Prvo izdanje JaSam (Jaska & Samobor) maratona nastavak je šestgodišnjeg održavanja Jaska Eko trail maratona na obroncima Plešivice koja obuhvaća park prirode Žumberak i Samoborsko gorje.
Start i cilj maratona, kao i pratećih utrka na 5 i 14 km, je lovački dom na Poljanicama Plešivičkim, smještenim na prijevoj vrha ceste Jastrebarsko – Samobor.
Iako pred gašenjem utrke, novi polet organizaciji dala je podrška turističke zajednice Jaske i Samobora te sportskih zaljubljenika u planinsko trčanje. Udruživanjem ekipe iskusnih članova AK Jastreb99 i mladih poletaraca KCIPT-a Samobor pogođena je sinergija koja je za rezultat imala vrlo kvalitetno organiziranu utrku.
Sve je dignuto na viši nivo od dosadašnjih godina, brza prijava sa standardnim poklon paketom, mogučnost detaljnog upoznavanja sa stazom preko karte , gps profila i direktnim kontaktom sa organizatorom. Cijelom stazom oznake i smjerokazi su bili besprijekorni, kao i ekipa na kritičnim skretanjima (mogli ste pratiti crvene i crveno bijele trakice, oznake sa strelicama, oznake sa sprejem po asfaltu, kao i žive usmjerivače).
Okrepe su bile kvalitetno raspoređene i bogate sa više vrsta napitaka, energetskih pića, voća i slatko slanih grickalica.
Tijekom trke na većem dijelu staze sretali smo brojne planinare, bicikliste i ostale zaljubljenike u prirodu.
Nažalost, radi slabe sportske «kulture», teško je bilo dobiti neki oblik podrške od usputnih promatrača, kao i bilo kakvu informaciju o vremenskom zaostatku za trkačem ispred vas.
Nova izmjenjena ruta staze je u potpunosti pogođena što se tiče dinamike i brzine. Izbačen je dosadni i dugi makadam kroz kamenolom, dobilo se na brzini po šumskim putevima i dijelovima asfaltne ceste koji u pravom momentu posluže kao rasterećenje ukočenosti mišiča od zahtjevnih uspona. Prednost na stazi se ne može dati niti brdskim niti cestovnim trkačima, tu je negdje 50/50. Dok je prvih 14km ostalo isto i tu dalje prednost imaju oni koji su malo skloniji trčanju u prirodi na rustikalnijem terenu.
Savjet za drugu godinu, ako ne padne kiša obavezno lagane cestovne tenisice s boljim ripnama, uzbrdice odraditi u laganijem tempu jer u 2/3 staze se može juriti ko muha bez glave.
Kaj se tiče organizacije još ima mjesta za napredak, malo bolji marketing, možda i izvan okvira lijepe naše, da se pojača konkurencija, razdvojiti vrijeme starta utrka radi povećanja broja sudionika, da se ne vozi vlakić prva 3km i ne ispituje međusobno na kojoj si stazi. Malo sportskog savjeta volonterima da pokušaju pratiti zaostatke među trkačima koji su vodeći i imaju više rezultatskog afiniteta.
Prvo izdanje JaSam maratona odrađeno je bez većih negativnih komentara, osim fulavanja staze dvojice vodećih kod Šoićeve kuće radi parkiranih automobila ispred oznaka staze, koje je autor ovih redaka iskoristio da dođe prvi do cilja.
P.S. (iza zastora kuloara)
Kao i svake sezone pojave se razna rivalstva na našoj trkačkoj sceni u takmičarskom dijelu.
Na ovoj utrci rješene su neke nedoumice u planinskom trčanju. Nikica je osvojio planinski kup Hrvatske dolaskom na cilj ispred direktnog konkurenta i stigao kao drugi na 14km, a naša Maja prva s 5min prednosti ispred konkurentica.
Na maratonskoj dionici među prvih 15, 10 trkača našeg kluba, uključujuči i frakcije Mogu Dugo i U.P.R.I..
Prije svega treba napomenuti da je teško pronaći prave riječi koje bi makar približno dočarale cijeli ugođaj i osjećaje tijekom i nakon utrke do 2558m visokog vrha Grintovec.
Organizacija i odlazak na utrku su bile brzinske i spontane. Na ligi Puntijarka je pala odluka i potrpali smo se u jedan auto; Škrlec, Roby, Dadek i naša suborka Vedrana. Atmosfera u autu je bila napeta i dinamična kakva i zna biti u 5h ujutro na putu za utrku. Pokušali smo složiti neku taktiku za preživljavanje do vrha, iskusni su prepričavali svoje prošlogodišnje pohode, a ja sam podijelio Vecina iskustva koje sam pokušao posložiti od razgovora večer prije.
U teoriji, taktike za Tek na Grintovec su razne. Kada dolazite prvi put na utrku i istovarite se na mjesto starta u Kamiškoj Bistrici, sve teorije nestanu u magli jer uperite pogled prema gore negdje na planini daleko 9.8km i 1959m visoko, na visini od 2558m čeka vas ulaz u cilj.
Na startu je ove godine bilo u glavnoj utrci nešto više od 200 zaljubljenika u planinsko trčanje. Na temperaturi od 15 stupnjeva u 9h ujutro domaćin je najavio vruć dan i teške uvjete trčanja (hodanja) te vjerojatno slabije rezultate od proteklih godina.To se na kraju i pokazalo točnim jer su se popile rekordne količine vode, a rezultati su bili 5-7 min sporiji kod svih profila učesnika.
O organizaciji možemo pričati samo u superlativima, u svakom trenutku ste sigurni i opušteni. Vesele tete na prijavama, organizirani prijevoz stvari do polovice utrke (Kokrško sedlo), gdje je u povratku organiziran ručak. Uz 7 okrepnih stanica gdje se nude voda, sok, limun, naranče, šećer (bijeli i smeđi), tokom utrke u gornjem dijelu planinari i šetači uskaču u pomoć sa svojim napicima ako shvate da ste u nevolji. Uglavnom planinska idila u kojoj nema namrgođenih lica i visokih tonova, osim onih navijanja od strane skoro pa svake osobe koju sretnete tijekom utrke.
Pogledom na listu prijavljenih poznavatelji su mogli okvirno predvidjeti poredak prvih. Antonella Confortola je na startu več bila proglašena prvom favoritkinjom, a pokušala joj se kvalitetno parirati jedino Krkoč Lucija. Kada su prošle pored mene na dijelu planinarske staze oko 4km shvatio sam da je za njih prvih 2,5 km šumskog puta samo zagrijavanje. Dok smo mi ostali ubrzano hodali Antonella je prošla trčeči pored nas gazelskim kratkim korakom i u tom trenutku osjetiš dašak elitnog planinskog trčanja. Među curke se smjestila i naša Maja Marukić na 5. mjestu ukupno.
U muškoj konkurenciji očekivala se borba prošlogodišnjeg pobjednika kako ga zovu od milja na Grintovcu mali Petro, dvojice Kenijaca, Slovenca Aliča, te jakih snaga domaćina, ekipe iz KGT Papež.
Mamu Shaku Petro je opet razvalio konkurenciju s vremenom 1:22:30, na stazi za koju kažu domaćini da prosječnom planinaru treba 6h uspona i isto toliko silaska s vrha. Drugi je stigao Kenijac Wangari, dok je na 3. mjestu po nekima iznenadio, a po nekima nije slovenac Bratina Rok, ispred Kenijca Kosgei-a. Uslijedila je grupa trkača koji treniraju na ovaj stazi 3 x tjedno do vrha, kako smo saznali dok smo na povratku na start umakali noge u hladni izvor rijeke.
Sporijim trkačima u slabijoj formi problem predstavlja vremenski limit od 1:30h, koji je organizator postavio na kontrolnoj točki Kokrško sedlo na 1973m i 2:30h na cilju, da bi bili u poretku. Broj morate skinuti, ali i dalje nastavite do vrha ili dok kuda vas noge nose.
Od zanimljivosti je da organizator kompletnu stazu označuje s neprekinutom žutom trakom od starta do cilja tako da nema gubljenja, a i ne vidim takvu mogučnost na ovoj stazi. Glavni i odgovorni direktor utrke g. Papež, iako se kreće pomoću invalidskih štaka, prije početka utrke cijelu stazu prijeđe hodajući i daje zadnje zeleno svijetlo za početak utrke. Organizacija je na tom nivou da niti jedan uspon nije «neiskorišten». Prilikom silaska čuli smo helikopter i sreli dva policajca u kompletnoj opremi kako se penju prema vrhu. U kasnijem razgovoru saznajemo da je jedan trkač malo pogrebao čelo i jednoj gospođi se malo zavrtjelo. Helikopter je došao po njih!!! A policajce smo sreli u povratku kako nose oznake kilometraže, vele oni malo smo se prošetali do vrha da vidimo da li je sve prošlo ok i usput pokupili ove oznake.
Silazak sa vrha je opet priča za sebe, morate doći na ovu planinu i kao nagradu uhvatiti poglede i snagu prirode na ovoj planini. Grintovec je nadmašio sva očekivanja i potvrdio izjavu naših trkača koji su ga pohodili ranijih godina da ako se smatraš pravim brdsko-planinskim trkačem ova trka je nezaobilazna stanica bar jednom u trkačkoj karijeri.
Osobno smatram srećom kaj mi je riknuo sat već nakon 2km pa vas nisam gnjavio sa statistikom i prolazima, to ču ostaviti za drugu godinu kad se ide na rezu 😉 , a staza sama po sebi ima tu moć da vas rasporedi kamo pripadate tijekom trke.
HR ekipa na utrci:
seniorke/vetaranke:
Maja Marukić 1:55:49 (AK Sljeme) 5. mjesto ukupno kod žena
seniori/veterani:
Štanfel Matjaž 1:42:54 (AK Koprivnica)
Sobota Dragan 1:48:01 (AK Sljeme)
Škrlec Tomislav 1:48:50 (AK Sljeme)
Gračan Vedran 1:56:39 (ind.)
Turk Tomislav 2:09:19 (ind.)
Rinkovac Alan 2:10:36 (BBK Asi)
Kelemen Tomislav 2:24:11 (BBK Asi)
Bernat Robert 2:41:15 (AK Sljeme)
DNF-limit 1:30 na kontroli, neki stisnuli do vrha neki do kud je išlo
Svaki put se začudim kad na početku „programa“ izgovaram četrnaesti, petnaesti, šesnaesti i ove godine sedamnaesti Sljemenski maraton Kuda idu divlje svinje… Moj prvi trail iz 2000. godine, a ujedno i prvi trail u Hrvata, a i šire. I ne samo prvi trail, nego jedina, baš jedina utrka na kojoj sam nastupio te godine, ni kros liga, ama baš ništa!
Atmosfera na vrhu na viši je nivo prešla prije koju godinu kad je Garmin počeo dijeliti satove na tomboli, što većinu ljudi stimulira na ostanak do proglašenja pa se Sljeme pretvara u cjelodnevni trkački tulum. Prije dvije godine prvi put smo „instalirali“ i dernek koji sada već treću godinu traje do mraka, a novu razinu predstavlja angažiranje benda.
Ove godine poklopila se i najzanimljivija utrka štafeta do sada. Možda je prijašnjih sezona bilo i bržih trojki, ali ovoga puta prve su tri došle unutar minute, a vrlo brzo stigla je i četvrta. Zapravo, koliko je bilo napeto znaju samo izravni sudionici zadnje dionice, zbog čega čovjek požali što nemamo direktno praćenje i ekran s točkicama na cilju, tako da svi izravno mogu pratiti zbivanja na stazi.
No, zašto uopće ovo pišem? Ovaj put to nije zbog Vece, Nikice i ostalih nevjerojatnih likova, nego zbog onih još nevjerojatnijih. Na primjer, Josip Bek koji sa 65 godina trči ovaj ubitačni maraton po velikoj vrućini ispod 5 sati! I finišira 24. od 84 startera!!! Kao i svi oni 60+ koji su ovo završili: Juraj Evačić i Škot Scott Mcivor te Safet koji spada u 70+ kategoriju.
Ali ni to nije sve 🙂 Apsolutno uživam u činjenici i povlastici što su neki ljudi ovaj maraton odabrali za svoju nezaobilaznu stanicu. Pokojni Zdenko Svetina imao je prvih 11 i siguran sam da bi i on danas brojao svih 17 da netko prerano nije odlučio drugačije. Mladen Stojević ima ih ukupno 15, od toga 14 u nizu između 2002. i 2015., na žalost, ove godine ga nije bilo. Dragoljubu Tomiću je 2003. godine ovo bio prvi maraton u životu, i to u dobi od 50 godina!!! Ovaj u nedjelju bio mu je trinaesti na Sljemenu, a namjestio je i da to ujedno bude njegov pedeseti!!!
Kao što rekoh gore, to su ljudi koji bi trebali biti na naslovnicama i na televiziji, a ne da glavna vijest budu pripadnici organiziranog kriminala koji se izmjenjuju na vlasti i što je Calvin Harris odgovorio Taylor Swift na Twitteru…
A šećer, naravno, dolazi na kraju. Rijetko što mi može izmamiti suze, a ovaj čovjek spada u tu kategoriju. Stjepan Puh, rođen 1937. godine, da, tisuću devetsto trideset i sedme!!! Jedina osoba koja ima svih sedamnaest maratona i svakome tko ima imalo udjela u organizaciji, kao i svim maratoncima, najveća je čast što Štef ne propušta ovu utrku. Ali od pustih brojki još više fascinira način na koji on to čini, uvijek sa smiješkom, bez obzira koliko mu je teško, izgleda kao da je s lakoćom.
Unedjelju starta 17. Garmin Sljemenski maraton, najteža i najmasovnija planinska trka u Hrvatskoj.
Po prvi put će broj učesnika u glavnoj trci programa na 42 kilometra preći brojku sto, obzirom da je prijavljeno 120 trkača, od čega sigurnih 107 (s plaćenom startninom). Osim iz statističke, trka će biti zanimljiva i iz natjecateljske perspektive: glavni favorit trke je Nikola Špoljar, pobjednik iz 2014., rekorder staze i dvostruki državni prvak u planinskom trčanju na duge staze; tu su i dva ovogodišnja učesnika svjetskog prvenstva u istoj disciplini i hrvatski reprezentativci Nikica Smolić (pobjednik 2015) i Ante Živković, te bivši rekorder staze i dvostruki pobjednik Renato Pomahač (2011 i 2013); u trci su još dva stara pobjednika Darko Žalac (2001) i Valjevčanin Saša Antić (2008).
Međutim, svi oni, osim Nikole Špoljara, će se boriti i protiv Veronike Jurišić, koja je čak dva puta uspjela pobijediti sve muškarce u trci (2010 i 2015), a svaki put je bila na „muškom postolju“. Osim toga, Veronika ganja i svoju desetu žensku pobjedu na Sljemenskom maratonu, i to devetu za redom, što je svojevrstan kuriozitet i u svijetskim okvirima (trenutni svjetski aktualni neprekinuti niz pobjeda drži Anke Rohwer koja već 10 godina za redom pobjeđuje na lokalnom maratonu Ostrohe Heide). Osim toga, Veronika si je ovogodišnji raspored trka posložila tako da na Sljemenu trči svoj jubilarni stoti maraton!
No, i ženska konkurencija je odlična, u trci su još dvije državne prvakinje i hrvatske reprezentativke u planinskom trčanju na duge staze – Maja Marukić (2015, Podbrdo) i Ingrid Nikolesić (2014, Zermatt). Od 105 trkača na startnoj listi su 22 žene, vrlo neuobičajeno. Od toga je njih 15 iz Hrvatske, dok je npr Plitvički maraton ove godine trčalo samo 9 domaćih maratonki.
I ukupan broj učesnika je rekordan – 480, što je za 40 više nego u prošloj, isto tako rekordnoj godini. Naravno, rekordan je i broj učesnika na kraćoj stazi od 14km, gdje se na startnoj listi, što solo, a što u tročlanim štafetama, nalazi ukupno 375 trkača! U trci ćemo imati predstavnika iz 12 različitih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bosna, Mađarska, Izrael, Rumunjska, Slovačka, Njemačka, Turska, Australija i USA), tako da bez nekog preuveličavanja možemo zaključiti da je Sljemenski maraton izašao iz lokalnih okvira. Sve u svemu, očekuje nas jedna prava i uzbudljiva masovka na Zagrebačkoj gori, a šlag na tortu će doći pred kraj trke, kad će vas u ciljnom prostoru zabavljati bend Yellow Submarine.
Mala foto priča o povijesti Sljemenskih maratona kroz majice i medalje:
Na Ivančici je ove subote održano ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju za 2016. godinu, 10 godina nakon što je na istoj stazi održano i ono povijesno prvo. Međutim, i ovo prvenstvo je na neki način povijesno, iz razloga što je bilo najmasovnije do sada (166 učesnika) i s najvišim brojem ekipa u plasmanu (13 muških i 8 ženskih). Malo je nedostajalo da postane i najmasovnija planinska trka ikada održana u zemlji, obzirom da je prošlogodišnja Boroša imala 167 finišera. Na taj način se Ivančica vratila na stazu stare slave, kada je tijekom 90-ih i u prvim godinama ovog stoljeća bila naša najjača i najmasovnija trka tog tipa.
U proteklih 10 godina održavanja ekipnih planinskih prvenstava 16 klubova je stajalo na jednoj od pobjedničkih stepenica, a statistika je sljedeća (u zagradama je popis prvih – drugih – trećih pozicija):
1. AK Sljeme 19 titula (7 – 7 – 5)
2. AK Svetice 7 titula (2 – 4 – 1), uračunato i nasljeđe od Zagreb-Ulixa i Aviokarata
3. AK Varaždin 6 titula (1 – 2 – 3), uračunato nasljeđe od Slobode
4. AK Agram 5 titula (5 – 0 – 0)
5. AK Solin 4 titule (2 – 2 – 0)
6-7. AK Rudolf Perešin 2 titule (1 – 1 – 0)
6-7. MK Hrvatski sokol 2 titula (1 – 1 – 0)
8. AK Žumberak 2 titule (0 – 2 – 0)
9-11. AK KA-tim 2 titule (0 – 0 – 2)
9-11. AK Maksimir 2 titule (0 – 0 – 2), uračunato nasljeđe od Veterana
9-11. AK Stubica 2 titule (0 – 0 – 2)
12-16. AK Koprivnica 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Jastreb 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Borik 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Marjan 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Slavonija-Žito 1 titula (0 – 0 – 1)
Atletski klub SLJEME je i ove godine bio najuspješniji, osvojivši oba prva mjesta, u muškoj i ženskoj konkurenciji, te na taj način obranio oba državna naslova koja je osvojio na lanjskom prvenstvu na Promini. Ujedno je ponovio uspjeh AK Agram, koji je isto tako 2012. osvojio, a 2013. obranio obje titule.
Dominacija naših trkača je ove godine bila apsolutna, a u prilog tome idu podaci da su npr naše sve 4 cure bile u top deset, dok je naših čak 9 najboljih muškaraca na kraju završilo u top dvadeset, uz pojedinačne pobjede Veronike Jurišić i Nikole Špoljara. I naša druga muška ekipa (Sobota, Andrijašević, Škrlec) u trci bi osvojila drugo mjesto, pa čak i treća (Smolić, Pomahač, Androić) bi na kraju bila peta, kad bi zatrebalo. A još jedna vrlo jaka nije uopće ni došla na prvenstvo (Sušić, Vrebac, Murat), koja bi se glatko borila za prvo mjesto! Ovako je čast ekipnih prvaka pripala trojki Špoljar, Radanac i Vojvodić. Nikoli Špoljaru je to osma državna titula, Dejanu Radancu šesta, a Mići Vojvodiću deveta. Ispočetka je izgledalo da će nam najveći protivnici biti dečki iz Svetica (Mikulić i Sušilović), ali su slabo odradili drugu polovicu, tako da smo na kraju vrlo uvjerljivo (preko 10 minuta) slavili ispred Rudolfa Perišina (Dinjar, Škvorc, Grabrovečki). Treće mjesto za dečke iz Varaždina, čije boje je branio i legendarni Josip Lacković, član varaždinske ekipe koja je prije 10 godina osvojila i onu povijesnu prvu titulu s ove staze (skupa s Nedeljkom Ravićem, Sinišom Kovačem i Krešimirom Horvatom, kada su se još uvijek računala četvorica).
Naše cure (Jurišić, Marukić, Nikolesić, Škec) su imale dobre protivnice u curama iz Svetica (posebno Stepan i Tomaš), ali su na kraju slavile sa skoro 4 minute razlike, dok je treće mjesto pripalo Varaždinkama sa zaostatkom od 20 minuta. AK Varaždin je tako s dva treća mjesta bio drugi najuspješniji klub prvenstva. Veroniki Jurišić je to bila ukupno 44. titula (od čega 16. zlatnih), što je sasvim sigurno hrvatski rekord po broju odličja s atletskih državnih prvenstava, dok je Maji Marukić peto, a Ingrid Nikolesić 15. odličje. I ovdje nam je nedostajala jedna dobra ekipa koja bi se isto tako bez problema borila za sami vrh (npr. sestre Šustić s Antonijom Orlić)!
Osim ekipnih i pojedinačnih, imali smo dosta pobjeda i u starosnim kategorijama:
– seniori: Nikola Špoljar
– M35: Mićo Vojvodić
– M45: Ivan Androić Caballero
– M50: Neven Andrijašević
– M55: Nikola Smolić
– Ž35: Veronika Jurišić
– Ž45: Lidija Škec
Par riječi i o stazi. Iako je prosječan nagib (6,4%) vrlo nizak i prilično daleko od gabarita planinskog trčanja (9-11%), iako ni na jednom dijelu čak nema taj uvjet (jer po istoj stazi na vrh vozi i bus, a nebi mogao na 10%), iako ima čak 5km asfalta, velika vrućina je ovog puta učinila svoje i od relativno pitome i trkačke staze napravila pravi planinski hard-core, tako da su na kraju bolje prošli specijalisti za uzbrdice, dok brzi ravničari nisu iskoristili relativno položen teren.
Organizator trke je bio lokalni Trkački klub Ivančica, koji je vrlo korektno i bez organizacijskih propusta, te s vidljivom dozom entuzijazma pošteno odradio svoj posao. Tako smo ove godine, uz Borošu i Ivančicu, dočekali malu renesansu planinskog trčanja u Hrvatskoj, koje već neko vrijeme pogađa kriza, i nadajmo se da su pred ovom disciplinom opet svijetli dani (poput ovog), jer ova zemlja ima jako puno iznimno lijepih planina, kao stvorenih za trčanje po njima.
U slovenskom dijelu Julijskih Alpa u subotu 18.06. je održano 13. Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze. Startalo se i završavalo u malom mjestu Podbrdo, u okviru tradicionalne trke GM4O (Gorski maraton 4 občin), koja je pak od nedavno dio Trail Running Festivala.
Po treći put je nastupila i reprezentacija Hrvatske, u kompletnom sastavu, što znači s dovoljnim brojem trkača za ekipni plasman. Na dosadašnjim prvenstvima smo postizali sljedeće rezultate:
2011 (Podbrdo, SLO): muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasman: Veronika Jurišić (19), Ingrid Nikolesić (25), Senka Senković (44), Lovelos Slovinac (39), Marko Sobota (90), Renato Pomahač (119).
2015 (Zermatt, SUI): ženska ekipa 5. Mjesto. Pojedinačni plasmani: Nikolina Šustić (18), Veronika Jurišić (21), Antonija Orlić (39), Ingrid Nikolesić (41), Lovelos Slovinac (35), Nikola Špoljar (39).
Ove godine: muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasmani: Veronika Jurišić (25), Maja Marukić (37), Antonija Orlić (40), Nikica Smolić (53), Igor Goričanec (57), Ante Živković (60), Krešimir Balaško (69).
Glavna karakteristika ovog prvenstva je izuzetno teška staza s maksimalno strmin i dugačkim usponima (ukupno 2800m), ali isto tako i nizbrdicama, što u zbroju daje zavidnih 5600 metara visinske razlike. Za tu priliku je organizator na teškoj, ali vrlo atraktivnoj stazi, postavio čak 18 okrepnih stanica. Koliko je zahtjevna trka bila možda najbolje govore pobjednički rezultati, Rambaldinija u muškoj konkurenciji 3:44, te Conway u ženskoj 4:29!! Možda pravu sliku daje usporedba Veronikinog rezultata (4:59) na ovom prvenstvu i njezinim uobičajenim rezultatima na Sljemenskom maratonu (ispod 3:30), za koji svi kažu da je paklen!
Naši reprezentativci su bili dobro zatečeni ovakvom stazom, unatoč upozorenjima da se još nisu sretali s nečim sličnim, ali su se svi dobro borili, završili tešku trku i dobro predstavljali našu zemlju u konkurenciji 25 svjetskih zemalja. Osim standardno dobre Veronike, kojoj ipak ne odgovaraju ovako izuzetno strme nizbrdice, najbolji u našoj ekipi je bio, pomalo iznenađujuće, naš najstariji član Nikica Smolić s rezultatom 4:45:14. Osim u našem timu, Nikica je bio i daleko najstariji učesnik prvenstva (rođen 1961), pet godina stariji od sljedećeg najstarijeg, danskog trkača Rasmusena (kojeg je, btw dobio). Osim toga, mislim da je Nikica ovim nastupom postao najstariji hrvatski atletski reprezentativac u svim disciplinama, a nebi bilo nikakvo čudo da to isto vrijedi i za ostale sportove.
Treba reći da su žensku reprezentaciju činile isključivo Sljemenašice (Veronika, Maja, Antonija), obzirom da su na izbornoj trci na Krndiji osvojile prva tri mjesta. Kod muškaraca je Samo Nikica iz Sljemena, dok su Igor Goričanec iz AK Varaždina, Ante Živković iz AK Dubrovnika, te Krešimir Balaško iz AK Svetice, također 4 prvoplasirana s izborne trke.
Rezultati muškaraca: 1. Alessandro Rambaldini, ITA – 3:44:52
2. Marco De Gasperi, ITA – 3:46:12
3. Mitja Kosovelj, SLO – 3:46:33
53. Nikica Smolić, CRO – 4:45:14
57. Igor Goričanec, CRO – 4:49:02
60. Ante Živković, CRO – 5:02:57
69. Krešimir Balaško, CRO – 6:13:52
Veliki uspjeh naših članica na Passatore-u, najvećem ultraškom spektaklu u Europi, na kojem je ove godine nastupilo više od 2000 trkača. Već se puno puta dogodilo da na našim lokalnim trkama Sljemenašice zauzmu sva tri prva mjesta, nekoliko puta čak i na državnim prvenstvima (maraton, planinsko trčanje na duge staze, 100km), ali ovo je prvi put da su to napravile na renomiranom međunarodnom natjecanju najvišeg ranga.
I to na kakav način! Osim što je u krajnje otežavajućim okolnostima (temperatura preko 30°C) Nikolina pobijedila i ostvarila drugo najbolje vrijeme u 44-godišnjoj povijesti ove trke i trenutno najbolji rezultat u svijetu, i ostale naše cure su u potpunosti briljirale, a to će vam uskoro pokazati statistika:
Nikolina je prva žena koja je upala i na muško postolje, do sada je najbolji plasman jedne žene bio, gle čuda – isto tako Nikolinin od lani, kada je osvojila 7. mjesto. Žene su u ove 44 godine vrlo rijetko ulazile u top 10 ukupnog poretka, samo dva sedma i dva osma mjesta. I Veronika je ove godine također ušla u top10 (8. mjesto), što je isto prvi put u povijesti da su dvije žene među 10 najboljih, isto tako po prvi put da jedna žena plasmanom u top 10 nije pobijedila žensku trku! Koliko su bile dobre, govori i podatak da su u drugom dijelu trke imale ukupno drugo i četvrto vrijeme, uključujući i muškarce!
Veronika je npr, imala od prijevoja u mjestu Colla di Casaglia, na 48. kilometru (najviša točka trke) pa do cilja ukupno drugo vrijeme (3:56:36), samo je pobjednik Giorgio Calcaterra bio brži (3:32:54). Ali ni tu nije kraj njezinoj nevjerojatnoj trci, Veronika je od prijevoja na 48km pa do cilja jedina od svih učesnika imala negativ split, tj. drugi dio brži za 4:14 (4:00:50 – 3:56:36), iako je taj segment duži za 4km?! Primjerice, pobjednik Calcaterra je drugi dio bio sporiji za 7 i pol minuta (3:25:20 – 3:32:54), drugoplasirani Ferrari za 20 min (3:37:59 – 3:57:00), pobjednica Nikolina za 16 min (3:42:11 – 3:58:28), itd. Ali to nije ništa čudno, jer slijedi još jedan nevjerojatan podatak, a to je da je Veronika u svih svojih 7 stotki koje je istrčala u karijeri išla brže drugi dio trke!
No, što je najbolje od svega, priča ne završava s Nikolinom i Vecom, jer su i Antonija i Paula također otrčale fenomenalne trke. Tonka je prošla prijevoj na 4:19:00, a drugi dio za 4:35:44, i s obzirom na razliku u dužini, također drugu polovicu trke išla brže od prve, a od prve kontrole na 32. kilometru, kada je zauzimala 67. poziciju, do kraja je prestigla 37 trkača i zauzela 30. mjesto, što bi joj npr u čak 19 puta na ovoj trci donijelo žensku pobjedu. Ovog puta dostatno samo za treće mjesto u ženskoj konkurenciji. Paula isto tako, na prijevoju 4:47:02, a onaj duži ostatak 5:05:58, što također govori o osjetno bržoj drugoj polovici, što se još bolje vidi kroz plasman. Ona je od 32. kilometra, kada je bila na 206. poziciji, do kraja prestigla 130 trkača ukupno, i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji!
Šećer na kraju sljemenaške bajke u Apeninima je lupio i naš jedini muški predstavnik u trci, Zoran Kurdija na svojoj prvoj cestovnoj stotki. On je pak sa 322. mjesta na trećini trke dospio na kraju na 172. poziciju, prestigavši na taj način točno 150 ultraša. Kad se sve broji, Sljemenaši su, svi do jednog, u taktičkom pogledu otrčali fantastičnu trku, i nakon prvog brda u mjestu Borgo San Lorenzo, na 32. kilometru, gdje je bila postavljena prva vremenska kontrola, do cilja osvojili čak 350 pozicija, pri tom ne izgubivši ni jednu!
Posljedice te trke su da od nedjelje Hrvatska (tj. AK Sljeme) ima na svjetskoj rang listi dvije vodeće atletičarke u disciplini 100km, što naravno, nema ni jedan drugi atletski klub u zemlji u svim ostalim disciplinama zajedno. Trenutni poredak u svijetu, nakon što je održano 35 stotki s valjanim licencama za priznavanje rezultata:
Završila je 14 po redu sljemenska zimska liga Lagvić, vjerojatno i najbolja do sada, pa evo pregleda:
Iako je ove zime održano samo 11 kola, najmanje u posljednje 4 godine, postignut je rekord po broju učesnika – 549, od čega 257 na Cesti i 292 na Mrcini, čime je nadmašena zima 2013-2014 kad ih je bilo 524 (242+282), ali u 13 održanih trka. Naravno, iz toga se vidi da je prosječan broj trkača po kolu bio debelo najveći ove zime, čak 145, dok je u dosadašnjoj rekordnoj sezoni oiznosio 113.
CESTA
Treću godinu za redom pobjednik lige je sad već 70-godišnji Mile Šikman, koji je skupio 540 bodova, unatoč činjenici da je imao nešto malo slabiju sezonu nego ranije, jer je u prosjeku osvajao 85.85 bodova (lani npr preko 87). Međutim, bio je prisutan na svim kolima, pa je dohvatio 25 nagradnih bodova, koji su ga na kraju svrstali ispred drugoplasiranog Nevena Andrijaševića, koji pak ima najbolji prosjek bodova po kolu (86.8), ali je falija 2 puta, na osnovu čega je i ostao bez ukupne pobjede, jer mu je Šikica zbrisao za samo 5 bodova. Na Cesti je ukupno nastupilo 198 muškaraca, od čega je njih 38 imalo optimalnih 6 ili više nastupa, a osmorica veličanstvenih je otrčala svih 11 trka: Dubravko Paver, Željko Dugić, Mile Šikman, Ivica Pavelić, Velimir Stiasni, Rikardo Grzunov, Nenad Zubac, Željko Brkić. Ispod 45 minuta je došlo na vrh cijenjena petorka:
– Nikola Špoljar 40:34
– Vedran Gračan 42:13
– Vinko Vrebac 44:01
– Dražen Dinjar 44:04
– Mato Šapina 44:52
Poredak prvoplasiranih 10 koji će biti nagrađeni:
1. MILE ŠIKMAN 540.13
2. NEVEN ANDRIJAŠEVIĆ 535.80
3. ŽELJKO PAVER 507.98
4. IVAN ANDROIĆ 507.88
5. GORAN SELANEC 494.03
6. STJEPKO JANČIJEV 486.46
7. BRANKO DOBRANIĆ 484.44
8. VEDRAN KRČADINAC 483,92
9. PETAR KRIŠTO 479.72
10. ŽELJKO DUGIĆ 471.77
U ženskoj konkurenciji dugogodišnji status quo. Veronika je produbila svoju statistiku do maksimuma: Upisala je svoj 107. nastup na Lagviću (sljedeća je Tadeja Krušec sa 64), a u zadnjem kolu i zaista rijedak jubilej – 100. pobjedu (što je vjerojatno svjetski presedan, da netko pobijedi 100 puta na nekoj trci/ligi), koja joj je, btw, bila 67. za redom (zadnji put je izgubila prije točno 8 godina, u zadnjem kolu 2008. od Petre Gidak). Veca je ove zime malo i kalkulirala, nekoliko kola išla pod ručnom, tako da joj je prosjek ove zime (85.74) bio nešto niži nego lani (88.19), kada je generalno i osvojila ligu (imala više bodova i od svih muškaraca). Ukupno je nastupilo 56 cura na Cesti, njih 9 je skupilo optimalan broj nastupa, a jedino je Katica Rumbočić otrčala sva kola. Rezultatski pet najbržih:
– Veronika Jurišić 46:55
– Sonja Škevin 54:22
– Katica Rumbočić 54:43
– Mia Pamuković 57:16
– Adrijana Šimić 57:55
Poredak prvoplasiranih 10 koje će biti nagrađene:
1. VERONIKA JURIŠIĆ 534.44
2. KATICA RUMBOČIĆ 472.76
3. MILANA MURGIĆ 434.91
4. SANDRA BOGDANOVIĆ 420.55
5. PETRA HERCEG 416.96
6. SONJA ŠMITRAN 396.79
7. DOLORES OSVALDIĆ 393.88
8. KRISTINA FUTIVIĆ 387.73
9. LJILJANA TRIPOVIĆ 382.38
10. JELENA ROVČANIĆ 288.86
Cestu su ukupno trčala 254 trkača (198+56), 47 je imalo potreban minimum od 6 trka (38+9), a 8 ih je bilo na svima (7+1).
MRCINA
I ovdje je pobjednik isti treću godinu za redom – Nikica Smolić. Ovaj neuništivi 54-godišnjak se sasvim ravnopravno nosi s dečkima koji su duplo mlađi od njega. No, obzirom da je sistem obračunavanja bodova baziran na starosnom hendikepu, tu njegova dominacija dolazi do punog izražaja. Tako je npr ove zime na svim svojim nastupima imao preko 90 bodova, a do sada u svih 14 godina još uvijek nitko drugi nije uspio ni jednom preći preko te brojke (najbliža Veronika sa 89.96). Tako da se pobjednik znao odmah na početku lige i teško da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po tom planu, jer hendikep ne poznaje starenje. Rezultatski, ovo je bila najjača Mrcina do sada, jer su ove zime postavljeni prvi, drugi, četvrti i šesti rezultat svih vremena, a najbržih pet su bili:
– Nikola Špoljar 33:46
– Vedran Gračan 35:09
– Bruno Erent 35:42
– Nikica Smolić 36:26
– Tihomir Mrkojević 39:06
Mrcinu je ove zime gazilo točno 200 muškaraca, njih 39 je ostvarilo optimalnih 6 ili više nastupa, a četvorica su trčali svako kolo (Zvonko Vida, Boris Petrović, Goran Mikša, Veljko Magdalenić). Poredak prvoplasiranih 10 koji će biti nagrađeni:
1. NIKICA SMOLIĆ 567.88
2. ZVONKO VIDA 490.03
3. STIPE LEDIĆ 480.86
4. DAVOR ČAPETA 477.56
5. BORIS PETROVIĆ 472.93
6. GORAN MIKŠA 467.71
7. IVAN MURGIĆ 457.38
8. NENAD VUKADINOVIĆ 440.82
9. ANTE BODIĆ 439.27
10. NIKOLA HORVAT 437.74
U ženskoj konkurenciji je 85 cura napadalo Mrcinu, dok je njih 11 skupilo optimalan plasman, a jedino je Danijela Kos bila na svakom kolu. Natjecanje je napravila nezanimljivim Sandra Juhaz, i to na sličan način kao i Nikica, em pobjeđuje, em ima krasan hendikep. No, daleko najbrža od svih je Maja Marukić, koja je dva puta ove zime popravljala rekord staze, i da nije par puta zaspala (i još par puta Aca) vjerojatno bi bila pobjednica jer je u sve tri trke na koje se uspjela nekako probudit na vrijeme išla brže od starog Veronikinog rekorda, koji je, btw, stajao na pijedestalu punih 8 godina. Odlična je bila i Petra Kontić, koja je u zadnjem kolu otrčala treći rezultat lige, iza spomenute dvojke, pa je najbržih 5 ove zime bilo:
– Maja Marukić 40:47
– Petra Kontić 43:37
– Sandra Juhaz 47:33
– Adrijana Šimić 47:59
– Anita Antolković 49:07
Poredak prvoplasiranih 10 koje će biti nagrađene:
1. SANDRA JUHAZ 479.08
2. KSENIJA DUGIĆ 449.96
3. PETRA KONTIĆ 431.29
4. DANIJELA KOS 402.87
5. JELENA BEKAVAC KRČADINAC 390.82
6. ELZA BOŽIĆ 382.14
7. MARIJANA LISZT 380.67
8. TENA SAKAR VUKIĆ 377.69
9. NADA BILOBRK 372.40
10. IRENA SMOJVER 338.16
Sve u svemu, po Mrcini je ove zime trčalo 285 duša (200+85), dok su 42 skupile optimum (31+11), a 5 ih bilo na svakom kolu (4+1).
PEDINA KOMBINACIJA
U sjećanje na našeg Marijana Pedišića, prerano preminulog pobjednika prve Lagvić lige, zadnjih osam godina vodimo i statistiku, tj. bodove kombinatoraca, onih trkača koji tijekom zime trče u obje konkurencije. Za optimalan plasman u Pedinoj kombinaciji potrebno je skupiti po 3 trke s Ceste i Mrcine, a u konkurenciji je bilo njih 80 koji su kupili barem po jednu tamo i vamo. Od tih 80, sve skupa je 32 doguralo do optimalnih 3+3 ili više nastupa, od čega 26 muškaraca i 6 žena. Pobjednici su u obje konkurencije isti kao i lani – Adrijana Šimić i Nikica Smolić, a po 10 u svakoj kategoriji će biti nagrađeni:
1. ADRIJANA ŠIMIĆ 457.36 + NIKICA SMOLIĆ 552.89
2. SANDRA BOGDANOVIĆ 442.74 + IVAN ANDROIĆ 495.03
3. JELENA BEKAVAC KRČADINAC 390.19 + DRAGAN SOBOTA 486.46
4. BRANKA LOZIĆ 380.59 + ZORAN KURDIJA 460.54
5. TAMARA MARKOTIĆ 360.12 + DOMAGOJ DOROTIĆ 434.98
6. KRISTINA FUTIVIĆ 323.27 + ROBERT PETROVEČKI 428.13
7. TENA SAKAR VUKIĆ 323.07 + SINIŠA RESANOVIĆ 425.05
8. DALIJA HAJRO 283.57 + ANDRIJA BOŠNJAK 424.89
9. TIA BILANDŽIĆ 261.60 + MRKOJEVIĆ TIHOMIR 423.58
10. TANJA ČUČKOVIĆ 257.77 + RENATO RAJTERIĆ 423.43
DOGS
I za kraj novitet na koji sam posebno ponosan – konkurencija pasa! Još jedna stvar kojom je naš klub zadužio atletski svijet 🙂
Pesi su uglavnom pratili svoje gazde, ali se Sljemenka par puta i sama upustila u trku, obzirom da joj koncept utrkivanja ka vrhu nije stran. Što je platila i manjkom bodova u ključnoj trci u kojoj je nabasala na bjeloguze srne, a jurnjava za njima joj je ipak instinktivni prioritet, pa ju skupila taman dovoljno bodova manje da je na kraju derne njezino čedo Čera. No, na kraju je ipak najviše profitirala Mini, koja ima najbržeg gazdu, te suvereno osvojila prvu pseću zimsku ligu. U ovoj konkurenciji je nastupilo ukupno devet natjecatelja – Marley, Lilu, Eta, Čera, Sljemenka, Labby, Mini, Luna i Gala, a tri prvoplasirana će biti adekvatno nagrađena:
1. Mini Bošnjak 383.21
2. Čera Kos 363.22
3. Sljemenka Rajić 360.94
Proglašenje i podjela nagrada će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba SLJEME, krajem veljače, za što će svi biti na vrijeme obaviješteni.
Drage naše trkačice i trkači, protekle dvije godine odlučili smo u Novu godinu, za razliku od uobičajenih proslava, utrčati i proslaviti ju na mjestu koje toliko volimo pohoditi tijekom cijele godine – savskom nasipu. Odluka je očito bila dobra jer su nam godine iza donijele puno kilometara, sjajnih trka i milijarde srušenih PB-ova.
S obzirom da postoji ona narodna koja kaže da nije dobro mijenjati stvari koje funkcioniraju, i ove godine odlučili smo organizirati sličan event i omogućiti vam da ponoć na 01. siječnja dočekate na nogama. Doslovno.
Dakle, pozivamo vas na NMR (objašnjenje potražiti u naslovu), koja će se održati prema sljedećem rasporedu:
Datum održavanja: 31.12.2015.
Prijava i preuzimanje startnih brojeva: od 21h do početka utrke u klupskim prostorijama (caffe bar TIME – downstairs).
Startnina: 29,99 kn
Duljina: točno 5 km
Start utrke: 23:45 kod močvarnih klupica
Cilj: na istom mjestu, uz nešto čaja i kuhanog vina + meze
Trasa: LINK (mali nasipski krug – od klupica po nasipu (Obala trnjanskih branitelja) pravac most Mladosti, preko, nazad po Južnom savskom nasipu i finiš preko mosta Slobode ponovo do klupica ispred Močvare, preciznije na Obali dr. Savke Dabčević Kučar).
Doček Nove godine: negdje na Južnom savskom nasipu, gdje god vas ulovi ponoć (cca oko Bundeka), odakle ćete imati savršen pogled na gradski vatromet.
Proglašenje: početkom sljedeće godine!
Nagrade: po tri najmanja moguća pehara za najbrže u muškoj i ženskoj konkurenciji; ostalima savjet – “trenirajte više i jedite manje u novoj godini…”
Kako je Snježna kraljica otkazana, u sljemenski program uskačemo naravno mi s našom tradicionalnom LAGVIĆ ligom, na rasporedu je osmo kolo. Dođite, moglo bi biti jako zabavno, očekuje se snijeg i sunce iznad Kraljičinog.
Termini ostalih kola se neće mijenjati:
9. kolo – 10.01.
10. kolo – 17.01
11. kolo – 24.01.
Sedmim kolom završila je i LAGVITREK liga, pobjednici su Dado Sobota i Petra Kontić. Rezultati svih kola i konačni poredak: LAGVITREK 2015
Kratki rezime, uz par zanimljivosti:
– Nastupilo je 170 trkača (77 na Cesti + 93 na Mrcini), što je treće kolo po masovnosti u dosada 133 održana.
– Nakon tri godine postignut je rekord Mrcine, a novi rekorder je Nikola Špoljar s rezultatom 33:46, dok je stari rekorder bio Damir Rogić (35:23). No, treba spomenuti i Vedrana Gračana, koji je zamalo isto išao ispod starog rekorda. Postigao je na taj način treće vrijeme Mrcine, dvije sekunde sporije od starog rekorda – 35:25.
– Neslužbeno – bolje od ženskog rekorda na Mrcini je išla Maja Marukić – 40:17. Ali je zakasnila na trku i sama si je mjerila vrijeme, što spada u domenu (dobrog) treninga. No, sljedeća prilika za službeni rekord je sljedeće nedjelje!
– Rekord po broju uzastopnih dolazaka na ligu (56) je izjednačio Dubravko Paver, i tijekom tjedna će ga dijeliti sa svojim starim 🙂 . Naime, dosadašnji solo rekorder je bio Željko Paver, koji 6 sezona nije propustio ni jedno kolo (06.11.2005. – 27.11.2011.), dok Dubravkov niz traje od 20.02.2011. do danas, a vrlo vjerojatno i dalje.
– Dva kontinuirana rekorda su povećana: Velimir Stiasni po ukupnom broju nastupa – 125; Veronika Jurišić po broju pobjeda – 94 (u 101 nastupa!). Njih oboje su nastupili i na prvom kolu lige prije više od 13 godina (10.11.2002.)
– Ovogodišnji prosjek po broju učesnika u svakom kolu je 169 nakon 5 održanih kola. Do sada najveći prosjek je bio prije dvije sezone – 113 (zima 2013/14).
– Evidentni favoriti za pobjede u raznim kategorijama su:
CESTA: Mile Šikman i Veronika Jurišić
MRCINA: Nikica Smolić i Sandra Juhaz
PEDA: Nikica Smolić i Sandra Bogdanović
LAGVITREK
Četvrto kolo je donijelo treće pobjede Nikole Horvata i Petre KOntić, s tom razlikom da je Petra maltene osigurala ukupnu pobjedu (samo treba završiti zadnju trku), dok Nikola mora pobjediti svog direktnog rivala Dadu Sobotu, drugim riječima i sve ostale, jer su se dosadašnjim kolima izdvojili od ostatka.
Zadnje kolo je na rasporedu 27.12., a prilažemo kartu, uz opasku da još uvijek nismo odlučili gdje će biti cilj jer Tadeja ima neku ideju oko Mikulića umjesto prvobitne Mlinarice. Uglavnom, uskoro ćete saznati i to, a tri kontrolne točke ostaju kako je i na karti:
KT1 – Šumarev put, podno Runolista
KT2 – Mačkova pećina, uz poučnu stazu Miroslavec
KT3 – vrh (496) prije Brebaka
U drugom kolu zimske lige Lagvić ukupno 152 učesnika. Nije postignut ni jedan rekord, osim možda po visini snijega na Sljemenu tijekom mjeseca studenog – 28!
Naravno, ne računamo ni rekorde po broju nastupa i pobjeda, koje iz kola u kolo obaraju Velimir Stiasni (122 nastupa od mogućih 130) i Veronika Jurišić (92 pobjede u 99 nastupa). Iz ovoga vidimo da će u sljedećem nastupu Veca ući u probrani klub 100, u kojem već neko vrijeme, osim Stiasnog, borave Borko Prvan (115) i Mile Šikman (108), a od ovog kola i Željko Paver, dok bi tijekom ove zime to moglo poć za nogom i Gordanu Zeleniki (95).
Snijeg je, dakle, bio ključno obilježje ovog kola, što se odrazilo i na odnos Ceste (92) i Mrcine (60) tri naspram dva, dok je za vrijeme “suhih” kola obrnut. Pobjedu je odnio zagorski trkač Dražen Dinjar, inače rekorder Ceste, čije vrijeme 39:44 odolijeva već punih 11 godina! Postignuto je 58 osobnih rekorda, a čak 33 trkača su nastupili po prvi put, većinom studenti KIF-a.
U nastavku lige, 20 trkača se otisnulo u downhill snježnu idilu ka podsljemenskom naselju Markuševec, u potrazi za tri kontrolna punkta, porazbacana na mini vrhovima Rusinskog brijega.
Lijepi maraton (i polumaraton) uz mediteransku obalu Ligurskog mora, sa startom i ciljem na jednom od najspektakularnijih svjetskih trgova, u mjestu Pisa u Toscani. Iako je Kosi toranj u Pisi na katedralnom trgu (Trg čudesa ili Piazza dei Miracoli), sjeverno od stare gradske jezgre, najpoznatija vizura grada, on je samo jedan od mnogih umjetničkih djela i građevina u gradu. Na katedralnom trgu nalaze se još i katedrala (Duomo), krstionica i Camposanto Monumentale (monumentalno groblje). Ovi su spomenici 1987. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
CIJENA ARANŽMANA = 150 eura*
Cijena aranžmana 150eura (1125kn) uključuje organizaciju putovanja, prijevoz busom na relaciji Zagreb-Rijeka-Pisa-nazad, dva noćenja s doručkom u hotelu s 4 zvjezdice u Pisi, te prijavljivanje za trku. Svaki trkač može sa sobom voditi i pratnju po istoj cijeni.
Aranžman ne uključuje startninu (40eura polumaraton, 50eura maraton).
Polazak iz ZG u petak (18.12.) oko podneva, povratak u nedjelju (20.12.) oko ponoći.
MARATON: staza potpuno ravna, najvećim dijelom uz obalu Tirenskog mora, s ciljem točno podno Kosog tornja. Broj učesnika je limitiran na 3000. Vremenski limit je 6 i pol sati. Označen svaki kilometar, okrepne stanice na svakih 5km. Službeni pejsmejkeri su na 3:00, 3:15, 3:30, 3:45, 4:00, 4:15, 4:30, 4:45 i 5:00. WEB: www.maratonadipisa.com
*Cijena od 150eura vrijedi za jednokratno plaćanje do 01.12.
*Ako se plaća u dvije rate, onda je svaka rata po 85eura, uz uvjet da je prva rata do 01.12. a druga do 15.12.
*Ako se plaća nakon 01.12. onda je cijena aranžmana 170eura.
U 129. po redu trci zimske lige Lagvić, a prvoj u ovoj zimi koja tek treba doći, mada je jučer izgledalo kao da nikad neće, postignuto je nekoliko zanimljivih rekorda:
Apsolutni rekord po broju učesnika – 178 (stari rekord 165 iz 08. prosinca 2013)
Ženski rekord staze Maje Marukić na Mrcini – 41:30 (stari rekord 43:11 iz 23. studenog 2008, Veronika Jurišić)
Apsolutni rekord Nikice Smolića po učinku – 96.68 (stari rekord 94.72 iz 21. prosinca 2014, isto Nikica)
Rekord po broju učesnika samo na Mrcini – 106 (stari rekord 102 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)
Rekord po broju debitanata u jednom kolu – 46 (stari rekord 38 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)
Rekord po broju osobnih rekorda, tj. PB-ova – 88 (stari rekord 85 iz 02. studenog, prvo kolo prošle godine)
Osim toga, Velimir Stiasni je povećao svoj rekordan broj nastupa na 121 (falija je samo 8 puta u ovih 14 godina), Veronika je povećala svoj rekordan broj pobjeda na 91 (od 98 nastupa, znači da je samo 7 puta izgubila u 14 godina, tj. svake druge u prosjeku), Franjo Vasung je prvi koji je u svojoj 80-oj godini života otrčao ligu, a Ljiljana Tripović pak prva žena kojoj je to uspjelo u 70-oj! Osim Nikice valja istaknuti i Milu Šikmana, koji u svojoj 67-oj godini trči cestu za 53:43 (12. mjesto od 72 učesnika!).
Sve u svemu jedno maksimalno raskošno kolo. Lijep i sunčan dan je izmamio pun kufer trkača, a bogami i okorjelih šetača u sljemensko šarenilo, koje je uvijek besprijekorno s kraja listopada pa tamo do početka prosinca, kada opadne i posljednji bjelogorični list.
Na startu smo ovog puta objavili da imamo u trci 210 učesnika, ali bila je pogreška u zbroju jer je Vanja prilikom upisa preskočila jedan cijeli list od mogućih 30 🙂
Zanimljivo je i to da su mjeritelji vremena došli na vrh jedva par sekundi prije prvoga (i skoro ga pregazili dok je pretrčavao cestu), što zbog njegove brzine, što zbog velikih gužvi na parkiralištima Lagvića i Blizneca, što zbog standardnih šupaka u bemveima koji se po sljemenskoj cesti voze u razgledavajućem modu 20km/h i ne kuže čemu služi 48 ugibališta do vrha.
Elem, što se tiče krajnjih ishoda lige, bacam kladu da će pobjednici biti Šikman i Veca na Cesti, te Nikica i Maja na Mrcini.
LAGVITREK
Puno duša se po završetku osnovnog dijela lige uputilo na drugu stranu fatajući kontrolne točke na strmini ka Bliznecu tj. the Tunelu. Orijentacijski neprezahtjevnu stazu je prošlo 40 trkača, koji su se sasvim fino pozabavili po lišću posutim sljemenskim obroncima. Pobijedio je Nikola Horvat ispred Dade Sobote, dok su u ženskoj konkurenciji skupa na cilj došle prvoplasirane Petra Kontić i Anita Antolković, što znači da jedna od njih bolje poznaje orijentaciju 🙂
Rezultati svih pet kola se zbrajaju, a onaj koji nastupi 5 puta dobit će i bonus od 200 bodova. Pobjednike Lagvitrek lige čeka nagradno putovanje u Ognjenu zemlju…
