod Boćarskog doma VRIJEME: Nedjelja, 02.03.2013. (start u 11:00) DISCIPLINE: – polumaraton = 21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 5 okrepnih stanica (6km, 11km, 15km, 18km i cilj) – kratka trka (5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode)
NAGRADE: Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno te za tri najbolje muške (3 člana) i ženske ekipe (3 članice) u polumaratonu.
TOMBOLA: Nakon trke svi startni brojevi idu u kutiju na izvlačenje, a najsretniji u muškoj i ženskoj konkurenciji će dobiti Brooks trkačke tenisica:
polumaraton – 40 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.
kratka trka – 20 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.
Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, kratka trka 30kn).
Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke može je naručiti prilikom online prijave i podići na startu, skupa sa startnim brojem (cijena majice 40kn).
Nova pobjeda za Safeta na Totalnom hendikepu, gdje se zaista vidi tko kolko vrijedi kada ga se rastereti otegotnih okolnosti. Najveća zvijezda ovogodišnjeg zimskog prijelaznog roka je već na početku nove sezone opravdala velika očekivanja Atletskog kluba Sljeme. Stručni stožer njegovog bivšeg kluba, u kojem je Safet inače ponikao, očito nije u njemu prepoznao veliki igrački potencijal te mu, shodno tome, nije poklonio dovoljno veliku minutažu. Ah, kako su samo bili u krivu… Safet je već u prvoj pravoj utakmici za svoj novi klub odnio najvažniji trofej godine, i dokazao da je vrijedan svake lipe svog transfera! Pogledajmo kratki izvještaj po završetku utakmice, kojeg je napravio za TV-Štenaru specijalni izvjestitelj Chuchuck:
Btw, utakmica je protekla u znaku loših vremenskih uvjeta, pa su trkači većinu vremena proveli na sredini terena, uz pregršt klizećih startova, koje arbitar nije pravovremeno sankcinirao žutim kartonima, pa je prijetila opasnost da grubost pokvari opći dojam. Gledatelji su uglavnom negodovali, a posebno je glasna bila publika na sjevernom dijelu Medvednice koja je glasno sumnjala u spolnu orijentiranost suca.
Koliko je utakmica bila nezanimljiva najbolje potvrđuje podatak da je na Mrcini pobjednički gol postiglo gostujuće lijevo krilo Pacak, što mu je prvijenac u dugoj i siromašnoj trećeligaškoj karijeri.
Braćo, sestre i ostali… Evo, nakon dugih 11 sezona dogurali smo i na Lagviću do broja 100. Mislim, broj ko broj, kakve veze ima sad što u sebi sadrži 3 znamenke, pitaće neki. Neznam, ali znam da ćemo u ime toga imati tortu na vrhu!
Uglavnom, evo malo statistike iz dosadašnjih 99 zimskih nedjelja:
– Nastupilo je ukupno 968 putnika namjernika, od čega 745 muškića i 223 cure, zadovoljavajućeg omjera u postocima – 77:23.
– Najviše puta su nastupili Velimir Stiasni (92) kod muškaraca i Veronika (71) kod žena.
– Najviše uzastopnih dolazaka ima Željko Paver, koji nije propustio ni jedno kolo više od 6 godina, točnije u periodu od 06.11.2005. do 27.11.2011., kada mu je zatajila vekerica.
– Najviše pobjeda u muškoj konkurenciji ima Mladen Čižić (24), i to sve na Mrcini, a Veronika u ženskoj (64), sve na cesti, osim jednom na Mrcini. UKupno je do sada čak 94 osoba upisivalo pobjedu.
– Najviše učesnika zabilježeno je u trećem kolu ove zime, kada je nastupio 141 učesnik.
– Rekorde staza u muškoj konkurenciji drže Dražen Dinjar na cesti (39:44) i Damir Rogić na Mrcini (35:23), dok u ženskoj Veronika drži oba (47:25 i 43:11).
Osim, što će ove nedjelje biti stoto po redu kolo, imat ćemo i tradicionalni “Totalni hendikep”, a za one koji neznaju o čemu se radi, evo kratkog objašnjenja:
Odnos visine i težine je vrlo važna stavka u sposobnostima, tj. mogućnostima trkača na duge staze, zbog činjenice da osobe s nižim indeksom tjelesne mase imaju manju potrebu za opskrbu kisikom, i obrnuto. Naravno, to je generalno gledajući, individualno postoje još neka odstupanja od osobe do osobe u pogledu tjelesne građe. Za planinsko trčanje taj faktor ima za još jedan nivo veće značenje jer trčanje uzbrdo, između ostalog, prkosi i gravitaciji, što znači da manja masa pruža manji otpor prema istoj.
Shodno tome, granična vrijednost indeksa tjelesne mase je 20 (granica između pothranjenosti i normale), za koju nitko ne dobiva postotak hendikepa. Za svaku višu brojku od 20 oduzima se 3 posto, a za svaku nižu se dodaje 3 posto vremena na postignuti rezultat. Indeks tjelesne mase se izračunava na sljedeći način: težina u kilogramima podijeljeno visina u metrima na kvadrat. Što znači da će svi učesnici prije starta biti izmjereni i izvagani (tj, samo oni koji to žele). Element godina i spola nije potrebno dodatno objašnjavati, s obzirom da se koristi u svakom kolu, što je, između ostalog, i obilježje ove lige, koje svima daje jednake šanse za visoki plasman, bez obzira na otegotne ili privilegirane okolnosti. Standardnom hendikepu svjetske veteranske atletske federacije pribrojit će se i hendikep indeksa tjelesne mase i to je to. Onima koji ne idu po cesti već po Mrcini, oduzima se 10% hendikepa (koliko je otprilike Mrcina brža u odnosu na cestu).
Da rezimiramo stvari: Rezultat u trci, minus postotak na godine, spol, Mrcinu i masu, dat će nam jednu posve novu sliku o mogućnostima pojedinih trkača. U posljednjih pet sezona, otkada se provodi, totalni hendikep je dao iznenađujuće podatke, a pobjeđivali su:
Opet zanimljivo kolo, najviše zbog nastupa neokrunjenog sljemenskog of-road kralja Damira Rogića na cesti. Pobijedio jeste (43:36), ali dvojica su ove godine već išli bolje (Vištica 43:17; Špoljar 43:26). Međutim, ovo je, osim po masovnosti, najjača dosadašnja liga i po rezultatima. Dva kola prije kraja imamo po prvi put čak 25 trkača koji su se u sezoni spustili ispod 50 minuta, od čega čak (pomenuta) trojica ispod 44! Ali, ni cure nisu nimalo zaostale, dapače. Ove zime čak devet njih ispod sata, što se također do sada još nije desilo u jednoj zimi, a od toga po prvi put dvije ispod 50 minuta!
Druga zanimljivost je nastup najmlađeg do sada učesnika Ziggy Marleya, koji je svoj prvi nastup uknjižio sa samo 4 i pol mjeseca, i došao na cilju Mrcine za 57:35. A sigurno bi mogao i brže, da sam mogao ja 🙁
Uglavnom, Rogićev nastup je uzbudio duhove Pedine kombinacije, poglavito njegovog začetnika Borka Prvana, koji je suočen s evidentnim padom u poretku, izrazio sumnju u ispravnost koeficijenta bodovanja, koji mu je, tko zna iz kojeg razloga, dok je bio na čelu istog djelovao maksimalno pošten. Po svoj prilici ćemo uskoro dobiti pandan lige pod nazivom “Pošteni Lagvić” 🙂
Uzbudljivo je i u ženskoj konkurenciji Pedine kombinacije, gdje prvo mjesto dijele Sonja Šmitran i Milana Murgić, i to u stotinku jednog boda!! Ako uzmemo da jedan bod nosi cca 20-ak sekundi, onda dolazimo do toga da Sonja i Milana, nakon 11 kola i nekih dvanaestak sati borbe imaju potpuno identično vrijeme unutar 2 desetinke. Ako se nešto ne promijeni, u posljednjem kolu ćemo angažirati aparat za mjerenje sprinterskog foto-finiša, koji bi jedini mogao razlučiti pobjednicu!
Sljedeće kolo je tradicionalni totalni hendikep, gdje će konačno na svoje doći oni koji su, osim na treningu, marljivi i za kuhinjskim stolom. Da ne duljim u nedogled, evo LINK na jednu od prethodnih najava za totalni hendikep.
Nekoliko lijepih fotografija Nevena Fistrića s poučne staze Miroslavec, kroz koju prolaze trkači u prva 2,5km trke prije nego nabasaju na famoznu Mrcinu:
Jubilarno, deseto kolo sa 79 učesnika. Grdi minusi su uzeli svoj danak u ljudstvu, zimogrozni su ostali doma. Tko im kriv, propustili su najhladniju i najsunčaniju nedjelju ove zime, a sljedeću priliku imati neće.
Rezultatski vrlo zanimljivo kolo, osobito jako u ženskoj konkurenciji. Po prvi put u dosadašnjih 98 trka dvije su žene išle ispod 50 minuta, drugim riječima – Veronika je konačno dobila konkurenciju! Iako je upisala svoju 64. pobjedu na Lagviću, za vratom joj je puhala do samog kraja mlada, 20-godišnja Anda Tomaš, inače juniorska reprezentativka Hrvatske u planinskom trčanju, koja je danas otrčala svoju prvu seniorsku trku. I treća i četvrta cura u trci (Ana Gudalović, Anita Antolković) su išle odlično i postavile svoje osobne rekorde, te učinile ovo kolo najjačom ženskom trkom od Lagvića do gelendera od postanka Svijeta pa sve do danas.
Osim rezultata, bilo je zanimljivo i na stazi. Po prvi put, također otkako je svevišnji kreirao ovu čudnu planetu, mrcinaši su do Kraljičinog zdenca putovali cestom. Jer jbga, prije 10 dana je oveće stablo palo preko poučne staze, ali naši revni vatrogasci su se baš danas i to baš u deset sati sjetili to porezat i maknuti sa staze. No, kako ništa nemre proć bez naše još revnije nam policije, ista se našla tu da nebi netko postavljao bombe dok vatrogasci pile grane. Fkors, zabrinuta za naše živote, koji bi rezanjem grana sasvim sigurno bili dovedeni u pitanje, redarstvena suita je izričito zabranila prolazak po poučnoj stazi, dajući nam po tko zna koji put do znanja da još uvijek živimo u policijskoj državi, koja se sad samo drugačije zove… Ustvari, kad malo bolje razmislim, možda i nebi trebao biti tako ciničan, ipak su jednim dijelom bili popustljivi i nisu nam tražili dozvolu za javno okupljanje, nisu nas legitimirali, pregledavali džepove i lijepili kazne za nepropisno parkiranje.
Da ne skrećem previše s teme… U generalnom poretku, Nikica Smolić je preuzeo vodstvo i po svoj prilici neće ga pustit do kraja, dok je posve neizvjesna samo borba za drugo mjesto između Šikmana i Babića, koji ima laganu prednost jednog boda, ili vremenski oko pola minute. Veronika je već odavno pobjednica na cesti i Rogić na Mrcini, pa je jedina neizvjesnost ostala na ženskoj mrcini, i teško je tri kola prije kraja predvidjeti tko će dobiti: Adrijana Šimić ili Sandra Juhaz. Obje su se u svojoj 45-oj godini po prvi put pojavile na Lagviću, i svaki put podijele prva dva mjesta, a mlađe cure im nemogu ni prismrdit!
Inače, u sve četiri konkurencije, četiri zmage za uobičajene ovozimske zmagovalce, koji su skupili 25 od mogućih 40 pobjeda:
Na kraju svake godine Hrvatski atletski savez objavljuje rang-listu uspješnosti klubova. Tako je Sljeme u 2012. godini završilo na 14. mjestu u konkurenciji 78 registriranih hrvatskih atletskih klubova. Prva tri mjesta su pripala zagrebačkim klubovima Dinamo, Agram i Mladost. – LINK
Kao što znamo, Sljeme nema stadionsku atletiku (sprint, srednje i duge pruge, bacanja, skokovi), već svoju uspješnost gradi isključivo na dugoprugaškim vanstadionskim disciplinama (kros, cestovno i planinsko trčanje). Takvih klubova trenutno u Hrvatskoj ima puno, a skoro svi su osnovani u posljednjih 15-ak godina, kao uostalom i Sljeme. U konkurenciji takvih, nazovimo ih “trkačkih klubova”, smo uvjerljivo prvi s osvojenih 19,711 bodova, a slijede Veteran (13,604), Sinj (9,795), Žumberak (9,103) itd. U tri ključne kategorije za uspješnost pojedinog kluba smo također bili najbolji: ekipna državna prvenstva (4,000), bodovne rezultatske tablice (6,891) i broj registriranih atletičara (7,820).
Rang-liste u polumaratonu i maratonu za 2012. su doslovno zatrpane našim trkačima i trkačicama. U maratonu imamo 15 muškaraca u top50 (i trojicu u prvih 5) i 20 žena (i tri u prvih 6), što ukupno znači da od prvih 100 hrvatskih duoprugaša, više od trećine otpada na Sljemenaše 🙂
Kako stvari stoje, slična priča bi se mogla ponoviti i ove godine. Naime, startna lista Bečkog maratona vrvi našim članovima, što znači da će 14. travnja bečkim ulicama društvo Gebrselassieu raditi više od 40 Sljemenaša, od čega čak 33 u maratonu i još 8 na polumaratonu!!
LINK na rezultate, poredak, rang-liste i statistike
9. kolo ove zime, ili ukupno 97. od postanka svijeta, dovuklo je na Sljeme 86 učesnika. Što je tek 33. kolo po masovnosti, ali zato čak 14. po broju onih koji su trčali cestu. Zaključak je da je dosta Mrcinaša, zbog zatrpanosti i neprohodnosti iste, pobjeglo na očišćeni asfalt. No, ovozimski prosjek još uvijek premašuje brojku 100, a moguće je da je i zadrži u posljednja 3 kola, obzirom da je trenutni 106, što bi bilo prvi put u povijesti čovječanstva da imamo prosječan trocifreni broj učesnika na Lagviću. Ili bolje rečeno – ukupno preko 1300 nastupa u jednoj zimi.
Kad smo već kod broja nastupa, danas je Velimir Stiasni upisao svoj jubilarni 90. lagvićki nastup, dok su Željko Paver i Veronika nastupili po 70. put. A kad smo već kod Veronike, ona je danas upisala svoju 63. pobjedu u tih 70 trka, što znači nevjerojatnih 90%!
Što se tiče generalnih poredaka, dvije stvari se kompliciraju, a dvije su već sad potpuno jasne. Naime Damir Rogić na Mrcini i Veronika na cesti su osigurali svoje ukupne pobjede, a mogućnost da tako na kraju nebude je u sferi znanstvene fantastike.
Ono gdje je teško predvidjeti pobjednike je muška cesta i ženska Mrcina, pošto se u borbu svojim sedmim nastupom umiješao Nikica Smolić, s možda i najboljim šansama za konačnu pobjedu, dok mrtvu trku vode Sandra Juhaz i Adrijana Šimić na vertikali. Bit ćemo pametniji nakon sljedećeg kola sljedeće nedjelje na istom mjestu u isto vrijeme…
Točno 100 učesnika na 96. kolu Lagvića. Evo par zanimljivosti vezanih uz obradu podataka:
a) dva učesnika (startni brojevi 5 i 15) nisam uspio povezati sa startnom listom. Dakle, oni sad već imaju kakti svoje startne brojeve koje nose doma ili gdje već, onda s njima dođu na start, prijave se samo pod imenom i prezimenom (pretpostavka), a sudac na vrhu im upiše samo broj. Pa ti Jankoviću povezuj kako znaš i umeš.
b) dva učesnika (nepoznatih startnih brojeva) jesu na ciljnoj listi, naravno bez broja, ali ih nema na startnoj. Dakle, oni sad znaju da se nemoraju uopće prijavljivati jer ih sudac na vrhu pozna pa im upiše ime, tako da si uštede po 20kn, što ih ne smeta da popiju po koje kuhano vino. Pa ti Jankoviću, saznaj koje su godište kako znaš i umeš.
c) dva učesnika (poznatih imena i startnih brojeva) nema uoće na ciljnoj listi, zameo ih snijeg, biće.
d) jednog učesnika (poznatog imena i nepoznatog broja) također nema na ciljnoj listi, ajde taj bar nije odnio startni broj.
Ovog puta, molit ću cijenjenu gospodu kojih nema na ciljnoj listi da svoje prosvjede stave u komentare, tako da i ostali čitatelji i učesnici Lagvića, kad sam ih već uvukao u problematiku, mogu aktivno u nastavcima pratiti ovu sudačko/trkačku sapunjaru.
No, kad zanemarimo trivijalnosti, koje mi nakon svakog kola ukradu po pola sata meni dragocjenog nedjeljnog popodnevnog vremena, sve ostalo je bilo idilično. Pravo zimsko Lagvić kolo u pravom zimskom dekoru, što automatski znači s nešto slabijim rezultatima.
Nakon dugo vremena konačno zmaga za Masteršefa Šimu Sušića. Zadnji put je pobijedio u jesen 2009. godine i čini se da se nazire kraj jedne jako dugačke ozljede koja je Šimeta izbacila iz stroja na pune tri godine. Do sada je nastupio 15 puta i ima 5 pobjeda. Kod cura pobjeda za Maju Bonačić, koja je u zadnjih par dana uskovitlala fejsbuk medijsku prašinu svojim pismom vladi RH-a. Ne razumijem se puno u sociološke nepravde, ali sam generalno uvijek na strani Don Quijota, pogotovo ako trči 🙂
Što se tiče poretka, veliki boj biju Veteranovci Mile Šikman i Krešo Babić, i pobjednika lige će po svoj prilici odlučiti njihov duel. Mile je već pun iskustva s drugim mjestima, obzirom da je četiri puta na ligi u konačnici osvajao baš to mjesto, s tim da ga je svaki put pobjeđivao drugi pobjednik. Kod cura, Veronika se samo treba pojaviti na jednom od preostalih 5 kola da bi zabilježila svoju 7. titulu Lagvić-pobjednice.
U dosadašnjih 8 kola nastupilo je ukupno 306 trkača, s gotovo podjednakim odnosom ceste i mrcine (177:175). Odnos žena naspram muškaraca krajnje zadovoljavajući, čak preko četvrtine (79:227), tj. 26%. A npr, u prve 4 sezone, žena je bilo samo 12%, ili manje od osmine.
Sljedeće kolo je sljedeće nedjelje na istom mjestu u isto vrijeme!
Predavanje o visinskim pripremama općenito i predstavljanje Žabljaka i Durmitora, ljetni visinski trkački kamp, gdje posljednjih 6 godina treniraju Sljemenaši.
