TREKING’S PEAK 2 – kiša, OTKAZUJEMO!!!
NEKOM DRUGOM ZGODOM!!!!
MJESTO: Gornja Bistra – Barokni dvorac Oršić, Zagorje.
VRIJEME: Nedjelja, 04.11.2012. (start u 11:00)
NEKOM DRUGOM ZGODOM!!!!
MJESTO: Gornja Bistra – Barokni dvorac Oršić, Zagorje.
VRIJEME: Nedjelja, 04.11.2012. (start u 11:00)
Nakon redovitih Mišićevih njurganja oko toga da svaki vikend provodimo s trkačima, za što nisam imao valjani kontraargument, odlučih da ustaljenu kolotečinu malo zamijenimo i provedemo jedan romantični vikend skupa. Sami. S još 3000 nekih drugih trkača 🙂
Kuglica ruleta se zaustavila u mjestu St. Wolfgang, na obali jednog od nekoliko sjevernih Austrijskih jezera u oblasti Salzkummergut, vrlo popularne turističke destinacije, osobito nakon što je prije 15-ak godina uvedena u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Tzv. predalpsko područje vrvi brojnim raštrkanim planinama i glečerskim jezerima, a trka u dužini od 27km se odvijala oko najpoznatijeg i jedno od većih – Wolfgangsee-a, veličine 13km², maksimalne dubine od 114m, na nadmosrkoj visini od 540m.
Još jedan fantastičan dan za Sljemenaše na Zagrebačkom maratonu. Najmasovniji i najuspješniji, s dvije titule: muški ekipni prvaci + ženske ekipne viceprvakinje!
Klupski prvaci: Nikolina, Renato, Mićo, Ivan i Veronika
Nakon što smo u dosadašnjih 11 godina relativno kratke klupske povijesti, osvojili sve moguće pojedinačne i ekipne titule u vanstadionskim trkačkim disciplinama, došao je red i na onu koja se najviše cijeni – ekipnu pobjedu u muškom maratonu. To je uspjelo našim odličnim maratoncima Miloradu Vojvodiću, Renatu Pomahaču i Ivanu Muratu, koji su svoje najbliže konkurente ostavili za 27 minuta (AK Žumberak) i 74 minute (AK Veteran), kojima ovim putem upućujemo čestitke za osvojena odličja, uz želju da idući put imaju više sportske sreće.
Cure, koje su nas svake godine navikle na isključivo prva mjesta, ove godine su osvojile drugo mjesto u relativno tijesnom dvoboju s maratonkama iz AK Veteran, koje su im pobjegle za 8 minuta, dok su treće mjesto osvojile Varaždinke iz TK Marathon 95. Ukupno gledajući, zbroj vremena muških i ženskih ekipa na kraju izgleda ovako:
Naša muška ekipa je i prije trke slovila kao glavni favorit za prvo mjesto, što je opravdala na terenu. Nije bilo lako, uostalom kao ni ostalima, jer tradicionalna zagrebačka vlaga je i ovog puta temeljito poharala trku, pa se pucalo na sve strane, a samo oni najiskusniji su, poput Veronike, uspjeli odraditi maraton bez pada, u istom tempu od početka do kraja. Pritisak koji pred kišu uvijek umanji sposobnost transporta kisika je uništio mnoge rezultatske snove i nadanja, ali to je standardna maratonska epizoda kakvih smo se nagledali. Ono što uspjeh Sljemenaša čini potpunim ili još većim je podatak da je samo 7 dana ranije na Berlinskom maratonu jedna druga klupska trojka, u sastavu Dejan Petrović (2:48), Tomislav Škrlec (2:55) i Hrvoje Pongrac (3:00), također imala odlične rezultate, s kojima bi isto tako u zbroju vremena bili ekipni prvaci s 20 minuta razlike ispred ostalih. A i druga postava sa Zagrebačkog maratona (Bradarić 3:10, Košćak 3:11, Kocen 3:11) bi isto tako uzela medalju s državnog prvenstva, ispred AK Veteran, drugim riječima, naše muške ekipe su prva i treća 🙂
Sve skupa je to dokazni materijal da se na zagrebačkom savskom nasipu ipak najbolje trenira, i da se trkači serijski proizvode bez zastoja u pogonu 🙂
Još par zanimljivih klupskih podataka:
Slike smo uglavnom pokupili s kvalitetne i brojne foto-galerije Zagrebačkog maratona na web stranici 3sporta
Osim slika, tamo je kratki izvještaj i odličan video:
Invazija Sljemenaša (27) i Brooksovaca (10) na 39. Berlinskom maratonu. Puno debitanata i čak 16 osobnih rekorda:
ženske:
muški:
U jednoj od najbržih trka u povijesti, u kojoj su obadva prvoplasirana bila na pola minute do svjetskog rekorda, podijeljeno je ukupno dvije tone i 780 kilograma medalja!! Obzirom da je svaka teška 70-ak grama, kući smo odnijeli cca dvije kile žive vage 🙂 medalja s likom Patricka Makaua, trenutnog svjetskog rekordera u maratonu, koji je lani, na ovoj istoj stazi postigao rezultat 2:03:38.
Ukupno je nastupilo 40,987 maratonaca, koji su Berlinske ulice zatrpali s preko milijun plastičnih šalica iz kojih su ispili 240 tisuća litara vode, a pojeli su 145 tisuća banana, 80 tisuća kekasa, 45 tisuća jabuka, 10 tisuća joguraca, a poslije trke su maseri na njih razmazali 250 litara ulja za masažu!
Zadnjeg dana rujna počinje jesenski šou maratona za ovu godinu, a otvorit će ga Berlin svojim 39. izdanjem, nakon čega slijede mega-spektakli u Chicagu, Amsterdamu, Frankfurtu, New Yorku i Fukuoki, na kojima će nastupiti trenutno svi najbolji maratonci naše planete.
Lista preostalih maratona koji će biti održani u kratkoj jesenskoj sezoni bi bila podugačka, pa evo samo popisa nekoliko zanimljivih trka relativno našeg lokaliteta:
Berlin, jedan od «BIG FIVE», ima svoju posebnost. U dosadašnjoj 38-godišnjoj povijesti, čak 8 puta je na uzbudljivom i brzom berlinskom asfaltu postavljan svjetski rekord, od čega čak 5 u zadnjih 10 godina! Žene su tri puta postavljale najbolja svjetska vremena, a japanska maratonka Takahashi je tu porušila po svoj prilici zadnju 10-minutnu vremensku barijeru od 2:20:
Epidemiju muških rekorda u Berlinu je započelo brazilsko čudo Da Costa prije 14 godina, a Tergat je prije 9 godina tu postao prvi čovjek ispod 2:05 (uvjeren sam da ovo neće biti zadnja rezultatska barijera i da će ljudi u ne tako dalekoj budućnosti trčati maraton ispod 2 sata). Berlinski svjetski rekorderi:
Ove godine nije isključena mogućnost novog obaranja rekorda, obzirom da se u trci nalazi osoba koja je otrčala najbrži maraton u povijesti – Geoffrey Mutai! Naime, čovjek je lani u Bostonu prizemljio na nevjerojatnih 2:03:02, ali pravilnik o svjetskim rekordima ne uvažava rekorde postignute na stazama s nedozvoljenom visinskom razlikom između starta i cilja (većom od 42 metra, obzirom da je onda pretežno nizbrdo), kao ni nedozvoljenom zračnom udaljenošću između starta i cilja (većom od 30km, obzirom da ostavlja mogućnost konstantnog vjetra u leđa). Geoffrey prvi put trči u Berlinu, i bit će zanimljivo što može pokazati na osvjedočeno brzoj, i što je još važnije, u rekorderskom pogledu – dozvoljenoj stazi!
Berlinčani su, za razliku od preostala 4 BIG-FIVE maratona, uglavnom radili «one man show» trke. Pobjednici su se na njihovim maratonima uvijek znali unaprijed, jedino je bilo pitanje hoće li glavni protagonist uspjeti u svom i organizatorskom naumu popravljanja svjetskog rekorda, što je u Berlinu uvijek bila glavna opsesija. Šou je pomno planiran: glavni glumac bi uvijek bio mega-zvijezda svog doba (Tergat, Gebrselassie), ako je ikako bilo moguće iz Adidas štale (sponzor maratona), koji bi dobio čak 5-6 vrhunskih pejsmejkera po vlastitom izboru (uglavnom dečke s kojima i trenira), s detaljno razrađenim scenariom, bez opterećeujućih briga da će ga netko od njih pobijediti.
Međutim, čini mi se da je ove godine drugačije. Kao prvo, nema više nedodirljivih mega-zvijezdi. Danas svijetom hoda barem 20 atletičara koji se mogu, ukoliko im se poslože okolnosti na stazi, spustiti ispod 2:04, u zonu rekorda, u kojoj je sve moguće. Mutai je, istinabog, lani pokazao moćne znake nepobjedivosti, srušivši rekorde staza na dva najveća američka maratona (Boston, New York), čak je na IAAF-ovoj rang-listi trenutno najbolji svjetski maratonac, međutim, nisam u potpunosti siguran da će ovdje glatko pobijediti, ali niti da će organizator tome podrediti sve. Drugim riječima, uvjeren sam da ćemo ove godine napokon u Berlinu imati otvorenu trku, s kolko/tolko nepredvidljivim pobjednikom.
Jer, osim glavnog, u trci imamo još nekoliko pritajenih favorita. Imena nisu zvučna ni poznata, ali imaju rezultatski kredibilitet blizu zone svjetskog rekorda 2:04 – 2:06. Zanimljiv će biti i nastup maratonskog jungfera Geoffrey Kipsanga, koji već ima pobjedu u Berlinu, ali na polumaratonu, sa samo 19 godina i lijepim rezultatom 0:59:26!!
Sa ženama u Berlinu uvijek ista priča: elita nezanimljiva, gotovo da je nema. Osim ako ne izuzmemo Aberu Kebede, pobjednicu iz 2010, koja je u međuvremenu spustila svoj osobni na 2:20, što je stavlja u poziciju neprikosnovene favoritkinje, samo da nije žena. Jer kod njih se u biti nikad ništa nemre znat prije cilja.
Za one koji tog dana (30.09. nedjelja) neće trčati dugački trening, a nebi trebali tjedan dana prije Zagrebačkog maratona, preporučam fotelju, pivo, sport za zube i Eurosport od 8:45!
Hrvatska, Sljeme i Brooks Running Team
Čak 74 hrvatska maratonca su prijavljena za ovogodišnju trku, a po običaju prednjače Sljemenaši, kojih ima 36, obzirom da organizirano pohode Berlinski maraton svake druge, tj. parne godine. Ovog puta sa sobom vode i dodatni kontingent od 10 polaznika Brooks Running Teama iz prve prošlogodišnje generacije Adidas škole trčanja, i većina od njih će trčati svoj prvi maraton. Sljemenaši i Brooksovci će biti uglavnom smješteni po apartmanima berlinske četvrti Friedrichshain i uživati će petodneve blagodeti jedne od istinskih svjetskih metropola.
Ukupno je prijavljeno preko 40,000 maratonaca i Berlin bi mogao zasjesti na prvo mjesto ovogodišnjih maratona po broju učesnika, barem dok se ne održe maratoni u New Yorku, Chicagu i Tokyou, koji svake godine imaju približnu brojku. Ove godine, zasad, poredak izgleda ovako:
Start maratona je u centralnom gradskom parku Tiergartenu, i na svom putu ka cilju, maratonci će čak 8 puta premostiti rijeku Spree i njezine rukavce, obići sve berlinske znamenitosti, kao što su Reichstag, Fernsehturm (TV toranj), Rotes Rathaus (gradska vijećnica), Berliner Dom (katedrala), Kaiser-Wilhelm-Gedächtniskirche (spomenik opomene), Siegessäule (statua pobjede, samo neznam koga su to pobijedili :)), preko poznatih trgova Alexanderplatz i Potsdamer Platz, kroz čuvene ulice Friedrichstrasse, Karl Marx Allee, Kurfürstendamm, te na kraju, na zadnjem kilometru i kroz njihovu Ilicu – Unter den Linden (ispod lipe), koja završava podno Branderburg Tora (branderburška kapija), gdje je i oznaka 42-og kilometra, pa preostaje još samo 200-tinjak metara finiširanja ponovo kroz Tiergarten. Expo maratona se održava na bivšem aerodromu Tempelhof (zatvoren 2008), u zgradi koja je svojevremeno bila jedna od 20 najvećih na svijetu, što dovoljno govori o veličini predmaratonskog sajma, kojeg u vikendu prije trke posjeti 200 tisuća ljudi!
Medalja s likom prošlogodišnjeg pobjednika i aktualnog svjetskog rekordera Patricka Makaua, koju će dobiti svi koji završe ovogodišnji Berlinski maraton!
Još malo statistike. U proteklih 7 izdanja je 67 trkača pretovarilo 100 kila u 12 sati (56 muškaraca + 11 žena).
ŽENE:
| 1 | Šustić Nikolina | 130,2 | 2011 |
| 2 | Bezek Martina | 127,8 | 2011 |
| 3 | Jurišić Veronika | 125,2 | 2009 |
| 4 | Gomilšak Marjeta | 117,8 | 2012 |
| 5 | Senković Senka | 109,0 | 2011 |
| 6 | Kopecki Želimira | 108,4 | 2012 |
| 7 | Bebić Barbara | 105,5 | 2011 |
| 8 | Nestić Katarina | 104,4 | 2011 |
| 9 | Vrečar Lidija | 101,0 | 2000 |
| 10 | Bojić Marijana | 100,2 | 2012 |
| 11 | Karčić Natalie | 100,0 | 2000 |
MUŠKARCI:
| 1 | Kovač Hrvoje | 137,3 | 2011 |
| 2 | Lončar Franjo | 131,5 | 2000 |
| 3 | Petrina Dalibor | 129,5 | 2000 |
| 4 | Mravlje Dušan | 127,5 | 1998 |
| 5 | Ivanagić Dario | 127,0 | 2012 |
| 6 | Selman Sandro | 126,0 | 1999 |
| 7 | Pivec Tomaž | 123,5 | 2012 |
| 8 | Dragojević Slađan | 123,0 | 1998 |
| 9 | Džomba Anteša | 123,0 | 1999 |
| 10 | Blažanin Ante | 121,0 | 2000 |
| 11 | Aničić Ivo | 120,0 | 1998 |
| 12 | Žalac Darko | 119,5 | 2000 |
| 13 | Režonja Miro | 117,4 | 2009 |
| 14 | Marušić Domagoj | 117,4 | 2011 |
| 15 | Dimov Zoran | 117,2 | 2011 |
| 16 | Janković Dragan | 111,5 | 1998 |
| 17 | Rogić Damir | 111,3 | 2011 |
| 18 | Barić Zdravko | 109,6 | 2009 |
| 19 | Čošić Stjepan | 109,5 | 2010 |
| 20 | Vlahek Pavao | 109,0 | 2011 |
| 21 | Kršinić Frano | 108,5 | 1999 |
| 22 | Mužina Sandi | 108,5 | 2000 |
| 23 | Gomilšak Srečko | 108,4 | 2012 |
| 24 | Kopecki Dragan | 107,3 | 2012 |
| 25 | Lovrec Nenad | 107,3 | 2012 |
| 26 | Huzanić Hrvoje | 107,2 | 2012 |
| 27 | Pezić Josip | 106,8 | 2011 |
| 28 | Fučkar Goran | 106,5 | 2000 |
| 29 | Jelavić Ivan | 106,5 | 1999 |
| 30 | Orešković Zoran | 106,0 | 2012 |
| 31 | Rakipović Elvir | 105,7 | 2011 |
| 32 | Košćak Zoran | 105,5 | 2011 |
| 33 | Dikon Josip | 104,8 | 1998 |
| 34 | Sobočanec Nikola | 104,6 | 2011 |
| 35 | Barić Hrvoje | 104,4 | 2011 |
| 36 | Bukovec Matjaž | 104,4 | 2011 |
| 37 | Miko Slobodan | 104,4 | 2011 |
| 38 | Setnik Roberto | 103,7 | 2009 |
| 39 | Lesjak Goran | 103,5 | 2011 |
| 40 | Stojević Mladen | 103,0 | 2000 |
| 41 | Đonđ Robert | 102,2 | 2011 |
| 42 | Goričanec Igor | 101,5 | 2012 |
| 43 | Huzjak Marijan | 101,5 | 2012 |
| 44 | Zečević Nenad | 101,5 | 2012 |
| 45 | Šimić Krešimir | 101,1 | 2011 |
| 46 | Miljković Srđan | 101,0 | 1998 |
| 47 | Petrovečki Robert | 100,9 | 2011 |
| 48 | Filipčić Miljenko | 100,5 | 1999 |
| 49 | Hladuvka Dražen | 100,5 | 1999 |
| 50 | Hudec Goran | 100,5 | 1999 |
| 51 | Radotić Saša | 100,5 | 1998 |
| 52 | Šikić Mario | 100,5 | 1999 |
| 53 | Štrbac Duško | 100,4 | 2009 |
| 54 | Bernat Robert | 100,3 | 2012 |
| 55 | Hrastnik Sven | 100,3 | 2012 |
| 56 | Matić Željko | 100,2 | 2012 |
Rekord je pao u štafetnom dijelu. Rang-lista štafetara koji su uspjeli proći 150km:
| 1 | Šumpeki | 166,6 | 2012 |
| 2 | Ljepotica i zvijeri | 160,6 | 2011 |
| 3 | Varaždinec S.D. | 156,1 | 2009 |
| 4 | Vrisak Zgažene Muhe | 155,9 | 2009 |
| 5 | Stoka sitnog zuba | 154,7 | 2010 |
| 6 | 2 i 2 su 4 | 154,0 | 2009 |
| 7 | Neprežaljeni | 153,3 | 2009 |
| 8 | Gimnazija Varaždin | 152,2 | 2011 |
| 9 | Mišići | 151,1 | 2011 |
Završio je još jedan, sedmi po redu ultramaraton Forrest Gump. Evo nekoliko golih činjenica:
Dakle, ovo su statistički podaci u kojima se mogu raditi usporedbe s ostalim sličnim natjecanjima diljem planete Zemlja i vidjeti se odnos Forresta s ostatkom ultraške populacije u svijetu. Naime, tijekom godine se upriliči preko 120 ultramaratona u disciplini 12-satnog trčanja, a do sada ih je održano (barem) 90, od čega 44 u Europi, 28 u Sjevernoj Americi, i nešto sitno po ostalim kontinentima. Najviše u SAD-u (26), zatim Njemačkoj (8), Australiji (7), Francuskoj (6), itd. Kažem barem, jer vjerojatno postoje i natjecanja koja su krajnje neformalna, što ne znači da su loša.
Listu po masovnosti predvodi, iznenađujuće, ultramaraton u Tajpehu, na kojem je sudjelovalo nevjerojatnih više od 450 trkača, od čega je njih 300-tinjak prešlo «donji limit» od 75km, a čak 85 onaj gornji od 100km! Trka nije bila internacionalna, što znači da su trčali samo Tajpežani. Pobjednik je pretrčao 133km, pobjednica 111km, što znači da je pobjednička kombinacija ostvarila 244km, što znači 7 manje od pobjedničke kombinacije Forresta.
Slijedi popis nekoliko do sada najjačih trka održanih ove godine, uz objašnjenje da prva brojka znači broj sudionika, druga broj onih koji su prešli stotku, treća muški pobjednički rezultat, četvrta ženski i peta kombinirani.
Znači, statistički, Forrest Gump, sa svoja 44 sudionika zauzima 24. mjesto u svijetu. Šteta što je zbog kiše odustalo 10-ak ultraša (s unaprijed plaćenim startninama), što bi ovu trku dovelo otprilike na 15-u poziciju.
Po broju onih koji su prešli više od 100km, Forrest je na devetom mjestu, a ispred su samo trke koje su imale veći broj sudionika. Što znači da je Forrest po postotku učesnika koji su prešli čarobnu granicu od 100km – prvi!!
Samo 13 trka ima bolji muški pobjednički rezultat, a samo dvije ženski, a kombinirani pobjednički rezultat imaju bolji samo ultramaratoni u Baselu, Vogau, Minneapolisu i Tokyou.
Pobjednik Forresta Dario Ivanagić je ostvario 33. rezultat u svijetu, a pobjednica Veronika Jurišić peti!
Dakle, emocije i navijačke strasti na stranu, gdje su brojke – tu je istina: Forrest Gump je trenutno jedan od najboljih 12-satnih ultramaratona naše planete, u svim statističkim segmentima unutar TOP 20 svjetskih trka, a indirektno bih tu svrstao i hrvatske ultramaratonce/ke. Što znači, da nam taj atletsko-trkački segment može poslužiti na diku i ponos s jedne strane, a s druge upravo suprotno. Ultramaraton je u potpunosti, čak ne bih rekao zanemaren, već bih upotrijebio i jednu grublju riječ – osporavan ili omalovažavan, i to što je najgore u cijeloj priči, od strane dviju legitimnih nadležnih institucija upravo za te stvari: Hrvatske udruge za cestovno i planinsko trčanje i Hrvatskog atletskog saveza. Jedne ne zanima, druga je neupućena i doživljava ga kao «još jedna stvar s kojom bi se trebali zajebavat». Jer da nije tako, ultramaraton, kao jedna od standardnih atletskih disciplina, u kojoj krovna globalna atletska institucija IAAF vodi svjetske i kontinentalne rekorde, sezonske rang-liste (na kojoj, btw, imamo izvrstan rezultat i visoku poziciju Marije Vrajić na 100km), u kojem se već godinama održavaju svjetska i europska prvenstva (na kojima, btw, također imamo izvrsne rezultate i visoku poziciju ženske reprezentacije u trčanju na 24 sata), bi bio na programu državnih prvenstava, kao i u svakoj drugoj kolko/tolko naprednoj atletsko-trkačkoj zemlji, čime bi se dalo krila i dodatni vjetar u leđa disciplini u kojoj, iskreno rečeno, ustvari jedino imamo šansu da kontinuirano budemo u svjetskom trkačkom vrhu, iz jednostavnog razloga što je konkurencija taman po našoj mjeri, obzirom da ultru, za razliku od planinskog trčanja, Afrikanci još uvijek nisu otkrili. A i ako otkriju, sigurno neće stavljati svoje državljanstvo na dražbu zbog tamo nekih 100-tinjak kilometara koji se ne trče na olimpijskim igrama.
O samoj trci vrlo kratko: Kišno vrijeme je imalo svojih dobrih i loših strana. Osobno, smatram puno više boljih, jer da je ostala ona omarina od kojih par dana ranije, bilo bi rikavanja sve u 16, a Bundek bi vrvio šetačima, pesekima, rolerima, roštiljdžijama, pijancima, kosijanerima koji trunu u patikama, s guzicama koje spuštaju nisko do poda, i užas bi bio naša furka! Ovako, cijeli park je bio samo naš, temperatura zraka gotovo idealna, a malo mokre robe je mala cijena kojom smo platili sve dobrobiti ovakvog vremena.
Nebih nikoga posebno pohvaljivao, za mene su svi učesnici trke apsolutni pobjednici, bilo da se radi o 15-godišnjem Karlu ili Dubravku, koji su pretrčali svoj prvi maraton, o Tanji koja je skupljala sredstva za liječenje teško bolesne Jelene Mlinac, o brojčanim pobjednicima Dariu i Veroniki, o mojim školarcima koji nakon godinu dana trčanja samnom hrabro napadaju 100km kao da trče 20 a ne jednu godinu, o barefoot-Amiru, o fanatičnim štafetarima, ili pak o Boženi, Mihi i Sandri koje su prolile suza i suza rezajući luk za gulaš, jer svi su oni na svoj način toga dana bili heroji. A svi mi jako dobro znamo kako je teško biti heroj u ova šugava vremena, kad je neprijatelj nevidljiv i nema ratnih ofenziva i zračnih desanata 🙂
Uglavnom, ukoliko vam je do jedne srcedrapajuće domaće ultraške emotivne bajke, morat ćete kucati na druga vrata: http://www.brooksrunningteam.hr/trcanje/100-km-izvjestaj-s-forrest-gumpa-by-mare/
Kratki rezime, prije nego se oduži:
Pregršt novih Gumpova, koje su kilometri toliko udarili u glavu da su na poprištu događanja zaboravili sljedeće:
… o čarapama i bidonima da ne pričam
S obzirom da mi je garaža u Laurenčićevoj ionako već godinama bogatija od bilo kojeg ureda izgubljeno-nađeno, stvari čuvam do sljedećeg odvoza glomaznog otpada (raspored za Folku na stranicama Čistoće), uključujući i Jekin bajk kojeg ne vozi već godinu dana odkad je prekinula s bivšim pa ga “privremeno” uvalila meni. Prije odvoza organiziram garage sale, prikupljena sredstva donirat ću u najbližu kafanu…
Staza (3,5km):
Staza u zadnjih pola sata (1,13km):
Finišerske medalje:
Pehari:
Majica: za sve učesnike, ali samo one koji se prijave do srijede u 10:00 (tada šaljemo trenutnu specifikaciju u tisak)
Parking: 100m od starta/cilja, besplatan!
Čeona lampa: obavezna u zadnjih sat vremena!
Pratnja: Izričito je zabranjeno trkačima da ih bilo tko prati za vrijeme trke, trčeći, na biciklu, rolama ili na bilo koji način!! Svako praćenje za vrijeme trke će se sankcionirati diskvalifikacijom.
Proglašenje: u 22:00. Tada će biti objavljena neslužbena lista, a sljedećeg dana, nakon detaljnog pregleda ciljnih lista, bit će objavljena službena lista.
Prigovori: Svi prigovori se primaju do sat vremena po objavljivanju neslužbene liste. Po pravilniku IAU-a, prigovori na ukupnu prijeđenu dužinu uz GPS argumentiranje neće se uvažavati.
Ekipe: trče po sistemu štafete, što znači da na stazi može biti uvijek samo jedan član tima. Članovi se izmenjuju kad god im to odgovara, ali uvijek u startno/ciljnom prostoru na kraju kruga. Svaki član može trčati više puta u trci. Ekipu čine minimalno 2, a maksimalno 4 trkača.
Okrepa: Organizator će u startno/ciljnom prostoru osigurati sljedeću okrepu: vodu, isotonik, sokove, banane, limun, šećer, napolitanke, čokolade i kekse. Sve više od toga natjecatelji si moraju sami pripremiti. Osim toga, u toku trke će biti i hrana (tj ručak), u drugoj polovici trke i sat vremena po završetku.
Masaža: Organizator će osigurati i masersku službu u drugoj polovici trke (nakon 14:00 sati), i to isključivo za trkače ultramaratona. Štafetari ako se žele masirati, mogu si sami organizirati svoga masera. U proteklim godinama su štafetari koji ne trče non-stop boravili na maserskom stolu, pa masaža nije bila dostupna ultrašima (ili su je morali čekati), a u biti samo njima je i potrebna.
Prijave: Ostavljamo otvorene online prijave do petka u podne, a moći će se prijaviti i na dan trke. U oba slučaja startnina ostaje ista, ali će majice dobiti samo oni koji se prijave do srijede ujutro do 10:00!
Šatori: Trkači i timovi mogu postaviti svoje šatore u zoni kod izmjene i mjerenja vremena.
Taktika: Svak ima svoju, ovisi o spremi. Dobar pristup za one koji neće moći trčati svih 12 sati je da već u prvom satu ubacuju mini hodačke dijelove, kako bi povoljan odnos trčanja i hodanja mogli zadržati što duže u trci, te samim time si omogućili ukupno više kilometara na kraju trke.
That’s all I have to say about that.
Uvid u fino složenu statistiku lige otkriva da se, u ovoj jubilarnoj sezoni, na startu barem jednom pojavilo 406 trkača, što je finih 62.4% više nego prošle godine, odnosno 57.4% više nego u ranije brojem sudionika najjačoj 2005. godini.
No stariji Sljemenaši sjetit će se da je te davne godine broj sudionika znatno podebljan studentima koji su u jednom kolu hodali do Njivica. Ove godine imamo ponovno otkriće Njivica zahvaljujući Brooks-ovim školarcima, za koje se nadamo da će u velikom postotku nastaviti sudjelovati na utrkama. Međutim, nezanemarivo je i povećanje broja trkača „do vrha“, kojih je samo 3 nedostajalo do brojke od 300, a dodatnih 25 nordijaca, s isto toliko para štapova, dohvatilo se cilja kod planinarskog doma Puntijarka.
Sa 125 sudionika, od kojih se većina po povratku zadržala i u mračnim satima u blizini potoka Bliznec, koristeći njegovu poznatu moć hlađenja, ovo je kolo dohvatilo visoku 6. poziciju po masovnosti, a zanimljivo je da u „Top 10“ kola samo 2 nisu iz ove godine i to već spomenuto 3. „studentsko“ kolo iz 2005. godine, kao i 4. kolo iz iste godine, kojeg se sjećamo po nastupu mladih atletičara iz Stubice, kao i nekolicine djece, žena i muževa redovitih sudionika lige.
A hlađenje je bilo potrebno jer je ovo kolo bilo temperaturom zasigurno među najtoplijima u povijesti lige, jer je u Zagrebu temperatura u 18 sati bila 34 a na Sljemenu ne baš svježih 25. Za te uvjete, ako se ne varam, u kultnoj knjizi „Od jogginga do maratona“ Jeff Galloway savjetuje da se zaboravi na rezultat i ide lagano. Ali tako nije mislio J.J. (25) i osigurao trenutak slave postizanjem službenog rekorda u trčanju do Njivica. Iako najbolji trkači u prolazu prema vrhu bilježe i bolja vremena, a postoje legende o neslužbenim i znatno boljim rezultatima, rekord je rekord i „Džez“ se tako upisao u povijest, za 5 sekundi poboljšanim najboljim vremenom kratke trke, koje je punih 7 godina držao Željko Konosić, najbolji sportski hodač hrvatske novije povijesti.
Naravno, treba spomenuti i pobjednike sezone u kategoriji trkača do Puntijarke (Veronika i Lovelos) i kod nordijaca (Tea i Vedran). U posljednjem kolu razriješeno je i pitanje pozicija na postolju te je Pomahač osigurao 2. mjesto sa samo 3 boda prednosti pred Smolićem
Unatoč vrućini, dostignuta su jučer 22 osobna rekorda, što su postigli većinom trkači na uzlaznoj putanji kondicije i/ili na silaznom trendu kilaže, koja je bitan faktor učinka na brdskoj trci. O usponu forme svjedoči i pobjednik ovogodišnjeg posljednjeg kola, Nikola Špoljar, rezultatom 29:02, što je skoro 2 minute sporije nego u prethodnom kolu, ali punih 20 minuta bolje od nastupa prije 6 godina, kad je doduše imao samo 15 godina. No, za brdo bi se moglo reći „godine nisu važne“, imajući u vidu drugoplasiranog iz ovog kola, Juru Josipovića, koji je kao 15-godišnjak bilježio rezultate ispod 29 minuta, što ne čudi jer je riječ o juniorskom prvaku Hrvatske na 3.000 m sa zaprekama. Kad smo kod mladih, liga ove godine ima i najmlađu sudionicu u povijesti – Jelena Lesjak je sa samo 8 godina do Puntijarke došla za 1 sat i 10 sekundi.
No zapreka ni ove godine nije bilo za iskusne trkače pa je Željko Paver u ovom kolu, rezultatom 40:00, ljestvicu sudjelovanja podigao na visokih 83, s prosjekom rezultata skoro konstantnim od 2005. godine, čemu je znatan doprinos dao ovogodišnji izvanredan rezultat od 37:32. Kod ljepšeg spola slično vrijedi za Branku Lozić, sa 72 nastupa i rezultatom od finih 45:46 u ovom „tropskom“ zadnjem kolu. U ostalim statistički zabilježenim kategorijama Veronika s 52 pobjede i Boris Vadlja s 32 uzastopna nastupa teško će biti dostižni i ako ljetna liga potraje i narednih desetljeća. U što ne sumnjamo jer će okus krutih i tekućih delicija iz proslave ovogodišnje jubilarne stotke ostati mnogima kao poziv svakog četvrtka i narednih ljeta.
Krešo Jurlin
Puno odličnih rezultata za naše članove u proteklih desetak dana, pa pođimo kronološkim redom.
Durmitor treking. Prvo su nas u jogging konkurenciji svojim uvjerljivim pobjedama razveselili naši Brooks školarci Marijana Bojić i Željko Matić, te drugo i trećeplasirane Božena Sučić i Helena Hreljac. Vrlo brzo iza njih je stigao pobjednik light kategorije Nikola Špoljar, a u ženskoj konkurenciji drugo mjesto za Višnju Škevin, te treće za još jednu Brooksericu Moniku Kovaljesko.
Šlagom su tortu prelili naši najbolji ultraši (u odsustvu Lesjaka) Tadeja Krušec i Kristijan Bato Šivak, i na taj način obranili svoje prošlogodišnje titule!

Nikolina & Nikola noge toćaju u ladnoj Bukovici
Onda je u petak Nikolina Šustić pobijedila na 18. cestovnoj atletskoj trci Murter.

Veronika & Marijana na Malom Međedu
Vikend smo proveli u Samoborskom gorju, na 3. planinskom Eko Flor Maratonu. Pobjede za Petru Herceg i Nikolu Špoljara na kraćoj stazi od 15km, te drugo mjesto za Vanju Palić i treće za Stjepka Jančijeva. Nikoli je ovo treća uvjerljiva pobjeda u nizu (Sljeme, Durmitor, Eko). I na kraju, u maratonskoj trci, treće mjesto za Domagoja Marušića i pobjeda za Veroniku Jurišić. No, Veca, kao i obično, zaslužuje koju riječ više…
Kao prvo, u Hrvatskoj je u posljednjih 5 godina održano ukupno 8 planinskih maratona (5 Sljemenskih + 3 Jaskanska), i na svih 8 je u ženskoj konkurenciji pobijedila Veronika, i to s velikim vremenskim razlikama u odnosu na ostale, ovog puta čak za sat i 21 minutu ispred drugoplasirane Slovenke Maje Peperko. U tih 8 maratona ukupno je natukla 5 sati i 12 minuta razlike, što daje prosjek od 51 minute po trci!! Netko će reć da je bila slaba konkurencija, ali bilo je u tim trkama odličnih trkačica (Darija Bostjančić, Tadeja Krušec), kao i dvije državne prvakinje u maratonu (Marija Vrajić, Antonija Orlić). Netko će reć da je onda ženska konkurencija generalno slabija, ali je Veronika u skoro svim tim trkama generalno bila na postolju, u prosjeku osvajajući treće mjesto, s tim da je jednom bila i ukupno prva, te na taj način postala jedina žena u Hrvatskoj koja je apsolutno pobijedila u jednoj maratonskoj trci, što znači i sve muškarce (Sljeme 2010).

Batica na silasku s Velikog Međeda
U međuvremenu je, u četvrtak održano 11. kolo ovogodišnje ljetne lige Puntijarka u našoj organizaciji. Nakon što su tijekom ljeta debelo porušeni svi rekordi u masovnosti (prosjek 111 učesnika po kolu!), na red je, nakon dugih 8 godina, došao i rezultatski rekord lige. Više o tome od našeg specijalnog izvjestitelja Kreše Jurlina:
Ovo 11. kolo malo je rashladila lagana kiša, što je rezultiralo s čak 25 poboljšanja osobnih rekorda, što je čak 35.7% od broja sudionika, kojima ovo niije bio prvi put. Uz dodatnih 11 prvih nastupa, čak se 44.4% sudionika upisalo na listu „PB“. Utrku je obilježio nastup izvrsnih mladih atletičara, među kojima i nekoliko prvaka Hrvatske, kao i svjetske juniorske prvakinje na 400m Danijele Grgić.
Ipak, glavni događaj kola je rekord lige, poboljšan za 5 sekundi od strane Nikole Mikulića (26:08), nakon što je stari rekord Nedeljka Ravića „preživio“ punih 8 godina. Nikola je mladi atletičar iz kluba Aviokarte.hr, a ovogodišnji je prvak Hrvatske u planinskom trčanju, te osvajač više medalja sa staze.
Drugi Nikola – Nikola Špoljar također je ostvario odličan rezultat (27:16), kojim se uvrstio na 4. mjesto rang liste lige, a brže od toga nije nitko trčao već 7 godina. Špoljar je brdski „specijalac“, jedini koji je istrčao 14 km na 13. Sljemenskom maratonu za manje od 60 minuta.
Prvi put ove godine nastupila je Matea Matošević iz AK „Agram“, rekorderka lige, i postigla rezultat koji je treći na rang listi (30:05). Matea je osvajačica brojnih zlatnih medalja sa staze i cestovnih natjecanja posljednjih godina. Jača konkurencija vjerojatno je motivirala Ingrid Nikolesić, državnu prvakinju u maratonu na poboljšanje osobnog rekorda i daljnji pomak na rang listi rezultata. Vrijedi spomenuti i 14-godišnjeg Sandra Vugrinčića, koji je na kraćoj stazi do Njivica stigao u vremenu 15:50.
Za kraj, pozivamo sve zaljubljenike u brda da ovog četvrtka na Puntijarki neslužbeno okončaju ljetnu sezonu planinskog trčanja u Hrvatskoj, obzirom da za par dana slijedi jesenska šema cestovnog, uglavnom položenog trčanja.
Kolo s druge strane
55 trkača, nikog u gradu, dan kao stvoren za sljemenarenje. Vrhovni štab je s većinom kluba na visinskim pripremama na Durmitoru pa smo imali tu čast da na današnje kolo dođemo kao organizatori. Priprema za ligu izgleda ovako: nosi u autu 5 praznih gajbi pive, odi u dućan po 5 novih, baba na kasi ti kaže da imaš gajbu od osječkog, a unutra ožujsko. Ne može to tako, vadi sve van, uzmi nove i tako pet puta. Sastaviti startnu listu nije bilo teško, ciljna lista je drugi par opanaka. U 10 sekundi ih prođe 7 kroz cilj, a ja im petorici ne znam imena, a broj se ne vidi. Sreća što je Hrvi sve uslikao pa smo uspjeli sve dešifrirati 🙂 Oko 50% trkača je popravilo svoje rezultate, njih 27, a ja sam po prvi put vidjela ljude kako ulaze u cilj trčeći, sad znam da je i to moguće 🙂
Braćo i sestre, sljedeći put kad vidite Žanu i Janka poklonite im se.
Džezzzz, PB 32:41
Curi, PB 34:47
PreCjedniče i tajnice kluba, hvala što ste nam povjerili ovakav zadatak, bilo je super. Hvala svima što ste došli, čestitamo na rezultatima i vidimo se za tjedan dana.
Roža, Hrvi i Ivka
Rezultati, poredak i statistika
PS- pohvale primam na ivana.blazenovic et dži mejl kom, pritužbe šaljite na hrvoje.torbasinovic et isto-kao-i-meni. Pozzzzzz!