Istaknuto

LAGVIĆ LIGA 2016 – epilog

Završila je 14 po redu sljemenska zimska liga Lagvić, vjerojatno i najbolja do sada, pa evo pregleda:

Iako je ove zime održano samo 11 kola, najmanje u posljednje 4 godine, postignut je rekord po broju učesnika – 549, od čega 257 na Cesti i 292 na Mrcini, čime je nadmašena zima 2013-2014 kad ih je bilo 524 (242+282), ali u 13 održanih trka. Naravno, iz toga se vidi da je prosječan broj trkača po kolu bio debelo najveći ove zime, čak 145, dok je u dosadašnjoj rekordnoj sezoni oiznosio 113.

CESTA

Treću godinu za redom pobjednik lige je sad već 70-godišnji Mile Šikman, koji je skupio 540 bodova, unatoč činjenici da je imao nešto malo slabiju sezonu nego ranije, jer je u prosjeku osvajao 85.85 bodova (lani npr preko 87). Međutim, bio je prisutan na svim kolima, pa je dohvatio 25 nagradnih bodova, koji su ga na kraju svrstali ispred drugoplasiranog Nevena Andrijaševića, koji pak ima najbolji prosjek bodova po kolu (86.8), ali je falija 2 puta, na osnovu čega je i ostao bez ukupne pobjede, jer mu je Šikica zbrisao za samo 5 bodova. Na Cesti je ukupno nastupilo 198 muškaraca, od čega je njih 38 imalo optimalnih 6 ili više nastupa, a osmorica veličanstvenih je otrčala svih 11 trka: Dubravko Paver, Željko Dugić, Mile Šikman, Ivica Pavelić, Velimir Stiasni, Rikardo Grzunov, Nenad Zubac, Željko Brkić. Ispod 45 minuta je došlo na vrh cijenjena petorka:
– Nikola Špoljar 40:34
– Vedran Gračan 42:13
– Vinko Vrebac 44:01
– Dražen Dinjar 44:04
– Mato Šapina 44:52
Poredak prvoplasiranih 10 koji će biti nagrađeni:
1. MILE ŠIKMAN 540.13
2. NEVEN ANDRIJAŠEVIĆ 535.80
3. ŽELJKO PAVER 507.98
4. IVAN ANDROIĆ 507.88
5. GORAN SELANEC 494.03
6. STJEPKO JANČIJEV 486.46
7. BRANKO DOBRANIĆ 484.44
8. VEDRAN KRČADINAC 483,92
9. PETAR KRIŠTO 479.72
10. ŽELJKO DUGIĆ 471.77

U ženskoj konkurenciji dugogodišnji status quo. Veronika je produbila svoju statistiku do maksimuma: Upisala je svoj 107. nastup na Lagviću (sljedeća je Tadeja Krušec sa 64), a u zadnjem kolu i zaista rijedak jubilej – 100. pobjedu (što je vjerojatno svjetski presedan, da netko pobijedi 100 puta na nekoj trci/ligi), koja joj je, btw, bila 67. za redom (zadnji put je izgubila prije točno 8 godina, u zadnjem kolu 2008. od Petre Gidak). Veca je ove zime malo i kalkulirala, nekoliko kola išla pod ručnom, tako da joj je prosjek ove zime (85.74) bio nešto niži nego lani (88.19), kada je generalno i osvojila ligu (imala više bodova i od svih muškaraca). Ukupno je nastupilo 56 cura na Cesti, njih 9 je skupilo optimalan broj nastupa, a jedino je Katica Rumbočić otrčala sva kola. Rezultatski pet najbržih:
– Veronika Jurišić 46:55
– Sonja Škevin 54:22
– Katica Rumbočić 54:43
– Mia Pamuković 57:16
– Adrijana Šimić 57:55
Poredak prvoplasiranih 10 koje će biti nagrađene:
1. VERONIKA JURIŠIĆ 534.44
2. KATICA RUMBOČIĆ 472.76
3. MILANA MURGIĆ 434.91
4. SANDRA BOGDANOVIĆ 420.55
5. PETRA HERCEG 416.96
6. SONJA ŠMITRAN 396.79
7. DOLORES OSVALDIĆ 393.88
8. KRISTINA FUTIVIĆ 387.73
9. LJILJANA TRIPOVIĆ 382.38
10. JELENA ROVČANIĆ 288.86
Cestu su ukupno trčala 254 trkača (198+56), 47 je imalo potreban minimum od 6 trka (38+9), a 8 ih je bilo na svima (7+1).

MRCINA

I ovdje je pobjednik isti treću godinu za redom – Nikica Smolić. Ovaj neuništivi 54-godišnjak se sasvim ravnopravno nosi s dečkima koji su duplo mlađi od njega. No, obzirom da je sistem obračunavanja bodova baziran na starosnom hendikepu, tu njegova dominacija dolazi do punog izražaja. Tako je npr ove zime na svim svojim nastupima imao preko 90 bodova, a do sada u svih 14 godina još uvijek nitko drugi nije uspio ni jednom preći preko te brojke (najbliža Veronika sa 89.96). Tako da se pobjednik znao odmah na početku lige i teško da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po tom planu, jer hendikep ne poznaje starenje. Rezultatski, ovo je bila najjača Mrcina do sada, jer su ove zime postavljeni prvi, drugi, četvrti i šesti rezultat svih vremena, a najbržih pet su bili:
– Nikola Špoljar 33:46
– Vedran Gračan 35:09
– Bruno Erent 35:42
– Nikica Smolić 36:26
– Tihomir Mrkojević 39:06
Mrcinu je ove zime gazilo točno 200 muškaraca, njih 39 je ostvarilo optimalnih 6 ili više nastupa, a četvorica su trčali svako kolo (Zvonko Vida, Boris Petrović, Goran Mikša, Veljko Magdalenić). Poredak prvoplasiranih 10 koji će biti nagrađeni:
1. NIKICA SMOLIĆ 567.88
2. ZVONKO VIDA 490.03
3. STIPE LEDIĆ 480.86
4. DAVOR ČAPETA 477.56
5. BORIS PETROVIĆ 472.93
6. GORAN MIKŠA 467.71
7. IVAN MURGIĆ 457.38
8. NENAD VUKADINOVIĆ 440.82
9. ANTE BODIĆ 439.27
10. NIKOLA HORVAT 437.74

U ženskoj konkurenciji je 85 cura napadalo Mrcinu, dok je njih 11 skupilo optimalan plasman, a jedino je Danijela Kos bila na svakom kolu. Natjecanje je napravila nezanimljivim Sandra Juhaz, i to na sličan način kao i Nikica, em pobjeđuje, em ima krasan hendikep. No, daleko najbrža od svih je Maja Marukić, koja je dva puta ove zime popravljala rekord staze, i da nije par puta zaspala (i još par puta Aca) vjerojatno bi bila pobjednica jer je u sve tri trke na koje se uspjela nekako probudit na vrijeme išla brže od starog Veronikinog rekorda, koji je, btw, stajao na pijedestalu punih 8 godina. Odlična je bila i Petra Kontić, koja je u zadnjem kolu otrčala treći rezultat lige, iza spomenute dvojke, pa je najbržih 5 ove zime bilo:
– Maja Marukić 40:47
– Petra Kontić 43:37
– Sandra Juhaz 47:33
– Adrijana Šimić 47:59
– Anita Antolković 49:07
Poredak prvoplasiranih 10 koje će biti nagrađene:
1. SANDRA JUHAZ 479.08
2. KSENIJA DUGIĆ 449.96
3. PETRA KONTIĆ 431.29
4. DANIJELA KOS 402.87
5. JELENA BEKAVAC KRČADINAC 390.82
6. ELZA BOŽIĆ 382.14
7. MARIJANA LISZT 380.67
8. TENA SAKAR VUKIĆ 377.69
9. NADA BILOBRK 372.40
10. IRENA SMOJVER 338.16
Sve u svemu, po Mrcini je ove zime trčalo 285 duša (200+85), dok su 42 skupile optimum (31+11), a 5 ih bilo na svakom kolu (4+1).

PEDINA KOMBINACIJA

U sjećanje na našeg Marijana Pedišića, prerano preminulog pobjednika prve Lagvić lige, zadnjih osam godina vodimo i statistiku, tj. bodove kombinatoraca, onih trkača koji tijekom zime trče u obje konkurencije. Za optimalan plasman u Pedinoj kombinaciji potrebno je skupiti po 3 trke s Ceste i Mrcine, a u konkurenciji je bilo njih 80 koji su kupili barem po jednu tamo i vamo. Od tih 80, sve skupa je 32 doguralo do optimalnih 3+3 ili više nastupa, od čega 26 muškaraca i 6 žena. Pobjednici su u obje konkurencije isti kao i lani – Adrijana Šimić i Nikica Smolić, a po 10 u svakoj kategoriji će biti nagrađeni:
1. ADRIJANA ŠIMIĆ 457.36 + NIKICA SMOLIĆ 552.89
2. SANDRA BOGDANOVIĆ 442.74 + IVAN ANDROIĆ 495.03
3. JELENA BEKAVAC KRČADINAC 390.19 + DRAGAN SOBOTA 486.46
4. BRANKA LOZIĆ 380.59 + ZORAN KURDIJA 460.54
5. TAMARA MARKOTIĆ 360.12 + DOMAGOJ DOROTIĆ 434.98
6. KRISTINA FUTIVIĆ 323.27 + ROBERT PETROVEČKI 428.13
7. TENA SAKAR VUKIĆ 323.07 + SINIŠA RESANOVIĆ 425.05
8. DALIJA HAJRO 283.57 + ANDRIJA BOŠNJAK 424.89
9. TIA BILANDŽIĆ 261.60 + MRKOJEVIĆ TIHOMIR 423.58
10. TANJA ČUČKOVIĆ 257.77 + RENATO RAJTERIĆ 423.43
chera

DOGS

I za kraj novitet na koji sam posebno ponosan – konkurencija pasa! Još jedna stvar kojom je naš klub zadužio atletski svijet :)
Pesi su uglavnom pratili svoje gazde, ali se Sljemenka par puta i sama upustila u trku, obzirom da joj koncept utrkivanja ka vrhu nije stran. Što je platila i manjkom bodova u ključnoj trci u kojoj je nabasala na bjeloguze srne, a jurnjava za njima joj je ipak instinktivni prioritet, pa ju skupila taman dovoljno bodova manje da je na kraju derne njezino čedo Čera. No, na kraju je ipak najviše profitirala Mini, koja ima najbržeg gazdu, te suvereno osvojila prvu pseću zimsku ligu. U ovoj konkurenciji je nastupilo ukupno devet natjecatelja – Marley, Lilu, Eta, Čera, Sljemenka, Labby, Mini, Luna i Gala, a tri prvoplasirana će biti adekvatno nagrađena:
1. Mini Bošnjak 383.21
2. Čera Kos 363.22
3. Sljemenka Rajić 360.94

dogs

Proglašenje i podjela nagrada će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba SLJEME, krajem veljače, za što će svi biti na vrijeme obaviješteni.

NASIP MIDNIGHT RUN + rezultati

MIDNIGHT RUN 2015-2016 rezultati

fools2015
Drage naše trkačice i trkači,
protekle dvije godine odlučili smo u Novu godinu, za razliku od uobičajenih proslava, utrčati i proslaviti ju na mjestu koje toliko volimo pohoditi tijekom cijele godine – savskom nasipu. Odluka je očito bila dobra jer su nam godine iza donijele puno kilometara, sjajnih trka i milijarde srušenih PB-ova. 

S obzirom da postoji ona narodna koja kaže da nije dobro mijenjati stvari koje funkcioniraju, i ove godine odlučili smo organizirati sličan event i omogućiti vam da ponoć na 01. siječnja dočekate na nogama. Doslovno.

Dakle, pozivamo vas na NMR (objašnjenje potražiti u naslovu), koja će se održati prema sljedećem rasporedu:

  • Datum održavanja: 31.12.2015.
  • Prijava i preuzimanje startnih brojeva: od 21h do početka utrke u klupskim prostorijama (caffe bar TIME – downstairs).
  • Startnina: 29,99 kn
  • Duljina: točno 5 km
  • Start utrke: 23:45 kod močvarnih klupica
  • Cilj: na istom mjestu, uz nešto čaja i kuhanog vina + meze
  • Trasa: LINK (mali nasipski krug – od klupica po nasipu (Obala trnjanskih branitelja) pravac most Mladosti, preko, nazad po Južnom savskom nasipu i finiš preko mosta Slobode ponovo do klupica ispred Močvare, preciznije na Obali dr. Savke Dabčević Kučar).
  • Doček Nove godine: negdje na Južnom savskom nasipu, gdje god vas ulovi ponoć (cca oko Bundeka), odakle ćete imati savršen pogled na gradski vatromet.
  • Proglašenje: početkom sljedeće godine!
  • Nagrade: po tri najmanja moguća pehara za najbrže u muškoj i ženskoj konkurenciji; ostalima savjet – “trenirajte više i jedite manje u novoj godini…”
  • After party: u klubu, do kad traje – traje.

Night Trail Run, Royalty Pecan Farm, BCS Marathon Race Series

O2PU
Organizacijski Odbor Ponoćne Utrke ↓

pajama 1

LAGVIĆ U NEDJELJU 03.01. + rezultati LAGVITREK lige

Kako je Snježna kraljica otkazana, u sljemenski program uskačemo naravno mi s našom tradicionalnom LAGVIĆ ligom, na rasporedu je osmo kolo. Dođite, moglo bi biti jako zabavno, očekuje se snijeg i sunce iznad Kraljičinog.
Termini ostalih kola se neće mijenjati:
9. kolo – 10.01.
10. kolo – 17.01
11. kolo – 24.01.

Sedmim kolom završila je i LAGVITREK liga, pobjednici su Dado Sobota i Petra Kontić. Rezultati svih kola i konačni poredak: LAGVITREK 2015

5. kolo Lagvića + 4. kolo Lagvitreka

Kratki rezime, uz par zanimljivosti:
– Nastupilo je 170 trkača (77 na Cesti + 93 na Mrcini), što je treće kolo po masovnosti u dosada 133 održana.
– Nakon tri godine postignut je rekord Mrcine, a novi rekorder je Nikola Špoljar s rezultatom 33:46, dok je stari rekorder bio Damir Rogić (35:23). No, treba spomenuti i Vedrana Gračana, koji je zamalo isto išao ispod starog rekorda. Postigao je na taj način treće vrijeme Mrcine, dvije sekunde sporije od starog rekorda – 35:25.
– Neslužbeno – bolje od ženskog rekorda na Mrcini je išla Maja Marukić – 40:17. Ali je zakasnila na trku i sama si je mjerila vrijeme, što spada u domenu (dobrog) treninga. No, sljedeća prilika za službeni rekord je sljedeće nedjelje!
– Rekord po broju uzastopnih dolazaka na ligu (56) je izjednačio Dubravko Paver, i tijekom tjedna će ga dijeliti sa svojim starim :) . Naime, dosadašnji solo rekorder je bio Željko Paver, koji 6 sezona nije propustio ni jedno kolo (06.11.2005. – 27.11.2011.), dok Dubravkov niz traje od 20.02.2011. do danas, a vrlo vjerojatno i dalje.
– Dva kontinuirana rekorda su povećana: Velimir Stiasni po ukupnom broju nastupa – 125; Veronika Jurišić po broju pobjeda – 94 (u 101 nastupa!). Njih oboje su nastupili i na prvom kolu lige prije više od 13 godina (10.11.2002.)
– Ovogodišnji prosjek po broju učesnika u svakom kolu je 169 nakon 5 održanih kola. Do sada najveći prosjek je bio prije dvije sezone – 113 (zima 2013/14).

– Evidentni favoriti za pobjede u raznim kategorijama su:
CESTA: Mile Šikman i Veronika Jurišić
MRCINA: Nikica Smolić i Sandra Juhaz
PEDA: Nikica Smolić i Sandra Bogdanović

LAGVITREK

Četvrto kolo je donijelo treće pobjede Nikole Horvata i Petre KOntić, s tom razlikom da je Petra maltene osigurala ukupnu pobjedu (samo treba završiti zadnju trku), dok Nikola mora pobjediti svog direktnog rivala Dadu Sobotu, drugim riječima i sve ostale, jer su se dosadašnjim kolima izdvojili od ostatka.

Zadnje kolo je na rasporedu 27.12., a prilažemo kartu, uz opasku da još uvijek nismo odlučili gdje će biti cilj jer Tadeja ima neku ideju oko Mikulića umjesto prvobitne Mlinarice. Uglavnom, uskoro ćete saznati i to, a tri kontrolne točke ostaju kako je i na karti:
KT1 – Šumarev put, podno Runolista
KT2 – Mačkova pećina, uz poučnu stazu Miroslavec
KT3 – vrh (496) prije Brebaka

LAGVITREK 2015 rezultati i poredak

5kolo

2. kolo, ponovo masovka na Lagviću

U drugom kolu zimske lige Lagvić ukupno 152 učesnika. Nije postignut ni jedan rekord, osim možda po visini snijega na Sljemenu tijekom mjeseca studenog – 28!

Naravno, ne računamo ni rekorde po broju nastupa i pobjeda, koje iz kola u kolo obaraju Velimir Stiasni (122 nastupa od mogućih 130) i Veronika Jurišić (92 pobjede u 99 nastupa). Iz ovoga vidimo da će u sljedećem nastupu Veca ući u probrani klub 100, u kojem već neko vrijeme, osim Stiasnog, borave Borko Prvan (115) i Mile Šikman (108), a od ovog kola i Željko Paver, dok bi tijekom ove zime to moglo poć za nogom i Gordanu Zeleniki (95).

Snijeg je, dakle, bio ključno obilježje ovog kola, što se odrazilo i na odnos Ceste (92) i Mrcine (60) tri naspram dva, dok je za vrijeme “suhih” kola obrnut. Pobjedu je odnio zagorski trkač Dražen Dinjar, inače rekorder Ceste, čije vrijeme 39:44 odolijeva već punih 11 godina! Postignuto je 58 osobnih rekorda, a čak 33 trkača su nastupili po prvi put, većinom studenti KIF-a.

U nastavku lige, 20 trkača se otisnulo u downhill snježnu idilu ka podsljemenskom naselju Markuševec, u potrazi za tri kontrolna punkta, porazbacana na mini vrhovima Rusinskog brijega.

REZULTATI i poredak Lagvitreka nakon 2 kola.

316 fotografija na vrhu (snimio Mišić na Nikičinom aparatu)

88 fotografija na Cesti (snimio Neven Fistrić sa svojim aparatom)

Organizirani odlazak u PISU, polumaraton i maraton

Lijepi maraton (i polumaraton) uz mediteransku obalu Ligurskog mora, sa startom i ciljem na jednom od najspektakularnijih svjetskih trgova, u mjestu Pisa u Toscani. Iako je Kosi toranj u Pisi na katedralnom trgu (Trg čudesa ili Piazza dei Miracoli), sjeverno od stare gradske jezgre, najpoznatija vizura grada, on je samo jedan od mnogih umjetničkih djela i građevina u gradu. Na katedralnom trgu nalaze se još i katedrala (Duomo), krstionica i Camposanto Monumentale (monumentalno groblje). Ovi su spomenici 1987. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

CIJENA ARANŽMANA = 150 eura*

  • Cijena aranžmana 150eura (1125kn) uključuje organizaciju putovanja, prijevoz busom na relaciji Zagreb-Rijeka-Pisa-nazad, dva noćenja s doručkom u hotelu s 4 zvjezdice u Pisi, te prijavljivanje za trku. Svaki trkač može sa sobom voditi i pratnju po istoj cijeni.
  • Aranžman ne uključuje startninu (40eura polumaraton, 50eura maraton).
  • Polazak iz ZG u petak (18.12.) oko podneva, povratak u nedjelju (20.12.) oko ponoći.

MARATON: staza potpuno ravna, najvećim dijelom uz obalu Tirenskog mora, s ciljem točno podno Kosog tornja. Broj učesnika je limitiran na 3000. Vremenski limit je 6 i pol sati. Označen svaki kilometar, okrepne stanice na svakih 5km. Službeni pejsmejkeri su na 3:00, 3:15, 3:30, 3:45, 4:00, 4:15, 4:30, 4:45 i 5:00. WEB: www.maratonadipisa.com

pisa_marathon_map

LINK za prijavu za putovanje

INFO: tergatjanko@gmail.com (091-503-2734)

*Cijena od 150eura vrijedi za jednokratno plaćanje do 01.12.
*Ako se plaća u dvije rate, onda je svaka rata po 85eura, uz uvjet da je prva rata do 01.12. a druga do 15.12.
*Ako se plaća nakon 01.12. onda je cijena aranžmana 170eura.

img967  pisa1 pisa3

 

Rekordan broj trkača u prvom kolu zimske lige

U 129. po redu trci zimske lige Lagvić, a prvoj u ovoj zimi koja tek treba doći, mada je jučer izgledalo kao da nikad neće, postignuto je nekoliko zanimljivih rekorda:

  • Apsolutni rekord po broju učesnika – 178 (stari rekord 165 iz 08. prosinca 2013)
  • Ženski rekord staze Maje Marukić na Mrcini – 41:30 (stari rekord 43:11 iz 23. studenog 2008, Veronika Jurišić)
  • Apsolutni rekord Nikice Smolića po učinku – 96.68 (stari rekord 94.72 iz 21. prosinca 2014, isto Nikica)
  • Rekord po broju učesnika samo na Mrcini – 106 (stari rekord 102 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)
  • Rekord po broju debitanata u jednom kolu – 46 (stari rekord 38 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)
  • Rekord po broju osobnih rekorda, tj. PB-ova – 88 (stari rekord 85 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)

Osim toga, Velimir Stiasni je povećao svoj rekordan broj nastupa na 121 (falija je samo 8 puta u ovih 14 godina), Veronika je povećala svoj rekordan broj pobjeda na 91 (od 98 nastupa, znači da je samo 7 puta izgubila u 14 godina, tj. svake druge u prosjeku), Franjo Vasung je prvi koji je u svojoj 80-oj godini života otrčao ligu, a Ljiljana Tripović pak prva žena kojoj je to uspjelo u 70-oj! Osim Nikice valja istaknuti i Milu Šikmana, koji u svojoj 67-oj godini trči cestu za 53:43 (12. mjesto od 72 učesnika!).

Sve u svemu jedno maksimalno raskošno kolo. Lijep i sunčan dan je izmamio pun kufer trkača, a bogami i okorjelih šetača u sljemensko šarenilo, koje je uvijek besprijekorno s kraja listopada pa tamo do početka prosinca, kada opadne i posljednji bjelogorični list.

Na startu smo ovog puta objavili da imamo u trci 210 učesnika, ali bila je pogreška u zbroju jer je Vanja prilikom upisa preskočila jedan cijeli list od mogućih 30 :)

Zanimljivo je i to da su mjeritelji vremena došli na vrh jedva par sekundi prije prvoga (i skoro ga pregazili dok je pretrčavao cestu), što zbog njegove brzine, što zbog velikih gužvi na parkiralištima Lagvića i Blizneca, što zbog standardnih šupaka u bemveima koji se po sljemenskoj cesti voze u razgledavajućem modu 20km/h i ne kuže čemu služi 48 ugibališta do vrha.

Elem, što se tiče krajnjih ishoda lige, bacam kladu da će pobjednici biti Šikman i Veca na Cesti, te Nikica i Maja na Mrcini.

LAGVITREK

Puno duša se po završetku osnovnog dijela lige uputilo na drugu stranu fatajući kontrolne točke na strmini ka Bliznecu tj. the Tunelu. Orijentacijski neprezahtjevnu stazu je prošlo 40 trkača, koji su se sasvim fino pozabavili po lišću posutim sljemenskim obroncima. Pobijedio je Nikola Horvat ispred Dade Sobote, dok su u ženskoj konkurenciji skupa na cilj došle prvoplasirane Petra Kontić i Anita Antolković, što znači da jedna od njih bolje poznaje orijentaciju :)

Rezultati svih pet kola se zbrajaju, a onaj koji nastupi 5 puta dobit će i bonus od 200 bodova. Pobjednike Lagvitrek lige čeka nagradno putovanje u Ognjenu zemlju…

Rezultati Lagvitreka su OĐE

Rezultati, rang-liste i statistika lige su OĐE

Galerija od 544 slika skinutih s aparata Nikice Smolića, koje je okinula gospođa Maloševac je OĐE

STARTA LAGVIĆ LIGA, ZA OSTALO BAŠ NAS BRIGA

U nedjelju 08.11.2015. starta kultna zagrebačka zimska liga, četrnaesta po redu. U proteklih 13 sezona statistika broja učesnika izgledala je ovako:

  • 2002-03 = ukupno 110 (prosječno 48 po kolu)
  • 2003-04 = ukupno 123 (prosječno 61 po kolu)
  • 2004-05 = ukupno 168 (prosječno 63 po kolu)
  • 2005-06 = ukupno 197 (prosječno 70 po kolu)
  • 2006-07 = ukupno 253 (prosječno 91 po kolu)
  • 2007-08 = ukupno 165 (prosječno 58 po kolu)
  • 2008-09 = ukupno 233 (prosječno 73 po kolu)
  • 2009-10 = ukupno 223 (prosječno 83 po kolu)
  • 2010-11 = ukupno 270 (prosječno 85 po kolu)
  • 2011-12 = ukupno 309 (prosječno 95 po kolu)
  • 2012-13 = ukupno 326 (prosječno 97 po kolu)
  • 2013-14 = ukupno 451 (prosječno 113 po kolu)
  • 2014-15 = ukupno 416 (prosječno 107 po kolu)

Sva kola, tj. trke se održavaju nedjeljom u 10 sati ujutro, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: cestovna i planinska. Dužina cestovne utrke je 9,2 kilometra, a planinske 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib ceste iznosi 7,5%, a planinske staze čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku «Poučne staze» (342 m n/v), a cilj na terasi «Vidikovca», najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti nešto manje kola nego prethodnih zima, kako bi nesmetano odradili važne dugačke treninge u veljači, a to znači ukupno 10 kola, a u bodovanje ulazi 6 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih šest). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, pedina kombinacija) i u oba spola.

Termini ove zime su:

  • 1. kolo 08.11.2015.
  • 2. kolo 22.11.2015.
  • 3. kolo 29.11.2015.
  • 4. kolo 06.11.2015.
  • 5. kolo 13.12.2015.
  • 6. kolo 20.12.2015.
  • 7. kolo 27.12.2015.
  • 8. kolo 03.01.2016.
  • 9. kolo 10.01.2016.
  • 10. kolo 17.01.2016.
    11. kolo 24.01.2016.

Na planinarskoj stazi (Mrcina) mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji. Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po dva nastupa u obje konkurencije (a optimalno po tri, a za svaki preko trećeg nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.

Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.

Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći :)

Rekordi staze: Dražen Dinjar 39:44 i Veronika Jurišić 45:46 na cesti, dok na Mrcini rekorde drže Nikola Špoljar (33:46) i Marukić Maja (40:47) – Rezultatska Rang-lista svih dosadašnjih učesnika

zl0405a

Kako do starta:

  • – autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
  • – gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac (kreće s Britanca u 9:20), ili obrnuto (kreće s Mihaljevca u 9:10 i 9:50). U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
  • karta

Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)

Povratak po izboru:

  • – pješačenjem nazad po planinarskim stazama
  • – lagani jogging nazad po cesti
  • – privatan prijevoz
  • – gradski autobus (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme, ispred Tomislavca kreće na svaki puni sat).

Na cilju je okrepa: Kuhano vino, čaj, juha, kolači, ovisno o vremenskim uvjetima.

Startnina 20kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9 do 10h.

Kontakti: Žana (098-273-331),  Janko (091-503-2734).

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:

  • 2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
  • 2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
  • 2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
  • 2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
  • 2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
  • 2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
  • 2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
  • 2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
  • 2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
  • 2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
  • 2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
  • 2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
  • 2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:

  • 2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
  • 2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
  • 2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
  • 2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
  • 2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
  • 2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
  • 2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
  • 2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
  • 2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:

  • 2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
  • 2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
  • 2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
  • 2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
  • 2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
  • 2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
  • 2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
  • 2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić

 

 

PUNTIJARKA proglašenje

Danas (četvrtak 01.10.) će se po završetku kros-lige na nasipu održati proglašenje ljetne lige Puntijarka.

Kros-liga starta u 18h, a proglašnje bi moglo biti oko 18:45, kad uđu u cilj svi trkači s duge staze. Obavijestite nagrađene, a to su sljedeći:

M/Ž UKUPNO:
1. Nenad Gračan – Veronika Jurišić
2. Nikica Smolić – Petra Kontić
3. Igor Letinčić – Anit Antolković

Po kategorijama:

SENIORI/KE:
1. Nenad Gračan – Petra Kontić
2. Igor Letinčić – Anita Antolković
3. Josip Babić – Dolores Osvaldić

M/Ž 35:
1. Dubravko Paver – Veronika Jurišić
2. Mislav Vuksan – Katica Rumbočić
3. Igor Brekalo – Vanja Krajnović

M/Ž 40:
1. Vedran Krčadinac – Jelena Krčadinac Bekavac
2. Goran Grunfeld – Sanja Begović Geceg
3. Goran Mikša – Elza Božić

M/Ž 45:
1. Stjepko Jančijev – Adrijana Šimić
2. Željko Dugić – Ksenija Dugić
3. Tomislav Harapin – Mirjana Kovačić

M/Ž 50:
1. Nikica Smolić – Branka Lozić
2. Danko Petrin –
3. Ivan Murgić –

M/Ž 55:
1. Zvonko Vida – Sonja Šmitran
2. Ante Blažanin –
3. Željko Brkić –

M/Ž 60:
1. Josip Bek –
2. Željko Paver –
3. Borislav Simon –

M/Ž 65:
1. Velimir Stiasni –
2. Darko Terek –

M/Ž 70:
1. Danijel Cessare –

M/Ž nordic:
1. Dražen Krajcar –
2. Jadranko Pušić –
3. Goran Kovačić –

M/Ž njivice:
1. Željko Stojanović – Milana Murgić
2. Dragan Janković – Andreja Rožić
3. Krešimir Turkalj – Dalija Hajro

Izvještaj iz Winschotena

Nevjerojatna trka u Winschontenu na 27. ultraškom svjetskom prvenstvu u disciplini 100km, pogotovo u ženskoj konkurenciji, gdje je palo nekoliko fantastičnih rezultata, gdje su nacionalni rekordi pljuštali ko od šale i gdje smo na kraju i mi dali svoj ne mali udio u tom spektaklu, kojeg bez ikakve rezerve možemo proglasiti najjačom stotkom u povijesti te discipline. A za to imamo nekoliko čvrstih argumenata, kao npr:

  • – Camille Heron je otrčala najbolji rezultat u posljednjih 8 godina (7:08:35), četvrti u povijesti.
  • – Prvi put od kada se trče stotke se dogodilo da su 4 žene u jednoj trci trčale ispod 7:30.
  • – Rezultat Marije Vrajić (7:27:11) je novi državni rekord i 15. rezultat u svijetu svih vremena. Samo tri puta u povijesti se dogodilo da se s tim rezultatom nije pobijedilo, a prvi put da se s tim rezultatom osvojilo „samo“ treće mjesto.
  • – Rezultat Veronike Jurišić (7:44:45 – 11. pozicija) je negdje oko 60-og mjesta svih vremena, i prvi put u povijesti da se s tim rezultatom na SP nije ušlo u top10, često puta je na mnogim prvenstvima bilo dovoljno za medalju, na nekima čak i za zlatnu.
  • – Rezultat Antonije Orlić (8:25:18 – 28. pozicija), je isto tako najbolji rezultat ikad ostvaren za tu poziciju, na mnogim prvenstvima je bilo dovoljno za top 15, a na nekima i za top 10.
  • – Na svim dosadašnjim svjetskim prvenstvima je ekipno vrijeme koje je ostvarila naša reprezentacija (23:37:14 – 4. mjesto) bilo dovoljno za jednu od medalja, na nekim prvenstvima i za zlatnu, ovog puta samo za 4. mjesto.

Tijek trke je bio predvidljiv. Od početka se dalo naslutiti da će Herron otrčati solo trku i samo je bilo pitanje da li će izdržati u jakom tempu do kraja. Odmah je napustila društvo već u startnom krugu, prvi maraton slistila za 2:53, drugi za 3:00 i tek nakon toga počela popuštati, ali napravila je takvu razliku da je mogla komotno prošetati do kraja i razgledavati izloge. U konačnici rezultat 7:08:35, ili preciznije, prosjek od 4:17/km!

No, nama je bio zanimljiviji ostatak i eventualna borba za jedno od mjesta na postolju. Ruskinje i Japanke su se raspršile u startu, debelo se zaletjele, za što su imale i odlične rezultatske osnove, ali po prolazima se vidjelo da su ipak pretjerale, posebno cure iz zemlje izlazećeg sunca, koje su važile za prvog ekipnog favorita, obzirom da su došle čak sa njih četiri s osobnim rekordima ispod 8 sati i to sve u ovoj godini. Njihova najbolja predstavnica Mochizuki Chiyuki, srebrna s prošlogodišnjeg prvenstva, je provukla uvodni maraton za točno 3 sata, samo da bi na 60-om kilometru sišla sa staze; Katayama Shiho je pak bila malo rezerviranija, ali ne dovoljno, pa je maraton odradila za 3:10 i posle se dugo mučila, te na kraju odustala u zadnjem krugu, njoj je pak glave došla Veronika koja ju je tad prestigla što joj je prelilo čašu; Fijisawa Mai se isto katapultirala na 3:10, i aterirala na 15. mjesto, tako da su imale kompletan ekipni pomor u drugom dijelu trke, a sve su bile ispred naših cura u prvoj polovici. Slična priča i s Ruskinjama, kojima su nakon (pre)brzih maratona na 3:12 otpale Khazova i Teplich nakon 2/3 trke, preostale dvije su im fino curile (Kirilova, Pankovskaya), ali su ih na kraju izvukle Zgalybina i Antropova, pa su se domogle bronce, 7 minuta ispred nas (ili da uljepšam – sekundu i pol po kilometru po curi :)). Još jedna jaka reprezentacija je „hrabro“ poginula u bjesomučnoj startnoj jurnjevi, Francuska, čije su dvije odlične cure (Dubois, Gulliou) kapitulirale nakon 70km, pa su ekipno završile na petom mjestu, sa zaostatkom od 43 minute iz nas. Ali ipak najveću golgotu su doživjele braniteljice naslova Britanke, koje su odustajanjem Holly Rush u potpunosti izgubile ekipni plasman. Za ilustraciju neobičnosti naše snage uzeo bih za primjer Njemačku, jednu snažnu trkačku velesilu. Njihova ženska reprezentacija je došla iza nas sa zaostatkom od čak 2 i pol sata, a na ovogodišnjoj svjetskoj rang-listi imaju preko 100 cura koje su trčale stotku, a mi, pogađate – samo 5, tj. imamo samo reprezentaciju :). Francuskinje imaju 180 stotkašica u ovoj godini, Italija 280, Japan preko 400 i sve su te zemlje na kraju u poretku iza nas.

Sad malo i o nama :). Dan prije puta sam bio s Marijom na kavi i rekla mi je da misli da može ić ispod 7:30, a ja velim „Super!“, a u sebi se mislim „Ova žena se nikada neće opametiti“. Jer se zadnji put na svjetskim prvenstvima išlo ispod 7:30 tamo 2011.g., kada je u biti zadnji put uopće jedna žena trčala ispod te magične granice. Dodala je i oksimoron da nema samopouzdanja još od Hvara, ali smo se oboje složili da je to dobro za trku :). Na papiriću pred prvenstvo sam napisao koje rezultate očekujem od naših cura i pored Marije sam stavio 7:32, nakon čega mogu reći da umjereni optimizam nije odlika velikih šampiona :).

Noć prije trke smo imali grupni sastanak u kojem smo dogovorili taktiku, tj. tempa koja će se držati od starta. Na osnovu trke u Stockholmu, gdje su Mare i Nikolina držale 4:30/km sve do 80-og kilometra (btw, to je prosjek potreban za ukupni rezultat 7:30), odlučili smo da to drže i ovdje i da im društvo rade Lovelos i Veronika. Dalo se pretpostaviti da bi se taj tempo mogao držati do kraja, obzirom da je staza u Stockholmu bila uglavnom makadamska ili bolje rečeno mekša, što brže umara od tvrde podloge, kakav je asfalt. U obzir smo uzeli povoljnije vremenske prilike i doba godine. Jedino što nije išlo u prilog toj teoriji je činjenica da su u Stockholmu cijelo vrijeme vodile i onda je lako kontrolirati trku i tempo, a da će na prvenstvu biti pravi rusvaj zaletavanja i činjenica da u trci ima još 20-ak cura koje mogu ispod 8 sati, a tad nikad neznaš što je koja u stanju napraviti. Poslije sastanka mi je Veronika nasamo rekla da ona nebi ipak krenula na 4:30 i da bi radije pecala otraga na nekih 4:35 do 4:40, s čime sam se složio. Veronika uvijek zna gotovo u sekundu što može a što ne, i tu pogrešaka nema. Lani u Dohi je rekla da će držati 4:45 i imala je točno taj prosjek na kraju. Pogađate, njezin prosjek ovog puta je na kraju ispao 4:37, opet točno u skeundu predviđanja. Ja sam falija minutu, obzirom da sam pored njenog imena stavio 7:43 (a išla je 7:44). Tonka je rekla da će držati 5:15/km, u što nisam pretjerano sumnjao jer ni ona nije od jučer, pa sam na papirić matematičkom operacijom stavio 8:45.

Uglavnom, plan je držao vodu puna 3 sata, Mare i Lovelos su na 40km imali točno u sekundu dogovoreni prosjek od 4:30/km (3:00:24), i tu je Lovelos odradio vrhunski pejs. Maraton su prošli na 3:10, Veca za 3:17 (prosjek 4:39) uz nekoliko odlazaka u šumicu, Tonka na 3:31. Pozicije nisu bile baš bajne, Nikolina je odustala, Mare je bila na 11. mjestu, Veca na 24-om, Tonka tek na 46-om, ekipno smo bili – nigdje. I onda je počelo, Japanke, Ruskinje, Francuskinje su počele kapati, a do kraja ni jedna od naših cura nije izgubila niti jednu jedinu poziciju ili u prijevodu – ni jednu od njih nakon prvog maratona nije prestigla bilo koja protivnica, a one su ukupno prestigle 39 atletičarki, što sve skupa govori kako su, između ostalog, i u taktičkom smislu fantastično odradile trku. S time da je Mare ubrzala nakon 40, dok je Veca i dalje strpljivo gulila svoje, a Tonka je već u startu odlučila zajebat plan i mazati oko petice po km, što se pokazalo njezinom dobrom procjenom, obzirom da je popustila tek na samom kraju i imala ukupni prosjek 5:03/km.

Malo sam se pribojavao da se Mare možda malo prerano pustila s lanca i da će upast u krizu nakon 80km, jer nisam mogao vjerovati da može držati tempo 4:15/km punih 60km i to nakon prolaska maratona na 3:10. No, rizik se isplatio, djelovala je fantastično i vrlo pozitivno, stalno se raspitivala koliko ih još ima ispred nje, i tek kad je prestigla trećeplasiranu Britanku i ušla na postolje, počela je lagano curiti nešto prije 90-og kilometra, ali ostale su zato kapale još jače. Na kraju je imala najbržu drugu polovicu trke, čak bolju i od nevjerojatne Herron, s odličnim negativ splitom (3:44:04 + 3:43:13). No, i Veronika je, istinabog očekivano, također imala drugi dio brži od prvog (3:52:57 + 3:51:48), s tom razlikom da je ona pojačala iza 80-og, znači zadnjih 20 kilometara. I Tonkin omjer je bio izvrstan, pogotovo na njezinu trenutnu spremu (4:11:15 + 4:14:03), pa je ponovo podsjetila na svoje stare lijepe dane kada je rušila osobne rekorde u polumaratonu u drugoj polovici maratona :).

Na kraju Mare radi Britanki uz svo curenje još 4 minute u zadnjem krugu i vrlo suvereno osvaja treće mjesto i drugo u Europi. Osobno mislim da je otrčala trku života, a na njoj je da me u neka buduća vremena razuvjeri. Osobni rekord je spustila za dodatnih 10 minuta i sada novi hrvatski rekord iznosi 7:27:11. Njezine desetke su izgledale ovako: 45:24 – 45:24 – 45:11 – 44:25 – 43:40 – 44:26 – 43:06 – 43:50 – 44:54 – 46:51, ukupni prosjek 4:28/km!

Veronika s još jednim svojim remek djelom u nizu, poboljšanje osobnog rekorda za 8 minuta, u konačnici 11. mjesto u svijetu i 8. u Europi, sa sljedećim cenerima: 47:32 – 46:16 – 46:29 – 46:10 – 46:30 – 46:34 – 47:12 – 46:36 – 45:43 – 45:43, s ukupnim prosjekom od 4:37/km, uz opasku da je ponovo zadovoljila atletsko pravilo savršenosti: prvi krug najsporiji – zadnji najbrži!

Tonka kakvu dugo nismo vidjeli, osigurač koji to više nije, nego treći član koji donosi medalju! Osvojila je 28. mjesto na svjetskom i 21. na europskom prvenstvu, a desetke je provlačila ovako: 50:28 – 50:22 – 50:23 – 49:33 – 50:49 – 49:40 – 49:46 – 51:07 – 52:07 – 51:23, ukupni prosjek 5:03/km. Osobni rekord spustila za 28 minuta, na papiriću je pisalo 8:45, na kraju 8:25, preko svih mojih, a vjerujem i njezinih očekivanja. Što reći nego da su sve tri cure prevazišle sebe, da se tako bori na velikim prvenstvima poput ovoga i da je to jedini način da se na njima osvoji medalja i u potpunosti su ih zaslužile, bez da su imale bilo kakvog popusta!

Ostatak ekipe: Nikolina je odustala, kulminacija loše faze uzrokovane ozljedom je imala savršeni tajming. Dobro je da osvajamo medalje i bez nje, ali će nam biti potrebna jednog dana kad ćemo napasti zlatnu. Nadam se da ćemo ga dočekati. Slična priča s Radojkovićem, ali to je tako u sportu, ima dobrih i loših dana, koji su uglavnom vezani uz ozljede. Šakota je završio stotku i to je bio njegov primarni, a reko bi i jedini cilj, obzirom da nismo očekivali ništa, već samo uvrštenje muške ekipe u poredak, koje se odustajanjem Radojkovića nije dogodilo. Slovinac je mogao i trebao biti bolji, iako je svoj osobni rekord popravio za pola sata, mislim da ni on nije na kraju zadovoljan s rezultatom 8:01, koliko god to izgledalo odlično (4:48/km).

Na kraju moram spomenuti i Čedu Pajića, našeg, da tako kažem – domaćina u Nizozemskoj, čovjeka koji ovdje živi i radi već 40 godina. Rijetko kada ćete u životu upoznati jednog tako čistog i pravog sportaša kao što je Čedo. Prepun znanja, povijesti, mudrosti, stručnosti, pozitivnosti i duhovitosti, koji je svoj život u potpunosti posvetio sportu, osoba kakvu nećete sresti više od 3 puta u životu, kolko god da vam traje. Neznam da li me itko do sada impresionirao kao on svojom neposrednošću i privrženošću sportu. Obzirom da radi u predstavništvu Saucony, svim reprezentativcima je poklonio po jedan par tenisica i hrpu opreme, tako da sad svi imamo i uspomenu od njega. Na trci je bio možda i taj jezičac na vagi koji je svojim savjetima, pomaganjima i samim prisustvom utjecao na ovako pozitivan rasplet događanja na sjeveru Europe, gdje je Hrvatska po prvi put u povijesti pokazala da ima što svijetu ponuditi u trkačkom smislu.

REZIME:

Žene:

  1. Camille Herron, USA 7:08:35
  2. Kasja Berg, SWE 7:20:48 NR (1. Mjesto EP)
  3. Marija Vrajić, CRO 7:27:11 NR (2. Mjesto EP)
  4. Veronika Jurišić, CRO 7:44:45 (8. Mjesto EP)
    28. Antonija Orlić, CRO 8:25:18 (21. Mjesto EP)

Ekipno:

  1. USA 22:39:35
  2. SWE 22:51:06 (1. Mjesto EP)
  3. RUS 23:30:05 (2. Mjesto EP)
  4. CRO 23:37:13 (3. Mjesto EP)

Muškarci:

  1. Slovinac Hrvoje-Lovelos, CRO 8:01:31
    102. Šakota Ivica, CRO 9:54:19

Svjetsko prvenstvo na 100km

U subotu (12.09.) u nizozemskom gradiću Winschotenu će se održati 27. po redu svjetsko i 23. europsko prvenstvo u najtežoj, od strane IAAF-a priznatoj, atletskoj disciplini – ultramaratonu na 100km. Ultra ima puno standardiziranih disciplina (6h, 12h, 24h, 48, 6 dana, 50km, 100km, 100 milja, ultra trail…), a svjetska i europska prvenstva se održavaju na 50km, 100km, trailu i 24h, s time da je 100km ipak paradna disciplina, u potpunosti pod patronažom krovne svjetske atletske organizacije IAAF, koja vodi i službene godišnje rang-liste, jednako kao i u ostalim stadionskim disciplinama. Start trke je u 10:00, a ove godine će se trčati 10 krugova po 10km, za razliku od uobičajenih krugova od 5km, što je vremenom postao neki standard kada su u pitanju velika globalna prvenstva, kao što je to npr. bilo lani u Dohi.

Ultra, bilo da se radi o cestovnoj ili trail varijanti, je postao rastući globalni trend i atletska grana koja se munjevito razvija, brže od bilo koje druge discipline, tako da ove godine imamo raskošno prvenstvo, rekordno i po broju učesnika (240) i po broju zemalja (37) koje će poslati svoje predstavnike, ali isto tako rezultatski najjače s izuzetno gustom kvalitetom. Sve to nagovještava daleko najjaču i najspektakularniju ultramaratonsku trku u povijesti trčanja. Međutim, ono što je za nas posebno važno, Hrvatska će na takvoj jednoj važnoj trci igrati u ženskoj konkurenciji jednu od vrlo bitnih uloga!

Idemo prvo s muškom trkom. Izostankom aktualnog svjetskog prvaka Amerikanca Maxa Kinga, titula glavnog favorita pripala je poznatom ruskom ultrašu Vasiliyu Larkinu, koji je prije dvije godine postavio impresivan osobni rekord od 6:18:26 (prosjek od 3:47/km ili pet polumaratona na 1:19!). No, povjest dosadašnjih prvenstava je pokazala da glavni favoriti nisu uvijek i pobjeđivali, ustvari vrlo rijetko, jer je ultra vrlo varljiva disciplina i fizička sprema, koja je ključ u kratkim trkama, je ovdje pretpostavljena mentalnoj, koja je pak podložna čestim valungama, otprilike kao plima i oseka. Drugo vrijeme od prijavljenih ima Britanac Steven Way (6:19:20), koji je po meni jači favorit za zlato. Gledao sam ga lani u Dohi i jednostavno sam bio imresioniran lakoćom i ekonomičnošću njegovog koraka, međutim kratak ultraški staž ili bolje rečeno neiskustvo na 100km ga je tada koštalo titule, ali sada je godinu dana stariji i trči se u njegovim klimatskim uvjetima, za razliku od Dohe. Osim te dvojice, lista favorita bi se dala popuniti s Talijanom Giorgiom Calcaterrom, trostrukim svjetskim prvakom koji je fino zagazio u godine, međutim u ultri je granica mogućnosti razvučena debelo u 40-e, tako da on sa svojih 43 ljeta na grbači još uvijek diše punim plućima, što je još jednom dokazao glatkom pobjedom ove godine na teškoj stazi Passattorea. No, treba imati na umu da je svoju zadnju titulu osvojio 2012. Osim njih, tu su još Španjolac Jose Antonio Requejo, Šveđanin Jonas Buud, te čak 3 japanska ultraša s vremenima ispod 6:40 (Hara, Nagata, Ikagaki), što ih čini prvim favoritima za ekipno zlato. Međutim, lako moguće da njihovi rezultati ostanu samo mrtvo slovo na papiru, jer se na dosadašnjim prvenstvima pokazalo da Japanci, kao uostalom i druge jake ekipe koje dolaze s drugih kontinenata (USA, Australija…), zbog velikog broja vremenskih zona koje promijene i nedovoljno vremena za adaptaciju slabije trče nego u svojoj zemlji. Sve u svemu, u trci imamo čak 154 najbolja svjetska ultraša, 27 zemalja imaju ful ekipe (minimum po 3, a maksimum 6 predstavnika), od čega je 19 europskih. Boje Hrvatske, koja će po prvi put u povijesti nastupiti s kompletiranom muškom ekipom, branit će dva posljednja državna prvaka Robert Radojković (7:12) iz Rovinja i Hrvoje Lovelos Slovinac (8:29) iz Zagreba, te dvostruki državni viceprvak Ivica Šakota iz Dubrovnika (9:32).

Ženska konkurencija jača nego ikad. Samo ove godine je čak 12 svjetskih ultrašica trčalo 100km brže od 8 sati, što se nikada prije nije desilo pred Svjetsko prvenstvo, koje je uvijek skup najboljih i rezultati s tih prvenstava su u pravilu sačinjavali 90% godišnje top-liste prvih 20-ak. Od tih 12, samo mi i Japanke imamo po 3 u tom izabranom elitnom društvu, i svjetska federacija za ultramaraton (IAU) je u svom priopćenju za medije pred ovo prvenstvo posebno naglasila da „Nikolina Sustic will be leading a very fast Croatian team“. No, osim Nikoline, imamo i Mariju Vrajić i Veronika Jurišić, maltene na istom nivou i u svim njihovim dosadašnjim ultraškim trobojima je vladala potpuna neizvjesnot s uvijek drugačijim epilozima, tako da će i ovog puta odlučiti individualna mentalna i fizička sprema na sam dan trke. Osim njih tri, imamo još dvije cure u trci (Antonija Orlić i Ingrid Nikolesić) s odličnim rezultatskim argumentima (8:52 i 9:06) i C-normama, koje bi mogle, ukoliko stvari krenu po zlu, odigrati vrlo važnu ulogu osigurača, što nam se npr. desilo lani u Dohi, kada je Antonija nadomjestila slab dan Nikoline, na osnovu čega smo dohvatili 4. mjesto. Drugim riječima, dobro smo posložena reprezentacija, s vrlo jakom prvom postavom i odličnom i dugačkom klupom. U Dohi su cure lani osvojile 4. mjesto i bile druga europska reprezentacija (međutim, kada se svjetska prvenstva ne održavaju na europskom tlu, onda se ne računaju za službeno europsko prvenstvo, za razliku od ovogodišnjeg).

U individualnoj konkurenciji, breme prvog favorita je na Amerikanki Camille Herron, koja je proljetos otrčala fantastičnu stotku za 7:26:24. Na prvenstvu neće biti aktualne svjetske prvakinje Elly Greenwood (GBR), ali su tu preostale dvije osvajačice medalja Chiyuki Mochizuki (JPN) i Jo Zakrzewski (GBR), sa svojim lijepim osobnim rekordima 7:36:39 i 7:41:55. I onda su tu naše cure – Marija Vrajić (7:37:09), Nikolina Šustić (7:41:42) i Veronika Jurišić (7:53:04, ali otrčano na najsporijoj stazi Passattorea). Amerikanke i Japanke van Europe, te Britanke, Ruskinje, Šveđanke i Talijanke zatvaraju krug favorita za podjelu medalja u ekipnoj konkurenciji. Iako će izostati najbolja od lani, tri velike zvijezde se vraćaju na scenu – Šveđanka Kasja Berg, Ruskinja Marina Zgalybina i Talijanka Monica Carlin, sve tri svojevremeno svjetske prvakinje, s osobnim rekordima ispod 7:30. Zanimljiv će biti i nastup još jedne Talijanke Francesce Canepe, najveće zvjezde europskih ultraških trailova, pobjednice Eigera, Tor des Geantsa, Lavareda, Mont Blanca, ali i naše istarske 100-majlerice. U ženskoj trci su 84 ultrašice, 17 zemalja je u ekipnoj konkurenciji, od čega 12 iz Europe.

Prvenstvo će se moći pratiti uživo iz cijelog svijeta putem Interneta, samim time i iz Hrvatske, a link na lokalnu TV stanicu koja će prenositi ovaj najveći događaj u dosadašnjoj povijesti ultramaratonskog trčanja se može naći na web stranici organizatora – http://runwinschoten.nl/

Link na startnu listu – http://www.iau-ultramarathon.org/images/Copy%20of%20Startlijst%20EC%20and%20WC%20100%20km%202-9-2015.pdf

Rang-lista najboljih učesnika prvenstva iz uskog kruga favoriziranih po IAU, sa svojim osobnim rekordima u posljednje 3 godine:

Top 5 muškaraca:

1) Vasily Larkin RUSIJA 6:18:26
2) Steven Way VELIKA BRITANIJA 6:19:20
3) Jonas Buud ŠVEDSKA 6:28:57
4) Yoshikazu Hara JAPAN 6:35:49
5) Tsutomu Nagata JAPAN 6:36:39

Top 5 žena:

1) Camille Herron USA 7:26:24
2) Chiyuki Mochizuki JPN 7:36:39
3) Marija Vrajić HRVATSKA 7:37:09
4) Nikolina Šustić HRVATSKA 7:41:42
5) Megan Abrogast USA 7:41:52

repkaaaaa

Ultra Trail Kvarner by Brex

Neopisivo!

Dakle, isto kao sto je to bilo i sa prvom trail utrkom, libar o mom drugom trailu je pred vama, uživajte.

Ovog puta sve je bilo drugačije, ne znam je li na to utjecala blizina održavanja traila, savršena organizacija ili smo jednostavno kliknuli zadnji put, pa smo sada znali sto možemo očekivati jedni od drugih, stvarno nisam siguran, ali ako se mene pita (kao sto što me se pita i inače), mislim da je kombinacija sve te tri stvari uzrokovala savršeni izlet na utrku, no, krenimo redom.

Kako i priliči jednom ovako velikom događaju, za vas koji ne znate, ovo je bilo pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze i svi, ali bas svi, koji su se odvažili i završili 45 km dugu stazu zaslužuju čestitke, a oni koji su imali važeću potvrdu o obavljenom liječničkom pregledu, te imaju Kolindu za predsjednicu, opet, za vas koji ne znate, te dvije stvari su obavezne kako bi vam se rezultat “pikao” kao službeni na prvenstvu svih Hrvata, oni, uza sve čestitke, po mom skromnom mišljenju, zaslužuju još i komad ‘Mikado’ čokolade, te kratki show u stilu legendarnih Paytonovaca (o potonjem nešto kasnije), za vas koji ne znate tko su bili legendarni Paytonovci, nema nade, žao mi je, ali je tako… iako volim da me “čitaju”, ovdje se ipak moram oprostiti od vas anti-Paytonovaca.

Sad kada sam to sve ukratko objasnio, krenimo dalje.

Naša mala grupa, od 12 ljudi i jednog vuka, uputila se autocestom od Zagreba na put do Delnica, neki su morali doći ranije, a neki nisu, mi smo bili ovi drugi, pa smo opet, zahvaljujući mojoj boljoj polovici stali na benzinsku postaju, da vuk protegne noge i kako bi popili kavicu, a možda i malo vinčeka. Kako moja bolja polovica, osim ljepote, posjeduje i iznimne organizacijske sposobnosti, uspjeli smo organizirati mog prijatelja mladog vuka Zlaju Vlašića, njegovu prekrasnu djevojku Ivanu, te drage nam prijatelje, brzu Tamaru, njenog izuzetno dobro odgojenog i dragog momka Ivana (mala digresija i apel, budući roditelji, Ivan je primjer kako jedna mlada osoba treba biti odgojena, on ne naplaćuje previše, javite mu se, pitajte, ne lutajte, svijet će biti puno ugodnije mjesto za život, ako vam djeca budu barem i upola dobra kao mladi Ivan), Andrea je također bila tamo, kako bi na brzinu podijelila par savjeta o disanju, jer ipak je ona jedan od najboljih instruktora joge s kojima sam do sada u životu imao prilike surađivati i hvala joj na savjetima. Budući da smo bili u dva automobila, a dolje smo krenuli sa četiri, morali smo požuriti, no desilo se to da smo na odrediste došli u različitim vremenima, ali s istim ciljem i osmjesima.

Brzo smo se smjestili i pohitali pomoći u organizaciji. Tadeja i Ivan, uz pomoć još nekolicine ljudi, odradili su lavovski posao, a uz iskustvo koje posjeduju članovi AK Sljemena i Goranskog sportskog centra, vjerujem da ce se svi složiti, odrađen je možda i najbolji trail/treking koji je viđen u zadnje vrijeme na ovim prostorima. Znam, sad bi mnogi htjeli svašta dodati, možda i citirati ćelavog M. Kekina te reći kako na ovim prostorima lijepih stvari ima, da imamo stav kad nemamo pojma, da imamo najsočnije psovke i slično, ali ja neću pričati o tome, neću čak ni hvaliti trenera, zbog čijeg plana priprema sam uopće bio u stanju odraditi ovaj krasni trail, opet, zlobnici će reći da je 12 km ništa i da ne pametarim, ali ja sam došao među prvih 10 muških, a ionako sam imao samo jedan cilj, mladu Brooks running nadu (i Coletovu djevojku) sigurno provesti kroz šumu i dovesti na postolje u našoj utrci… o tome kasnije.

Večer prije same utrke je prošla savršeno, pozdravili smo drage prijatelje koji su kampirali, slavili rođendane, roštiljali, feštali i uživali, manje više im se priključili i tak’…

Da ne ispadne da sam zaboravio, s nama u autu je i ovaj put bio brat popularnog voditelja s Hrvatskog radija 2, srećom prvu večer je otišao ranije spavati, tako da samo imali nešto mira, iako, mislim da je popularni profesor povijesti i zemljopisa – Kiki, ipak uspio prilično izvježbati i pripremiti glasnice, jer se eto, cijelo popodne nije gasio, ali dobro, ipak je on bio voditelj cijelog programa, a moram priznati da taj posao radi skoro pa savršeno, kad bi se obrijao i ošišao, to bi bilo to, ali i ovako nije loše, na kraju krajeva, voditelje ne moramo gledati, zar ne? Bilo kako bilo, nismo zamjerili Kikiju što se nije gasio, ali smo ipak sa oduševljenjem prihvatili njegovu ideju da ide nešto ranije u krevet, barem Marley i ja, Marley je drugi pas i najbolji frend našeg vuka, ali pouzdano znam kako ne voli kad ga Kiki zove ‘Ćevos’, aludirajući na ćevapčić, zbog Marleyeve kilaže, a to nije lijepo.

Tu večer, kad su prijave završile, malo smo se podružili i uz sugestiju trenerove buduće supruge i moje drage prijateljice, krenuli smo nazad u našu lijepu renoviranu kućicu, gdje smo se konačno mogli opustiti na toplom. Počelo je druženje, uz vino, pivo i gitaru. Iskusni vozač Pajo je predložio da nešto pojedemo, pa smo to svi objeručke prihvatili, tu na žalost imam malu rupu, jer sam bio prilično gladan, a moja draga Žana je pazila da mi flaša nikad nije daleko, pa sam malo pokleknuo i spavao otvorenih očiju, kada su mladi Vuk Zlajo Vlašić, njegova Ivana, brza Tamara i njen dobroodgojeni Ivan otišli prileći, iskreno ne znam, ali sam se oduševio kada je buduća trenerova supruga odlučila spremiti hobotnicu, osim što ona to radi savršeno, ta žena baš uživa u kuhanju, kada je Janko (trener op.a.) predložio da pijemo pivicu po pola, jer je to pametnije obojici, sve je sjelo na svoje mjesto. Moram dodati da mi je tu ipak bilo malo žao što nije bilo Kikija, jer mi je nedostajala hrpetina nebitnih informacija koje bi mogao saznati u pola jedan iza ponoći, ali dobro, voditelj programa je morao odmarati glasnice, a mi, kao prava ekipa, smo to i poštovali. Nakon večere smo se lagano povukli u krevet, jer valjalo je sutra biti u 7 na nogama i odraditi pripreme oko organizacije.

Svanulo je jutro, nikako nisam mogao natjerati Žanu da krene, a ona je bila na prijavama, jako sam se bojao da bi mogla kasniti, svi koji je znamo, isto tako znamo, Žana nikada ne kasni, a i kad smo legli u krevet, rekla je da ju moram probuditi pod svaku cijenu, nisam više znao što da radim, trener Janko i Mišić su već otišli, Pajo je čekao da ga nazovem da dođe po Žanu, Kiki je vježbao govor za ceremoniju otvaranja, a ostatak ekipe je još spavao. Ostavljen sam sa sobom, počeo sam paničariti, u svoj toj silnoj panici, nisam se mogao kontrolirati i yebiga, pobjegao mi je ‘golub’ i kako to obično biva, nije to bio onaj lijepi bijeli golub, simbol slobode, ovo je prije bio golub iz pakla, simbol one malo jače gospođe koja je organizirala onaj besmisleni referendum, Anđa ili Panda Markić (neka se dotična ne uvrijedi, ali toliko mi je nebitna da mozak ne želi o njoj zapisivati informacije), no, za divno čudo, crni golub je bio i više nego dovoljan, iako priznajem, i mene je malo ošamutio i, dok sam dolazio k sebi, Žana mi je mahala kroz prozor Pajinog automobila, slala puse i vikala da odmaram, a ako ću trebati da će me zvati. Dobro pomislio sam, sad idemo lagano piti kavicu, ako nas zovu, biti ćemo spremni. Mic po mic, Dolores i ja smo se pozdravili sa svim trkačima, poželjeli im sreću, otpravili smo i popularnog voditelja, te ostali samo nas dvoje, da razradimo taktiku kako pobijediti. Budući da mi je Cole dobar frend, morao sam biti siguran da će Dolores biti na postolju, te da nas neće medvjed ili neka druga zvijer iznenaditi. Dolores je prilično jednostavna i simpa cura te smo na brzinu sve dogovorili i krenuli na prijave.

Na samom startu sam predložio Dolores da uzme nagradu jer ce sigurno biti na postolju, ali je ona, kao pravi borac i fair play igrač, odbila takvo što i odlučila našom taktikom do pobjede. Kako Dolores i ja treniramo pod Jankovom palicom, bili smo sigurni da kondicija neće doći u pitanje, malo smo se plašili staze, ali barem smo našom taktikom, koju smo nazvali Žuna-Vrabac, bili sigurni da nas neće napasti nekakve zvijeri putem. U busu je bilo veselo, ja sam kao dio AK Sljemena pomogao oko okrjepe, a Dee Dee, kao prava prijateljica, nije uopće imala ništa protiv da pojedem bananu i popijem vode prije starta, iako je ta okrjepa bila namijenjena sudionicima dužih utrka.

Na startu utrke sam odmjerio konkurenciju i rekao Dolores da nema straha, ona je na postolju, prekrasna Zaz i ja smo bili u prvom redu i nakon pucnja iz mikrofona startali… Tek nakon starta je došla do izražaja sva sjajna organizacija ove staze i koristim ovu priliku da opet zahvalim svima koji su na bilo koji način sudjelovali u istom. Znam da imamo najljepšu državu na svijetu, ali izvesti ovako savršenu pripremu i jednostavno složiti stazu toliko vrhunski, skidam kapu… Prije svih Tadeji Krušec i Ivanu Carinu, a nakon toga, kao što rekoh i ostatku ekipe, bravo ljudi… a Hrvatska se, kao i obično, svojim prirodnim krajolikom, pobrinula da to sve bude savršeno.

Utrka je sama po sebi bila prekrasna, a teren otprilike ovakav: ravno, gore, dole, gore, dole, dole, goooooreeee, dole, gore, dole, gore, dole, dole, dole, cilj. Dolores je na kraju stigla kao druga djevojka, moj dragi trener je primijetio kako je šteta da i ja nisam djevojka, jer bih u tom slučaju bio treća, Žana je čak predložila da popijem gajbu piva, uzmem minicu (popularni dopičnjak) odem na postolje i kažem da sam trudan, da nosim mladog slona i da mu viri surla, ali kako se naš klub ne bavi smicalicama, odustali smo od toga, iako postoji opcija da Žana i ja to jednom probamo, čisto da vidimo kakvi bi komentari oko diskvalifikacije bili, a i gajba je u igri, no to je za neku drugu temu.

Nakon saznanja da je Dolores druga, a ja deseti momak, fešta je mogla početi, uživao sam u društvu mojih dragih suboraca trekera, koji su ostvarili zavidne rezultate, a ovim putem im svima čestitam, da ne nabrajam, Istok i Zapad će se prepoznati, ovaj put je Istok odnio pobjedu 😉 Bravo!.

Kada sam išao provjeriti što ću dobiti za nagradu, stvari su se malo zakomplicirale, naime, deseti momak ne dobije baš ništa ekstra, a kako je to bilo prvenstvo Hrvatske, ja sam ipak želio svojih pet minuta slave, nisam znao što ću i tu se vraćamo na onaj dio s početka priče koji se tiče legendarnih Paytonovaca, mislim da bi svaki član legendarne šestorke bio ponosan na moju izvedbu. Naime, u ‘Eric Idle stilu’, poletio sam zrakom, neki se kunu kako sam doslovno i letio… i sletio na balon, a s druge strane tog istog balona je bio stol s okrepom i taj stol protivno zakonu gravitacije, odluči isto tako poletjeti zrakom, na žalost ili sreću, samo na kratko…

Voditelj programa a.k.a. Kiki je u tom trenutku odabrao uspješnicu Zaprešić Boysa imenom Neopisivo… preostalo mi je samo da se složim s tim izborom, a samim time je i cijela Kikijeva plaća kao voditelja… zaslužena. Kasnije su mi prilazili razni ljudi i čestitali, pretpostavljam da je to bilo zbog Paytonovaca, ali ja sam se smijao u sebi i zapravo primao čestitke na svom trail uspjehu.

Srećom su prvaci Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze – Maja Marukić i Nikola Špoljar – imali priliku uživati u mojoj izvedbi, skupa sa svima koji su bili u cilju, a zaključak je kako sad više nema dilema, ja neću ostati nepoznat u trkačkom svijetu, pa čak i ako nikada ne uspijem postići to što su uspjeli Maja i Nikola.

Još jednom se ispričavam svima koje je moja izvedba popularnih Paytonovaca zatekla ili ne daj Bože, uvrijedila, a Tadeji i Ivanu zahvaljujem što jednu tako neslanu šalu nisu zamjerili.

Do nekog idućeg traila, a sigurno na ovoj utrci i iduće godine – živili!

Brex

utk02

Grend Sljem Five

Dakle, priča ide ovako…

U utorak 30. lipnja valja poć leć rano jerbo se treba u srijedu ustat oko četvorke i po i doć na obale Blizneca, odradit JGL (jutarnja gelender liga) u 5:30, što znači otpeljat nekih 5km po gipsu do gelendera, gdje vas sigurno neće čekati prevoz za nazad, a čisto sumnjam i roba, ali u tome i je čar…

Onda trk nazad i odradit neke svoje društvene obaveze od kojih se plaćaju računi… Pobjeć s posla ili zlagat da ti je zlo ili tak nešto i ponovo doć na Bliznec, ali ovog puta na njegovo izvorište i to s bajkom i odpedalirat u 6 i po Atzinog cenera, biciklističku trku po sljemenskoj cesti u dužini, jelte – 10km. Spustit se nazad u kontra smjeru, malo zaružit u Mlinarici i opet put kreveta, ma se i sjutradan valja ustat u cik-cak zore…

Jer… triba bit na Jarunu kod triatlonskog centra prije 6 kada je start najnepoštenijeg triatlona na ovi svit (to će vam objasnit Borko), s dimenzijama 350m plivanja + 12,5km bicikla + 5km trčanja i nabrzaka se osušit.

Onda opet na džob odspavat koju rundicu jer slijedi veliko finale koje starta opet, ali ovog puta s desne obale nabujalog Blizneca prema Puntijarki, na stazi dužine 4450 metara. I gore vas nebu čekala ni roba ni suhi prevoz, al nije ni bitno jer se glavne čari ionako već neko vrijeme lade u ledenoladnom Bliznecu i nema vremena za presvlačenje…

Vremena ćemo zbrojiti, a pobjednici će defakto postati besmrtni!

PIVSKA MILJA, dodani rezultati

KIM

REZULTATI:

1 Krišto Petar AK Žumberak 8:00
2 Videk Ivan AK Sljeme 8:34
3 Bernat Robert AK Sljeme 8:41
4 Pašalić Kimberly AK Sljeme 9:06
5 Pezelj Filip fkmmk 9:07
6 Jozić Zoran Tim ,,Specijalci” 9:20
7 Marinović Domagoj AK Sljeme 9:29
8 Bakija Josip fkmmk 9:57
9 Jakšić Marko Brooks Running Team/Klub Sokola 10:04
10 Bogdanović Sandra AK Sljeme 10:08
11 Tišlerić Nina 10:09
12 Ivanic Vedran Klub Pijanih 10:30
13 Bacelic Danijel 1 10:31
14 Gulin Danijel 2 Brooks Running Team 10:39
15 Burek Darijo Klub liječenih alkoholičara 10:56
16 Bačelić Marin 11:06
17 Ilčić Vladimir AK Sljeme 11:11
18 Bakija Iva Brooks Running Team 11:26
19 Plukavec Krešimir Brooks Running Team 11:26
20 Jakopović Ribafish Domagoj 3 Curling klub Čudnovati čunjaš 11:51
21 Benko Marko Ostendo Running 12:20
22 Vojvodić Milorad AK Sljeme 12:45
23 Bartak Vedran PD Panj 13:05
24 Stanković Saša Brooks Running Team 14:14
25 Murat Ivan AK Sljeme 14:21
26 Mataković Dražen Death Star racing 15:06
27 Samardžija Krešimir Debosi 15:06
28 Sokolic Damir Death Star Hunter 15:06
29 Nemet Mario Studio 17 17:07
30 Hajro Dalija Brooks Running Team 18:02
31 Jaksic Katarina 18:36
32 Pašalić Edin 3 kruga
33 Kanaet Jakov Ostendo Running 3 kruga
34 Miočić Luka fkmmk 3 kruga
35 Miočić Jakov fkmmk 3 kruga
36 Ribarić Bruno AK Sljeme 3 kruga

BLUFF

Rezultati u excelu

LINK na Požekovu fotogaleriju

LINK na Fistrićevu fotogaleriju

MJESTO: Savski nasip, klupice ispred Močvare (podno mosta Slobode, onaj srednji ako ne znate)

TERMIN: 24.06. Srijeda, 19:00

STARTNINA: 40kn (za koju se dobiju 4 piva)

PRIJAVE: isključivo online na dnu ove stranice, podizanje startnih brojeva na licu mjesta od 18:00

NAGRADE: vječna slava i bačvica piva za pobjednika

PROPOZICIJE:

1 – Trči se 4 kruga, na početku svakog kruga se pije pivo i nakon toga se otrči krug
2 – Pivo se mora popiti u zoni tranzicije koje je duga 10m prije početka svakog kruga
3 – Utrka počinje pijenjem piva u zadnjem metru tranzicijske zone, kako bi se osiguralo da se otrči puna milja
4 – Žene piju isto količinu kao i muškarci
5 – Pije se Heineken 0,4
6 – Pivo ne smije biti otvoreno prije nego natjecatelj uđe u zonu tranzicije
7 – Dokazivanje popijenosti piva na način da se prazna limenka/boca okrene naopako nad glavom
8 – Povraćanje se kažnjava dodatnim krugom trčanja, trči se jedan krug bez obzira na broj povraćanja
9 – Vremenski limit iznosi 13 minuta*, obzirom da se starta u grupama po 20 trkača svakih 15 minuta.
10 – Konačni poredak se radi na osnovu pojedinačnih rezultata.
11 – Tko ne završi trku u vremenskom limitu bit će u poretku iza onih koji jesu.

* – U tempu od 7min/km milja se završi za 11 minuta i 12 sekundi, što znači da ostaje sasvim dovoljno vremena (1:48) da se popiju 4 piva, u prosjeku po svakom pivu 27 sekundi.
* – Za rezultat bolji od 10 minuta treba trčati tempom oko 5min/km, što ostavlja još pune dvije minute za popit 4 piva, mada dobro utrenirani “atletičar” može to riješiti za manje od minute :)

Svjetski rekord u “Pivskoj milji” iznosi 4 minute i 57 sekundi (James Nielsen), uz sljedeću statistiku:
1. pivo = 7 sekundi
1. krug = 63 sekunde (prolaz 1:10)
2. pivo = 8 sekundi
2. krug = 68 sekundi (prolaz 2:26)
3. pivo = 12 sekundi
3. krug = 67 sekundi (prolaz 3:45)
4. pivo = 9 sekundi
4. krug = 63 sekunde (4:57)

Dakle, Nielsen je na piva potrošio ukupno 36 sekundi (u prosjeku 9 po limenki), a milju je otrčao za 4 minute i 21 sekundu, što znači u prosječnom tempu 2:42/km.

Video: