Osim što se uobičajeno boduje za Cascadia Trail Trophy 2012, od ove godine imamo 3 dužine i težine staze – Ultra (~25 km, 1200m uspona), Planinarska (~17 km, 700m uspona) te Jogging (~9km, 400m uspona), tako da će svi doći na svoje. Orijentacijski i dalje nije zahtijevna. Osim Ultre koja ima 2 točke na nemarkiranim stazama, sve su točke na markiranim putevima. Osobitost je što se prolazi dijelom ili cijelom Vrapčanskom planinarskom obilaznicom, koja obuhvaća najljepše dijelove i poglede na tom dijelu Medvednice.
Dođite u nedjelju svi na Bundek na još jedan trkački praznik i svojim nastupom odajte poštu japanskom narodu kojeg je prije točno godinu dana zadesila velika prirodna tragedija.
Za malu i simboličnu startninu od 20 kuna, koja će se kompletno uplatiti japanskom Crvenom križu, svaki učesnik će dobiti atraktivnu majicu i startni broj za uspomenu, a oni najbolji pehare i medalje. Trka “RUN311” će se istovremeno održati u mnogim gradovima diljem svijeta.
Trku sponzorira NISSAN i japanska vlada. A prije same trke će se održato kratko zagrijavanje ORAHO RADIO vježbama u japanskom stilu:
MJESTO: Zagreb, park Bundek
VRIJEME: Nedjelja, 11.03.2012.
DJEČIJE TRKE:
Do 10 godina = 200m (start u 10:30)
Od 11 do 15 godina = 500m (start u 10:40)
ZAGRIJAVANJE od 10:50: Oraho Radio, tradicionalna japanska tjelovježba s područja koje je najviše pogođeno potresom. Desetak minuta prije starta japanski instruktor će demonstrirati nekoliko vježbi u svrhu zagrijavanja za trku.
GLAVNA TRKA: 5000m (start u 11:00)
STARTNINA: 20kn (svi učesnici će dobiti majicu s logom trke i startni broj za uspomenu)
STAZA: kružna, kompletno unutar parka Bundek
NAGRADE: Pehari za troje najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji, medalje po kategorijama
KATEGORIJE: Juniori/ke (1993. i mlađi), Seniori/ke (1978-1992), M35 i Ž35 (1973-1977), M40 i Ž40 (1968-1972), M50 i Ž50 (1958-1962), M55 i Ž55 (1953-1957) i M60 i Ž60 (1952. i stariji).
PRIJAVA: Online prijave na web stranici www.aksljeme.comdo 10.03. i na dan trke kod starta od 8:00.
Zagreb je najlepši grad na svijetu. Ili, kako bi to opjevao Danijel Popović u stihovima „Nema te ni Pariz, ni London, Honolulu, New York ili Rim…“ (za one mlađe, pjevao je „Džuli“ na Euroviziji 1983., pjesma koja je dobila 125 poena ili ti tačaka, od 20 finalista bila je četvrta, a Danijel je nastupio dvanaesti po redu, nakon Nizozemke Bernadette sa pjesmom kreativnog naziva “Sing Me a Song” i kiparsko dueta Stavrosa & Constantina sa uzdanicom “I Agapi Akoma Zi“). Ali, vjerujte na riječ, Zagreb bi bio goli k****, k**** od ovce, mačiji kašalj i mačiji k****, te k**** općenito u svakom smislu te riječi, da Zagreb nema, gotovo u centru grada (ako govorimo u gabaritima gledišta jednog, recimo Los Angelesa) planinu koju ja, Bandić, Ljubo Česić-Rojs i ostali Zagrepčanci zovemo “Sljeme”. Surova istina je, a sad ću vam i to reći (molim, sjednite na stolac prvo i naručite čašu vode), da to brdo sa tornjem što na sjeveru viri iznad Zagreba, i što mi zovemo “Sljemenom”, službeno se zove “Medvednica”. Ali, to nek ostane među nama, da ne širimo nepotrebnu paniku među ionako već napaćenim narodom. Također, taj bi gotovo milijunski Zagreb, bio još veći goli k****, k**** od ovce, mačiji kašalj i mačiji k****, te k**** općenito, ali i još veći općenito, da Zagreb u svom zaleđu, iza “Sljemena” nama naše prekrasno bregovito Zagorje (kojeg vole zvati i “Zagorje bele”, pošto se najvjerojatnije nalazi na balkanskoj kokainskoj ruti Istambul-Burgas-Varna-Đerdap-Vršac-Zlatar Bistrica-Šenkovec-Frankfurt-avion-Kolumbija), koje je dalo čak dva predsjednika, i ponešto kriminalaca, ubojica, bahatih velikaša ala Franjo Taxi, V. Zagorac, Korade i onaj… Aha, da, Vinko Pintarić.
Tako, Zagreb bi bio najobičnija i jedna prosječna, neprimjetna provincijska zabit da u svojoj najbližoj blizini nema ovakva dva bisera: Sljeme i Zagorje (istina Bog, nije za odbaciti to što si iz Zagreba sada na moru ili na skijanju za manje od 2h, a u novoj prometnoj konstalaciji i Ponte Rosso je nekako bliži). Uglavnom, htjedoh reći da je malo gradova, milionskih gradova na svijetu, gdje ti treba tekar 20 minuta od centra grada do prvog, netaknutog izvora podno Medvednice (ovim trkačima koji trče polumaraton ispod 1h 20min, of kors), da se napiješ vode kao izbezumljeno dehidrirano prljavo pseto. A, eto, baš zbog toga je Zagreb poseban. I već bi sigurno živio negdje drugdje, da Medvednice ni. Ili kako je naš kolega Damir Ćurić jednomad rekao „Medvednica je kao ljubavnica kojoj se uvijek sa ljubavlju i veseljem vraćam nakon svih dnevnih nedaća“.
Baš takve prednosti i ljepote, prezentirat ćemo vam na KAJ maratonu & trekingu marijanskim hodoačasničkim putem Zagreb – Medvednica – Marija Bistrica. Utrku smo namjerno i ciljano stavili 31.03., tjedan dana prije Uskrsa, u vrijeme korizme, računajući na to da smo katolička zemlja i da su natjecatelji u režimu korizme i da neće biti zahtjevni glede okrijepnih stanica, što znači, više para u naš džep. Za one koji nisu u korizmi, već su više ateistički nastrojeni, sugeriramo tog dana glikogensku dijetu. Također, činjenica da utrku organiziraju jedan Židov i jedna stara partizančina vrlo sumnjivog nacionalnog porijekla i još sumnjivije prošlosti te zasigurno neizvijesne budućnosti – jamči visoku kvalitetu organizacije, ali i međuvjersku, ideološku, seksualnu i spolnu toleranciju, suživot, dijalog i međuodrživi srednjoročni i dugoročni razvoj.
Stoga, ne propustite ovaj sjajan ivent. Sve informacije o KAJ maratonu, polumaratonu & trekingu su u nastavku. Prijave se primaju do 23.03. i to još ove godine. Ako se ne prijavite sami, prijavit će vas prvi susjed, najbolji prijatelj, otac, brat, žena ili ostali drukeri, kojih u zadnje vrijeme ima na pretek.
Hvaljen Isus, smrt fažizmu, za kralja i otadžbinu, servus, živili.
AK Sljeme (Dragan Janković) & KPS Multisport (Šimun Cimerman)
Zadnje kolo je donijelo jednu od najuzbudljivijih od 88 trka održanih u dosadašnjih deset sljemenskih zima. Točno prije 4 godine, isto tako na zadnjem kolu, održana je, u rezultatskom pogledu, jedina jača trka od jučerašnje. Tada je čak 14 učesnika dotrčalo po cesti ispod 50 minuta, od čega sedmorica ispod 47. Jučer 8 ispod 50, ali zato šestorica ispod 47, što ovu trku stavlja na drugo mjesto po jakosti.
Ništa čudno, čak bi se reklo i očekivano, jer zadnja kola su skoro svake godine najbrža, najviše zahvaljujući podacima da su u pravilu najtoplija, te da su ujedno i tradicionalna klupska prvenstva AK „Sljeme“, inače aktualnog klupskog prvaka Hrvatske u planinskom trčanju. Stoga ne čudi da su prva četiri mjesta ostvarili Sljemenaši (Bielen, Smolić, Murat, Sarić), svi unutar 46:15! Pobijedio je Luka Bielen, drugo kolo za redom, te ostvario svoju devetu pobjedu na Lagviću u dosadašnja 22 nastupa. Drugo mjesto za Nikicu Smolića; ne toliko iznenađujuće, jer je bilo manje/više očekivano, koliko nevjerojatno, obzirom na činjenicu da je to postigao u 51. godini života. Njegov rezultat 45:53 stoga vrijedi, kada se preradi sa službenim tablicama svjetske atletske veteranske asocijacije (WMA) čak 40:05, a bolje od toga na cesti je trčao samo rekorder Dražen Dinjar prije 8 godina. Iza njega u cilj su stigli Ivan Murat i Viktor Sarić sa svojim novim osobnim rekordima (46:05 i 46:13), što je znak da je iza njih jedna kvalitetna zima.
Dakle, zbog ovakvih priča se isplati jednom godišnje održati TOTALNI HENDIKEP. Jer, kad bi inače na pobjedničkom postolju, iznad svih, stajao 65-godišnjak? I to u trci na Sljeme, pored jednog Luke, Nikice, Andreja i Viktora? Veseli trkač, aktivni spamer duhovitih forvarduša i neizbježni fejsbuk fotograf, pokazao nam je ove nedjelje da je s bremenom od 85 kila i 65 godina uspon na vrh Medvednice za nešto više od 82 minute ravno dosadašnjim pobjedama Veronike, Nikice, Kravojeda ili Vitje. Jednostavno – bravo Safete!
Predzadnje kolo, desete nam, jubilarne, zimske lige Lagvić, privuklo je 67 trkača. Razlog nešto manjem odazivu je hladni sibirski zrak koji ovih dana hara Europom, a pošto smo si sami izglasali da ćemu u nju, nitko nam nije kriv. Temperatura na startu minus 8°C, a na cilju minus 15°C! No, to ipak nije temperaturni rekord Lagvića, jer smo 30. siječnja 2005.g. imali u sedmom kolu minus 17°C, što je rezultiralo najmanjem broju učesnika ne jednom kolu od početka lige, samo 38.
12. avgust
Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
