19. zimska liga LAGVIĆ 2020/21

19. zimska liga LAGVIĆ 2020/21

U nedjelju, 08.11.2020. starta kultna zagrebačka zimska liga, devetnaestu zimu za redom, ovog puta pod nazivom PromoArt Studio Lagvić!

Sva kola, tj. trke se održavaju nedjeljom u 10 sati ujutro, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: cestovna i planinska. Dužina cestovne trke je 9,2 kilometra, a planinske 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib ceste iznosi 7,5%, a planinske staze čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku Poučne staze Miroslavec (342 m n/v), a cilj ispred Vidikovca, na najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 12 kola, a u bodovanje ulazi 8 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih osam). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, pedina kombinacija) i u oba spola.

Termini ove zime su:

  1. kolo 08.11.2020.
  2. kolo 15.11.2020.
  3. kolo 22.11.2020.
  4. kolo 29.11.2020.
  5. kolo 06.12.2020.
  6. kolo 13.12.2020.
  7. kolo 20.12.2020.
  8. kolo 27.12.2020.
  9. kolo 10.01.2020.
  10. kolo 17.01.2020.
  11. kolo 24.01.2020.
  12. kolo 31.01.2020.

VAŽNO!!

Zbog COVID situacije, ove sezone liga će imati nešto drugačiji start. Dakle, čim se prijavite možete startati, a prilikom starta će se zabilježiti vaše startno vrijeme, koje će se naknadno obračunati u odnosu na ciljno vrijeme (ciljno vrijeme minus startno vrijeme = rezultat). Na taj način ćemo izbjeći formu javnog okupljanja, već će trka biti praktički na kronometar. Znači, prijavite se u trku, ostavite ruksak u auto koji vozi stvari na cilj, odmah idete na start, gdje će vam biti upisano startno vrijeme i možete startati (možete odraditi u međuvremenu i zagrijavanje, ali je bitno da se prijavite na startnoj poziciji kad krenete u trku). Satovi na startu i cilju su satelitski usklađeni. Na cilju će vas čekati sve kao i inače, vaš ruksak, čaj, kuhano vino itd. Obavezno je nošenje maske prilikom prijave na startu i u cilju kod podjele čaja. Svi natjecatelji su dužni pridržavati se preporuka HZZJZ-a vezano uz COVID-19.

Startovi kreću od 9:30 do 10:00, te se preporuča sporijima da kreću ranije, a bržima kasnije, jer će auto sa stvarima biti gore od 10:30. Što znači ako brzi trkač krene ranije, lako moguće da auto još neće biti u cilju, obzirom da će krenuti ka vrhu po završetku svih startova, znači u 10:00.

VAŽNO br. 2!!

Pokrovitelj lige ove zime je PromoArt Studio, koji će u svakom kolu nagrađivati sve učesnike.

Za prvo kolo će svi učesnici dobiti dry-fit trkački dres s dugim rukavima! U ostalim kolima su iznenađenja, koja ćemo objavljivati u najavi neposredno prije svakog kola, zasad možemo reći samo toliko da nagrade pokrovitelja lige dobivaju svi i u svakoj trci 🙂

Rekordi staze:

Na Mrcini mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.

Imamo i kategoriju pasa, isključivo u konkurenciji Mrcine. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 30kn. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Tko ne prijavi psa ne može očekivati da će pas biti na ciljnoj listi, simple. Pas i vlasnik moraju skupa doći na cilj, tj. imaju isto vrijeme. Ako pas pobjegne i uđe prije u cilj, dobit će vrijeme (sporog) vlasnika J Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa (ne dijele se na mužjake i ženke).

Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po 4 nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko četvrtog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.

Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.

Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći.

Kako do starta:

– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac (kreće s Britanca u 9:20), ili obrnuto (kreće s Mihaljevca u 9:10 i 9:50). U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
– karta

Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)

Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme, ispred Tomislavca kreće na svaki puni sat).

Startnina 30kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9 do 10h. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, nagrade, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima. Kontakti: Žana (098-273-331),  Janko (091-503-2734).

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:
2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2015-16 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2016-17 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2017-18 = Neven Andrijašević / Veronika Jurišić
2018-19 = Goran Selanec / Veronika Jurišić
2019-20 = Alen Štefanić / Veronika Jurišić

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:
2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2016-17 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2017-18 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
2019-20 = Nikola Smolić / Patricia Maras

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:
2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2016-17 = Nikola Smolić / Tamara Igrec
2017-18 = Ivan Murgić / Dolores Osvaldić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
2019-20 = Dobriša Dobrenić / Dolores Osvaldić

Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači.

Dobar polumaratonski vikend

Dobar polumaratonski vikend

Tradicionalno u Varaždinu uvijek imamo lijepih uspjeha, što se ponovilo i ove godine. Trčalo je 15 članova kluba, a na kraju je ispalo da smo nastupili u jačim sastavima nego na nedavnom državnom prvenstvu u polumaratonu koje se održavalo 200 metara od kluba?!

Uz nešto osobnih rekorda, drugo mjesto za mušku ekipu, sa samo minutom i pol zaostatka za pobjednicima iz AK Varaždin, dok je ženska ekipa uvjerljivo, s 25 minuta prednosti, pobijedila ispred domaćih cura iz TK Marathon 95. Čak 3 naša muška člana su upali u top 10:
4. Dejan Radanac 1:13:45
6. Tomislav Lepan 1:18:34
9. Darko Drakula 1:21:17
17. Marko Čuvar 1:26:03 PB
46. Dobriša Dobrenić 1:33:39
63. Romeo Marčelja 1:36:33
70. Gordan Putanec 1:37:40
83. Dragan Janković 1:42:00
144. Edvin Šafranko 1:51:44

Zato su cure u potpunosti izdominirale trku, i čak tri naše članice ušle u prvih pet koje su dijelile novčane nagrade:
2. Silvia Šimunović 1:25:46
4. Jelena Culej 1:30:53 PB
5. Kristina Marjanović 1:34:05 PB
9. Renata Poljanec 1:42:46
15. Anita Lacković 1:46:15
44. Ida Šafranko 2:02:48

Link na pojedinačne rezultate i po kategorijama
Link na ekipne rezultate

Međutim, to nije sve! Dan ranije, na polumaratonu u Puli, još dvije naše cure na postolju:
1. Ingrid Nikolesić 1:24:46
3. Irena Butković 1:33:44 PB

1000 dana trčanja za redom

1000 dana trčanja za redom

Ova priča svoje korijenje ima tamo 2017. godine, točnije 11.03.2017. u busu na putu u Čakovec na ekipno prvenstvo hrvatske u krosu. Smjestili se mi u bus, ima nas 30-ak i pičimo u najsjeverniju našu županiju. Janko nam dijeli brojeve, slaže ekipe i komentira neke isprike i nedolaske na ovo klupsko – reprezentativno okupljanje. Između ostalog spomene Tonku kako nije došla jer ima neki suludi plan trčanja 100 dana. Nemam pojma jel’ to bilo za ozbiljno, ni jel’ bila neka fora, ali ja sam samo čuo 100 dana trčanja i to je bilo to, odmah sam znao da ja to moram probati. Znao sam da ne mogu s 5-6 dana odmah skočiti na 100, pa sam tokom idućih mjeseci znao skupiti 10-15 dana, a u lipnju i srpnju čak 33 dana. Ne sjećam se zašto sam prekinuo taj niz, ali trećinu sam odradio i bio sam zadovoljan time. Do kraja godine nisam ponovio taj podvig.

Kako u 2017. nisam napredovao željenim tempom (PB na 5km popravio 10s, na 10 km 2s, halfu i maratonu ništa), odlučio sam u novoj godini i sezoni trčati više, iako sam već tada imao solidnih 4260 km u godini dana, a više trčanja znači manje dana bez trčanja. Tradicionalno nova godina kreće January battle-om gdje je cilj skupiti što više kilometara i ja sam trčao svaki dan i prvi put prebacio 500 km u mjesec dana i tako se zakotrljalo!

Kad sam vidio da i uz svakodnevno trčanje i relativno visoku kilometražu dobro reagiram na utrkama odlučio sam da je to moj put. Možda nije najbolji i najpametniji ali sigurno dugoročno najisplativiji. Prvi cilj mi je bio 100 dana i taman se poklopilo da taj dan trčim maraton u Rotterdamu. Kakav je to fijasko bio! Već sam pisao o tome i taj DNF mi je bio samo motiv za još više i još jače.

Tada sam se prestao opterećivati time (moram priznati da sam do tad imao kriza i da me mučilo tih 100 dana) i to mi je postala rutina u kojoj uživam i ništa se nije moglo dogoditi, a da ja taj dan nisam odradio trening ili rastrčavanje. Periode kad sam ozlijeđen ili kad smo u odmoru trčim lagano pola sata i na taj način tjeram tijelo da se oporavlja u hodu. Sigurno bi se od nekih ozljeda brže oporavio da odmorim nekoliko dana, ali ovako, nakon oporavka puno prije dolazim u puni trening.

Kako izgledaju brojke ove avanture?  

  • U tih 1000 dana skupilo se 14726 kilometara što ispada solidnih 14,7 km dnevno ili gledajući u tjednim razmjerima to znači da sam zadnja 143 tjedna u prosjeku radio koji metar više-manje od 103 km tjedno.
  • Nadalje, treniralo se ponekad i više puta dnevno, pa je tako ispalo 1125 trkačkih aktivnosti, od toga 181 utrka razno raznih tipova i dužina, od brzih petica do jedine moje ultre 67 km u Istri.
  • U tome je sudjelovalo i još sudjeluje 41 par tenisica, najzastupljeniji je Nike sa 17 i Adidas s 14 modela. Sedam pari je prebacilo 1000 km, a najdugovječnije su odradile 1645 km.
  • Ovako od oka bi rekao da sam 90% treninga odradio sam u ranojutarnjim satima, tako da je sve gotovo do nekih 7-8h. To je moje vrijeme kada raspravim o svim problemima i idejama koje imam. To je ona bolja strana. Ona malo udarena je kad mi iz glave ne izlazi neka pjesma, ali nije to pjesma, to je jedan stih koji vjerojatno nije ni točan, ali nema veze, ja ga otpjevam i 500 puta ako je duži trening, užas!

Najveća podrška u svemu tome je Patricia, iako nije uvijek 100% uvjerena u ispravnost tolikih kilometara i svakodnevnog trčanja. Kad se nekud putuje nevezano za trčanje glavna prtljaga je opet trkačka i uvijek je auto natrpan tenisicama, trkačkom robom i bocama vode. Ima trkača koji trče manje i postižu bolje rezultate i brže napreduju, među njima je i ona… ljetos me rasturila na brdu ko beba zvečku i to je ok. Ja podržavam svaki način treniranja, pa i samo rekreiranja jer svi smo različiti i drukčije reagiramo na trening.

Kad je riječ o trkačkim čudacima nema mjesta na svijetu valjda koje je pogodnije za njih/nas od mog kluba, Atletskog kluba Sljeme. Najopušteniji ozbiljni klub koji postoji, tu obitavaju i treniraju neki od najvećih trkačkih veličina ovih prostora i nije čudo da je i mene uhvatila ova ludorija. Ne znam koliko će još trajati ovaj niz i ne razmišljam previše o tome, samo znam da ću i dalje uživati u trčanju, a idući tekst o ovome ide kad okrenem 5 godina.

Goran Đogolović

 

Stoti pehar s državnih prvenstava!

Stoti pehar s državnih prvenstava!

Na 17. pojedinačnom, ujedno i 13. ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, koje je proteklog vikenda održano u Mrkoplju, klub je osvojio jubilarni stoti ekipni pehar s državnih prvenstava u sljedećim vanstadionskim trkačkim disciplinama:
– maraton 23
– polumaraton 22
– planinsko trčanje 23
– kros 20
– trail 6
– planinsko na duge staze 6

Statistika bi bila i bolja, obzirom da su se ekipna prvenstva u nekim disciplinama relativno kasno počela održavati, primjerice maraton tek od 2008. (održano 12), trail od 2017. (održana 3) i planinsko na duge staze od 2018. (održana 3), a u te 3 discipline smo uvjerljivo najdominantniji (od mogućih 36 osvojili smo 35 pehara, s omjerom 21-9-5), s time da se na ultramaratonu još uvijek ne održavaju iz jednostavnog razloga što, osim nas, još uvijek nema kluba koji bi mogao sastaviti tročlane ekipe.

Rezime prvenstva bi bio sljedeći: ženska ekipa u sastavu Veronika Jurišić – Kristina Marjanović – Paula Vrdoljak – Dolores Osvaldić je na kraju zauzela drugo mjesto iza Atletskog kluba Svetice i ispred Atletskog kluba Agram, dok je muška ekipa u sastavu Dejan Radanac – Tomislav Lepan – Goran Đogolović – Nikica Smolić osvojila peto mjesto, iza Atletskih klubova Zabok, Agram, Varaždin i SRK Alba. U zbroju vremena muških i ženskih ekipa, ispred nas je samo Atletski klub Agram, a poredak klubova koji su bili zastupljeni s obje ekipe je sljedeći:
1. AK Agram 5:50:21
2. AK Sljeme 5:56:44
3. AK Dubrovnik 6:11:33
4. AK Varaždin 6:22:12
5. AK FIT Zaprešić 6:36:58
6. AK Plitvice 6:54:08

Link na rezultate Hrvatskog atletskog saveza

Ažurirana povijest državnih planinskih prvenstava je u tablici (Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava). Unešena su sva do sada održana prvenstva, sa svim pojedinačnim i ekipnim osvajačima postolja, kao i mjestima održavanja. U pojedinačnoj konkurenciji najuspješniji je Atletski klub Svetice s 15 medalja (10-3-2), dok je AK Sljeme najuspješniji u ekipnoj konkurenciji s 21 peharom (7-9-5). Na kraju, u zbroju pojedinačnih medalja i ekipnih pehara, Sljeme je daleko najuspješniji s 30 postolja, ispred Svetica (23), Solina (15), Varaždina (14), Istre i Agrama (11), itd…

I još dva klupska statistička bisera:
– Ženska ekipa Sljemena je, počevši od prvog prvenstva (Učka 2008), svaki put stajala na postolju osim lani kad nije nastupila, s time da je samo jednom bila treća (Veliko Rujno 2018), 6 puta druga i 5 puta prva.
–  Veronika Jurišić je osvojila svoje 63. postolje na državnim prvenstvima, od čega 36. ekipno i deseto planinsko!

Šećer za kraj – u vikendu su održana još dva polumaratona sa zanimljivim rezultatima. Trku od Kalnika do Križevaca je trčalo puno naših cura iz pete i šeste grupe, a u prvih 10 se smjestilo čak njih pet (Lana Vodopija, Renata Poljanac, Danijela Horvat, Kristina Kovačev i Suzana Lučić), dok je na Baranjskom polumaratonu kroz Kopački rit pobijedila Silvia Šimunović s rezulttom 1:31:19.

PUNTIJARKA 2020 rezime

PUNTIJARKA 2020 rezime

Ovogodišnja, osamnaesta po redu, Ljetna liga Puntijarka je završila! Specifična po tome jer se trčala u vrijeme nezapamćene krize izazvane Covid-19 virusom, ali to nije imalo previše utjecaja na ligu, stazu, trkače, organizaciju i atmosferu prije, za vrijeme i nakon utrka. Mi smo se dobro zabavili i nitko nije ostao zaražen. Posebnost ove sezone je bilo jubilarno 200. kolo! Kako se takvi jubileji pojavljuju svakih 8-9 godina morali smo ga dostojno proslaviti, pa onda i jesmo, popili i pojeli gro svega i da nas epidemiološka situacija nije malo ograničila bio bi tu i bend i o tome bi se pričalo generacijama!

Tehnikalije počinjemo s 347 trkača koji su pohodili ligu (234 muških i 113 žena), prosjek po kolu je bio 92, što je pomak od 10-ak trkača više u odnosu na prošlu godinu. Veseli i brojka od 113 debitanata koji su isprobali spremnost i sreću četvrtkom popodne, većina ih se i navukla, pa su se vraćali tijekom cijele sezone.

Najbolji rezultat sezone u muškoj konkurenciji trčao je u 3. kolu Nikola Špoljar (26:26), što je njegov drugi najbolji rezultat i najbrže vrijeme lige zadnjih 5 godina. Žene je predvodila nepobjediva ove godine Patricia Maras koja je u 7. kolu išla sjajnih (31:57).

Muška konkurencija

Nakon što je 2019. bio drugi u poretku, ove se zasluženo penje na najvišu stepenicu postolja Tomislav Lepan (438.61). Uvjerljivo, sa 6 pobjeda iz 9 nastupa, bez osobnog rekorda ove godine, ali sa pametnim i redovitim trčanjem. Čestitke! Drugo mjesto osvajam ja, Goran Đogolović (424.94). Priznajem da nisam najveći fan Bikče i popodnevnog termina, ali dođem, sašijem se, pa kako ispadne. Ove godine je ispalo solidno. Na treće mjesto smjestio se Tomislav Kožić (403.87). Sjajna sezona u kojoj je tri puta rušio osobni rekord i neko vrijeme proveo i na čelnoj poziciji lige. Čestitke osvajačima medalja, ostatak poretka niže u tekstu.

Ženska konkurencija

Ovdje je manje-više sve bilo jasno odmah na početku sezone kada se nakon godine dana izbivanja, na Bikču, natjecateljski vratila Patricia Maras (423.76). Na 9 nastupa čistih 9 pobjeda, s čak 6 upada i na muško postolje. Jedan pomalo Alan Fordovski savjet koji je dobila na početku sezone je obilježio sve njene nastupe. Glasio je “Bolje ti je ići 32:59 nego 33:01” i bio joj je misao vodilja kroz sezonu. Drugo mjesto, nakon prošlogodišnje pobjede osvaja Marta Grubić (331.11). Iako bez osobnog rekorda ove godine, vrlo kvalitetna sezona i rekao bi možda i mrvicu bolja nego lanjska. I da, jedina ne-sljemenašica u prvih 10! U mini izvještajima nakon svakog kola sam već napisao da fantastičnu sezonu ima i Danijela Horvat (317.67). Čak 7 puta je rušila svoj osobni rekord ove godine, najviše od svih, popravivši ga ukupno skoro 6 minuta. Iako su se neke stvari morale poklopiti, na kraju ipak zaslužena bronca! Čestitke osvajačicama medalja, ostatak poretka niže dolje.

Poredak 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji

  1. Tomislav Lerpan (438.61)  – Patricia Maras (423.76)
  2. Goran Đogolović (424.94) – Marta Grubić (331.11)
  3. Tomislav Kožić (403.87) – Danijela Horvat (317.67)
  4. Milorad Vojvodić (387.74) – Paula Vrdoljak (308.55)
  5. Dinko Tica (386.27) – Katica Rumbočić (294.98)
  6. Goran Varat (386.02) – Kristina Marjanović (290.16)
  7. Mario Obradović (382.80) – Irena Butković (281.96)
  8. Robert Petrinec (371.34) – Jozefina Bulić (269.70)
  9. Eugen Orešković (369.92) – Iskra Kolovrat (210.68)
  10. Ivica Čajko (365.65) – Anita Lacković (202.30)

Muškići su bili malo redovitiji, pa se za ulazak u top 10 moralo ili jako dobro trčati 7-8 kola ili sa sporijim trčanjem imati bar 10 nastupa, a svih 12 nastupa sakupilo je pet natjecatelja (Marković Branimir, Milat Srećko, Paver Željko, Stojanović Željko i ja). Kod žena se nikad ne zna, neke godine je dovoljno 200-tinjak bodova za top 10, to je slučaj ove godine, a nekad ni 275 nije dovoljno, ali pohvale idu za čak 12 žena sa 7 i više kola, što je najviše u zadnje četiri godine, sva kola nitko nije skupio.

Njivice

Tokom sezone nismo previše spominjali njivičare, zapravo uopće, ali zaslužili su koju riječ i oni. Najbolje rezultate istrčali su Dobriša Dobrenić u 2. kolu (15:50) i Helena Gleđa u 3. kolu (18:42). Kako su im to bili i jedini nastupi nisu konkurirali za visoko mjesto u ukupnom poretku. Kod muškaraca pobjedu je odnio Miroslav Benjak (375.95) u debitantskoj sezoni, a kod žena Patricia Hećimović (290.07), mogli bi isto reći debitantska sezona jer se samo jednom pojavila prošle godine. Posebnost ove sezone je čak 8 trkača i trkačica rođenih 2000. i mlađih. Budućnost je sigurna.

  1. Miroslav Benjak (375.95) – Patricia Hećimović (290.07)
  2. Dragan Janković (360.82) – Ivana Leskovar (250.58)
  3. Željko Stojanović (339.21) – Maja Silov Tovernić (244.64)
  4. Borko Prvan (333.08) – Dora Hipša (239.25)
  5. Borislav Simon (241.57) – Irena Cerovac (185.15)

Iako je borba za vodeće pozicije u ukupnom poretku vrlo rano bila riješena i lišeni smo neke rezultatske neizvjesnosti kroz sezonu, pojedina kola su bila super zanimljiva i neke važne stvari su se dogodile. Pa krenimo redom:

  • Najveća od svih, Veronika Jurišić prvi puta u 18 godina gubi utrku od jedne sljemenašice
  • Željko Stojanović kao tek sedmi trkač prebacuje brojku od 100 nastupa
  • Rijetki direktni obračun na stazi dvojice najbržih Mikulić – Špoljar
  • kolo mega spektakla GrendSljema
  • Jubilarno 200. kolo Puntijarke
  • Katica Rumbočić kao tek treća žena u povijesti prebacuje 100 nastupa
  • Najnapetije od svih kola, prvih četvero trkača finišira u razmaku 15 sekundi
  • 219 rušenja osobnog rekorda u sezoni

Ljudi to bi bilo to za ovu godinu, našlo bi se još raznoraznih zanimljivosti za proučavati i pisati, ali moram nešto ostaviti i za sezone koje dolaze. Ova je bila dobra i zanimljiva, nadajmo se sličnoj idućoj. Svečano proglašenje pobjednika i podjela zasluženih priznanja biti će na godišnjoj skupštini atletskog kluba Sljeme tamo negdje početkom iduće godine. Do tad će početi i završiti još jedna sljemenska, zimski Lagvić i tu će vam biti prilika napraviti nešto i naći se na popisu laureata na skupštini. Budite dobri i hrabri, trenirajte pametno i vidimo se na idućim akcijama!

Pripremio: Goran Đogolović

Za kraj zahvaljujemo Zagrebačkoj pivovari koja nas je i ovog ljeta pratila s Hydrom i Žujom!