Što zajedničko imaju rimski pjesnik Juvenal i finski dugoprugaš Lasse Virén?

Što zajedničko imaju rimski pjesnik Juvenal i finski dugoprugaš Lasse Virén?

Lasse Artturi Virén (Myrskylä, Finska 22. srpnja 1949.) bio je jedan od “letećih Finaca” uz:
  1. Hannes Kolehmainen – tri zlatne medalje i dva svjetska rekorda na OI 1912 Stockholmu.
  2. Paavo Nurmii – tri zlatne medalje na OI 192 u Antwerpenu i pet na OI 1924. u Parizu
  3. Ville Ritola – četiri zlatne medalje OI Pariz 1924.
  4. Volmari Iso – Hollo – jedna zlatna medalja  OI Los Angeles 1932 i Berlin 1936.
  5. *Taisto Mäki – prvi trkač na svijetu koji je išao brže od 30′ na **10 000 m. Bilo je to 17. rujna 1939.  i u vremenu 29:52,6. Trener mu je bio Paavo Nurmii.

Dakle, Lasse je bio dugoprugaš koji se većinom bazirao na  5 000 m (PB 13:14,3 Helsinki 14. rujna 1972.) i 10 000 m (PB 27:38,35 OI München 03. rujna 1972. O njegovim padu na 10 000 m i postavljanju svjetskog rekorda bilo je nešto riječi u prethodnim članku https://www.aksljeme.com/olimpijski-masakr-munchen-1972/ ), iako je trčao i kraće utrke pa čak i jedan maraton (OI Montreal 2:13,11 31. srpnja 1976).

Na OI u Montrealu odnio je dvostruku pobjedu na 5 000 m (13:24,76 30. srpnja 1976.) i 10 000 m (27:40:38 26. srpnja 1976.). Odigrao je kontroverznu ulogu na tim OI i skoro bio diskvalificiran. Naime, završivši utrku 26. srpnja 1976. na 10 000 m s vremenom od 27:40,38, sjeo je na stazu, odvezao i skinuo patike te ih podigao u zrak. Držao je u rukama ASICS-ov model  “Runspark”. Trčao je bos počasni krug po stadionu držeći ih u zraku, pokazujući publici i gradeći reputaciju japanskom proizvođaču patika, a čiji je naziv izvedenica i akronim od  Juvenalove Anima sana icorpore sano.

Circus-Maximus Rim

Juvenal (Decim Junije Juvenal, Rim,  60. – ?) rimski pjesnik koji je rođen u prvom stoljeću, a opisivao je i kritizirao tadašnje stanje i život u Rimu. Pripisuje mu se nekoliko izreka:

  • Kruha i igara. lat. Panem et circenses – doslovni prijevod Kruha i cirkusa (circus lat. krug). Naziv se koristio za arenu koja je bila kružnog ili ovalnog oblika i u kojoj su se izvodile utrke dvokolica, borbe gladijatora itd. Juvenal je koristio izraz Panem et circenses u jednoj svojoj satiričnoj pjesmi u kojoj se žali na ravnodušnost Rimljana kojima je vlast davala žitarice i omogućavala da besplatno prate u rimskim cirkusima gladijatorske igre i ostale sportske aktivnosti. Na taj način su Rimljani izgubili interes za politiku, a pokazali za zabavu što je vlastodršcima išlo u prilog. 
  • U zdravom tijelu zdrav duh lat. Mens sana in corpore sano, a koja je nama  važnija za ovu priču. Original glasi Orandum est ut sit mens sana in corpore sano, ili u prijevodu: Treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu.

Lasse nije dugo morao čekati da se MOO oglasi oko  toga. Optužio ga je za zlonamjeran postupak i zabranili mu nastup u finalu na 5 000 m 30. srpnja 1976.  Naime, MOO oštro osuđuje direktno reklamiranje brendova koji nisu službeni sponzori OI (Pravilo br. 40 Olimpijske povelje https://bit.ly/3zBUDPo ).  Lasse je sljedeća četiri dana prolazio kroz postupak rasprave žaleći se da je to napravio jer je imao velike žuljeve na stopalima.

Lasse drži patike s kojima je pobijedio na 10 000 m u Montrealu

O navedenoj se temi raspravljalo do 30. srpnja, i to do dva sata pred početak starta utrke na 5 000 m. Lasse je tad istrčao 5 000 m za 13:24,76, što  mu je bio ujedno i treći najbrži rezultat na 5 000 m.

Usporedbe radi, dok je Usain Bolt bio aktivan trkač, u njegovom se kreveljenju poslije utrke i proslavljanju pobjeda često moglo vidjeti otvoreno reklamiranje zlatnih Puma sprinterica.

Usain Bolt nakon postavljanja svjetskog rekorda u Pekingu 2008

Nameće se pitanje je li se po Olimpijskoj povelji što promijenilo ili pravilo br. 40 ne vrijedi za sve sportaše?

*možda se pravi poznavatelji neće složiti da Mäki treba biti u ovoj skupini jer nije osvojio ni jednu medalju na OI. Međutim, Mäkiju je oduzeta ta mogućnost jer je prvo 1939. poslan na frontu Zimskog, a onda 1940. i u Drugi Svjetski rat. Tim više što je Mäki trebao predstavljati svoju zemlju 1940. na OI u Helsinkiju. Funfact: prvobitno su se OI 1940. trebale održati u Tokiju, ali je promijenjeno na Helsinki jer je Japan napravio invaziju na Kinu. Nažalost zbog 2. svj. rata ni jedna zemlja nije mogla biti domaćinom. Helsinki je svoje OI dobio 1952, a Tokio 1964. i 2020. (odnosno 2021.)  
**u stadionskoj atletici sve se dužine utrka izražavaju u metrima za razliku od vanstadionske gdje se izražavaju u kilometrima. 

Pripremila: Silvia Šimunović povjesničarka Atletskog kluba Sljeme

21. zimska liga LAGVIĆ 2022/23

21. zimska liga LAGVIĆ 2022/23

U nedjelju, 16.10.2022. starta kultna zagrebačka zimska liga Lagvić, dvadesetprvu zimu za redom!

Start svih kola je u nedjelju u 10:00, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: Cesta i Mrcina. Dužina cestovne trke je 9,2 kilometra, a Mrcine 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib Ceste iznosi 7,5%, a planinske staze na Mrcini čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku Poučne staze Miroslavec (342 m n/v), a cilj ispred Vidikovca, na najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 13 kola, a u bodovanje ulazi 8 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih osam). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, Pedina kombinacija) i u oba spola.

Termini ove zime su:

  1. kolo 16.10.2022.
  2. kolo 23.10.2022.
  3. kolo 30.10.2022.
  4. kolo 06.11.2022.
  5. kolo 20.11.2022.
  6. kolo 27.11.2022.
  7. kolo 04.12.2022.
  8. kolo 11.12.2022.
  9. kolo 18.12.2022.
  10. kolo 08.01.2023.
  11. kolo 15.01.2023.Zbog raznih situacija postoji mogućnost promjene termina pojedinih kola, pa s vremenom provjerite.

Rekordi staze:

Na Mrcini mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.

Imamo i kategoriju pasa, isključivo u konkurenciji Mrcine i ona se zove “Čera liga”. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 30kn. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Tko ne prijavi psa ne može očekivati da će pas biti na ciljnoj listi, simple. Pas i vlasnik moraju skupa doći na cilj, tj. imaju isto vrijeme. Ako pas pobjegne i uđe prije u cilj, dobit će vrijeme (sporog) vlasnika 🙂 Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa (ne dijele se na mužjake i ženke).

Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po 4 nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko četvrtog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.

Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.

Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći.

Kako do starta:

– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac i obrnuto, busevi kreću s Britanca u 8:40 i 9:20 isto tako i s Mihaljevca. U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
– karta

Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)

Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama (Bažulovka, Hapedejka, Put u nebo, Omladinska, Mrcina…)
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija broj 140 Mihaljevac-Sljeme), stanica ispred Tomislavca, pokret na svaki puni sat od 11:00 do 19:00.

Startnina 30kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9:00 do 10:00. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, nagrade, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima, ak bu toplo bude i piva. Kontakti: Žana (098-273-331), Janko (091-503-2734).

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:
2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2015-16 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2016-17 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2017-18 = Neven Andrijašević / Veronika Jurišić
2018-19 = Goran Selanec / Veronika Jurišić
2019-20 = Alen Štefanić / Veronika Jurišić
2020-2021 = zbog COVID-a održana samo 3 kola
2021-22 = Alen Štefanić / Veronika Jurišić

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:
2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2016-17 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2017-18 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
2019-20 = Nikola Smolić / Patricia Maras
2021-22 = Mario Obradović / Irena Butković

DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:
2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2016-17 = Nikola Smolić / Tamara Igrec
2017-18 = Ivan Murgić / Dolores Osvaldić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
2019-20 = Dobriša Dobrenić / Dolores Osvaldić
2021-22 = Dobriša Dobrenić / Ivana Marušić

Novost od ove sezone: trkači imaju mogućnost otrčati i virtualno poneko kolo u svom terminu, ako su te nedjelje u to vrijeme zauzeti. Mali pravilnik po tom pitanju:
– Može se otrčati samo unaprijed (znači ne nakon održanog kola već prije sljedećeg) i to maksimalno 5 puta.
– Poslati zapis trke (garmin, strava itd) na mail tergatjanko@gmail.com di se vidi rezultat, staza i tko je trčao (vlasnik profila).
– Uplatiti gotovinom 30kn unaprijed ili poslati skupa sa zapisom potvrdu o uplati (iban HR1223400091110074415) na isti mail. 

Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači 2023.

Olimpijski masakr München 1972.

Olimpijski masakr München 1972.

Jesu li sportska natjecanja plodno tlo za ostvarivanje političkih ciljeva terorističkih skupina?

Olimpijske igre 1972. Munchen 26.08. – 11.09.1972.

Na najveličanstveniju sportsku proslavu 1972. godine – Olimpijske igre u Münchenu – 129 zemalja svijeta su poslale 7134 sportaša. Igre u Münchenu bile su druge u povijesti koje su održane u Njemačkoj. Prve su održane 1936. godine u Berlinu, ujedno i zadnje koje su održene pred početak II. Svjetskog rata. Nakon toga sljedeće su održane tek u Londonu 12 godina kasnije. S obzirom da je to bilo poslijeratno doba i velika financijska kriza London je na svojim igrama koristio vojne objekte za smještaj sportaša.

Olimpiyastadion. Stadion u srcu Olimpiaparka na kojem su otvorene OI i koje su izgrađene za potrebe OI.

Domaćin je u Münchenu želio svijetu predstaviti Njemačku kao jednu nova država i novo lice Njemačke koja je puna optimizma za sve nacije svijeta.

  • Mark Spitz je osvojio sedam olimpijskih medalja na tim OI. Mark je popravio svjetske rekorde u svim disciplinama u kojima je nastupio!
  • Olga Korbut je osvojila četiri medalje u Berlinu. Prvi put u povijesti gimnastike izvodi novi salto. Njezin je nastup te godine bio fascinantan po dva iznimno opasna pokreta, a od kojih je jedan postao zabranjen kasnije. Naime, bodovni sistem elitne gimnastike za svaki pokret nosi određeni broj bodova, a svi oni se zbrajaju za konačni rezultat. „Zabranjeni“ pokreti nose 0 bodova pa gimnastičari nemaju potrebu da ih izvode. „Salto smrti“ je nazvan zbog načina doskoka. Dakle, izvodi se salto unazad s gornje preko donje prečke. Salto je dobio taj naziv jer se pri najmanjoj grešci gimnastičarke može dogoditi pad glavom ili vratom na donju preču. U 80-ima je odlučeno da će se dvije prečke razmaknuti, a onda je i sam pokret postao nemoguć za izvođenje. Drugi pokret koji je Olga Korbut izvela i koji je i nazvan po njoj, je salto iz stoja na gornjoj prečki i hvatanje na donju prečku. SSSR gimnastičarka Elena Muhina  je unaprijedila Korbut salto. Ona je 1977. godine na puni salto dodala okret oko svoje osi. Zanimljivo je kod Muhine da je od 1980. paralizirana. Naime, ozlijedila se pokušavajući da bude jedna od rijetkih gimnastičarki koja izvodi muški element Tomasov salto i ostala, nažalost, paralizirana. I to samo dva tjedna pred otvaranje Olimpijskih igara u Moskvi (Apeliram na školovane gimnastičare da se mogu slobodno izjasniti ukoliko nisam dobro opisala pokrete salta smrti i salta korbut).
  • SSSR – kontroverzna prva pobjeda košarkaša SSSR-a nad košarkašima SAD-a u zadnje 3 sekunde utakmice. SAD je vodio 50:49, kad se dogodilo nekoliko čudnih sudačkih odluka. Prvo je vrijeme isteklo tokom koša, međutim koš je priznat. Suci tada produžuju utakmicu za jednu sekundu. SSSR je tada imao napad i istekla je sekunda, a SAD je već počeo sa slavljem svoje pobjede. Na žalbu SSSR-a su dodijeljene tri sekunde u kojima je Aleksandar Belov uspio ubaciti koš i time donijeti prvu pobjedu SSSR-u. Bilo je to 9. rujna 1972., a SSSR je tada prekinuo tradiciju i epitet nepobjedive košarkaške reprezentacije na svijetu. Sve se to dogodilo usred Hladnog rata.
  • Pola milijarde gledatelja je uživo pratilo TV prijenose.
  • Lasse Viren – leteći Finac. Odnio je pobjede na 5,000 m i 10,000 m u Münchenu. Utrka se na 10,000 održala 3. rujna i tada je Viren oborio rekord star sedam godina, koji je držao Ron Clarke. U 12. krugu su se zapetljale noge Emielea Puttemansa, Mohameda Gammoudija i Virena koji su pali. Bez obzira na pad Viren je sustigao vodeće i pobijedio s 27:38,40 (što je dugo bio aktualni rekord za Olympiastadion – Hvala Pinky).
  • Vincent Matthews i Wayne Collett iz SAD-a doživotno suspendirani s OI! Osvojili su zlatnu odnosno srebrnu medalju u utrci na 400 m. Tijekom ceremonije proglašenja i izvođenja himne SAD-a počeli su se ponašati nepristojno i nesportski šaleći se te igrajući s medaljama i međusobno komunicirajući. Suspendirao ih je predsjednik IOC-a Avery Brundage. Brundage je i četiri godine prije oduzeo medalje Tommyju Smithu i Johnu Carlosu u Mexicu koji su stigli prvi i treći na utrci 200 m, a na proglašenju su držali crnu rukavicu visoko u zraku i pognutu glavu. Sva četvorica su svojim ponašanjem htjeli pokazati revolt zbog loših postupanja prema crncima u SAD-u. O Brundageu će i kasnije biti riječi.

Ti su, a  i mnogi drugi događaji koji slave velika sportska dostignuća, ostali manje zapamćeni i u sjeni događaja koji se dogodio jedanaestog dana natjecanja. A nema veze sa sportom! Događaj poznatiji kao Minhenski masakr (5.9.1972.) se popeo na postolje pobjednika!

Naime, Olimpijske Igre u Münchenu su trebale biti veliki uspjeh, nakon što su 36 godina ranije tadašnja Njemačka i Hitler iskoristili OI u Berlinu za reklamu svog nacističkog režima koji je prethodio II. Svjetskom ratu i neodržavanju Olimpijskih Igara 1940. i 1944. U skladu s miroljubivosti, Njemačka je dala geslo tim Olimpijskim igrama engl. “Olympics of peace and joy”, njem. “Die Heiteren spiele”. Najvjerojatnije je želja za pokazivanjem što manje militarizma  i dovela do manjka sigurnosti i zaštite na samom natjecanju i u Olimpijskom selu. Naknadne su provjere pokazale da ni jedan čuvar u policijskoj i vojnoj uniformi nije bio na cijelom natjecanju i olimpijskom selu. To što su Izraelski sportaši došli  u München, koji je samo 10 kilometara udaljen od Dachaua (koncentracijski logor u II. Svjetskom ratu), je bio pokazatelj izraelske snage da prihvati jednu bolju i novu Njemačku. Međutim, 27 godina poslije holokausta, krv Izraelaca (Židova) je opet prolivena u Njemačkoj – 11 je olimpijaca ubijeno od strane Palestinaca.

Izraelska delegacija na mimohodu otvaranja Olimpijskih Igara u Munchenu 26.08.1972

Inače, Palestinskim sportašima  je bio zabranjen nastup na OI. 26 Izraelskih sportaša u znak dobre volje hodali su na otvaranju sa svojom zastavom po mjestu gdje su njihovi rođaci i preci ubijani. Nisu ni mogli zamisliti da i njih slična sudbina očekuje. U 4:40 05. rujna 1972. godine, osam je palestinskih muškaraca upalo u Olimpijsko selo, glumeći sportaše u opremi i sa sportskim torbama u kojima su se umjesto opreme za sport nalazile, puške, pištolji bombe i ostalo naoružanje. Cilj im je bio doći do dijela gdje je stacioniran izraelski sportski tim. I došli su! Upali su u zgradu gdje su se nalazi Izraelci. Čim su osjetili otpor Izraelaca, a koji su se borili samo rukama, pucali su i na mjestu ubili dvojicu, a devet sportaša uzeli su za taoce. S ovim krvavim pohodom htjeli su skrenuti pažnju na 234 Palestinca koji su u zatvoru, tražeći da ih se pusti na slobodu.

Član terorističke skupine Crni Rujan na balkonu hotelske sobe gdje je za taoce držao članove Izraelskog Olimpijskog tima. Bilo je to prvi put da je teroristički napad bio uživo prenošen preko televizije.

Postavlja se pitanje kako je to moguće??! Prije nego osudimo loše osiguranje sportaša i objekata, zatim loš pokušaj spašavanja sportaša i rješavanje krizne situacije, pogledajmo povijesni kontekst i vratimo se u 1958. godinu. Te je godine Yasser Arafat osnovao udrugu Al- Fatah koja se borila protiv Izraela. 1964. osnovali su POO (Palestinska oslobodilačka organizacija) koja je htjela uništiti Izrael. POO i njegova produžena ruka Narodni Front za oslobođenje Palestine započeli su međunarodnu terorističku kampanju avionskih otmica i bombaških napada, stacioniran u Jordanu gdje je živjelo 2/3 Palestinaca. Hussein, kralj Jordana, nije baš bio obožavatelj POO-a  i u cijelom razdoblju, koje je najviše poznato po Crnom rujnu, ubio je oko 15 000 Palestinskih boraca i civila pogotovo kad ih je vojnom akcijom 1970. godine protjerao s jordanskog teritorija. Uskoro su članovi Al – Fataha osnovali odvojenu podružnicu koju su nazvali Crni rujan.

Oko 900 milijuna ljudi je vidjelo teroristički napad na Izraelske teroriste.

Nakon ove kratke povijesti sukoba vratimo se opet na Olimpijske igre. Tisuće je ljudi napustilo Olimpijski stadion i popelo se na obližnji brežuljak odakle su sigurno pratili što se događa u hotelskoj sobi. Televizije su radile direktan prijenos i ljudi su diljem svijeta mogli vidjeti židovsku krv koja je opet prolivena po njemačkom tlu. Izraelci i Židovi diljem svijeta su se osjećali bespomoćnima da brane svoj narod. Golda Meir odbila je pregovarati s teroristima, a njemačke vlasti odbijaju pomoć izraelskog Mossada, koji je za razliku od Njemačke, imao specijaliziranu protuterorističku jedinicu. Umjesto toga, započeli su jako loše pregovore s teroristima. Uzgred, njemački su se policajci, nemajući konkretan plan spašavanja, počeli penjati po zgradi kako bi napali teroriste. Međutim, predvidjeli su jednu veliku stvar – njihovu akciju spašavanja su svi pratili na svijetu pa i teroristi koji su na televizoru u sobama držali sportaše pa su tako imali direktne informacije o namjerama njemačke policije za oslobađanju taoca. Ispostavilo se, naime,  da njemačke vlasti nisu teroristima struju isključile i da nisu udaljili novinare iz Olimpijskog sela. Nakon toga odustaje se od akcije spašavanja.

Teroristi imaju zahtjev, a to je da s taocima odlete u Egipat! Njemačke su im vlasti to odlučile omogućiti, na način da će ih avion čekati na aerodromu. Nijemci su smislili plan sa zasjedom i snajperistima. Šest njemačkih policajaca maskiralo se u posadu smještenu u avionu, a snajperisti u puščanom dometu. U posljednjem trenutku policajci koji su glumili avionsku posadu su odlučili napustiti akciju spašavanja, jer su uvidjeli da terorista ima više nego im je njemačka služba za krizne situacije najavila da će biti. Da stvar bude zanimljivija – snajperisti nisu imali nikakvo iskustvo gađanja, nisu imali radio povezanost, teleskopsko i infracrveno oružje. Zvi Zamir, šef Izraelskog Mossada je bio prisutan, ali su ga Nijemci ignorirali. Kao da je njegova prisutnost Nijemce činila nervoznima pa se tako evakuacija spašavanja nastavila bez osnovnog iskustva i tehničkih mogućnosti koju je imao Mossad. Neposredno nakon napada, Golda Meir, izraelska premijerka, u strogoj je tajnosti ovlastila nacionalnu obavještajnu agenciju Mossad da pronađe i ubije odgovorne za napad. Niz timova je tražio pripadnike Crnog rujna koje su potom ubijali. Ova operacija postala je poznata pod imenom Gnjev Božji. Zvi Zamir nikad nije htio priznati da je Mossad bio ovlašten za osvetu i ubijanje preostalih terorista.

Golda Meir, izraelska premijerka

Jesu li Nijemci i Međunarodni olimpijski odbor pokazali aroganciju i ravnodušnost kad su dopustili da se Olimpijsko natjecanje nastavi bez obzira na krvoproliće? Već gore spominjani Avery Brundage, tadašnji predsjednik Olimpijskog odbora, nakon što je saznao za masakr, odlučio je da se Igre moraju nastaviti. Prvo sportsko natjecanje tog dana dogodilo se u 8:15 h dok su već dva Izraelska sportaša ležala mrtva, a devetero ih je bilo taocima. Avery je cijeli dan proveo vršeći pritisak na Njemačke dužnosnike da se Olimpijske igre moraju pod svaku cijenu nastaviti u miru. Dok su se jedni sportaši odmarali i uživali u olimpijskom selu, nedaleko je održavana prava strahota za druge. Tek 10 sati od početka masakra, 5. rujna u 15:51, zaustavljeno je održavanje Olimpijskih igara kad se situacija s teroristima u potpunosti zakomplicirala. Loša akcija spašavanja započinje oko 23h kada su se helikopteri počeli dizati. Snajperisti su počeli pucati, a policija je u tom trenutku reflektorima osvijetlila dio piste gdje su se nalazili teroristi. U tom trenutku biva upucan jedan terorist, a ostali uzvraćaju paljbu po njemačkim policajcima. Unakrsna pucnjava je potrajala oko 45 minuta. U trenutku kad su teroristi uvidjeli da dolaze blindirana vozila, jedan je bacio ručnu bombu u helikopter gdje ginu svi taoci, a nakon toga i tri terorista od strane snajperista.

Uništen helikopter nakon što je jedan od terorista bacio granatu u njega i ubio izraelske sportaše

Cijela akcija spašavanja postaje neuspješna i doživljava pravi fijasko. Uz taoce i teroriste, ubijen je i njemački policajac koji nije sudjelovao u akciji, već je sve to promatrao s obližnjeg tornja. Smrtno je stradao zalutalim metkom. Pilot helikoptera je teško ranjen i odveden u bolnicu. Jedina trojica preživjelih su bili palestinski teroristi koji su završili u zatvoru, ali im nikad nije suđeno te su pušteni nakon nekog vremena. Golda Meir je shvatila da teroristima neće biti pravno suđeno te unutar MOssada osniva specijalnu jedinicu Caesarea. Operacija je imala za cilj pronalazak i likvidiranje terorista te onih koji su bili umiješani u Minhenski masakr. Operacija je nazvana Gnjev Božji. Tijela poginulih terorista su vraćena u Libiju gdje su sahranjeni kao najveći heroji.

Poginuli sportaši u Münchenu:

  • Moshe Weinberg (trener)
  • Yossef Romano (dizač utega)
  •  Ze’ev Friedman (dizač utega)
  • David Mark Berger (dizač utega)
  • Yakov Springer (sudac)
  • Eliezer Halfin (hrvač)
  • Yossef Gutfreund (sudac) 
  • Kehat Shorr (trener)
  • Mark Slavin (hrvač)
  • Andre Spitzer (trener)
  • Amitzur Shapira (trener)

Memorija Munchen 1972. na kojem je predsjednik Olimpijskog odbora Avery Brundage izjavio da se Igre moraju nastaviti

Nakon maskara u Münchenu sportska natjecanja teroristima postaju pogodan teren kojim će ostvarivati svoje političke ciljeve. Shvatili su da su sportaši (i sportska natjecanja) jako popularni, a za razliku od političara, ne koriste javnu zaštitu pa su pogodni za usađivanje straha kroz nasilne i zastrašujuće metode. Teroristi koriste medije, u Munchenu ja to bila televizija, danas su to društvene mreže i internet, kako bi u istom trenutku cijelom svijetu pokazali svoju razornu moći i psihološki djelovali na stanje onih do kojih je ta informacija došla izazivajući strah.  

Global Terorism Database  https://www.start.umd.edu/gtd/search/BrowseBy.aspx?category=date kaže  da je od 1970. do 2021. ubijeno je oko  600 osoba, a oko 3000 ozlijeđeno u 66 terorističkih napada na sportskim događajima. Od početka 21. stoljeća su povećane financije za osiguranje velikih sportskih okupljanja i natjecanja, pa je na najvećim sportskim natjecanjima smanjen broj napada. Međutim, teroristi i dalje napadaju sportska natjecanja pogotovo na Bliskom Istoku. Zaključak je ipak da terorizam nije previše uspio sportaše i navijače odmaknuti od sportskih događaja.

Pripremila: Silvia Šimunović povjesničarka Atletskog kluba Sljeme

Stockholm stadion 1912.

Stockholm stadion 1912.

Pinky (aka Dejan Petrović) nam se javio sa sportskim razglednicama iz Stockholma. Našao se tamo, samo turistički, u vrijeme održavanja maratona. Onog zanimljivog gdje su tri vodeća trkača pogrešno skrenula pa ih je organizator nakon nekoliko stotina metara morao vraćati na pravu trasu. Fantastično je to da su i s uključenim pogrešnim skretanjem trčali odlične rezultate i sva trojica ušli u poredak najbržih. Završili su redom: pobjednik je bio Felix Kinwa, drugi Merhawi Kesete, a treći John Langat.

Poslao mi je Pinky fotografije sa stadiona koji ima značajnu povijest za Švedsku, a i svjetski sport, s porukom: – „Za tebe imam zadačić. Ako ti je to too much ili nemaš vremena itd, mogu i ja. Zadatak je dati tekst uz sljedeće fotke!“ Jesam li dobru odluku napravila kad sam se prihvatila Pinkyjevog zadačića može se prosuditi u nastavku teksta. Ono što znam da je blagoslov imati prijatelje koji inspiriraju da pišem o temama koje volim.

Švedski stadion izgrađen za potrebe OI u Stockholmu 1912.Izgrađen je od helsingborške opeke, s nešto manje od 15 tisuća sjedećih mjesta i ne može se proširivati. Zanimljivost je da su 1912. staze bile razdvajane kredom.

Šveđani su imali puno smisla za sport i organizaciju sporta. Najviše razloga ima za to začetnik vježbanja u Švedskoj Pehr Henrik Ling (više o Pehr Henriku Lingu u linku https://www.facebook.com/profile/100002354761163/search/?q=henrik%20ling) koji je u 18. stoljeću uvidio prednosti gimnastike. Ling je bolovao od reumatoidnog artritisa i primijetio je da mu gimnastika i masaža pomažu. Masaže je, prvo na sebi, a onda i na drugima, počeo primjenjivati i shvatio da sve to ima smisla u liječenju bolesnih. Kasnije će se od njegovih učenja razviti švedska masaža. Ona se danas smatra klasičnom masažom te uključuje korištenje ruku, podlaktice i koljena za rad na površinskim mišićima. Švedska vrsta masaže opušta, povećava dotok kisika u tijelu i oslobađa tijelo od toksina. Pokreti u ovoj vrsti masaže slijede smjer krvi koja se onda vraća u srce.

Finac Juho Pietari “Hannes” Kolehmainen na ovom je stadionu osvojio 3 zlatne medalje na OI 1912. u disciplinama 5000m, 10000m i krosa. S tim da je bio prvi atletičar koji je probio granicu ispod 15 minuta na 5000m.

19. stoljeće je bilo krucijalno za razvoj švedskog gimnastičkog sustava kad je pri švedskoj vladi Ling osnovao Centralni gimnastički zavod u Stockholmu. Taj je Zavod bio visokoobrazovna institucija koju su pohađali polaznici tečaja za učitelje gimnastike i iz Hrvatske. Upravo je tamo otac hrvatskog sporta Franjo Bučar 1894. godine završio tečaj kao prvi Hrvat s diplomom Centralnog gimnastičkg zavoda u Stockholmu. Sportska povijest i švedska sposobnost organiziranja sporta je bila razlog da im se 1912. godine omogući uloga domaćina Olimpijskih igara u Stockholmu. S druge strane, bili su jedini kandidat domaćina! Olimpijske igre su održane od 05.05. do 27.07., iako je službeni mimohod bio 01.06. kao početak natjecanja.

Svjetski rekordi koji su postignuti baš na ovom stadionu

Iako su, do tada, to bile najbolje organizirane igre, ipak su ih obilježili problemi. Naime, Mađari i Austrijanci su iz političkih razloga bojkotirali nastup Česima pod vlastitom zastavom i kao samostalne nacije. Stoga su Česi na mimohodu otvaranja Olimpijskih igara na tom stadionu bili odmah iza Austro – Ugarske s malom zastavom i s malom tablom na kojoj je bio ispisan naziv Češke.

Najveća tragedija natjecanja dogodila se na maratonskoj utrci kad je mladi portugalski atletičar Franciso Lazaro umro. Dogodilo se to na 29. kilometru, a isprva se mislilo da je razlog dehidracija zbog visoke temperature koja je bila taj dan. Kasnije su ustanovili da se Lazaro namazao po čitavom tijelu voskom da bi spriječio da izgori na suncu. Vosak je uzrokovao da se nije mogao znojiti te ga je dovelo do toplinskog udara pa naposljetku i smrti. Lazaro je imao 21 godinu (1892–1912).

Iako su ljetne OI 1956. održane u Melbourneu sportska natjecanja u jahanju održana su na ovom stadionu jer je Australija inzistirala na karanteni konja tj. da moraju prvo šest mjeseci živjeti u Australiji prije natjecanja.

S obzirom na jako dobro poznavanje sporta i potrebe za unapređivanjem istoga Šveđani su na V. Olimpijskim igrama uveli nekoliko novina. Jedna od njih je bio i moderni petoboj koji je uveden na prijedlog Pierrea de Coubertina, a u atletici se uvodi i atletski petoboj i atletski desetoboj. Moderni petoboj se razlikuje od atletskog jer mu je glavna ideja da prikazuje vještine idealnog vojnika iz tog doba – mačevanje, plivanje, jahanje te kombinacija gađanja i trčanja. Moderni petoboj je jedini sport koji je “izmišljen” za potrebe Olimpijskih igara.

08.08. 1997 se zbio bombaški napad na olimpijskom stadionu iz 1912. te su neki dijelovi istoga oštećeni. Bombaški napad i paljenje teniske dvorane izveo je Mats Hinze koji je bio protivnik kandidature Stockholma za OI 2004. Hinze je završio u zatvoru na sedam godina, a po izlasku je promijenio ime.

Uz pobjede na atletskom petoboju i desetoboju na OI u Stockholmu veže se ime odličnog američkog sportaša Jim Thorpea. On je bio jedan od najvećih američkih sportaša s početka 20. stoljeća, a kojemu su nažalost oduzete Olimpijske medalje – obje zlatne. I to u petoboju i desetoboju. Naime, Jim je prije nastupa na OI trenirao baseball i kojemu je bilo plaćeno nastupanje u američkoj baseball ligi (25 dolara). Zbog strogih pravila amaterizma kojih se MOO držao u to vrijeme medalje su mu oduzete i nije mu bilo više dopušteno sudjelovati na Igrama. MOO je uvidio svoju grešku tek početkom ’80 ih godina i njegovoj je obitelji predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch vratio oduzete mu medalje. Medalje su bile replika medalja iz Stockholma.

Sličnu sportsku sudbinu imao je Paavo Nurmi, poznati leteći Finac, a koji je baš na ovom stadionu postigao nekoliko svjetskih rekorda (10 000m 30.42,2 22.06.1921, 5000m 14.35,4 12.09.1922, 1 milja 4.10,4, 3 milje 13.11,2). Zanimljivo za Paavu je to da je 1932. godine odlučio nastupati i na maratonu u Los Angelesu na Olimpijskim igrama, međutim završio je kao Jim Thorpe. Izopćili su ga iz sporta jer je nakon 1925. primio plaću za dvoranska natjecanja
u Americi. Za razliku od Jima, Paavo je doživio pokajanje MOO i vratili su mu status koji zaslužuje te je 1952. zapalio olimpijski plamen u Helsinkiju.

Stockholm je bio zadnji grad Olimpijskih igara u kojem je za prvo mjesto zadnji put dodijeljena medalja od čistog zlata. Nakon toga u zlatnoj medalji se nalazi samo šest grama zlata tj. zlatna medalja je zapravo pozlaćena srebrna medalja sa šest grama zlata.

Zanimljivosti: na stadionu je održano i finale hrvanja između Finca i Nijemca. Pobijedio je Nijemac nakon čak 11 sat hrvanja! To je bio dovoljno dobar razlog da se izmijene pravila o dužini trajanja borbe.

Među stadionskim rekordima, dva drže dvije Hrvatice; Blanka Vlašić u skoku u vis s preskočenih 2:07 07.08.2007. i Sandra Perković u bacanju diska sa 67,88 17.08.2012.

Lokacije posjetio Dejan Petrović
Tekst pripremila povjesničarka kluba Silvia Šimunović

PUNTIJARKA 2022

PUNTIJARKA 2022

U četvrtak, 02.06.2022. u 18:00 starta jubilarna 20. po redu ljetna liga Puntijarka. Što znači da će tijekom cijelog ljeta, svakog četvrtka u isto vrijeme, zagrebački ljubitelji trčanja imati svoju sljemensku zanimaciju. Okupljanje i prijave su od 17:00 na parkiralištu Bliznec (početak sljemenske ceste), a cilj je kod planinarskog doma Puntijarka. Staza je dugačka 4450 metara, a visinska razlika između starta i cilja iznosi 627 metara, što daje ukupan prosječan nagib od 14%.

Par informacija za ovu godinu:
– Startnina iznosi 30kn, prijave i uplate prije starta (u cilju besplatna Žuja i Hidra, slane i slatke grickalice)
– Tko uplati sva kola odjednom ima gratis dva kola (ukupno 300kn)
– Svaki učesnik lige će dobiti besplatno atletski dres sa slike (s logom lige):

   

Ove sezone trkači imaju mogućnost otrčati i virtualno, ali samo 3 kola u svom terminu, ako su spriječeni u četvrtak sudjelovati (recimo npr zbog godišnjeg odmora). Mali pravilnik po tom pitanju:
– Može se otrčati samo unaprijed (znači ne nakon održanog kola već prije sljedećeg).
– Poslati zapis trke (garmin, strava itd.) na mail tergatjanko@gmail.com di se vidi rezultat, staza i tko je trčao (vlasnik profila).
– Uplatiti gotovinom 30kn unaprijed ili poslati skupa sa zapisom potvrdu o uplati (iban HR1223400091110074415) na isti mail.

U proteklih 18 ljeta kroz ligu je prodefiliralo 2536 različitih trkača (1688 muškaraca + 848 žena). Rekorde staze drže: Nikola Mikulić (25:05) i Lisa Nemec (26:04). Rekorde kratke staze do Njivica drže Ante Živković (12:39) i Tea Faber (13:58). Broj učesnika iz godine u godinu:

  • 2003 – prosječno po kolu 47 (ukupno 121)
  • 2004 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171)
  • 2005 – prosječno po kolu 75 (ukupno 204)
  • 2006 – prosječno po kolu 65 (ukupno 199)
  • 2007 – prosječno po kolu 64 (ukupno 201)
  • 2008 – prosječno po kolu 61 (ukupno 188)
  • 2009 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171)
  • 2010 – prosječno po kolu 72 (ukupno 224)
  • 2011 – prosječno po kolu 72 (ukupno 250)
  • 2012 – prosječno po kolu 113 (ukupno 406)
  • 2013 – prosječno po kolu 126 (ukupno 472)
  • 2014 – prosječno po kolu 111 (ukupno 423)
  • 2015 – prosječno po kolu 103 (ukupno 419)
  • 2016 – prosječno po kolu 113 (ukupno 460)
  • 2017 – prosječno po kolu 111 (ukupno 407)
  • 2018 – prosječno po kolu 89 (ukupno 390)
  • 2019 – prosječno po kolu 81 (ukupno 318)
  • 2020 – prosječno po kolu 92 (ukupno 347)
  • 2021 – prosječno po kolu 107 (ukupno 417)

Staza je relativno zahtjevna, pogotovo u drugom dijelu, kada na pojedinim dijelovima nagib doseže i 20%. Za početnike i za one mlađe predviđena je kraća staza, koja ide od starta do planinarskog skloništa Njivice. Ta staza je dugačka 2.1 km i može se laganim tempom prehodati za 30-ak minuta. Inače, staza lige je poznata i kao popularna Bikčevićeva staza, a spaja omiljene sljemenske planinarske puteve broj 18 i 19. Liga će imati 12 kola (u plasman ulazi maksimalno 7 trka, a za svaku dodatnu se dobiva 5 bodova). Rezultati, statistike, poretci i rang-liste OVDJE , a fotke i izvještaji na stranici www.aksljeme.com. Termini ovog ljeta:

  1. kolo – 02.06.
  2. kolo – 09.06.
  3. kolo – 16.06.
  4. kolo – 23.06.
  5. kolo – 30.06.
  6. kolo – 07.07.
  7. kolo – 14.07.
  8. kolo – 21.07.
  9. kolo – 28.07.
  10. kolo – 04.08.
  11. kolo – 11.08.
  12. kolo – 18.08.

Kategorije (muške i ženske):

  • Seniorska (do 34)
  • Veteranska 35 (35 – 39)
  • Veteranska 40 (40 – 44)
  • Veteranska 45 (45 – 59)
  • Veteranska 50 (50 – 54)
  • Veteranska 55 (55 – 59)
  • Veteranska 60 (60 – 64)
  • Veteranska 65 (65+)
  • Njivice, kratka staza

 

  • – U prvih 19 godina održano je 217 kola.
  • – Najviše nastupa imaju Željko Paver (177) kod muškaraca i Veronika Jurišić (116) kod žena.
  • – Najviše pobjeda imaju Lovelos Slovinac (30) kod muškaraca i Veronika Jurišić (92) kod žena.
  • – Rekordan broj učesnika u jednom kolu je 178 (11.07.2013. – jubilarno stoto po redu)