U srijedu, 21.05.2025. u 18:00 starta 23. po redu ljetna liga Puntijarka. Što znači da će tijekom cijelog ljeta, svake srijede u isto vrijeme, zagrebački ljubitelji trčanja imati svoju sljemensku zanimaciju.
Par informacija za ovu godinu:
– Okupljanje i prijave su od 17:00 na parkiralištu Bliznec (početak sljemenske ceste), a cilj je kod planinarskog doma Puntijarka.
– Startnina iznosi 5 eura, prijave i uplate prije starta (u cilju besplatna Žuja i Hidra, slane i slatke grickalice).
– Cijena za cijelu sezonu je 40 eura.
– Staza Puntijarke je dugačka 4450 metara, visinska razlika između starta i cilja iznosi 627 metara, što daje ukupan prosječan nagib od 14,1%.
– Staza kratke lige Njivice je dugačka 2270 metara, visinska razlika između starta i cilja iznosi 278 metara, što daje prosječan nagib od 12,2%.
– Liga će imati minimalno 12, a maksimalno 14 kola (u plasman ulazi najboljih 7 trka, a za svaku dodatnu se dobiva 5 bodova)
– Rezultati, statistike, poredak i rang-liste OVDJE, a fotke i izvještaji na Facebook stranici lige Facebook.
Trkači imaju mogućnost otrčati i virtualno u svom terminu, ako su spriječeni u srijedu sudjelovati (recimo npr. zbog godišnjeg odmora). Mali pravilnik po tom pitanju:
– Može se otrčati samo unaprijed (znači ne nakon održanog kola već prije sljedećeg).
– Poslati zapis trke (garmin, strava itd.) na mail tergatjanko@gmail.com di se vidi rezultat, staza i tko je trčao (vlasnik profila).
– Uplatiti gotovinom 5 eura unaprijed ili poslati skupa sa zapisom potvrdu o uplati (iban HR1223400091110074415) na isti mail.
U protekla 22 ljeta kroz ligu je prodefiliralo 3025 različitih trkača u 254 kola.
Rekorde Puntijarke trke drže: Nikola Mikulić (25:05) i Lisa Nemec (26:04).
Rekorde Njivica drže Ante Živković (12:39) i Tea Faber (13:58).
Najviše pobjeda u ženskoj konkurenciji ima Veronika Jurišić (93), u muškoj Lovelos Slovinac (31).
Najviše nastupa imaju Željko Paver (214) kod muškaraca i Veronika Jurišić (117) kod žena.
Najviše uzastopnih nastupa ima Goran Đogolović (89), a kod žena Milana Murgić (65).
Rekordan broj učesnika u jednom kolu je 178 (11.07.2013. – jubilarno stoto po redu)
Broj učesnika iz godine u godinu:
2003 – prosječno po kolu 47 (ukupno 121) – muškarci/žene = 84/16%
2004 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171) – muškarci/žene = 84/16%
2005 – prosječno po kolu 75 (ukupno 204) – muškarci/žene = 72/28%
2006 – prosječno po kolu 65 (ukupno 199) – muškarci/žene = 72/28%
2007 – prosječno po kolu 64 (ukupno 201) – muškarci/žene = 72/28%
2008 – prosječno po kolu 61 (ukupno 188) – muškarci/žene = 81/19%
2009 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171) – muškarci/žene = 76/24%
2010 – prosječno po kolu 72 (ukupno 224) – muškarci/žene = 76/24%
2011 – prosječno po kolu 72 (ukupno 250) – muškarci/žene = 78/22%
2012 – prosječno po kolu 113 (ukupno 406) – muškarci/žene = 70/30%
2013 – prosječno po kolu 126 (ukupno 472) – muškarci/žene = 69/31%
2014 – prosječno po kolu 111 (ukupno 423) – muškarci/žene = 70/30%
2015 – prosječno po kolu 103 (ukupno 419) – muškarci/žene = 71/29%
2016 – prosječno po kolu 113 (ukupno 460) – muškarci/žene = 70/30%
2017 – prosječno po kolu 111 (ukupno 407) – muškarci/žene = 69/31%
2018 – prosječno po kolu 89 (ukupno 390) – muškarci/žene = 66/34%
2019 – prosječno po kolu 81 (ukupno 318) – muškarci/žene = 69/31%
2020 – prosječno po kolu 92 (ukupno 347) – muškarci/žene = 68/32%
2021 – prosječno po kolu 107 (ukupno 417) – muškarci/žene = 66/34%
2022 – prosječno po kolu 119 (ukupno 437) – muškarci/žene = 67/33%
2023 – prosječno po kolu 115 (ukupno 417) – muškarci/žene = 66/34%
2024 – prosječno po kolu 109 (ukupno 356) – muškarci/žene = 72/28%
Termini ovog ljeta:
kolo – 21.05. srijeda
kolo – 28.05. srijeda
kolo – 04.06. srijeda
kolo – 11.06. srijeda
kolo – 18.06. srijeda
kolo – 25.06. srijeda
kolo – 03.07. iznimno u četvrtak zbog Grend Sljema
kolo – 09.07. srijeda
kolo – 16.07. srijeda
kolo – 23.07. srijeda
kolo – 30.07. srijeda neće se održati jer smo svi na Durmitoru
kolo – 06.08. srijeda
kolo – 13.08. srijeda
kolo – 20.08. srijeda
Samo se 11. kolo neće održati zbog godišnjih odmora i odlaska organizatora na visinske pripreme na Durmitor.
Kategorije (muške i ženske):
Puntijarka, duga staza (nagrađuje se po 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji)
Njivice, kratka staza (nagrađuje se po 5 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji)
U subotu, 19.10.2019. starta kultna zagrebačka zimska liga, osamnaesta po redu. U proteklih 17 sezona statistika broja učesnika izgledala je ovako:
2002-03 = ukupno 110 (prosječno 48 po kolu)
2003-04 = ukupno 123 (prosječno 61 po kolu)
2004-05 = ukupno 168 (prosječno 63 po kolu)
2005-06 = ukupno 197 (prosječno 70 po kolu)
2006-07 = ukupno 253 (prosječno 91 po kolu)
2007-08 = ukupno 165 (prosječno 58 po kolu)
2008-09 = ukupno 233 (prosječno 73 po kolu)
2009-10 = ukupno 223 (prosječno 83 po kolu)
2010-11 = ukupno 270 (prosječno 85 po kolu)
2011-12 = ukupno 309 (prosječno 95 po kolu)
2012-13 = ukupno 326 (prosječno 97 po kolu)
2013-14 = ukupno 449 (prosječno 113 po kolu)
2014-15 = ukupno 416 (prosječno 107 po kolu)
2015-16 = ukupno 459 (prosječno 145 po kolu)
2016-17 = ukupno 403 (prosječno 128 po kolu)
2017-18 = ukupno 568 (prosječno 131 po kolu)
2018-19 = ukupno 520 (prosječno 125 po kolu)
Sva kola, tj. trke se održavaju u 10 sati ujutro, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: cestovna i planinska. Dužina cestovne utrke je 9,2 kilometra, a planinske 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib ceste iznosi 7,5%, a planinske staze čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku «Poučne staze Miroslavec» (342 m n/v), a cilj na terasi «Vidikovca», najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 14 kola, a u bodovanje ulazi 10 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih deset). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, pedina kombinacija) i u oba spola.
Termini ove zime su:
1. kolo 19.10.2019. subota!!
2. kolo 26.10.2019. subota!!
3. kolo 02.11.2019. subota!!
4. kolo 09.11.2019. subota!!
5. kolo 17.11.2019. nedjelja
6. kolo 24.11.2019. nedjelja
7. kolo 01.12.2019. nedjelja
8. kolo 08.12.2019. nedjelja
9. kolo 15.12.2019. nedjelja
10. kolo 22.12.2019. nedjelja
11. kolo 29.12.2019. nedjelja
12. kolo 12.01.2020. nedjelja
13. kolo 19.01.2020. nedjelja
14. kolo 26.01.2020. nedjelja
Rekordi staze: Dražen Dinjar 39:44 i Veronika Jurišić 45:46 na cesti, dok na Mrcini rekorde drže Nikola Špoljar (33:46) i Marukić Maja (40:47) – Rezultatska Rang-lista svih dosadašnjih učesnika
Na planinarskoj stazi (Mrcina) mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.
PSI: Imamo i konkurenciju pasa. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 30kn. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa, ili bolje rečeno pse s najboljim vlasnicima 🙂
Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po pet nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko petog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.
Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.
Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći 🙂
Kako do starta:
– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac (kreće s Britanca u 9:20), ili obrnuto (kreće s Mihaljevca u 9:10 i 9:50). U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)
Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme, ispred Tomislavca kreće na svaki puni sat).
Startnina 30kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9 do 10h. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima. Startnina se može platiti i odjednom za cijelu sezonu u iznosu od 300kn.
Kontakti: Žana (098-273-331), Janko (091-503-2734).
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:
2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2015-16 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2016-17 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2017-18 = Neven Andrijašević / Veronika Jurišić
2018-19 = Goran Selanec / Veronika Jurišić
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:
2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2016-17 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2017-18 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:
2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2016-17 = Nikola Smolić / Tamara Igrec
2017-18 = Ivan Murgić / Dolores Osvaldić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači.
Na blagdan Velike gospe 15.8. održano je zadnje ovogodišnje kolo, čime smo zaključili još jednu, 17. po redu Ljetnu ligu Puntijarku. 12 tjedana smo/ste gazili Bikču i po 35 stupnjeva, ali bilo je i par friških kola idealnih za obaranje PB-ova. Ukupno je ligu pohodilo 316 trkača koji su skupili 964 nastupa, znači prosječno 81 trkač po kolu, najmanje u zadnjih 8 godina, ali vrlo blizu višegodišnjem prosjeku od 84 trkača po kolu.
Iako je bio najavljen napad na muški rekord staze (25:05) to se ove sezone ipak nije dogodilo. Ovogodišnji najbolji rezultat istrčao je Nikola Špoljar u 7. kolu (26:56) kod muških i fantastična Matea Parlov u 5. kolu (28:40) kod žena, čime se jedina, osim rekorderke staze Lise Nemec (26:04), spustila ispod 29 min.
Muška konkurencija
Pobjedu je ove godine, nakon prošlogodišnjeg 2. mjesta, premoćno odnio Lovro Srdarević s rekordnim brojem bodova u sezoni (474,38) i rekordnim brojem muških pobjeda u sezoni (8). Vrijedno je i spomenuti da je u 12. kolu istrčao 27:47 čime se probio u top 10 trkača svih vremena. Drugi je bio Tomislav Lepan (441,29) koji se nakon prošlogodišnje pauze vratio u sam vrh, a treći legendarni Nikola Smolić (425,10) kojemu je ovo sedmo ukupno postolje od devet liga na kojima je nastupio.
Ženska konkurencija
Kako se ove godine u konkurenciji nisu pojavile prve četiri trkačice od prošle godine (Maras, Štefulj, Jurišić, Osvaldić) priliku da zablista na ljetnoj pozornici Bikče je iskoristila i zasluženo odnesla ukupnu pobjedu Marta Grubić (342,50). Na drugo mjesto plasirala se još jedna legenda sljemenskih krugova Katica Rumbočić (320,51), koja će nagodinu, nadajmo se, biti tek treća žena sa 100+ nastupa na Puntijarci. Treće mjesto osvaja jedna od najmlađih natjecateljica ove sezone Viktorija Prevarić (279,80)
Svih 12 nastupa ove godine imalo je čak šest trkača, što je sa 2017. godinom rekord lige, to su: Krajnović Šime, Marković Branimir, Milat Srećko, Srdarević Lovro, Stojanović Željko i Đogolović Goran, i svi gazili uvijek do Puntijarke. Nijedna žena. Pomalo nestvarni statistički podatak je da je jedan trkač ove godine probio granicu od 150 nastupa, to je Paver Željko (153). To znači da u ovih 17 sezona nije nastupio samo 40-ak puta ili malo više od dva nastupa godišnje. Još dva trkača su ove sezone imali troznamenkasti jubilej, 100 nastupa su prebacili Vida Zvonko (107) i Janković Dragan (102). Iako kraj ovakvih brojki 50 nastupa zvuči ne tako impresivno, ipak imamo i pet trkača koji su to dostigli ove sezone, to su: Curi Marko (55), Paver Dubravko (54), Šimić Adrijana (51), Skelin Mile (51) i Babić Josip (50).
Od trkača, kako bi Kiki rekao Solunaca, koji su nastupili u prvom kolu prve sezone 26.06.2003. godine, a da su nastupali ove godine ostali su samo Prvan Borko i Stiasni Velimir, i priželjkujemo ih vidjeti i nagodinu. Možda najveća trkačka legenda u Hrvata, Veronika Jurišić nakon 16 sezona, 113 nastupa, 13 ukupnih i 91 pojedinačnih pobjeda ove sezone je propustila nastupiti i time završila impresivan niz.
Za kraj još jedna zanimljivost da si malo usporedite gdje ste sa svojim rezultatima.
Vremenski prosjek penjanja do Puntijarke svih ovih godina u muškoj konkurenciji iznosi 40:27 dok u ženskoj stoji na 45:56, ako niste znali, sad ste saznali i imate zadatak ili ga dostići ili ga poboljšati u idućim sezonama.
Nagradnih bonova za pobjednike i jubilarce ove godine nemamo jer se trgovina s kojom smo surađivali po tom pitanju zatvorila, ALI, ostaje vam zadovoljština da će vaše ime zlatnim slovima biti upisano u povijesti ove lige!
Prvih 10 u muškoj i ženskoj konkurenciji Puntijarka
Proglašenje i dodjela zasluženih nagrada bit će na godiošnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, u veljači 2020. Do tad budite dobri i trenirajte, jer 18. Zimska Lagvić liga počinje za malo više od dva mjeseca!!
Završena je 17. po redu Zimska liga Lagvić, stoga, mala igra brojki i zanimljivosti iz ove zime:
1748 – ukupan broj nastupa
520 – ukupan broj učesnika (125 prosjek po kolu)
263 – ukupan broj učesnika na Mrcini (prosjek po kolu 60)
257 – ukupan broj učesnika na Cesti (prosjek po 65)
132 – broj pobjeda Veronike Jurišić u ovih 17 zima (u prosjeku je gubila jednu na svakih 20 trka)
33 – broj pasa koji su službeno nastupili ove zime
14 – broj kola koja su održana ove zime
7 – uzastopni broj osvojenih liga Veronike Jurišić (Cesta)
6 – uzastopni broj osvojenih liga Nikica Smolić (Mrcina)
CESTA, muškarci: Pobjeda Gorana Selanca, zaslužena i uvjerljiva, obzirom da je uknjižio 5 pobjeda i isto toliko drugih mjesta, bez ikakvih oscilacija (sve trke unutar 44 i 46 minuta, a nastupio je na njih 13), uz osobni rekord 44:37 u 7. kolu. Jedini je od jurišnika sive ceste skupio više od 600 bodova! Čisto drugo mjesto za Alena Štefanića, dok je borba za treće bila vrlo napeta do zadnjeg kola, te se na kraju odlučivalo sve unutar dva boda! Ukupno je nastupio 181 trkač u ovoj konkurenciji, što je rekordan broj dosadašnjih zima kad je u pitanju muška cesta, a trojica su pohodila svih 14 kola (Bačevina, Brkić, Trivić). Konkurencija je bila vrlo gusta i za ulazak u top 10 trebalo je skupiti 521 bod, dok je npr lani bilo dovoljno i 509. Najboljih 10:
Goran Selanec 606
Alen Štefanić 597
Stjepko Jančijev 585
Željko Paver 584
Vedran Krčadinac 583
Robert Vuković 552
Dobriša Dobrenić 543
Ivan Murgić 533
Salamunić Marijan 528
Gordan Putanec 521
CESTA, žene: Dugogodišnji status quo, sedma uzastopna i 13-a ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić, uz 13 pobjeda ove zime, koliko puta je i došla na ligu. Rezultati joj nisu u padu, a hendikep joj je svake godine sve veći. U kontinuitetu dobiva malo ispod 90 bodova u svakoj trci, a s druge strane, samo dvije cure su u ovih 17 godina prešle 80 (Marija Vrajić 82,94 i Nives Belošević 81,21). Tako da je i ubuduće teško očekivati neku promjenu na vrhu. Ipak, rezultatski najjača ženska sezona do sada, jer su osim rekorda Veronike iz 2015., postavljeni drugi (Maja Bonačić 48:51), četvrti (Ana Štefulj 50:03) i jedanaesti (Patricia Maras 51:55) rezultat svih vremena. Prijašnjih sezona se moglo upasti u prvih 10 i bez optimalnog broja nastupa, ali sad teško i u 15. Konkurencija je žešća, ukupno 72 natjecateljice, i ovo je drugi put da imamo ful top 10 u kojem su sve cure imale po 7 ili više nastupa. Zanimljivost ove zime je da je drugo mjesto osvojila Marta Plahuta, koja dolazi na ligu iz Slovenije, i koja je prvi put došla u petom kolu i od tad nije propustila ni jednu trku! Veronika je, između ostalog, postavila i rekord po broju osvojenih bodova, a pošto je imala više i od muškog pobjednika (što joj nije prvi put), ona je praktično i ukupni pobjednik lige. Top 10:
Veronika Jurišić 647
Marta Plahuta 547
Adrijana Šimić 523
Milana Murgić 519
Katica Rumbočić 516
Dolores Osvaldić 504
Suzana Lučić 475
Katja Ferenčić 469
Tanja Šarić 465
Lucija Kopić 461
MRCINA, muškarci: Šesta pobjeda za redom Nikice Smolića, što će se isto tako teško promijeniti narednih zima, jer čovjek ne stari a hendikep raste. Ove zime samo jedna rezultatska pobjeda, ali zato sve ostale po hendikepu. Drugo mjesto za Tomislava Lepana (isto kao i lani), koji je pobijedio na čak 8 trka, ali koji zbog velike razlike u godinama (18), osvaja po 10-ak bodova manje po trci. U ovoj konkurenciji je zimus bilo najviše učesnika (158) a njih 24 je imalo optimalan broj nastupa (7 i više), dok je jedino Marko Špehar otrčao sva kola. Isto tako, nekad se bez problema s 500 bodova upadalo u prvih 10, sad niti u 15. U top 10 su ušli sljedeći:
Nikola Smolić 673
Tomislav Lepan 589
Dragan Sobota 587
Juro Buljan 583
Zvonko Vida 553
Ivan Murgić 552
Saša Vegi 546
Tihomir Kruc 541
Nenad Vukadinović 540
Ante Bodić 536
MRCINA, žene: Nakon dugogodišnje dominacije veteranki Adrijane Šimić i Sandre Juhaz, koje su naizmjenično osvajale ligu u posljednjih 6 godina (svaka po 3 puta), ove zime pobjeda za jednu od najmlađih učesnica Patriciu Maras (mlađa od nje je tek na 21. mjestu), s 11 čistih pobjeda u isto toliko nastupa na Mrcini, uz drugi rezultat svih vremena, samo 12 sekundi slabiji od rekorda staze iz 2015. Patricia je postavila i ženski rekord Mrcine po broju osvojenih bodova, iako je zadnje 3 trke trčala Cestu. Generalno gledajući, vrlo jaka konkurencija, što najbolje govori podatak da je od 14 najboljih rezultata iz svih dosadašnjih sezona čak 7 postavljeno ove zime. Od ukupno 72 cure koje su trčale Mrcinu, 8 ih je imalo optimum, a nijedna nije otrčala sva kola. Poredak top 10:
Patricia Maras 576
Paula Vrdoljak 544
Lucija Ptiček 505
Višnja Škevin 488
Kristina Marjanović 427
Elza Božić 426
Miranda Brkljačić 398
Marijana Liszt 383
Nataša Dobrenić 361
Vika Despot Roso 360
PEDINA KOMBINACIJA: Rekordan broj (81) trkača i trkačica je ove zime kombiniralo Cestu i Mrcinu (60+21), a Tomislav Lepan, Ivan Murgić, Ivica Čajko i Goran Đogolović su jedini koji su trčali i kombinirali sva kola. Pobjednici Mrcine (Nikica i Patricia) su ujedno pobjednici kombinacije, obzirom da su uspjeli ubaciti minimum od tri cestovna nastupa, što im je bilo dovoljno uz veliku zalihu s Mrcine. Top 10:
Patricia Maras + Smolić Nikica
Lucia Ptiček + Tomislav Lepan
Tamara Igrec + Dragan Sobota
Kristina Marjanović + Ivan Murgić
Anita Lacković + Dobriša Dobrenić
Višanja Škevin + Saša Vegi
Marina Tušek + Goran Đogolović
Nataša Dobrenić + Gordan Putanec
Elza Božić + Miroslav Benjak
Anita Štefić + Ivica Čajko
I na kraju šećer – konkurencija pasa! Proglašavamo samo pasiće s Mrcine, obzirom da savjetujemo vlasnicima da ih ne vode na Cestu, što velika većina i radi, tako da ih na Cesti gotovo i nema. Tako su 33 četveronožna njuškala ponovo imala vrlo napetu sezonu, i 5 od njih je skupilo potreban optimum od 7 ili više trka. Na kraju pobjeda za Noru Kruc, koja je imala tu sreću da ima najbržeg vlasnika, i naravno, da ga može pratiti. Ujedno je Nora skupila i rekordan broj bodova do sada. Najbrži rezultat zime ima Harley (39:06), što je ujedno i pseći rekord staze, jedini koji s rezultatom ispod 40 minuta. Prva 3 psa iz top 10 generalnog poretka će dobiti svoje nagrade:
Nora 549
Sparta 517
Moka 490
Mia Lija 451
Sheina 450
Terra 358
Juta 335
Izzy 334
Leeloo 261
Njuška 251
Proglašenje lige će se održati u sklopu Godišnje skupštine kluba, u Pivani Zagrebačke pivovare, kako i doliči, u petak 01.03. od 18h.
Po 3 najbolja rezultati ove zime:
CESTA M: Tomislav Novosel 43:06, Vinko Vrebac 43:15, Tomislav Lepan 44:16
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:02, Maja Bonačić 48:51, Ana Štefulj 50:03
MRCINA M: Marko Rajković 36:03, Tomislav Lepan 37:10, Nikica Smolić 37:30
MRCINA Ž: Patricia Maras 40:59, Paula Vrdoljak 43:28, Irena Smojver 44:06
Najmasovnije kolo: 09.12.2018. – 158 (86 na Cesti + 72 na Mrcini)
Prosječan broj učesnika po kolu: 125 (65 na Cesti + 60 na Mrcini)
Kroz dosadašnjih 17 zima održana je ukupno 180 trka, a ligu je pohodilo 2140 trkača u muško/ženskom postotku 72:28, ili bolje rečeno skoro 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1355, a na Mrcini 1234. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 103 po kolu, što znači da je zabilježeno 18540 nastupa u totalu.
Na prvom kolu lige, održanom prije 17 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Vedran Sabljić, Mile Mioković, Bačevina Sead i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić, Kristijan Šivak i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli preko 100 kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem dugogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž): nitko!
– 750kn za pobjednike (Mrcina i Cesta, M + Ž): Veronika Jurišić, Patricia Maras, Goran Selanec i Nikica Smolić
– 500kn za 100. nastup na ligi: Stjepko Jančijev, Nenad Zubac, Zvonko Vida, Mile Mioković, Nikica Smolić
– 250kn za 50. nastup na ligi: Sead Bačevina, Nenad Vukadinović, Davor Poljanec, Željko Matić, Goran Đogolović, Marko Špehar i Safet Čučuk.
Završena je 16. po redu Zimska liga Lagvić, najmasovnija do sada. Stoga, malo brojčanih rekordnih i zanimljivosti iz ove zime:
1963 – ukupan broj nastupa (rekord)
689 – broj bodova osvojenih na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
642 – broj bodova osvojenih na cesti Nevena Andrijaševića (rekord)
568 – ukupan broj učesnika (rekord)
313 – ukupan broj učesnika na Mrcini (rekord)
151 – broj nastupa Velimira Stiasnog u ovih 16 zima (rekord)
118 – broj pobjeda Veronike Jurišić u ovih 16 zima (rekord)
36 – broj pasa koji su službeno nastupili ove zime (rekord)
24 – ukupan broj pobjeda na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
15 – broj kola koja su održana ove zime (rekord)
6 – uzastopni broj osvojenih liga Veronike Jurišić (rekord)
Idemo redom:
CESTA, muškarci: Pobjeda Nevena Andrijaševića, maksimalno zaslužena i uvjerljiva. U svojoj 52-oj godini života postavio je osobni rekord 44:58, čime je ujedno imao i najbolji učinak sezone (89.94), drugi u povijesti, jer rekord drži Nikica Smolić, koji je lani, u svojoj 56-oj godini išao 45:57, što mu je donijelo 91.09 boda (što je razlika cca 1-2 sekunde). No, Neven je postavio ipak dva lijepa rekorda, koji će se teško rušiti u narednim zimama: skupio je u ovoj sezoni čak 642 boda, što do sada nije uspjelo nikome, i napravio je najveću bodovnu razliku do sada ispred drugoplasiranog, 39 bodova! U poredak prvih 10 su se uguzila i dva dinosaurusa, koji su na Lagviću od prve sezone: Sead Bačevina i Ante Blažanin. Ukupno su nastupila 173 trkača u ovoj konkurenciji, troje od njih je uknjižilo sve nastupe (Paver, Bačevina, Brkić), a top 10 izgleda ovako:
Neven Andrijašević 642
Goran Selanec 603
Vedran Krčadinac 601
Željko Paver 59
Stjepko Jančijev 589
Alen Štefanić 586
Luka Bielen 563
Sead Bačevina 514
Ante Jerić 509
Ante Blažanin 509
CESTA, žene: Dugogodišnji status quo, šesta uzastopna i 12-a ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić. Rezultati joj nisu u padu, a hendikep joj je svake godine sve veći. U kontinuitetu dobiva malo ispod 90 bodova u svakoj trci, a s druge strane, ni jedna druga cura u ovih 16 godina nije dobila na ligi više od 80. Tako da je i ubuduće teško očekivati neku promjenu na vrhu. Prijašnjih sezona se moglo upasti u prvih 10 i bez optimalnog broja nastupa, ali više ne. Konkurencija je žešća, ukupno 74 natjecateljice, i ovo je prvi put da imamo ful top 10 u kojem su sve cure imale po 7 ili više nastupa:
Veronika Jurišić 634
Katica Rumbočić 528
Tanja Šarić 510
Sanda Brumen 492
Dolores Osvaldić 481
Nataša Dobrenić 443
Ana Štefulj 439
Željka Kruc 418
Alenka Urdih Štefanac 412
Iva Džeba 410
MRCINA, muškarci: Peta pobjeda za redom Nikice Smolića, što će se isto tako teško promijeniti narednih zima, jer čovjek ne stari a hendikep raste. Osim toga, pobjedio je na 6 od 15 trka, a u zadnjem kolu je, u svojoj 57-oj godini života postavio rezultat 37:04, čime je postavio drugi rezultat lige po učinku (97.72 boda), uz opasku da je i prvi njegov iz prošle zime, kad je s rezultatom 36:18 osvojio 97.91 boda (cca 4 sekunde razlike). Kad izuzmemo Nikicu, koji je sve ostavio sa 100 i više bodova prednosti, fajt za vrh je bio žestok, jer su svi od 2-10. mjesta unutar 60 bodova, s tim da je od ukupnog broja trkača u uvoj disciplini 182, njih 25 imalo po 7 i više nastupa, a trojica sve (Bodić, Mikša, Špehar). U top 10 su ušli sljedeći:
Nikola Smolić 689
Tomislav Lepan 589
Ante Bodić 569
Ivan Murgić 566
Goran Mikša 561
Zvonko Vida 551
Nenad Vukadinović 538
Davor Poljanec 538
Boris Petrović 536
Matija Lojen 530
MRCINA, žene: Treća pobjeda Adrijane Šimić u posljednjih 5 godina. Mada je ovo rezultatski bila zima Petre Kontić, hendikep i upornost su na kraju prevagnuli. Rekordan broj žena na Mrcini i jaka, zanimljiva konkurencija doprinijeli su da je ovo bio najuzbudljiviji segment Lagvić lige ove zime. Rekordi su padali na svakom kolu, i na kraju na all-time rang-listi 15 najboljih rezultata na Mrcini čak 10 ih je postignuto ove zime. Ovogodišnja zimska baza je izbacila u prvi plan novi val Sljemenašica (Maras, Marjanović, Ptiček, Igrec, Lovrić, Kulić, Osvaldić, Jergović, Markotić, predvođene ove zime nepobjedivom Kontić), koji će poharati ciljne liste na trailovima ovog proljeća. Od ukupno 98 cura koje su trčale Mrcinu, čak ih je 17 imalo optimum, a Patricia Maras je otrčala sva kola. Poredak top10:
Adrijana Šimić 557
Petra Kontić 542
Patricia Maras 529
Lucija Ptiček 493
Irena Smojver 492
Kristina Marjanović 491
Marija Lovrić 482
Sonja Šmitran 479
Petra Kulić 473
Danijela Kos 453
PEDINA KOMBINACIJA: Čak 80 trkača i trkačica je ove zime kombiniralo Cestu i Mrcinu (51+29), A Kristina Marjanović i Goran Đogolović su jedini koji su trčali i kombinirali sva kola. Top 10:
Dolores Osvaldić + Ivan Murgić
Kristina Marjanović + Dobriša Dobrenić
Sonja Šmitran + Goran Đogolović
Lucija Ptiček + Borko Prvan
Tamara Igrec + Miroslav Benjak
Nataša Dobrenić + Tomislav Lepan
Elza Božić + Ivica Čajko
Anita Štefić + Tomislav Harapin
Tamara Markotić + Domagoj Dorotić
Dunja Popara + Saša Vegi
I na kraju šećer – konkurencija pasa! Proglašavamo samo pasiće s Mrcine, obzirom da savjetujemo vlasnicima da ih ne vode na Cestu, što velika većina i radi, tako da ih na Cesti gotovo i nema. Tako su 32 četveronožna njuškala imala vrlo napetu sezonu, i čak 7 od njih je skupilo potreban optimum od 7 ili više trka. Na kraju pobjeda za Petrinog Zuma, koji je imao tu sreću da ima najbržeg vlasnika, i naravno, da ga može pratiti. Najbrži rezultat zime ima Harley (39:34), i to je jedini brzinski rekord lige u ovoj sezoni, a prva 3 psa iz top 10 generalnog poretka će dobiti svoje nagrade:
Zum 542
Juta 517
Harley 512
Mia Lija 462
Čera 417
Leeloo 391
Sljemenka 343
Rina 323
Mile 265
Terra 238
Proglašenje lige će se održati u sklopu Godišnje skupštine kluba, u Pivani Zagrebačke pivovare, kako i doliči, u petak 09.02. od 18h.
Po 3 najbolja rezultati ove zime: CESTA M: Nikola Špoljar 41:17, Vinko Vrebac 43:09, Vedran Gračan 43:55
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:19, Željka Šaban Miličić 52:42, Katica Rumbočić 54:17
MRCINA M: Vedran Gračan 36:39, Tomislav Lepan 36:45, Nikica Smolić 37:04
MRCINA Ž: Petra Kontić 42:09, Dolores Osvaldić 43:56, Petra Kulić 45:24
Najmasovnije kolo: 24.12.2017. – 154 (75 na Cesti + 79 na Mrcini)
Prosječan broj učesnika po kolu: 131 (59 na Cesti + 72 na Mrcini)
Kroz dosadašnjih 16 zima održana je ukupno 166 trka, a ligu je pohodilo 1989 trkača u muško/ženskom postotku 73:27, ili bolje rečeno skoro 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1270, a na Mrcini 1144. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 101 po kolu, što znači da je zabilježeno 16766 nastupa u totalu.
Na prvom kolu lige, održanom prije 16 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Miroslav Jakasović, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Mile Mioković, Bačevina Sead i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli preko 100 kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem ovogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž)
Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.
Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.
LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.
Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).
I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 🙂
Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.
Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:
AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede Mladost, Slavonija-Žito, Zagreb-Ulix, Kvarner, Sloboda, Svetice, Sljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdje. AK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.
Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.
Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).
I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su Agram, ASK, Dinamo-Zrinjevac, Kvarner, Mladost, Slavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – Sloboda, Istra, Međimurje, Zadar, Svetice i Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:
Ove sezone je nastupilo ukupno 37 trkača (20 + 17), a pobjednici su:
1. mjesto Petra Kontić i Ante Bodić
2. mjesto Nataša Dobrenić i Zoran Glavočić
3. mjesto Martina Francetić i Dražen Krajcar
Najbolji će biti nagrađeni na Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje početkom ožujka.
Kao i lani, neki će učesnici biti nagrađeni poklon bonovima dućana sportske opreme RUN&TREK:
750kn za pobjednike na cesti i mrcini (žene + muškarci). Kako je Šikman ozlijeđen i ne trči, konkurencija u muškoj cesti je skroz open, a konkuriraju prije svih Neven Andrijašević, pa onda Goran Selanec, Nikola Štefanić, Željko Paver, Vedran Krčadinac, Stjepko Jančijev i Luka Bielen. Kod cura će vrlo vjerojatno opet pobijediti Veronika, ali pod uvjetom da odradi još potrebnih 5 trka, u protivnom bi joj titulu i bon mogla uzeti Katica Rumbočić. Glede Mrcine, stvari su vrlo čiste – Nikica je neprikosnoven u muškoj konkurenciji, dok je u ženskoj dvoboj između Petre Kontić i Adrijane Šimić. Razlike su bodovno male, tako da može na kraju odlučiti i jedan (ne)dolazak, tj. pet nagradnih bodova.
1000kn za rekorde na Mrcini i Cesti (žene + muškarci). Bonovi će po svoj prilici ostati nesikorišteni obzirom da se nitko ove zime nije približio rekordima;
muška Cesta, rekord 39:44, najbliži ove godine Nikola Špoljar 41:17
ženska Cesta, rekord 45:46, najbliža ove godine Veronika Jurišić 48:50
muška Mrcina, rekord 33:46, najbliži ove godine Vedran Gračan 36:39
ženska Mrcina, rekord 40;47, najbliža ove godine Petra Kontić 45:03
500kn za 100. nastup može osvojiti samo Stjepko Jančijev, ali uz uvjet da odvrti svih preostalih 8 kola do kraja lige, obzirom da imamo još osam kola, a on 92 nastupa.
250kn je već osvojio Ante Bodić (51), a od aktualnih, tj. onih koji su viđeni ove zime, šanse imaju Tomislav Harapin i Veljko Magdalenić (49), te Vedran Krčadinac (43).
Bonovi će isto tako biti uručeni na godišnjoj Skupštini kluba.
VRIJEME: startovi su uvijek u 10:00, u sklopu Lagvić-lige
TERMINI:
kolo – 21.10. subota
kolo – 04.11. subota
kolo – 19.11. nedjelja
kolo – 26.11. nedjelja
kolo – 03.12. nedjelja
BODOVI:
200 = 1. mjesto
190 = 2. mjesto
180 = 3. mjesto
170 = 4. mjesto
160 = 5. mjesto
150 = 6. mjesto
po 5 manje za svako sljedeće mjesto
START: Šestine, početak Poučne staze, 200m iznad stadiona Lagvić.
STAZA: Višestruka, prvi dio od starta do vrha na dva načina – Sljemenskom cestom 9.2 km ili Mrcinom 5.5 km. Drugi dio od vrha do cilja cca 10-ak km, ovisno o izboru staze, postavljenim kontrolama i količini lutanja. Karte ćemo objavljivati unaprijed tako da možete u tjednu prije istraživati sve moguće kratice i varijante. Smisao nije u orijentaciji u prostoru nego u upoznavanju Sljemena. Kontrole će biti relativno poznate ili izražene sljemenske lokacije (vrhovi, planinarski domovi i skloništa, izvori, križanja staza i slično). Evo npr, za prvo kolo dvije poznate sljemenske pećine (plava i mačkova), te kultni vrh Brebak. Na vama je da sami procijenite kojim stazama ćete ih obići, a podjednaku slobodu imate i glede rasporeda obilaska kontrolnih točaka.
U prvom dijelu do vrha trkači koji se prijave za cestovni dio obavezni su koristiti isključivo cestu, a trkači koji izaberu Mrcinu je ne smiju koristiti. U drugom dijelu svi su putevi, ceste i kratice dozvoljene, sve osim bilo kakve vrste prijevoza.
CILJEVI: U svakom kolu jedna od podsljemenskih birtija!
KONCEPT: Natjecatelji se prijavljuju u dvije grupe, po vlastitom nahođenju: Cesta i Mrcina (štapovi su dozvoljeni). Start je zajednički u 10:00. Cestovnjaci trče po sljemenskoj cesti do vrha Medvednice (terasa Vidikovca podno TV-tornja), a Mrcinaši sami biraju put do istog vrha, s tim da ne smiju koristiti cestu (osim što je jednom moraju preći, a i zašto bi kad su planinarski putevi kraći i brži). Na vrhu svi dobivaju kartu s ucrtanim kontrolama koje moraju proći u drugom dijelu trke, na spustu ka jednoj od birtija. Natjecateljima s Mrcine se na kraju dodaje 7 minuta na ukupno vrijeme, koliko je otprilike brži prvi dio njihove staze u odnosu na cestu. Ako misle da je malo neka idu na cestu i obrnuto. Na kontrolnim punktovima će biti naljepnice koje treba nalijepiti na drugu stranu karte kao dokazni materijal. Nema obavezne opreme, ali se preporučuje kompas i mobitel u slučaju gubljenja (to ne znači da ćemo dolazit po vas, nego da imamo koga sprdati u ciljnoj birtiji).
NAGRADE: Prigodni pehari za prva tri muškarca i prve tri žene po završetku lige. Btw, doping nije zabranjen!
PRIJAVA: Prije starta, a startnina iznosi 30kn, ustvari isto kao i Lagvić-liga, znači džaba!
MEĐUTIM: Na vrhu, prije početka downhilla svi natjecatelji će se moći okrijepiti toplim čajem ili bijelim kuhanim vinom, te hrpom kolača, mukte (vrijeme teče).
INFO: Prvi dio trke, od starta do vrha, se računa ujedno i kao standardno kolo tradicionalne zimske lige Lagvić. Organizator vozi stvari najprije na vrh (ukoliko se netko želi presvuć), a zatim i na cilj. VIDEO od prije:
Redoslijed obilazaka kontrolnih točaka je vama na dušu, bitno da donesete sve tri naljepnice
Obzirom da je cilj blizu starta lige (cca 300m), preporuka je da se sparkirate blizu Šestinske crkve, tako da odmah po završetku imate stvari za presvlačenje na raspolaganju.
Karte ćete dobiti na vrhu Sljemena, a prilikom prijave trebate napomenuti kojom stazom idete prema vrhu (Cesta ili Mrcina). Vremenski limit je 13:30 (do tada organizator čeka u birtiji jer mora kući na afterručak).
15. ljetna liga Puntijarka je za nama. Tijekom ljeta održano je 12 kola, kroz kojih je protrčalo ukupno 408 trkača, sa standardnim prosjekom od 111 po trci. Najviše učesnika je zabilježeno sredinom ligu u srpnju, peto kolo 133, a šesto 145.
Pobjednici lige su Lovelos Slovinac u muškoj i Veronika Jurišić u ženskoj konkurenciji. Lovelosu je to četvrta pobjeda Puntijarke (2007-2008-2012-2017), Veroniki čak trinaesta (nije pobjedila samo 2008 i 2011). Najbolje rezultate ove godine su postavili Nikola Špoljar (26:54) i Veronika Jurišić (30:56).
U dosadašnjih 15 godina održano je ukupno 169 trka, na kojima je nastupilo ukupno 1727 različitih trkača. Višegodišnji prosjek se ovog ljeta popeo na 85 po kolu, što znači da je zabilježeno preko 14 tisuća nastupa. Prve sezone (2003) smo imali prosjek od samo 47 trkača po kolu, a od onih 48 koji su nastupili na toj prvoj trci (26.06.2003.), ovog ljeta je preostalo još samo 6 mohikanaca: Veronika Jurišić, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Sead Bačevina, Frano Kršinić i Mladen Vučić.
U broju pobjeda prednjači, naravno, opet Veronika, s ukupno 90 pobjeda u 107 nastupa, a zadnji put je izgubila prije 3 godine od rekorderke staze Lise Nemec (26:04) kada je jedini put i nastupila (ujedno i hrvatske rekorderke u svim dugoprugaškim disciplinama – maratonu, polumaratonu, 10km i 5km). Kod muškaraca najveći broj pobjeda ima ukupni ovogodišnj pobjednik Lovelos Slovinac, koji je s ovogodišnjih 7 pobjeda povećao svoju bilancu na ukupno 29 pobjeda na Bikči. Njih dvoje će za pobjedu dobiti poklon bonove po 750kn, koje ogu potrošiti u dućanu Run&Trek, inače partneru naših sljemenskih liga (lagvić + Puntijarka).
Osim njih, bonove od 250kn će dobiti i pet trkača koji su ove godine polučili svoj 50. nastup na ligi: Željko Brkić, Petar Gavran, Tomislav Harapin, Renato Pomahač i Lovelos Slovinac. Bonovi za stoti nastup (500kn) će ostati neiskorišteni, obzirom da nitko ovog ljeta nije prebacio tu brojku. Isto vrijedi i za bonove od 1000kn, namijenjeni eventualnim novim rekorderima staze, međutim dugo toplo ljeto nije davalo previše šansi za njihovo rušenje, pa će ostati do daljnjeg u vlasništvu Atletskog kluba Svetice: Nikola Mikulić 25:05 i Lise Nemec 26:04.
Proglašenje ćemo održati na jednom od sljedećih kola Zagrebačke kros-ligu u Maksimiru, koja se isto tako održava svakog četvrtka od 18:00. Nagrađeni će biti po prvih 10 na dugoj stazi (Bikčevićeva) i prvih pet na kratkoj stazi do Njivica, naravno, u muškoj i ženskoj konkurenciji. A to su:
Lovelos Slovinac 464.70 + Veronika Jurišić 411.00
Ante Živković 437.77 + Katica Rumbočić 363.14
Igor Letinčić 428.90 + Petra Kulić 300.32
Tomislav Lepan 423.47 + Ana Štefulj 287.82
Renato Pomahač 420.43 + Dolores Osvaldić 263.57
Stjepko Jančijev 409.41 + Jelena Brezak 235.67
Tihomir Mrkojević 393.99 + Ksenija Dugić 226.16
Goran Đogolović 390.91 + Katarina Vukančić 212.00
Matija Korpar 385.62 + Kristina Marjanović 199.22
Alen Štefanić 381.90 + Elza Božić 198.12.
Njivice:
Željko Trivić 375.76 + Helena Gleđa 375.22
Čedo Letinčić 344.06. + Milana Murgić 311.07
Krešo Špoljar 290.10 + Patricija Maras 259.90
Zoran Kos 288.83 + Lada Srbljanin 210.60
Sead Bačevina 275.18 + Ljiljana Tripović 157.02
U zadnjem kolu smo imali i jednu malu neoubičajenost – trku pasa u pratnji naših stalnih učesnika lige. Nagrde je osigurao dućan pseće hrane How How, a poredak je bio:
Irena Smojver + Harley = 34:36
Mario Krešević + Bond = 38:31
Petra Kulić + Lota = 39:09.
Ivan Radić + Snow = 42:16
Ovog ljeta je zaista bilo puno naših najdražih ljubimaca na Puntijarki, a osim njih ligu su okarakterizirale i netom rođene bebe, nošene od strane svojih roditelja do Njivica. Sljedeće godine bi mogli napraviti i trku beba, pa svim zainteresiranima savjetujem da već sad planiraju i rade svoje potomke za 16. po redu ljetnu ligu Puntijarka 2018 🙂
U nedjelju 26.03. je u Velikoj Gorici održano 14. po redu ekipno prvenstvo Hrvatske u polumaratonu, na kojem su naše cure, pogađate – osvojile svoje 14. odličje u toj disciplini! Što znači da su na svim održanim prvenstvima svaki put bile na postolju, samim time statistički, a i kako god hoćete, bile najuspješnije… osim što su svaki put bile i najzastupljenije.
2017, Velika Gorica – 2. mjesto (Veronika Jurišić 1:24:48, Petra Kontić 1:35:33, Paula Vrdoljak 1:35:34)
Ukupno: 3 zlata + 8 srebra + 3 bronce
Cure koje su donosile polumaratonske titule:
Veronika Jurišić 7
Antonija Orlić 6
Ingrid Nikolesić 4
Nikolina Šustić, Višnja Škevin 3
Ana Gudalović, Petra Podnarčuk 2
Vanja Palić, Marija Trošić, Sanja Goronja, Žana Rajić, Wanda Svrakić, Valentina Belović, Ana Župić, Tena Filipović, Tadeja Krušec, Sandra Ferenčak, Aleksandra Mlađenović, Nataša Šustić, Sandra Bogdanović, Petra Kontić, Paula Vrdoljak 1
Međutim, ni tu nije priči kraj. Na duplo dužoj stazi, na maratonu, na dosad održanih 9 državnih prvenstava, također su bile svaki put na postolju. Uz jedan dodatni nivo više: nikad nisu bile treće! A to znači 7 puta prve i dva puta druge. No, više o tome kad dođe na red…
Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu za ovu godinu je održano u središnjem čakovečkom parku Zrinski. Odlična, povijesna gradska lokacija, vrlo neobična u odnosu na dosadašnje. Staza vrlo lagana s tek jednim blagim usponom u krugu od jednog kilometra, ali s dosta oštrih zavoja, koji ipak ne mogu zamijeniti one prave elemente krosa, koji po definiciji znači trčanje uz savladavanje prirodnih prepreka, kao što su to primjerice potoci, grmovi, srušena debla, lokve itd., a njih već odavno nema na državnim kros trkama, tako da se ta disciplina već duže vremena sustavno pripitomljuje. Dakle, to nije nikakva novost, ali je red da se (još jednom) spomene kako je osnovna doktrina krosa odavno zaboravljena na ovim prostorima i sva maštovitost organizatora prilikom kreiranja staze ide u smjeru zadovoljavanja dužine. Da ne ispadne kritika organizaciji ovog krosa, koji je, dapače, složio najbolju stazu u zadnjih desetak godina, ali još uvijek je to daleko od pravog, divljeg krosa kakvom treba težiti.
Mi, usprkos tome, ipak svake godine nastupamo na tom prvenstvu, iako smo po definiciji cestovni, planinski, ultra i trail trkači na puno dužim stazama od ovih koje su u programu, jer je to rijetka prilika da se ogledamo i usporedimo sa stadionskom atletikom, i usput pokažemo da imamo što reći i na tom planu. Nažalost, naš primjer već dugo ne slijede ostali klubovi pretežito vanstadionskog trčanja, tako da u neku ruku i branimo čast te atletske grane ispred više od 30 atletskih klubova sličnog profila.
Na ruku nam ne ide ni termin krosa, jer u pravilu pada početkom ožujka, po završetku našeg baznog treninga, kojeg u potpunosti posvećujemo pripremi za maraton, što znači puno dužinskih i tempo trčanja bez kratkih intervalnih treninga, kojima se posvećujemo tek nakon maratona, a to je, kako svake, tako i ove godine, tek nakon krosa. No, šta je tu je.
U ženskoj konkurenciji smo u obje trke završili na postolju, što je bio primarni rezultatski cilj ovog nastupa, jer naše članice su na taj način produžile jedan nevjerojatan niz od 37 ekipnih državnih prvenstava za redom (u raznim disciplinama) na kojima su se penjale na pobjedničko postolje, ili drugim riječima – nikada još nisu bile četvrte! U tih 37 prvenstava (od 2003. do danas) su čak 45 puta osvajale jedno od prva tri mjesta, a najčešće zlato. Broj postolja je veći od broja nastupa jer su se sa kros prvenstava uvijek vraćale s dva pehara, obzirom da ima kratka i duga staza, a kako nitko ne može nastupiti u obje trke, to znači da smo uvijek imali minimalno 6 dobrih cura.
Na kratkoj stazi od 4km je nastupilo 6 naših cura i sve su bile u prvoj polovici, tj. u prvih 15 od 32 atletičarke iz 9 atletskih klubova. Tri naše cure (Kristina Marjanović, Petra Kontić, Mirjana Kolac) su na kraju osvojile treće mjesto iza Dinama iz Zagreba i Istre iz Pule, a ispred Agrama iz Zagreba. Kolko su naše cure bile podjednako dobre, najbolje govori činjenica da su naše sljedeće tri u trci (Jelena Brezak, Tamara Igrec, Mara Pušec) u biti bile četvrta ekipa po zbroju pozicija i isto tako bi osvojile postolje kad nebi bilo prve ekipe 🙂 Najugodnije je iznenadila Kristina Marjanović, koja s nama trenira tek od jeseni i ovo joj je bio prvi nastup na krosu i državnom prvenstvu uopće.
I na dugoj stazi od 8km slična priča. Sedam naših cura, isto tako maltene sve u prvoj polovici na kraju. Na kraju drugo mjesto su osvojile Nikolina Šustić i Veronika Jurišić, naše svjetske viceprvakinje na 100 kilometara, koje se ne stignu na ovoj dužini pošteno razraditi, pojačane odličnom triatlonkom Željkom Šaban. Ispred njih samo atletski klub Agram iz Zagreba, dok su treće bile cure iz Svetica, također iz Zagreba. I ovdje bi naša druga postava u trci (Katica Rumbočić, Paula Vrdoljak, Sandra Juhaz) uzela četvrto mjesto kad nebi bilo naše prve trojke. Sve u svemu, Sljemenašice su u obje trke bile najmasovnije i najbolje i jedini klub s dva postolja, dok su ostali koncentrirali svoju kvalitetu samo na jednu trku (Dinamo i Istra na kratku, Agram i Svetice na dugu stazu). Treba reći da još jedna cijela odlična postava iz raznih razloga nije nastupila (Nataša Šustić, Antonija Orlić, Maja Marukić, Kimberly Remine), koja bi isto tako, bez ikakvih problema zasjela na jednu od pobjedničkih stepenica.
U muškoj konkurenciji smo imali previše pehova, koje je bilo nemoguće nadomjestiti. Primjerice, na prvenstvo smo vodili dečke iz prve 3 trening grupe, a na kraju nismo imali nikog iz one najjače – prve! Naime, u njoj imamo manje/više 9 trkača (Špoljar Nikola, Mićo Vojvodić, Šime Sušić, Tomislav Škrlec, Josip Stipčević, Vinko Vrebac, Nikica Smolić, Ivan Murat i Dejan Radanac) i nastupili su samo Ivan Murat i Dejan Radanac, koji btw, nije završio trku. Puno problema s bolestima, ozljedama i obavezama, koje su nas doslovno desetkovale, tako da su u fajt krenule samo postrojbe iz druge i treće trening grupe. Na kraju, sedmim mjestom na kratkoj i četvrtim na dugoj stazi možemo biti više nego zadovoljni ostvarenim plasmanom, dečki su držali priključak za najboljima, kojima ćemo prave zube pokazati drugi put kad budemo kompletni, jer radi se o dobrim trkačima, koji su, primjerice, prije 2 godine u sastavu Špoljar-Vrebac-Sušić uzeli zlato na kratkoj stazi, i koji imaju podeblji dosje državnih titula u maratonu i planinskom trčanju.
Na kratkoj stazi je trčalo naših 9 članova, a na kraju su u prvu trojku upali Ivan Murat, Tomislav Kolac i Petko Drakulič, dok je boje kluba na dugoj stazi branilo isto tako 9 članova, a prva tri su bili Nikola Horvat, Goran Selanec i Renato Pomahač. Tako da smo i ovdje osvojili titulu najmasovnijeg kluba, usprkos brojnim otkazima najboljih.
Ovim prvenstvom klupska statistika s ekipnih atletskih državnih prvenstava je dodatno podebljana. U našoj 15-godišnjoj povjesti popeli smo se protekle subote na pobjedničko postolje 68. i 69. put, a omjer zlata, srebra i bronce se sad u potpunosti izjednačio: 23+23+23 🙂
Popis svih dosadašnjih klupskih osvajača s državnih prvenstava, koji je ovim nastupom narastao do 83: Sljeme, osvajači medalja na PH
Uz to, Veronika je svoju ogromnu bilancu osvojenih trofeja s pojedinačnih i ekipnih državnih prvenstava podigla na nevjerojatnu brojku od 47 (25 ekipnih + 22 pojedinačne), čime je sasvim sigurno izniman slučaj u našoj atletici, a vrlo vjerojatno i hrvatskom sportu općenito. A dojma smo da joj se kraj ni izdaleka ne vidi! 🙂
Završila je 15. po redu zimska liga Lagvić, što znači da smo dobili i konačne pobjednike u svim kategorijama uz hrpu onih koji će biti nagrađeni. Idemo redom:
CESTA (muškarci) – Četvrtu zimu za redom pobjednik je neuništivi Mile Šikman u svojoj 67-oj godini života! Ništa čudno, obzirom da se bodovanje lige bazira na starosnom hendikepu, a Miletovi rezultati preračunato skoro u svakom kolu vrijede oko 40 minuta, što je samo za minutu lošije od rekorda lige, kojeg već 13 godina drži Dražen Dinjar (39:44). Kako stvari stoje, malo toga će se promijeniti i ubuduće, jer Mile svake zime ima sve jači hendikep a trči iste rezultate! Ukupno je u ovoj konkurenciji nastupilo 180 trkača, od čega su četvorica nastupila u svih 12 kola (Željko Dugić, Dubravko Paver, Željko Brkić i Bojan Kuljić). Poredak prve desetorice, koji će biti nagrađeni:
1. Mile Šikman 615,46
2. Krešo Babić 588,69
3. Jančijev Stkepko 586,05
4. Krčadinac Vedran 578,19
5. Željko Paver 559,28
6. Željko Dugić 552,00
7. Goran Selanec 545,37
8. Dubravko Paver 532,09
9. Sakač Ivan 497,63
10. Teo Klima 488,5
CESTA (žene) – Petu godinu za redom pobjeda za Veroniku, koja je maksimalno neprikosnovena s čak 108 pobjeda u 115 nastupa, valjda se ni sama nemre sjetiti kad je zadnji put ovdje izgubila trku. I njezini rezultati obrađeni spolnim i starosnim hendikepom svi do jednog vrijede 39 ili 40 minuta, pa se ni ovdje ne nazire neka eventualno nova pobjednica. Samo jedna cura je nastupila na svih 12 kola (Ana Štefulj), a u konkurenciji je bilo ukupno 76 žena, što u zbroju znači da se po sljemenskoj cesti ove zime ganjalo ukupno 256 duša! Poredak prvih deset:
1. Veronika Jurišić 612,50
2. Katica Rumbočić 546,19
3. Milana Murgić 486,90
4. Ana Štefulj 475,87
5. Jasmina Burek 463,21
6. Anita Lacković 458,28
7. Ivana Krnić 428,64
8. Renata Poljanec 412,79
9. Džeba Iva 408,85
10. Sanda Brumen 405,13
MRCINA (muškarci) – I ovdje imamo još jednog koji je neprikosnoven. Nikica Smolić u svojoj 56-oj godini je praktički nedodirljiv, sa skoro 100 bodova ispred pratnje, s daleko najvrijednijim rezultatima lige, s brojnim rekordima koje je teško sve i pohvatati. Ipak, najvrijedniji je rekord lige po učinku (97,71), kojeg je ostvario u petom kolu, kada je Mrcinu ispeljao za 36:18, što preračunato vrijedi 30:38, i teško je zamisliti da bilo tko na svijetu može Mrcinu savladati za manje od pola sata, tj da ima prosjek bolji od 5:30/km na stazi prosječnog nagiba 12,5%! Inače na stazama Svjetskih prvenstava u planinskom trčanju koje po pravilniku imaju prosječan nagib od 10%, titule svjetskih prvaka se osvajaju s prosjekom od 5:00/km, i to u ljetnim mjesecima. Uglavnom, ovdje su nastupila ukupno 142 trkača, a samo su Ivan Murgić i Marko Špehar kompletirali sve nastupe, s time da je broj trkača na Mrcini rapidno pao u zadnja tri kola uslijed zametenosti snijegom. Deset prvoplasiranih:
1. Nikica Smolić 665,98
2. Ivan Murgić 572,49
3. Hrvoje Lovrić 535,52
4. Boris Petrović 530,31
5. Zvonko Vida 523,50
6. Alen Štefanić 507,73
7. Goran Mikša 507,28
8. Damir Matan 498,64
9. Nenad Vukadinović 485,54
10. Goran Đogolović 485,06
MRCINA (žene) – Druga godina za redom pobjeda za Sandru Juhaz, tako da su sve četiri pobjede preslikane od prošle godine! Sandra je u petom kolu pobijedila s rezultatom 45:35, što je drugi najbolji učinak jedne žene na Lagvić ligi općenito (iza Veronike) i naravno, najbolji na Mrcini, tijekom svih dosadašnjih godina. Nastupilo je 79 žena, što znači u zbroju s muškarcima, da je Mrcinu ove godine pohodilo ukupno 220 trkača/ica, za 40 manje nego na cesti, zahvaljujući ipak velikoj nadmoći cestovnjaka u posljednja tri kola kad je stazu Mrcine zatrpao snijeg. Kuriozitet ženske konkurencije je Andreja Sarić. Ona se tijekom lige udala, promijenila prezime i u visokom stadiju trudnoće jedina od svih cura odradila svih 12 kola! Deset najboljih:
1. Sandra Juhaz 573,26
2. Adrijana Šimić 550,89
3. Tamara Igrec 473,73
4. Sandra Primorac Regvar 454,74
5. Kristina Marjanović 440,57
6. Višnja Škevin 439,67
7. Jelena Bekavac Krčadinac 435,96
8. Nataša Dobrenić 420,76
9. Elza Božić 419,15
10. Miranda Brkljačić 381,91
PEDINAKOMBINACIJA (muškarci + žene) – 74 trkača su tijekom zime kombinirala Cestu i Mrcinu (50 muškaraca + 24 žene), od čega je njih osam (5+3) nastupilo u svim kolima. Pobjednici su Nikica Smolić i Tamara Igrec. Deset najboljih:
1. Nikica Smolić / Tamara Igrec
2. Alen Štefanić / Adrijana Šimić
3. Luka Bielen / Milana Murgić
4. Goran Đogolović / Anita Lacković
5. Domagoj Dorotić / Kristina Marjanović
6. Tomislav Harapin / Nataša Dobrenić
7. Zoran Kurdija / Sonja Šmitran
8. Borko Prvan / Jelena Bekavac Krčadinac
9. Gordan Putanec / Oana Bacanu
10. Gordan Zelenika / Tamara Markotić
Nagrade će se podijeliti na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, koja će se održati krajem veljače / početkom ožujka, za što ćete biti na vrijeme obaviješteni.
Ligu je ukupno pohodilo 479 duša, a prosjek po kolu je iznosio 128. Bolji prosjek je bio samo na lanjskoj zimi, ali ove smo imali dosta problema sa zametenom Mrcinom, s iznimno hladnim zadnjim kolima, s terminima (Božić + Nova godina), a i skratili smo ligu zbog boljih priprema i važnih dugačkih treninga tijekom veljače, pred proljetni maraton. Od tih 479 (322 muškarca + 157 žena), njih dvanaestoro je nastupilo na svim kolima, a Dubravko Paver je zabilježio svoj 74. nastup za redom (zadnji put je neko kolo lige propustio prije više od 6 godina, početkom 2011)! Sad već imamo osam trkača u klubu 100, a ove zime su svoje stote nastupe ubiljležili Ante Blažanin i Franjo Vasung. Po broju pobjeda daleko ispred svih je Veronika Jurišić (108), a na drugo mjesto se popeo ove zime Nikica Smolić s 26 (18 na Mrcini + 8 na cesti). Kad bi se računale pobjede po učincima, Nikica bi slavio skoro pa u svakom kolu, obzirom da mu rijetko kad matematika padne ispod 90%, a do sada nitko drugi nije išao bolje od toga!
Po 3 najbolja rezultati ove zime:
CESTA M: Nikola Špoljar i Lovelos Slovinac 42:51, Ante Živković 43:37
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:16, Marija Vrajić 50:48, Sonja Škevin 53:06
MRCINA M: Nikola Špoljar 34:55, Vedran Gračan 34:58, Nikica Smolić 36:18
MRCINA Ž: Maja Marukić 43:13, Sandra Juhaz 45:35, Petra Kontić 46:31
Najmasovnije kolo: 20.11.2016. – 163 (84 na Cesti + 79 na Mrcini)
Rekordi lige počinjeni ove zime:
– Nikica Smolić po učinku na Mrcini (M): 97,91%
– Nikica Smolić po učinku na Cesti (M): 91,09%
– Sandra Juhaz po učinku na Mrcini (Ž): 84,82%
– Nikica Smolić po broju osvojenih bodova na Mrcini (M): 665,98
– Sandra Juhaz po broju osvojenih bodova na Mrcini (Ž): 573,25
– Velimir Stiasni po broju nastupa na Cesti (M): 139
– Veronika Jurišić po broju nastupa na Cesti (Ž): 114
– Mile Mioković po broju nastupa na Mrcini (M): 79
– Elza Božić po broju nastupa na Mrcini (Ž): 47
– Sljemenka Rajić po broju psećih nastupa: 12
– Veronika Jurišić po broju pobjeda na Cesti (Ž): 107
– Sandra Juhaz po broju pobjeda na Mrcini (Ž): 19
– Nikica Smolić po broju pobjeda na Mrcini (M): 18
– Dubravko Paver po broju uzastopnih nastupa na Cesti (M): 49
– Goran Mikša po broju uzastopnih nastupa na Mrcini (M): 27
– Andreja Sarić po broju uzastopnih nastupa na Mrcini (Ž): 12
– Nikica Smolić po broju osvojenih drugih mjesta (M): 19
– Katica Rumbočić po broju osvojenih drugih mjesta (Ž): 15
– Krešo Babić po broju osvojenih trećih mjesta (M): 15
Kroz dosadašnjih 15 zima održana je ukupno 151 trka, a ligu je pohodilo 1763 trkača u muško/ženskom postotku 74:26, ili bolje rečeno skoro u dlaku 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1182, a na Mrcini 999. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 98 po kolu, što znači da je zabilježeno 14798 nastupa u totalu. Iduće zime, ako bog da sreće i zdravlja, prosjek će prevaliti stotku 🙂
Na prvom kolu lige, održanom prije 15 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Ivan Ferenčak, Miroslav Jakasović, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Vedran Sabljić, Mile Mioković, Boris Paj, Goran Hudec, Frano Kršinić i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić, Božena Buršić i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli 100-tinjak kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem ovogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž)
– 750kn za pobjednike (Mrcina i Cesta, M + Ž)
– 500kn za 100. nastup na ligi
– 250kn za 50. nastup na ligi
Za Lagvić ligu 2016/2017 smo s dućanom sportske opreme RUN&TREK dogovorili sljedeće nagrade:
– za 50. nastup na ligi poklon bon 250kn
– za 100. nastup na ligi poklon bon 500kn
– za pobjednike lige (cesta i mrcina, muški i ženski) poklon bon 750kn
– za rekord staze (cesta i mrcina, muški i ženski) poklon bon 1000kn
(Retroaktivno se ne pikaju oni koji su već prešli 100 ili 50, ali ulaze u obzir za sljedeći nivo; za rekord staze poklon bon ide samo jednom godišnje po stazi i po spolu, znači drugo i svako sljedeće rušenje rekorda u istoj sezoni se ne pika; za rekord staze se uzima u obzir samo vremenski rezultat a ne hendikep učinak; bon za pobjednika lige se može dobiti samo po jednoj osnovi, znači ako kojim slučajem neko osvoji i cestu i mrcinu, dobit će samo jedan bon)
U proteklom kolu svoj 50. nastup su ostvarili Sonja Šmitran i Boris Petrović (poklon bonovi od 250kn), dok su se Ante Blažanin i Franjo Vasung po stoti put popeli na vrh Sljemena u okviru zimske lige Lagvić, i na taj način dobili poklon bonove od 500kn!
Što se tiče Lagvitreka, prisjetimo se svih dosadašnjih pobjednika:
2006 – Veronika Jurišić i Goran Murić
2007 – Veronika Jurišić i Nenad Lovrec
2008 – Veronika Jurišić i Mladen Čižić
2009 – Tadeja Krušec i Nenad Lovrec
2010 – Jelena Brezak i Domagoj Marušić
2011 – Ana Gudalović i Goran Lesjak
2012 – Tadeja Krušec i Nenad Lovrec
2013 – Tea Đurek i Branko Razum
2014 – Sandra Juhaz i Dado Sobota
2015 – Petra Kontić i Dado Sobota
Od 2006 do 2013 je bila u igri samo jedna trka (uglavnom prvo kolo), dok zadnje tri zime Lagvitrek ima svoju zasebnu ligu od 5 kola tijekom studenog i prosinca. Ove sezone je nastupilo ukupno 54 trkača (38 + 16), a pobjednici su:
1. mjesto Kristina Marjanović i Leo Budek
2. mjesto Jasmina Burek i Mario Vranaričić
3. mjesto Nataša Dobrenić i Mile Mioković
Zadnje kolo je na rasporedu u subotu 24.12.
Cilj je u Markuševcu, u pizzeirii Markuš, tako da se organizirajte na vrijeme kako umijete i znate. A ne ono, ko bu me sad vozil do Blizneca, Mihaljevca, Zagreba i slično. Nebu vas niko vozil, zdogovarajte se, sparkirajte jedan auto tam ranije, u petak i tako… a ima i gradski bus do Mihaljevca. Ruksake bumo prepeljali i to je sve.
Ugl, računajte i na to da će proglašenje biti odmah na licu mjesta, i da će prvo troje u M i Ž konkurenciji dobiti peharčiće.
Cilj je ovoga puta u birtiji Pilana kod upravne zgrade P. P. Medvednica.
Sve stvari koje ostanu gore na vrhu će biti odvežene do Pilane, pod pretpostavkom da su to stvari učesnika Lagvitreka.
Malo brojki za kraj 14. Sljemenske ljetne lige PUNTIJARKA, koja je ove godine okupila ukupno 460 trkača.
Po broju učesnika nije rekordna godina, jer smo 2012 imali 472, ali je tu brojku napunilo dosta ljudi s Nordica (24), kojeg smo u međuvremenu izbacili iz opticaja, te rekordan broj Njivičara (107). Što pak znači da je zato 2016. bila rekordna po broju trkača koji su nastupili u glavnoj disciplini – Bikči, ukupno 365, od čega 270 muškaraca i 95 žena. Na Njivicama pak ovog ljeta total od 95, odnos muškaraca i žena 55:40.
Tako je na kraju, prosječan broj sudionika tijekom cijelog ljeta u svih 13 kola bio 113, dok ih je najviše bilo u osmom (158), a najmanje u 11. kolo (59), kad je većina na moru. U tu većinu očito nije upala četvorka koja je nastupila na svim trkama: Milana i Ivan Murgić, Joža Bek i Alex Gulta. Osim toga, bračni par Murgić vodi međusobno i mrtvu trku po broju uzastopnih dolazaka na ligu – Ivan je trenutno na brojki 66, a Milana na 63, i ta borba u kontinuitetu traje još od ljeta 2011 🙂
Pobjednici lige su već otprije poznati i osvjedočeni sakupljači pehara Veronika Jurišić i Nikica Smolić. Veroniki je to 12. pobjeda u 14 sezona, što znači da Puntijarku trči od prve sezone. Osim toga, rekorderka je i po broju pobjeda po kolima, kojih je skupila ukupno nevjerojatnih 83 u točno 100 nastupa, što znači da je skupila samo 17 poraza, ili u prosjeku jedan godišnje! Nikici je to treća ukupna pobjeda, uz nevjerojatan podatak da je to napravio u svojoj 55-oj godini! Ako se zimska liga može objasniti hendikepom, ljetna se ne može jer ga nema, Nikica je jednostavno kao i vino, što je stariji, to je i bolji!
Ligu ćemo arhivirati u četvrtak (08.09.), kad ćemo u Maksimiru proglasiti najbolje i podjeliti unikatne medalje i pehare. Proglašenje će se održati na maloj pozornici u Maksimiru (iza restorana kod glavnog ulaza) u sklopu Zagrebačke kros-lige, odmah po završetku trke, cca oko 18:45. Slijedi popis nagrađenih po kategorijama:
SENIORI/KE do 34 godine:
1. Tamara Igrec i Tomislav Švaljug
2. Dolores Osvaldić i Ante Bodić
3. Katarina Vukančić i Matija Korpar
M/Ž 35-39 godina
1. Veronika Jurišić i Josip Stipčević
2. Helena Gleđa i Mario Pračić
3. Vedrana Maršić i Marko Curi
M/Ž 40-44 godine
1. Katica Rumbočić i Tihomir Kralj
2. Danijela Kos i Dragan Sobota
3. Elza Božić i Vedran Krčadinac
M/Ž 45-49 godina
1. Adrijana Šimić i Ivan Androić
2. Ksenija Dugić i Alen Štefanić
3. Tamara Vegše i Tomislav Harapin
M/Ž 50-54 godine
1. Branka Lozić i Ivan Murgić
2. Mirjana Kovačić i Željko Dugić
3. Danko Petrin
M/Ž 55-59 godina
1. Sonja Šmitran i Nikica Smolić
2. Zvonko Vida
3. Željko Brkić
M/Ž 60-64 godine
1. Davor Senjanović
2. Mario Obradović
3. Branko Dobranić
M/Ž 65-69 godina
1. Josip Bek
2. Darko Terek
M/Ž 70 plus
1. Danijel Cessare
2. Safet Ćućuk
NJIVICE
1. Milana Murgić i Zlatko Vlašić
2. Dalija Hajro i Zoran Kos
3. Ivana Drenški i Željko Paver
4. Andreja Rožić i Mislav Novoselac
5. Tanja Šikanić i Marijo Vranaričić
6. Ljiljana Tripović i Josip Vuletić
Prije svega treba napomenuti da je teško pronaći prave riječi koje bi makar približno dočarale cijeli ugođaj i osjećaje tijekom i nakon utrke do 2558m visokog vrha Grintovec.
Organizacija i odlazak na utrku su bile brzinske i spontane. Na ligi Puntijarka je pala odluka i potrpali smo se u jedan auto; Škrlec, Roby, Dadek i naša suborka Vedrana. Atmosfera u autu je bila napeta i dinamična kakva i zna biti u 5h ujutro na putu za utrku. Pokušali smo složiti neku taktiku za preživljavanje do vrha, iskusni su prepričavali svoje prošlogodišnje pohode, a ja sam podijelio Vecina iskustva koje sam pokušao posložiti od razgovora večer prije.
U teoriji, taktike za Tek na Grintovec su razne. Kada dolazite prvi put na utrku i istovarite se na mjesto starta u Kamiškoj Bistrici, sve teorije nestanu u magli jer uperite pogled prema gore negdje na planini daleko 9.8km i 1959m visoko, na visini od 2558m čeka vas ulaz u cilj.
Na startu je ove godine bilo u glavnoj utrci nešto više od 200 zaljubljenika u planinsko trčanje. Na temperaturi od 15 stupnjeva u 9h ujutro domaćin je najavio vruć dan i teške uvjete trčanja (hodanja) te vjerojatno slabije rezultate od proteklih godina.To se na kraju i pokazalo točnim jer su se popile rekordne količine vode, a rezultati su bili 5-7 min sporiji kod svih profila učesnika.
O organizaciji možemo pričati samo u superlativima, u svakom trenutku ste sigurni i opušteni. Vesele tete na prijavama, organizirani prijevoz stvari do polovice utrke (Kokrško sedlo), gdje je u povratku organiziran ručak. Uz 7 okrepnih stanica gdje se nude voda, sok, limun, naranče, šećer (bijeli i smeđi), tokom utrke u gornjem dijelu planinari i šetači uskaču u pomoć sa svojim napicima ako shvate da ste u nevolji. Uglavnom planinska idila u kojoj nema namrgođenih lica i visokih tonova, osim onih navijanja od strane skoro pa svake osobe koju sretnete tijekom utrke.
Pogledom na listu prijavljenih poznavatelji su mogli okvirno predvidjeti poredak prvih. Antonella Confortola je na startu več bila proglašena prvom favoritkinjom, a pokušala joj se kvalitetno parirati jedino Krkoč Lucija. Kada su prošle pored mene na dijelu planinarske staze oko 4km shvatio sam da je za njih prvih 2,5 km šumskog puta samo zagrijavanje. Dok smo mi ostali ubrzano hodali Antonella je prošla trčeči pored nas gazelskim kratkim korakom i u tom trenutku osjetiš dašak elitnog planinskog trčanja. Među curke se smjestila i naša Maja Marukić na 5. mjestu ukupno.
U muškoj konkurenciji očekivala se borba prošlogodišnjeg pobjednika kako ga zovu od milja na Grintovcu mali Petro, dvojice Kenijaca, Slovenca Aliča, te jakih snaga domaćina, ekipe iz KGT Papež.
Mamu Shaku Petro je opet razvalio konkurenciju s vremenom 1:22:30, na stazi za koju kažu domaćini da prosječnom planinaru treba 6h uspona i isto toliko silaska s vrha. Drugi je stigao Kenijac Wangari, dok je na 3. mjestu po nekima iznenadio, a po nekima nije slovenac Bratina Rok, ispred Kenijca Kosgei-a. Uslijedila je grupa trkača koji treniraju na ovaj stazi 3 x tjedno do vrha, kako smo saznali dok smo na povratku na start umakali noge u hladni izvor rijeke.
Sporijim trkačima u slabijoj formi problem predstavlja vremenski limit od 1:30h, koji je organizator postavio na kontrolnoj točki Kokrško sedlo na 1973m i 2:30h na cilju, da bi bili u poretku. Broj morate skinuti, ali i dalje nastavite do vrha ili dok kuda vas noge nose.
Od zanimljivosti je da organizator kompletnu stazu označuje s neprekinutom žutom trakom od starta do cilja tako da nema gubljenja, a i ne vidim takvu mogučnost na ovoj stazi. Glavni i odgovorni direktor utrke g. Papež, iako se kreće pomoću invalidskih štaka, prije početka utrke cijelu stazu prijeđe hodajući i daje zadnje zeleno svijetlo za početak utrke. Organizacija je na tom nivou da niti jedan uspon nije «neiskorišten». Prilikom silaska čuli smo helikopter i sreli dva policajca u kompletnoj opremi kako se penju prema vrhu. U kasnijem razgovoru saznajemo da je jedan trkač malo pogrebao čelo i jednoj gospođi se malo zavrtjelo. Helikopter je došao po njih!!! A policajce smo sreli u povratku kako nose oznake kilometraže, vele oni malo smo se prošetali do vrha da vidimo da li je sve prošlo ok i usput pokupili ove oznake.
Silazak sa vrha je opet priča za sebe, morate doći na ovu planinu i kao nagradu uhvatiti poglede i snagu prirode na ovoj planini. Grintovec je nadmašio sva očekivanja i potvrdio izjavu naših trkača koji su ga pohodili ranijih godina da ako se smatraš pravim brdsko-planinskim trkačem ova trka je nezaobilazna stanica bar jednom u trkačkoj karijeri.
Osobno smatram srećom kaj mi je riknuo sat već nakon 2km pa vas nisam gnjavio sa statistikom i prolazima, to ču ostaviti za drugu godinu kad se ide na rezu 😉 , a staza sama po sebi ima tu moć da vas rasporedi kamo pripadate tijekom trke.
HR ekipa na utrci:
seniorke/vetaranke:
Maja Marukić 1:55:49 (AK Sljeme) 5. mjesto ukupno kod žena
seniori/veterani:
Štanfel Matjaž 1:42:54 (AK Koprivnica)
Sobota Dragan 1:48:01 (AK Sljeme)
Škrlec Tomislav 1:48:50 (AK Sljeme)
Gračan Vedran 1:56:39 (ind.)
Turk Tomislav 2:09:19 (ind.)
Rinkovac Alan 2:10:36 (BBK Asi)
Kelemen Tomislav 2:24:11 (BBK Asi)
Bernat Robert 2:41:15 (AK Sljeme)
DNF-limit 1:30 na kontroli, neki stisnuli do vrha neki do kud je išlo
Svaki put se začudim kad na početku „programa“ izgovaram četrnaesti, petnaesti, šesnaesti i ove godine sedamnaesti Sljemenski maraton Kuda idu divlje svinje… Moj prvi trail iz 2000. godine, a ujedno i prvi trail u Hrvata, a i šire. I ne samo prvi trail, nego jedina, baš jedina utrka na kojoj sam nastupio te godine, ni kros liga, ama baš ništa!
Atmosfera na vrhu na viši je nivo prešla prije koju godinu kad je Garmin počeo dijeliti satove na tomboli, što većinu ljudi stimulira na ostanak do proglašenja pa se Sljeme pretvara u cjelodnevni trkački tulum. Prije dvije godine prvi put smo „instalirali“ i dernek koji sada već treću godinu traje do mraka, a novu razinu predstavlja angažiranje benda.
Ove godine poklopila se i najzanimljivija utrka štafeta do sada. Možda je prijašnjih sezona bilo i bržih trojki, ali ovoga puta prve su tri došle unutar minute, a vrlo brzo stigla je i četvrta. Zapravo, koliko je bilo napeto znaju samo izravni sudionici zadnje dionice, zbog čega čovjek požali što nemamo direktno praćenje i ekran s točkicama na cilju, tako da svi izravno mogu pratiti zbivanja na stazi.
No, zašto uopće ovo pišem? Ovaj put to nije zbog Vece, Nikice i ostalih nevjerojatnih likova, nego zbog onih još nevjerojatnijih. Na primjer, Josip Bek koji sa 65 godina trči ovaj ubitačni maraton po velikoj vrućini ispod 5 sati! I finišira 24. od 84 startera!!! Kao i svi oni 60+ koji su ovo završili: Juraj Evačić i Škot Scott Mcivor te Safet koji spada u 70+ kategoriju.
Ali ni to nije sve 🙂 Apsolutno uživam u činjenici i povlastici što su neki ljudi ovaj maraton odabrali za svoju nezaobilaznu stanicu. Pokojni Zdenko Svetina imao je prvih 11 i siguran sam da bi i on danas brojao svih 17 da netko prerano nije odlučio drugačije. Mladen Stojević ima ih ukupno 15, od toga 14 u nizu između 2002. i 2015., na žalost, ove godine ga nije bilo. Dragoljubu Tomiću je 2003. godine ovo bio prvi maraton u životu, i to u dobi od 50 godina!!! Ovaj u nedjelju bio mu je trinaesti na Sljemenu, a namjestio je i da to ujedno bude njegov pedeseti!!!
Kao što rekoh gore, to su ljudi koji bi trebali biti na naslovnicama i na televiziji, a ne da glavna vijest budu pripadnici organiziranog kriminala koji se izmjenjuju na vlasti i što je Calvin Harris odgovorio Taylor Swift na Twitteru…
A šećer, naravno, dolazi na kraju. Rijetko što mi može izmamiti suze, a ovaj čovjek spada u tu kategoriju. Stjepan Puh, rođen 1937. godine, da, tisuću devetsto trideset i sedme!!! Jedina osoba koja ima svih sedamnaest maratona i svakome tko ima imalo udjela u organizaciji, kao i svim maratoncima, najveća je čast što Štef ne propušta ovu utrku. Ali od pustih brojki još više fascinira način na koji on to čini, uvijek sa smiješkom, bez obzira koliko mu je teško, izgleda kao da je s lakoćom.
Unedjelju starta 17. Garmin Sljemenski maraton, najteža i najmasovnija planinska trka u Hrvatskoj.
Po prvi put će broj učesnika u glavnoj trci programa na 42 kilometra preći brojku sto, obzirom da je prijavljeno 120 trkača, od čega sigurnih 107 (s plaćenom startninom). Osim iz statističke, trka će biti zanimljiva i iz natjecateljske perspektive: glavni favorit trke je Nikola Špoljar, pobjednik iz 2014., rekorder staze i dvostruki državni prvak u planinskom trčanju na duge staze; tu su i dva ovogodišnja učesnika svjetskog prvenstva u istoj disciplini i hrvatski reprezentativci Nikica Smolić (pobjednik 2015) i Ante Živković, te bivši rekorder staze i dvostruki pobjednik Renato Pomahač (2011 i 2013); u trci su još dva stara pobjednika Darko Žalac (2001) i Valjevčanin Saša Antić (2008).
Međutim, svi oni, osim Nikole Špoljara, će se boriti i protiv Veronike Jurišić, koja je čak dva puta uspjela pobijediti sve muškarce u trci (2010 i 2015), a svaki put je bila na „muškom postolju“. Osim toga, Veronika ganja i svoju desetu žensku pobjedu na Sljemenskom maratonu, i to devetu za redom, što je svojevrstan kuriozitet i u svijetskim okvirima (trenutni svjetski aktualni neprekinuti niz pobjeda drži Anke Rohwer koja već 10 godina za redom pobjeđuje na lokalnom maratonu Ostrohe Heide). Osim toga, Veronika si je ovogodišnji raspored trka posložila tako da na Sljemenu trči svoj jubilarni stoti maraton!
No, i ženska konkurencija je odlična, u trci su još dvije državne prvakinje i hrvatske reprezentativke u planinskom trčanju na duge staze – Maja Marukić (2015, Podbrdo) i Ingrid Nikolesić (2014, Zermatt). Od 105 trkača na startnoj listi su 22 žene, vrlo neuobičajeno. Od toga je njih 15 iz Hrvatske, dok je npr Plitvički maraton ove godine trčalo samo 9 domaćih maratonki.
I ukupan broj učesnika je rekordan – 480, što je za 40 više nego u prošloj, isto tako rekordnoj godini. Naravno, rekordan je i broj učesnika na kraćoj stazi od 14km, gdje se na startnoj listi, što solo, a što u tročlanim štafetama, nalazi ukupno 375 trkača! U trci ćemo imati predstavnika iz 12 različitih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bosna, Mađarska, Izrael, Rumunjska, Slovačka, Njemačka, Turska, Australija i USA), tako da bez nekog preuveličavanja možemo zaključiti da je Sljemenski maraton izašao iz lokalnih okvira. Sve u svemu, očekuje nas jedna prava i uzbudljiva masovka na Zagrebačkoj gori, a šlag na tortu će doći pred kraj trke, kad će vas u ciljnom prostoru zabavljati bend Yellow Submarine.
Mala foto priča o povijesti Sljemenskih maratona kroz majice i medalje:
Na Ivančici je ove subote održano ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju za 2016. godinu, 10 godina nakon što je na istoj stazi održano i ono povijesno prvo. Međutim, i ovo prvenstvo je na neki način povijesno, iz razloga što je bilo najmasovnije do sada (166 učesnika) i s najvišim brojem ekipa u plasmanu (13 muških i 8 ženskih). Malo je nedostajalo da postane i najmasovnija planinska trka ikada održana u zemlji, obzirom da je prošlogodišnja Boroša imala 167 finišera. Na taj način se Ivančica vratila na stazu stare slave, kada je tijekom 90-ih i u prvim godinama ovog stoljeća bila naša najjača i najmasovnija trka tog tipa.
U proteklih 10 godina održavanja ekipnih planinskih prvenstava 16 klubova je stajalo na jednoj od pobjedničkih stepenica, a statistika je sljedeća (u zagradama je popis prvih – drugih – trećih pozicija):
1. AK Sljeme 19 titula (7 – 7 – 5)
2. AK Svetice 7 titula (2 – 4 – 1), uračunato i nasljeđe od Zagreb-Ulixa i Aviokarata
3. AK Varaždin 6 titula (1 – 2 – 3), uračunato nasljeđe od Slobode
4. AK Agram 5 titula (5 – 0 – 0)
5. AK Solin 4 titule (2 – 2 – 0)
6-7. AK Rudolf Perešin 2 titule (1 – 1 – 0)
6-7. MK Hrvatski sokol 2 titula (1 – 1 – 0)
8. AK Žumberak 2 titule (0 – 2 – 0)
9-11. AK KA-tim 2 titule (0 – 0 – 2)
9-11. AK Maksimir 2 titule (0 – 0 – 2), uračunato nasljeđe od Veterana
9-11. AK Stubica 2 titule (0 – 0 – 2)
12-16. AK Koprivnica 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Jastreb 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Borik 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Marjan 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Slavonija-Žito 1 titula (0 – 0 – 1)
Atletski klub SLJEME je i ove godine bio najuspješniji, osvojivši oba prva mjesta, u muškoj i ženskoj konkurenciji, te na taj način obranio oba državna naslova koja je osvojio na lanjskom prvenstvu na Promini. Ujedno je ponovio uspjeh AK Agram, koji je isto tako 2012. osvojio, a 2013. obranio obje titule.
Dominacija naših trkača je ove godine bila apsolutna, a u prilog tome idu podaci da su npr naše sve 4 cure bile u top deset, dok je naših čak 9 najboljih muškaraca na kraju završilo u top dvadeset, uz pojedinačne pobjede Veronike Jurišić i Nikole Špoljara. I naša druga muška ekipa (Sobota, Andrijašević, Škrlec) u trci bi osvojila drugo mjesto, pa čak i treća (Smolić, Pomahač, Androić) bi na kraju bila peta, kad bi zatrebalo. A još jedna vrlo jaka nije uopće ni došla na prvenstvo (Sušić, Vrebac, Murat), koja bi se glatko borila za prvo mjesto! Ovako je čast ekipnih prvaka pripala trojki Špoljar, Radanac i Vojvodić. Nikoli Špoljaru je to osma državna titula, Dejanu Radancu šesta, a Mići Vojvodiću deveta. Ispočetka je izgledalo da će nam najveći protivnici biti dečki iz Svetica (Mikulić i Sušilović), ali su slabo odradili drugu polovicu, tako da smo na kraju vrlo uvjerljivo (preko 10 minuta) slavili ispred Rudolfa Perišina (Dinjar, Škvorc, Grabrovečki). Treće mjesto za dečke iz Varaždina, čije boje je branio i legendarni Josip Lacković, član varaždinske ekipe koja je prije 10 godina osvojila i onu povijesnu prvu titulu s ove staze (skupa s Nedeljkom Ravićem, Sinišom Kovačem i Krešimirom Horvatom, kada su se još uvijek računala četvorica).
Naše cure (Jurišić, Marukić, Nikolesić, Škec) su imale dobre protivnice u curama iz Svetica (posebno Stepan i Tomaš), ali su na kraju slavile sa skoro 4 minute razlike, dok je treće mjesto pripalo Varaždinkama sa zaostatkom od 20 minuta. AK Varaždin je tako s dva treća mjesta bio drugi najuspješniji klub prvenstva. Veroniki Jurišić je to bila ukupno 44. titula (od čega 16. zlatnih), što je sasvim sigurno hrvatski rekord po broju odličja s atletskih državnih prvenstava, dok je Maji Marukić peto, a Ingrid Nikolesić 15. odličje. I ovdje nam je nedostajala jedna dobra ekipa koja bi se isto tako bez problema borila za sami vrh (npr. sestre Šustić s Antonijom Orlić)!
Osim ekipnih i pojedinačnih, imali smo dosta pobjeda i u starosnim kategorijama:
– seniori: Nikola Špoljar
– M35: Mićo Vojvodić
– M45: Ivan Androić Caballero
– M50: Neven Andrijašević
– M55: Nikola Smolić
– Ž35: Veronika Jurišić
– Ž45: Lidija Škec
Par riječi i o stazi. Iako je prosječan nagib (6,4%) vrlo nizak i prilično daleko od gabarita planinskog trčanja (9-11%), iako ni na jednom dijelu čak nema taj uvjet (jer po istoj stazi na vrh vozi i bus, a nebi mogao na 10%), iako ima čak 5km asfalta, velika vrućina je ovog puta učinila svoje i od relativno pitome i trkačke staze napravila pravi planinski hard-core, tako da su na kraju bolje prošli specijalisti za uzbrdice, dok brzi ravničari nisu iskoristili relativno položen teren.
Organizator trke je bio lokalni Trkački klub Ivančica, koji je vrlo korektno i bez organizacijskih propusta, te s vidljivom dozom entuzijazma pošteno odradio svoj posao. Tako smo ove godine, uz Borošu i Ivančicu, dočekali malu renesansu planinskog trčanja u Hrvatskoj, koje već neko vrijeme pogađa kriza, i nadajmo se da su pred ovom disciplinom opet svijetli dani (poput ovog), jer ova zemlja ima jako puno iznimno lijepih planina, kao stvorenih za trčanje po njima.
U slovenskom dijelu Julijskih Alpa u subotu 18.06. je održano 13. Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze. Startalo se i završavalo u malom mjestu Podbrdo, u okviru tradicionalne trke GM4O (Gorski maraton 4 občin), koja je pak od nedavno dio Trail Running Festivala.
Po treći put je nastupila i reprezentacija Hrvatske, u kompletnom sastavu, što znači s dovoljnim brojem trkača za ekipni plasman. Na dosadašnjim prvenstvima smo postizali sljedeće rezultate:
2011 (Podbrdo, SLO): muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasman: Veronika Jurišić (19), Ingrid Nikolesić (25), Senka Senković (44), Lovelos Slovinac (39), Marko Sobota (90), Renato Pomahač (119).
2015 (Zermatt, SUI): ženska ekipa 5. Mjesto. Pojedinačni plasmani: Nikolina Šustić (18), Veronika Jurišić (21), Antonija Orlić (39), Ingrid Nikolesić (41), Lovelos Slovinac (35), Nikola Špoljar (39).
Ove godine: muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasmani: Veronika Jurišić (25), Maja Marukić (37), Antonija Orlić (40), Nikica Smolić (53), Igor Goričanec (57), Ante Živković (60), Krešimir Balaško (69).
Glavna karakteristika ovog prvenstva je izuzetno teška staza s maksimalno strmin i dugačkim usponima (ukupno 2800m), ali isto tako i nizbrdicama, što u zbroju daje zavidnih 5600 metara visinske razlike. Za tu priliku je organizator na teškoj, ali vrlo atraktivnoj stazi, postavio čak 18 okrepnih stanica. Koliko je zahtjevna trka bila možda najbolje govore pobjednički rezultati, Rambaldinija u muškoj konkurenciji 3:44, te Conway u ženskoj 4:29!! Možda pravu sliku daje usporedba Veronikinog rezultata (4:59) na ovom prvenstvu i njezinim uobičajenim rezultatima na Sljemenskom maratonu (ispod 3:30), za koji svi kažu da je paklen!
Naši reprezentativci su bili dobro zatečeni ovakvom stazom, unatoč upozorenjima da se još nisu sretali s nečim sličnim, ali su se svi dobro borili, završili tešku trku i dobro predstavljali našu zemlju u konkurenciji 25 svjetskih zemalja. Osim standardno dobre Veronike, kojoj ipak ne odgovaraju ovako izuzetno strme nizbrdice, najbolji u našoj ekipi je bio, pomalo iznenađujuće, naš najstariji član Nikica Smolić s rezultatom 4:45:14. Osim u našem timu, Nikica je bio i daleko najstariji učesnik prvenstva (rođen 1961), pet godina stariji od sljedećeg najstarijeg, danskog trkača Rasmusena (kojeg je, btw dobio). Osim toga, mislim da je Nikica ovim nastupom postao najstariji hrvatski atletski reprezentativac u svim disciplinama, a nebi bilo nikakvo čudo da to isto vrijedi i za ostale sportove.
Treba reći da su žensku reprezentaciju činile isključivo Sljemenašice (Veronika, Maja, Antonija), obzirom da su na izbornoj trci na Krndiji osvojile prva tri mjesta. Kod muškaraca je Samo Nikica iz Sljemena, dok su Igor Goričanec iz AK Varaždina, Ante Živković iz AK Dubrovnika, te Krešimir Balaško iz AK Svetice, također 4 prvoplasirana s izborne trke.
Rezultati muškaraca: 1. Alessandro Rambaldini, ITA – 3:44:52
2. Marco De Gasperi, ITA – 3:46:12
3. Mitja Kosovelj, SLO – 3:46:33
53. Nikica Smolić, CRO – 4:45:14
57. Igor Goričanec, CRO – 4:49:02
60. Ante Živković, CRO – 5:02:57
69. Krešimir Balaško, CRO – 6:13:52
Veliki uspjeh naših članica na Passatore-u, najvećem ultraškom spektaklu u Europi, na kojem je ove godine nastupilo više od 2000 trkača. Već se puno puta dogodilo da na našim lokalnim trkama Sljemenašice zauzmu sva tri prva mjesta, nekoliko puta čak i na državnim prvenstvima (maraton, planinsko trčanje na duge staze, 100km), ali ovo je prvi put da su to napravile na renomiranom međunarodnom natjecanju najvišeg ranga.
I to na kakav način! Osim što je u krajnje otežavajućim okolnostima (temperatura preko 30°C) Nikolina pobijedila i ostvarila drugo najbolje vrijeme u 44-godišnjoj povijesti ove trke i trenutno najbolji rezultat u svijetu, i ostale naše cure su u potpunosti briljirale, a to će vam uskoro pokazati statistika:
Nikolina je prva žena koja je upala i na muško postolje, do sada je najbolji plasman jedne žene bio, gle čuda – isto tako Nikolinin od lani, kada je osvojila 7. mjesto. Žene su u ove 44 godine vrlo rijetko ulazile u top 10 ukupnog poretka, samo dva sedma i dva osma mjesta. I Veronika je ove godine također ušla u top10 (8. mjesto), što je isto prvi put u povijesti da su dvije žene među 10 najboljih, isto tako po prvi put da jedna žena plasmanom u top 10 nije pobijedila žensku trku! Koliko su bile dobre, govori i podatak da su u drugom dijelu trke imale ukupno drugo i četvrto vrijeme, uključujući i muškarce!
Veronika je npr, imala od prijevoja u mjestu Colla di Casaglia, na 48. kilometru (najviša točka trke) pa do cilja ukupno drugo vrijeme (3:56:36), samo je pobjednik Giorgio Calcaterra bio brži (3:32:54). Ali ni tu nije kraj njezinoj nevjerojatnoj trci, Veronika je od prijevoja na 48km pa do cilja jedina od svih učesnika imala negativ split, tj. drugi dio brži za 4:14 (4:00:50 – 3:56:36), iako je taj segment duži za 4km?! Primjerice, pobjednik Calcaterra je drugi dio bio sporiji za 7 i pol minuta (3:25:20 – 3:32:54), drugoplasirani Ferrari za 20 min (3:37:59 – 3:57:00), pobjednica Nikolina za 16 min (3:42:11 – 3:58:28), itd. Ali to nije ništa čudno, jer slijedi još jedan nevjerojatan podatak, a to je da je Veronika u svih svojih 7 stotki koje je istrčala u karijeri išla brže drugi dio trke!
No, što je najbolje od svega, priča ne završava s Nikolinom i Vecom, jer su i Antonija i Paula također otrčale fenomenalne trke. Tonka je prošla prijevoj na 4:19:00, a drugi dio za 4:35:44, i s obzirom na razliku u dužini, također drugu polovicu trke išla brže od prve, a od prve kontrole na 32. kilometru, kada je zauzimala 67. poziciju, do kraja je prestigla 37 trkača i zauzela 30. mjesto, što bi joj npr u čak 19 puta na ovoj trci donijelo žensku pobjedu. Ovog puta dostatno samo za treće mjesto u ženskoj konkurenciji. Paula isto tako, na prijevoju 4:47:02, a onaj duži ostatak 5:05:58, što također govori o osjetno bržoj drugoj polovici, što se još bolje vidi kroz plasman. Ona je od 32. kilometra, kada je bila na 206. poziciji, do kraja prestigla 130 trkača ukupno, i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji!
Šećer na kraju sljemenaške bajke u Apeninima je lupio i naš jedini muški predstavnik u trci, Zoran Kurdija na svojoj prvoj cestovnoj stotki. On je pak sa 322. mjesta na trećini trke dospio na kraju na 172. poziciju, prestigavši na taj način točno 150 ultraša. Kad se sve broji, Sljemenaši su, svi do jednog, u taktičkom pogledu otrčali fantastičnu trku, i nakon prvog brda u mjestu Borgo San Lorenzo, na 32. kilometru, gdje je bila postavljena prva vremenska kontrola, do cilja osvojili čak 350 pozicija, pri tom ne izgubivši ni jednu!
Posljedice te trke su da od nedjelje Hrvatska (tj. AK Sljeme) ima na svjetskoj rang listi dvije vodeće atletičarke u disciplini 100km, što naravno, nema ni jedan drugi atletski klub u zemlji u svim ostalim disciplinama zajedno. Trenutni poredak u svijetu, nakon što je održano 35 stotki s valjanim licencama za priznavanje rezultata:
Sad kad smo već debelo ugazili u Zimsku ligu ide osvrt na Ljetnu. Manjak vremena i višak obaveza i taj čas prođe dva-tri mjeseca, a pošto nisam htio da mi to AI sklepa odužilo se.
Nema veze, imat ćete malo zanimacije u ovim kišnim danima. Za početak par tehnikalija. Bikču smo pohodili od 21.05. do 20.08. s jednom mini pauzom tamo krajem srpnja radi godišnjih odmora. Velika promjena u odnosu na sve dosadašnje sezone je da smo išli srijedom umjesto četvrtkom. Možda dobra, možda manje dobra odluka, vidjet ćemo šta kažu brojčice. Trinaest kola, 278 sudionika, prosjek po kolu 84. Prosjek je mrvu bolji nego lani, ali ovih 278 je najmanje još od tamo 2011. godine. Sad je li to od srijede ili općenito od hiperinflacije utrka tko zna. Nadalje, boysa 212, girlsa 66, to je omjer 76%-24% i tu se možda krije razlog manje brojke sudionika. Žene su prestale dolaziti! Od uobičajenih 120-130 žena po sezoni, ove i prošle smo pali na 66 i 74. Žene gdje ste?
Friških i kišnih prvih par kola i onda standardna vrućina i prašina do kraja sezone. Ove godine počašćeni dolaskom možda dvojice najboljih trail trkača u Hrvata. Josip Meštrić u 10. kolu i Nikola Špoljar u 9. Kolu, šteta što se nisu našli isto kolo. Inače Nikola je čest gost i skupio je 26 dolazaka kroz zadnjih 14 godina, upisao 23 pobjede, drži drugo najbolje vrijeme u povijesti, a ovosezonskih 26:44 mu je četvrti najbolji rez i najbolji rezultat ove sezone overall. Kad već spominjemo najbolje reze moramo spomenuti i Teu Faber. Ona se ove sezone prvi put odvažila službeno potegnuti do gore (siguran sam da je neslužbeno nebrojeno puta jurila Bikču) i fino se smjestila na šesto mjesto svih vremena sa 30:43 što je naj reza zadnjih 5-6 sezona! Čestitke najbržima ove godine! Osim brzih imamo i uporne, pa je tako Damir Ćurić ove godine kao 20. član upao u društvo TOP100 dolazaka. I to je postignuće vrijedno spomena! Osim upornih imamo i one koji su se pojavili prvi put! Debitanata ove sezone 57, najbrži gorespomenuti Meštrić. Ponadao sam se da je možda on najbrži debitant ikada, ali ipak je jedan drugi Nikola, Mikulić, bog i batina Bikče koji uz rekord staze drži i debitantski rekord. Eto, nikad nisam o tome razmišljao do sada, zanimljiva stvar. Kad sam se opet dotakao rekorda, pratili smo i sve druge trkače u borbi sa svojim najboljim vremenima i nastupima, pa tako ste 140 puta rušili osobne rekorde ove sezone. Znači u prosjeku 10-ak po kolu. Čestitke svima na tim ostvarenjima. Odužio sam ovaj uvod. Mislio sam da se neću ničega sjećati od ljeta ali nadošlo je 🙂
Idu poredci.
MUŠKA KONKURENCIJA
Muškići su zadnjih sezona baš raspoloženi, uvijek šaroliko i brzo društvo! Vrlo slična situacija kao zadnje dvije godine, 13 kola i čak osam različitih pobjednika! Najviše ih je pokupio Renato Dasović, četiri, ali nije skupio potrebnih sedam kola da bi bio u poziciji napasti vrh poretka.
Pobjednik lige je Milan Zorić (452.07). Danas friški tata, sva kola, dvije pobjede, pet drugih pozicija i u svojoj prvoj pravoj sezoni premoćno, zasluženo odnosi svoj prvi pehar sa Puntje! Luka Ištuk (445.41) srebro! Kako je prošle sezone propustio par kola i time izgubio drugo mjesto, ove sezone redovit i brz. Dvije pobjede i dva rušenja ionako jakog osobnog rekorda donose mu drugo uzastopno postolje! Ja, Goran Đogolović (425.05) bronca! Kako? Ne znam ni sam! Redovit i sa ipak malo boljom sezonom nego prošle godine. Treće uzastopno, ukupno peto postolje. Time sam zadovoljan. Ostatak poretka niže u tekstu. Dobra sezona za muške. Ako usporedimo s prošlom dosta jače se moralo ići za top10. Lani se za deseto mjesto trebalo skupiti 311 bodova, ove puno jačih 356, a sa 311 bi bili tek 24. u poretku. Čestitke svima na postignućima!
ŽENSKA KONKURENCIJA
I ovdje kao i kod muških slična situacija kao lani, opet dva imena kroz cijelu sezonu i jedno kolo Tea. Razlika je u pozicijama. Bez propuštenog kola, osam pobjeda i prva pobjeda za Ivanu Širić (419.51). Srebro Marisa Cortright (416.70), četiri pobjede, tri druga mjesta i naganjanje cijelo ljeto. Treća godina njihovih nadmudrivanja! Nakon dvije Marisine pobjede došao je red na Ivanu. Kako će biti iduću? Vidjet ćemo! Matea Grabovica (381.85) brončana! Prva sezona sa potrebnim kolima i lijepi uspjeh za Mateu. Inače sve tri reprezentativke na svjetskom u trailu ove godine u Španjolskoj. Čestitke na uspjesima i na ligi i na prvenstvu! Ostatak poretka malo niže!
Opet slična situacija kao kod muških! Manji broj sudionica, ali to nije značilo da je lakše ući u top10. Lanjski 210 bodova ove godine bi bilo tek 15. pozicija, a za top10 je trebalo dosta jakih 254 boda.
Sve u svemu lijepo se trčalo ove godine! Uporni su i dalje uporni, na vrhu po broju dolazaka je žestoka borba Paver-Blažanin 227-217. Moramo reći da je Ante svih 217 odradio cijelom dužinom, dok Željko zadnjih godina malo kombinira s Njivicama. Kako god, broje se dolasci i to ćemo pratiti, izgleda još dugo, jer nijedan ne pokazuje znakove posustajanja. Momci, inspiracija ste! Ako po ničemu, onda je po broju sudionika sa svim ovosezonskim kolima, ova sezona rekordna! Čak njih 16 je skupilo sve dolaske. 13 muških i 3 žene. Velika stvar!
Renato Dasović (371.21) 7. Katarina Bekavac (324.01)
Goran Grdenić (366.35) 8. Suzana Bokulić (297.73)
Marko Prka (357.76) 9. Suzana Lučić (262.48)
Sanjin Rušnov (356.53) 10. Mateja Krezić (254.61)
Njivice
57 Njivičara je prodefiliralo kroz sezonu. 38 muških i samo 19 žena. Tu je najveći pad zainteresiranih, žene više ne vole Njivice. Možda se nagodinu preokrene trend. Muškarci su zato na razini, čak i malo više nego lani i jako dobra i zanimljiva sezona je iza njih. Puno ih je išlo redovito i brzo i dobro su se pokefali za postolje i ulazak u top10. Dvojica sa svim kolima i još troje sa samo jednim izostankom.
Pobjedu kod muškaraca je odnio Slavko Parlov (410.49) Drugu uzastopnu! Zanimljivo je da se, isto kao i lani, pojavio tek od trećeg kola i onda bio redovit do kraja. Malo da pusti konkurenciji i onda izdominira sezonu. Dino Priselac (399.43) srebrni! Prvo pojavljivanje na Njivama, dvije pobjede u uvodna dva kola i lijepi PB 16:58 za prvu sezonu! Brončani Miroslav Đerić (387.15) 12 Njiva i jedna cijela Bikča, tri rušenja osobnog i prvi puta na postolju! Čestitke trojcu na postolju! Uz njih je i ostatak društva dobro išao, čak osmorica sa 300+ bodova, zanimljiva muška sezona. Poredak niže.
Kao što napisah gore, jako slaba ženska sezona. Samo 19 natjecateljica, od toga samo četiri sa više od dva kola. Ali šta je tu je, koga nema bez njega se može. To ne umanjuje trud onih koji su bili, pa tako pobjedu odnosi Silvia Roberta Zaplatić (325.71) Nakon prošlogodišnjeg srebra ove godine na najvišoj stepenici! Napredak i u rezama, prvi puta ispod 19 min. Srebro Kristina Tomurad (236.36) Ona je došla na prvo kolo i ostala do kraja, 12 kola i lijepa nagrada za trud! Bronca Iris Marušić (230.93) Obrana prošlogodišnje pozicije! Najstarija na svim ovogodišnjim postoljima, osam dolazaka i dokaz da se upornost isplati! Čestitke svim laureatima!
Slavko Parlov (410.97) 1. Silvia Roberta Zaplatić (325.71)
Mile Skelin (310.52) 8. Maja Silov Tovernić (62.96)
Dragan Janković (270.18) 9. Marcela Radoš (42.91)
Toni Bilić (261.66) 10. Nataša Bahat (37.28)
Volimo Njivičare, prvi se spuste nazad i žrtvuju se u potoku da bi donesli cugu za sebe, a onda i za ostale koji se spuste malo kasnije. To je to! Zaključak je da kvantiteta možda pati, ali kvaliteta je tu, dobro se trči, dobra kola smo imali, dobre borbe vidjeli!
Sad vidim da sam i prošle godine dosta kasno napisao osvrt, a ove sam zakasnio još mjesec i pol više tako da isprike.
Idu još zahvale svima u organizaciji, pogotovo Kikiju i njegovom prekrasnom rukopisu! Ako smo nekad nešto i fulali to je zbog njega 🙂
Za sami kraj proglašenje! Organizirajte se doći po nagrade jer ih ne čuvamo i ne šaljemo poštom.
Proglašenje će se održati u subotu (6.12.) oko podneva u prostorijama AK Sljeme. Poludugački trening kreće u 9:00, do pol podneva smo nazad, ako vam je teško čekati možete doći i na trening. Ugl. od podneva mala zakuska i proglašenje. Prostorije su Caffe bar Time – lokacija
Nagrade će dobiti prvih 10 u muškoj i ženskoj konkurenciji na dugoj stazi do Puntijarke, te po prvih 5 na kraćoj stazi do Njivica. Link na rezultate – Puntijarka liga – Rezultati
U nedjelju, 26.10.2025. starta kultna zagrebačka zimska liga Lagvić, dvadesetčetvrtu zimu za redom!
Start svih kola je u nedjelju u 10:00, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: Cesta i Mrcina. Dužina cestovne trke je 9,2 kilometra, a Mrcine 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib Ceste iznosi 7,5%, a planinske staze na Mrcini čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku Poučne staze Miroslavec (342 m n/v), a cilj ispred Vidikovca, na najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 12 kola, a u bodovanje ulazi 8 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih osam). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, Pedina kombinacija) i u oba spola i pet prvih pasića 🙂
Termini ove zime su:
kolo 26.10.2025.
kolo 02.11.2025.
kolo 09.11.2025.
kolo 16.11.2025.
kolo 23.11.2025.
kolo 30.11.2025.
kolo 07.12.2025.
kolo 14.12.2025.
kolo 21.12.2025.
kolo 28.12.2025.
kolo 04.01.2026.
kolo 11.01.2026.
kolo 18.01.2026.
Zbog raznih situacija postoji mogućnost promjene termina pojedinih kola, pa s vremenom provjerite.
Na Mrcini mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.
Imamo i kategoriju pasa, isključivo u konkurenciji Mrcine i ona se zove “Čera liga”. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 5 eura. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Tko ne prijavi psa ne može očekivati da će pas biti na ciljnoj listi, simple. Pas i vlasnik moraju skupa doći na cilj, tj. imaju isto vrijeme. Ako pas pobjegne i uđe prije u cilj, dobit će vrijeme (sporog) vlasnika 🙂 Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa (ne dijele se na mužjake i ženke).
Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po 4 nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko četvrtog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.
Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.
Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći.
Kako do starta:
– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac i obrnuto, busevi kreću s Britanca u 8:40 i 9:20 isto tako i s Mihaljevca. U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
– karta
Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)
Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama (Bažulovka, Hapedejka, Put u nebo, Omladinska, Mrcina…)
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija broj 140 Mihaljevac-Sljeme), stanica ispred Tomislavca, pokret na svaki puni sat od 11:00 do 19:00.
Startnina 5 eura, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9:00 do 10:00. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, nagrade, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima, ak bu toplo bude i piva. Kontakti: Žana (098-273-331), Janko (091-503-2734). Jednokratna uplata startnine za cijelu sezonu iznosi 40 eura.
Trkači imaju mogućnost otrčati i virtualno poneko kolo u svom terminu, ako su te nedjelje u to vrijeme zauzeti. Mali pravilnik po tom pitanju: – Može se otrčati samo unaprijed (znači ne nakon održanog kola već prije sljedećeg). – Poslati rezultat i zapis trke (garmin, strava itd) na mail tergatjanko@gmail.com di se vidi staza i tko je trčao (vlasnik profila). – Uplatiti gotovinom 5 eura unaprijed ili poslati skupa sa zapisom potvrdu o uplati (iban HR1223400091110074415) na isti mail.
Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači 2026.
Prošlo je sad već podosta vremena od završetka lige i stvarno kasnim sa sezonskim izvještajem. Budem danas, budem sutra i prođe vrijeme, a ja ni slova napisao! Ali evo ga, dva mjeseca od zadnjeg kola ide tekst.
Na prvi pogled izgleda kao slaba sezona, samo 279 natjecatelja, najmanje još tamo od sezone 2010./2011., ali dobar dio od tih 279 natjecatelja je bio redovit, pa je prosjek od 109 duša po kolu čak i malo veći od cjeloživotnog Lagvić prosjeka. Muškaraca je bilo 175 (63%), žena 104 (37%) i tih 37% je najveći udio žena u sezoni ikada! Eto prvi lijepi podatak koji je naišao. Žene, samo nastavite! Još jedan statistički podatak koji već godinama pratim jest dolaznost na Cestu-Mrcinu. Iako je ukupni prosjek još uvijek na strani Ceste 56-50, to se već godinama smanjuje i svake sezone je Mrcina posjećenija. Ako se pitate kako je onda moguće da Cesta vodi, e pa prvih par sezona nije bilo Mrcine, pa zato. No šta sam htio reći, da, ovo je sezona, prva ikada da je baš na svakom kolu bilo više ljudi na Mrcini nego na Cesti. Zadnjih godina sam to čekao, ali uvijek je bilo jedno kolo kad bi Mrcina kapitulirala. No dobro, to su neke moje tričarije kojima se samo ja veselim.
Sezonu smo započeli tjedan iza Zagrebačkog maraton, 20.10.2024. i pičili do 12.01.2025. Imali smo jednu pauzu za vrijeme održavanja Stareka i 6/12h na Mladosti, skupili novih 12 kola i stali na ukupno 245 Lagvić kola! Od svih tih silnih kola jedan čovjek je bio na 86% njih! Točnije na njih 210, što znači da smo ove sezone imali strašan jubilej, 200. kolo!
Svi znamo tko je taj čovjek, jer je definicija dugovječnosti i upornosti, gospodin Željko Paver! Velike čestitke i dolazili nam još dugo! Klub100 je dobio još tri nova člana, to su Davor Poljanec, Alen Štefanić i Željko Dugić i njima velike čestitke.
Što se tiče rezultata i tu je bilo nekoliko sjajnih ostvarenja. Ante Živković je u 9. kolu na Cesti dojurio za 42:16 što je 6. rezultati svih vremena, čestitke! U istom kolu je i Tea Faber išla jako 45:59 i još malo smanjila svoj zaostatak za rekordom staze. Jaka dva najbolja rezultata na Cesti ove sezone. Mrcinu je 2. kolo prvi puta pohodio Josip Mladiček i završio u vremenu 35:59 što je 5. najbolji rezultat ikada! Da završimo s najboljim vremenima po disciplinama. Ženska Mrcina je uvjerljivo pripala Marisi Cortright 42:24 , nije neko povijesno vrijeme, čak ni njen osobni rekord, ali ostvareno je u zadnjem kolu kad je Mrcina bila zatrpana snijegom, a ona se vraćala nakon ozlijede i iz gušta došla odraditi par kola. Čestitke najbržima ove sezone!
Ajmo vidjeti za šta se dolazilo 12 kola, tko se gdje smjestio u poretku i ima li tu nekih iznenađenja. Tradicionalno krećemo s Mrcinom, muškom Mrcinom, najposjećenijoj disciplini Lagvića.
M R C I N A – muškarci
115 muških je sudjelovalo na Mrcini ove godine, mrvu više nego lani, a poredak gotovo identičan. Šestorica ovosezonskih TOP10 bilo je i prošlosezonskih TOP10. Ali tako je to na Mrcini, kada dođete u određene godine, a vrlo ste aktivni i nije vam tlaka svaku nedjelju verati se po Mrcini onda vam je zagarantiran vrh poretka. Mlađima to često nije po volji, ali šta je tu je, treba se zadovoljiti pobjedom u kolu ili osobnim rekordom i biti uporan, dolaziti 10-ak godina i proboj u TOP10 je vrlo izgledan. Dvije godine izostanka s Lagvića i nakon toga iduće dvije vrlo uvjerljive pobjede. Apsolutni vladar Mrcine, često i Pedine, Nikola Nikica Smolić (726.52) Jubilarna 10. pobjeda na Mrcini. Mogao bi još pisati, ali nema potrebe, sve se zna. Drugo mjesto identično kao prošle sezone Mario Obradović (696.68), još jedna odlična sezona i da nema Nikice Mario bi sada bio na četiri uzastopne pobjede, ovako “samo” dva zlata, dva srebra iz zadnje četiri sezone. Gospodin Zvonko Vida (663.76) je na trećoj poziciji. Jedan od rijetkih koji su trčali i prvu sezonu. Znači od 2002. Zvonko redovito pohađa ligu i drugi je po broju dolazaka na Mrcinu ikada. Zvjezdani trojac je i najstariji u TOP10 na Mrcini i velike čestitke na ostvarenim rezultatima. Ostatak poretka niže u tekstu.
M R C I N A – žene
Mrcina je najveći dobitnik što se tiče udjela žena u poretku i sudjelovanju. Čak 40% natjecatelja su bile žene! Ne moram reći da je to uvjerljivo najviše ikada. Iako se ponavljaju neka imena od prošle sezone, kod žena samo četiri TOP10 od lani. Zanimljivost je da su sve žene u TOP10 Sljemenašice, dobro možda to i nije zanimljivost jer je sljemenska liga, ali za primIjetiti je. Pobjednica je, prvi puta u svojoj karijeri Paula Vrdoljak (655.18) Bila je ona još jednom na postolju prije par godina, ali nikada se nije ozbiljno uhvatila lige i skupila dovoljan broj dolazaka za neki ozbiljniji plasman, do ove sezone! Čestitke! Srebro odnosi Irena Butković (624.46) trostruka uzastopna pobjednica. U četiri sezone imati tri zlata i srebro može se nazvati sjajnom Lagvić karijerom. Nadamo se visokom plasmanu i idućih godina. Prošle sezone je u zadnjem kolu ostala kratka za malo, ali se vratila jača no ikada i ove godine zasluženo uhvatila treće mjesto, Daria Lazić (592.75) Jaki PB u prvom kolu i još četiri nastupa bolja nego prošlosezonski rekord donose joj prvi Lagvić pehar! Čestitke svima!
Idu tri najbrža vremena ove sezone u muškoj i ženskoj konkurenciji, pa ispod TOP10 poredak.
Mrcina, uzbudljiva kao i uvijek! Ove godine raskošno bijela i snježna u više navrata. Zaleđena pa zatrpana snijegom, pravi užitak, ne toliko za rezultat, ali za uživanje u prirodi sigurno. Ove godine čak 12 natjecatelja sa svih 12 dolazaka na Mrcinu! Naravno da ćemo vas sve spomenuti jer i to je uspjeh: Ante Blažanin, Ivana Budimir, Ivica Čajko, Hasan Hrenović, Dona Lazić (pas), Petra Lazić, Zora Lazić (pas), Vlatka Mišura, Renato Pomahač, Marko Špehar i Zvonko Vida. Čestitke na upornosti!
C E S T A – muškarci
Kao što napisah gore, dolaznost na Cestu je u opakom padu već godinama i to se vidi i na muškim natjecateljima. Samo 85 muškića je ove sezone išlo Cestom gore. Ako mislite da je zbog manjeg broja sudionika lakše upasti u TOP10 gadno se varate. Tu vladaju starosjedioci od kojih poneki nikad na Mrcinu nisu stupili, znači pravi iskusni Cestaši koji ne daju svoje pozicije iz vrha tako lako. Slično kao na Mrcini i ovdje su njih 4-5 već godinama u vrhu i sumnjam da će se to promijeniti i u budućnosti. Nakon prošlogodišnjeg drugog mjesta na vrh se opet vratio Alen Štefanić (676.30) i tako postao četverostruki pobjednik Ceste čime se izjednačio na vrhu sa Šikmanom. Mile ima četiri uzastopne pobjede, ali nije ni Alen daleko od takvog pothvata. Srebro Željko Paver (650.56) najdugovječniji Cestaš, jubilarno 10. postolje i rekorder po broju dolazaka. Postolje zatvara Zvonimir Perkušić (635.09) Iako je znao proteklih sezona doći na kolo-dva ove godine je raspalio osam kola i u zadnjem uvjerljivo ugrabio broncu. Čestitke svima!
C E S T A – žene
Kratki uvod da je ženska Cesta uvijek najmanje posjećena, ali za razliku od muškaraca, žene nemaju takav pad dolazaka, one se uvijek drže tu negdje, nekad više nekad manje, ali ni blizu da ih je ove sezone skoro 30 manje nego muških. Ovo želim napisati od trenutka kad se dogodilo, a to je da se ove sezone dogodila povijesna stvar! Nikad do sad, u prijašnje 22 sezone se nije dogodilo da su tri žene išle ispod 50 minuta, uvijek jedna ili dvije! Ove sezone čak četiri! Tea, Mirjana, Lovorka i Veronika, ne ispod 50, već ispod 49 minuta! Ja sam evo ovime oduševljen s time da ima tu još mjesta i za Marisu koja ide jako ispod 50 samo ove sezone nije išla Cestu! Cure, žene, velike čestitke!! Uh, dobro, to sam napokon obznanio pa možemo na laureate. Male korekcije u planu, programu, broju mjesečnih kilometara i boljem planiranju obaveza i putovanja dovele su do velikog dizanja forme i Veronika Jurišić (716.27) premoćno odnosi svoju već 17. pobjedu na Cesti! Od početka sezone drugu poziciju je držala Suzana Lučić (592.65) i lagano to privela kraju za svoje treće Lagvić postolje. Slično kao i Suzana, kroz cijelu sezonu Tajana Živković (585.45) je bila u vrhu i miroljubivo se s njom razračunala za broncu. Samo je razlika što je ovo Tajani prvi Lagvić pehar! Čestitke svima!
Troje najbržih na Cesti ove sezone u obje konkurencije, pa TOP10
Ipak solidno uzbudljiva Cesta, dobrih dvoboja je bilo tijekom sezone, pogotovo između Veronike i Lovorke koje su gurale jedna drugu do sjajnih rezultata. Veca se nakon pet sezona opet spustila ispod 50 minuta, a Lovorka postala tek sedma žena u povijesti ispod 50 minuta. Muški dio je bio raznolik, čak sedam različitih pobjednika u 12 kola i nekoliko dobrih okršaja tokom cijele sezone. Osim brzih bilo je dosta i redovitih, sva kola na Cesti skupilo je sedam natjecatelja, redom: Željko Brkić, Alen Deželić, Tanja Grgić, Paul Kajzer, Kristina Kovačev, Željko Paver i Gordan Putanec. Primjećujete da morate biti redoviti da bi se ubacili u TOP10 poredak. Čestitke svima na rezama i dolascima.
Iduća je Pedina kombinacija. Ove sezone se kao nikad vidjela važnost dobrog planiranja i taktiziranja tokom sezone. Opet je bilo potrebno ići po četiri kola Mrcine i Ceste, plus ostala kola svejedno dolaziti i skupiti dodatnih 20 bodova. Dobar rez je bio moguć i bez svih kola, ali za vrh je trebalo sve.
P E D I N A – muškarci
Jednako kao i Cesta, veliki pad muških natjecatelja, samo 25 u poretku, ali zato vrlo uzbudljivo! Napokon prava zima i dosta snijega na Mrcini odredilo je drugi dio sezone, jer klizava staza znači lošije vrijeme, a lošije vrijeme znači manje bodova. Cesta je manje-više uvijek dobro prohodna pa tu nema problema. Najbolji ove sezone je bio Ivan Murgić (662.11) iako je sedam kola bio samo na Mrcini i tamo napadao postolje, u osmom se prebacio na Cestu i tu je trenutno zacementirao svoju drugu pobjedu na kombi. Druga sezona kombiniranja, dobro taktiziranje, poboljšanje osobnih rekorda na obje discipline i srebro odnosi Damir Grbeši (641.18) Prvi Lagvić pehar za Damira, čestitke! Treći sam bio ja, Goran Đogolović (639.88) Dosta šaranja Cesta/Mrcina bez ikakvog reda i taktike, a ni reze nisu bile na razini, ali nema veze, zadovoljan sam! Ostatak poretka niže u tekstu.
P E D I N A – žene
Ako je muška konkurencija bila koliko toliko zanimljiva i napeta, ženska je bila odlučena već u drugom kolu. Katarina Bekavac (679.96) je odmah spojila Cestu pa Mrcinu, zasjela na vrh i nije se micala od tamo do kraja sezone. Treće uzastopno zlato za Katarinu, to nikome još nije uspjelo. Velike čestitke! Larisa Šoln (543.88) je bila druga. Zanimljivost vezana za Larisu je da je ona davno pohodila Lagvić, još tamo 2008. i onda je nije bilo 15 godina i sad se vratila, preskočila prva dva kola i ostatakom sezone osigurala srebro. Treća godina kombiniranja i prvi puta postolje za Natašu Bahat (529.04) Zadnje dvije godine ostala je kratka za poziciju-dvije i sad se napokon posložilo solidnih 10 kola i bronca za Natku. Čestitke svima!
TOP 10
Ivan Murgić (662.11) 1. Katarina Bekavac (679.96)
Damir Grbeši (641.18) 2. Larisa Šoln (543.88)
Goran Đogolović (639.88) 3. Nataša Bahat (529.04)
Stipe Roguljić (598.07) 4. Tina Fišter (490.03)
Antonio Klarić (589.16) 5. Maja Silov Tovernić (473.05)
Damir Matan (553.78) 6. Martina Paun (432.64)
Davor Tkalčić (537.72) 7. Adrijana Šimić (425.81)
Marijan Vešligaj (521.67) 8. Lena Bahat (359.74)
Milan Zorić (516.08) 9. Emanuela Zorić (356.13)
Sanjin Rušnov (511.87) 10. Ivana Marušić (351.21)
Uvijek govorim da je Pedina najzanimljiviji dio Lagviće, jer jedna-druga disciplina, lijepo-ružno vrijeme, suha-klizava staza, sve utječe na trenutni i konačni poredak. Jedna zanimljivost, žene su Pedu pohodile u većem broju nego lani i uz pad muških natjecatelja došle jako blizu izjednačenju. Naime, od ukupno 44 natjecatelja čak 19 žena je kombiniralo. Nije rekordno velika brojka, ali je rekordno veliki postotak žena, čak 43%. Optimalnih 4+4 imalo je 11 muškaraca i šest žena, a svih 12 kola kombiniralo je šetero natjecatelja: Damir Grbeši (5+7), Antonio Klarić (5+7), Ivan Kovačević (9+3), Ivan Murgić (4+8), Maja Silov Tovernić (5+7) i ja (6+6). Znači ove sezone smo dobacili do 24 natjecatelja koji su skupili sva kola, od toga su dva psa! Rekordno ostvarenje! Čestitke svima! Kad sam već spomenio pse, ide i zadnja disciplina koju nagrađujemo.
Č E R A L I G A
Opet šećer na kraju. Liga naših i vaših četveronožni ljubimaca, već deveta sezona. Zanimljivost da u dosadašnjih osam sezona osam različitih pobjednika, a ni u devetoj nije ništa drukčije. Da ponovimo gradivo, bodujemo samo Mrcinu jer psi po Cesti na kojoj je promet otvoren nije baš neka ideja. Naravno, ako netko uzme psa sa sobom po Cesti upisat ćemo ga i biti će u poretku Ceste, čak i Pedine kombe, ali nagrađujemo samo Mrcinu. Ove sezone smo proširili krug nagrađenih. Kako redovito i u velikom broju dolazite red je to nagraditi, tako ovosezonskih TOP10 dobiva svoje peharčiće.
Znači, deveta sezona, deveta pobjednica. Nora Vrdoljak (595.95) Ona i Paula su se malo zagrijale prošlu sezonu i odlučile ovu rasturiti. Skupile 10 nastupa, ostvarile i najbolje vrijeme sezone i zasluženo zasjele na pseći tron! Na drugom mjestu njihove frendice Harley Smojver (517.79) i Irena. Harley je inače poznata kao apsolutna rekorderka Mrcine i u svoje zlatno doba znala je dovući Irenu ispod 39 minuta. Iako im je ovo već osma sezona, tek drugo Lagvić postolje, jer rijetko kad su bile redovite kao ove sezone. Postolje zatvara prošlogodišnji viceprvak Dante Dorotić (512.20) Domagoj i Dante redovito dolaze, krenu malo ranije i evo već druga sezona za redom na postolju. Čestitke vlasnicima i psima. Prošlih godina smo nagrađivali prvih pet, pa sam napisao ponešto o svakome, ali sad smo proširili krug dobitnika, pa opisnih samo tri. Makar je dalje u poretku bilo super zanimljivih, obiteljskih dvoboja i okršaja.
TOP 10
Nora Vrdoljak (595.95)
Harley Smojver (517.79)
Dante Dorotić (512.20)
Zora Lazić (474.84)
Dona Lazić (474.84)
Swarti Lazić (474.15)
Ultra Janković (376.98)
Zen Bekavac (358.78)
Elka Paun (238.98)
Berko Tovernić (233.18)
Opet se odužilo, ali kraće ne ide! Liga, sezona i cijela organizacija ne bi bila moguća bez nekih ljudi. Žana je opet skuhala stotine litara čaja i vina, Janko označio neki start, ali dosta i sudjelovao ove godine s Ultrom, naši mjerači vremena i ciljni ljudi Krajcar i Kiki nekad dobro raspoloženi, ali uglavnom ne. Dobri duh svake sljemenske trke, Gucho, sigurno dovezao sve ruksake i stvari koje ste presvlačili gore, a nerijetko i vratio kojeg natjecatelja dolje. Zahvala i svima koji su uskočili tu i tamo pripomoći kad je bilo manjka ljudi. Imali smo i kolo-dva dijeljenja hoodica by PromoArt Studia Dinka Bažulića. Koliko je upita bilo za dukse i hoodice, da ih je bilo i duplo nebi bilo dosta. Posebno hvala svim jubilarcima koji su dofurali kolače povodom svojih postignuća.
Proglašenje svih disciplina je na godišnjoj skupštini Atletskog kluba Sljeme 14. Ožujka 2025. u prostorijama Zagrebačkog atletskog saveza, Savska cesta 137. Skupština počinje u 18:00h, proglašenja su zadnja točka dnevnog reda, pa probajte naići po svoje pehare. Ako ste spriječeni zadužite nekoga da preuzme nagradu za vas, ne čuvamo ih dugo!
Dok smo se – putujući Grčkom – vozili prema Peloponezu, vodičica putovanja ispričala nam je priču poznatu u maratonskim krugovima. Zapravo najpoznatiju! Onu o glasniku Fidipidesu, koji je istrčao od polja Maratona do Atene kako bi javio vijest da su pobijedili Perzijance. Fidipides se nakon toga srušio od umora i dehidriranosti te umro. Priča od koje je (ultra)maratonsko trčanje i krenulo!
Za početak, raščlanimo Fidipidesa. U Grčkoj vjeruju da Fidipidesu to nije bilo pravo ime, već pseudonim. Naime, kroz povijest se njegovo ime zaboravilo, a ovo mu je dano kako bi se dobila simbolika s pothvatom koji je napravio. Ime Fidipides složenica je dviju riječi:
fides – vjera, povjerenje
pes, pedis – stopalo.
Možemo zaključiti da je njegovo ime značilo upravo ono što je radio – čovjek od povjerenja koji je prenosio vijesti od jednog do drugog mjesta. U hrvatskom jeziku, srodne riječi uključuju “peta” (tj. stražnji dio stopala) i “pješak”, koji implicira osobu koja hoda. Često se može čuti i izraz Filipides, koji se smatra iskrivljenim oblikom imena Fidipides zbog brojnih prepisivanja zapisa o tom događaju (Herodot 484. – 425. pr. Kr., Lucian 120. – 180. itd.). Herodot je bio grčki povjesničar i prva osoba koja je pisala o atenskom glasniku po imenu Fidipides koji je sudjelovao u Prvom perzijskom ratu. Lucian je, uz Plutarha, pisac koji je čitao Herodove zapise i pisao svoju (najvjerojatnije iskrivljenu) verziju imena – Filipides.
Dakle, Fidipides (530. – 12. 9. 490. pr. Kr.) je bio središnji lik u priči koja je inspirirala nastajanje maratonske utrke. Priča kaže da je poslan u Spartu da zatraži pomoć kad su se Perzijanci iskrcali kod Maratona. Morao je pretrčati oko 240 km u dva dana, a isto toliko i nazad. Kad je opet došao na Maratonsko polje, Atenjani su već pobijedili Perzijance, pa je sretnu vijest morao prenijeti vlastodršcima u Atenu.
Lucian je zapisao da je Fidipides došao pred cara i rekao:
“Chairete, nikomen” (“Živjeli, mi smo pobjednici’), a zatim se srušio od umora i dehidriranosti te umro. Ovaj je događaj bio inspiracija za dva ultramaratona:
Spartathlon (246 km) utrka od Atene do Sparte, kojom se slavi Fidipidesovo trčanje preko 246 km
Authentic Fidipides Run (492 km) to je utrka koju čini kružno trčanje od Atene do Sparte i natrag.
Paula Vrdoljak, hrvatska predstavnica na Spartatlonu 2023., koji je završila za 29 sati i 32 minute.
Prije nego što je bitka započela, Atenjani su molili Spartance, s obzirom da slove za najbolje ratnike, za pomoć. U tom trenutku Atenjani šalju najbržeg vojnika Fidipida u Spartu, koja je udaljena oko 240 kilometara. S obzirom na to da je u Sparti tada bio vjerski praznik, koji su nazivali Karneja, Spartanci nisu mogli ratovati dok ne bude pun mjesec i poručili su Atenjanima da će im doći pomoći za deset dana. Fidipid je opet morao pretrčati 240 kilometara da bi javio loše vijesti. Dok se vraćao i trčao kroz planine Tegeje, Fidipida je presreo bog Pan, kojega je zanimalo zašto ga Atenjani ne poštuju. Fidipid mu je obećao da će ga, ako im pomogne u bitci s Perzijancima, Atenjani poštovati i klanjati mu se. Tako je i bilo. Bog Pan pojavio se u bitci i pomogao Atenjanima, a protivnike je natjerao da bježe u **panici. Pan je očigledno napravio veliku stvar kad je, prema Herodotvim zapisima, perzijska vojska došla sa 600 brodova i oko 300 000 vojnika u Maratonski zaljev, gdje je bilo oko devet tisuća Atenjana i još oko tisuću vojnika iz susjednog grada Plateje. Poslije bitke, koja je uspješno završila po Atenjane, Pan je dobio pećinu na sjevernoj strani Akropole, gdje su mu svake godine polagane žrtve. Ova pećina pronađena je u arheološkim iskopavanjima s kraja 19. stoljeća.
Postoje dvije teorije o tome kako je Pan pomogao Atenjanina u Prvom perzijskom ratu. Godine 490. pr. n. e. perzijski vojnici neoprezno su probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike, koje je uhvatio panični strah te su oni u paničnom strahu napustili bojište. A prema drugoj inačici, Pan je pomagao Atenjanima svojevoljno kako bi ga štovali.
Maraton se, kao simbolika na bitku i prvu pobjedu u kojoj su Grci pobijedili Perzijance, te početak razvoja demokracije, procvata Atene i pokazivanja da je i najjača sila pobjediva, trči od 1896. godine, kad su osnovane moderne Olimpijske igre. A da simbolika bude veća, i prvi pobjednik je bio Grk – Spiridon Louis. Spiridon je istrčao u vremenu 2 sata 58 minuta i 50 sekundi.
Stadion Spiridon Louis olimpijski je stadion u Ateni, sagrađen 1982. za EP u atletici. Dobio ime po Spiridonu Louisu, čovjeku koji je osvojio prvi moderni maraton Olimpijskim igrama 1896. godine. Ovo je renovirana verzija iz 2002. za potrebe održavanja OI u Ateni 2004.
*Pseudonim (starogrčki ψεῦδο = ‘lažno’, ονυμα = ‘ime’) jest lažno, drugo ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem zatajivanja svog pravog identiteta, kao način da se osoba predstavi u drugom svjetlu ili za razbijanje predrasuda oko podrijetla ili pripadnosti pojedinom spolu.
**FunFact – zbog boga Pana nastao je izraz za „panični strah“ i „panika“.
Tekst pripremila trenerica i povjesničarka kluba Silvia Šimunović
Došlo je vrijeme za godišnji rezime najdraže nam ljetne zanimacije. Ovako na prvu nije izgledala kao neka spektakularna sezona, ali dogodilo se nekoliko zanimljivih situacija i rezultata. O tome ćemo niže u tekstu. Kad se malo prisjetim prošle sezone koja je rekordno dugo trajala i onda već iduća, ova, traje još tjedan dana duže, tako da evo, prvi zanimljivi podatak. Rekordno duga sezona. Trinaest kola, od 16. svibnja do 22. Kolovoza. Termina je bilo i za 15 kola, ali smo odlučili uzeti pauzu za godišnje odmore, pa je ispalo eto 13. Osim prvih par kola cijela sezona je bila užasno vruća, prašnjava i nezgodna. Možda se tu krije razlog vrlo slabe posjećenosti. Ove sezone samo 292 natjecatelja, prosjek 82 duše po kolu, najmanje u zadnjih 11 godina. Muških je bilo 218 (75%), žena 74 (25%) što je također najmanji broj žena od iste te 2011. godine. Možda tu leži razlog slabije posjećenosti, žene ne dolaze!
No dobro! Kako smo prošlu sezonu završili sa rekordnim 200. nastupom Željka Pavera tako smo ove očekivali i neke druge da se pridruže u istim ili sličnim pothvatima. Tako se u devetom kolu Ante Blažanin pridružio tom vrlo ekskluzivnom klubu 200, ali za razliku od Pavera on ima sve nastupe na dugoj stazi do Puntijarke. Velike čestitke! Dobra veselica je bila to kolo i fino smo se zabavili! Još jedan klub, klub 100 dolazaka dobio je ove sezone tri nova člana, Elza Božić, Borislav Simon i ja (Goran Đogolović) i sad smo već na velikih 19 natjecatelja u tom klubu! Čestitke i nama! Ide još malo nabrajanja i čestitki. Ove sezone svih 13 kola ima 13 natjecatelja i po prvi puta čak tri žene, pa red je da ih nabrojimo! Katarina Bekavac, Marisa Cortright , Monika Ojdanić , Ante Blažanin, Željko Glogoški, Damir Grbeši , Hasan Hrenović, Željko Paver, Filip Stipčić, Robert Čigir, Željko Čigir, Vedran Čoti i ja! Možda se pitate zašto to nabrajamo bezveze, svatko može pogledati u statistiku i vidjeti. Pa eto, neki nisu dovoljno brzi da bi bili spomenuti kao pobjednici ili na postolju, a stalno dolaze. Pa evo, velike čestitke!
Možemo se pohvaliti da je svako kolo bilo debitanata, ukupno ove sezone 62 ljudi se prvi put pojavilo na nekoj od ponuđenih staza. Uz taj broj još jedan je zgodno za pratiti, broj osobnih rekorda koje ste tokom sezone srušili. Tu ne računamo ove debitantske, jer tko se pojavi prvi put normalno da je napravio PB. 137 je ovosezonski broj, desetak po kolu. Duplo manje nego prošle godine, ali koga briga, bitno da se ide.
Ajd poretci!
MUŠKA KONKURENCIJA
Skoro pa bi mogao prepisati tekst od prošle sezone. Opet nevjerojatan podatak da se u trinaest kola izmijenilo 10 različitih pobjednika! Identična situacija se dogodila i prošle sezone, ludnica! Osim toga, jednako nevjerojatan podatak da se ovogodišnji pobjednik ne nalazi među imenima pojedinačnih pobjednika. Pogađate, pobjednik je isti kao i lani i sad je to dvostruki uzastopni pobjednik bez ijedne pobjede na nekom od kola! Mind blowing! Taj pobjednik je Filip Stipčić (433.25)! Rekli su mi da ga moram malo pohvaliti, pa ću evo napisati nešto, samo da vidite razmjere tog uspjeha. Fićo je jedan od najboljih i najbržih trkača koji uopće ne trenira! Nisam siguran da ima istrčanih 500 km ove godine, ali to ga ne sprječava da dođe i lagano bude prvi, čudo!! Drugi sam bio ja, Goran Đogolović (426.19). Jedna od lošijih sezona u zadnje vrijeme, nakon 6 godina nisam se spustio ispod 33 minute, starim. Svi dolasci i manjak dolazaka trećeplasiranog me spasio i eto drugog uzastopnog srebra. Postolje zatvara Luka Ištuk (416.95) Tri nedolaska sredinom sezone koštala su ga i bolje pozicije, ali mislim da je zadovoljan sezonom, jakih par zadnjih kola donesla su mu i jednu pobjedu i treće najbolje osobno vrijeme. Čestitke svima na lijepim postignućima. Ostatak poretka niže u tekstu.
Solidna je bila muška sezona, uz gorespomenutih 10 pobjednika, spomenut ćemo i Nikolu Špoljara kao najbržeg ove sezone i trojac Josip Mladiček, Matija Meštrić i Milan Zorić kao 55.-56.-57. natjecatelji koji su se spustili ispod 30 minuta. Čestitke svima!
ŽENSKA KONKURENCIJA
Za razliku od muških 10 pobjednika, kod žena samo dvije kroz cijelu sezonu. Marisa i Ivana su se izmjenjivale u pobjedama do samog kraja. Vrativši se sa Durmitora Ivana propušta par kola, dok Marisa ubacuje u brzinu više i osigurava drugu uzastopnu pobjedu na Bikči. Znači, pobjednica Marisa Cortright (430.64) 13 nastupa, 8 pobjeda, ulazak u TOP10 svih vremena sa 32:02 iz 11. kola i izbijanje na drugu poziciju po broju pobjeda (21) u ženskoj konkurenciji! Druga pozicija Ivana Širić (398.31) 8 nastupa, 5 pobjeda, skidanje osobnog rekorda za skoro dvije i pol minute i drugo uzastopno drugo mjesto. Na treće mjesto se smjestila Katarina Bekavac (349.15), prva prava sezona sa optimalnim brojem kola. Ne samo optimalnim već svih 13 je Kate skupila, upisala četiri rušenja osobnog rekorda i stala na 39:47, preko 3 minute boljim rezom od starog rekorda. Čestitke najboljima, ali i svima ostalima. Poredak 10 najboljih ispod teksta.
Osim tog dvoboja na vrhu koji je podgrijavao cijelu sezonu, općenito je ženska sezona slabija ove godine. Dovoljno je bilo doći 10-ak kola i biti malo ispod 50 minuta i eto vas u poretku prvih 10. Gledajući ovu i prošlu sezonu u obje konkurencije od 20 trkača samo 9 se našlo u nagrađenima obje sezone. 11 novonagrađenih je dobar poticaj i za druge da dođu i upuste se u borbu za sezonski top10. Tu ću posebno spomenuti Ljiljanu Filipović kojoj je ova prva sezona, došla je 12 puta i na kraju završila u poretku završila osma, može se!
Poredak top10 muški i ženski
Filip Stipčić (433.25) 1. Marisa Cortright (430.64)
Ove sezone 66 Njivičara, 30-ak manje nego lani, 34 muška i 32 žene. Dobro se išlo i ove sezone, pa smo to odlučili nagraditi tako što nagrađujemo prvih 10 u obje konkurencije, dosad je uvijek bilo po petero. Možda da ste znali za to prije i za vrijeme sezone bi i više sudionika sudjelovalo. No dobro šta je tu je!
Osim standardnih borbi za pozicije tu i tamo se dogodi da nam dođe neki brutalac provjeriti formu ili se malo ispucati na kratkom brdu. Ove godine pojavila se Tea Faber, nije je bilo tri godine i odjurila do Njivica u rekordnom vremenu 13:49 što je devet sekundi bolje od prijašnjeg rekorda koji je isto bio njen! Dva puta je bila i dva puta je rušila rekorde! Velike čestitke!
Muški dio natjecanja je bio konstantan, pet-šest natjecatelja je bilo redovito i između njih se krojio vrh poretka. Prva dva kola je propustio, ali kad se jednom pojavio nije više izostajao. Pobjednik u svojoj prvoj sezoni Slavko Parlov (413.19), 11 nastupa, 10 pobjeda i zaslužena najviša stepenica na postolju! Drugo mjesto Sanjin Rušnov (396.16) Prošle godine je tri puta bio na dugoj stazi ali se ove skroz prebacio na kraću. Prva dva kola u izostanku Slavka pobijedio, ostatak se držao vrha i za njega srebro! Bronca, Vedran Čoti (380.89) već profesionalni njivičar, četvrta sezona na kratkoj stazi i četvrto postolje, dva puta pobjednik, dva puta brončani. Tu je bilo napeto do zadnjeg kola, samo 1.50 bodova je bila razlika između njega i Miroslava na četvrtoj poziciji. Čestitke muškićima, dobra sezona!
Ženska konkurencija slična kao i duga staza. Dva imena cijelu sezonu u samom vrhu, Lucija malo brža, Silvia malo redovitija. Na kraju pobjednica Lucija Štefanić (352.12), kao i Slavko kod muških, prva sezona i odmah pobjednička. Devet nastupa, sedam pobjeda, zasluženo! Svaka čast! Druga Silvia Roberta Zaplatić (342.22). Prošle godine se malo okušala na Njivama i ove odlučila ići redovito i to se isplatilo. Srebro i poticaj za iduće sezone možda i na dužoj stazi. Bronca za Iris Marušić (240.82), najiskusnija s najviše nastupa od pobjedničke trojke, također prvo postolje u Puntja karijeri. Čestitke svim sudionicima i pobjednicama i pobjednicima. Gore spomenih da nagrađujemo prvih 10 u obje konkurencije, pa evo poretka da znate doći po svoje nagrade.
Mrvu kasnim sa pisanjem i objavljivanjem rezimea, ali bolje i kasnije nego nikad. Zahvale svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji lige i svega vezanog za ligu. Neću nabrajati da nekoga slučajno ne izostavim. Znate tko ste!
Glede proglašenja! Četvrtak 10.10.2024. oko 20:00h kad Sljemenaši odrade trening. Ulica Prudi 2, Caffe Bar Time, samo pogodite adresu, događanje ne možete fulati!
Ljudi to je to! Kad ovo pročitate, dođite po svoje nagrade, ako niste u mogućnosti pošaljite nekoga da vam preuzme jer ne čuvamo nagrade. Nedjelja je Zagreb maraton, a ona nedjelja iza je rezervirana za početak Zimske Lagvić lige!
Imamo organizirani odlazak na ultramaraton u Beogradu, 20.-22.9., rezervirali smo autobus i smještaj, a organizator utrke nam je dao 20% popusta na grupno plaćanje startnine.
Polazak: Petak, 20.9. okvirno oko 14h
Povratak: Nedjelja, 22.9. Polazak iz Beograda oko 15h
Smještaj 500m od utrke u Green house hostel u višekrevetnim sobama s krevetima na kat (3, 4 i 5 kreveta po sobi). Cijeli objekt ima mjesta za 41 osobu i trenutno ga cijelog drže za nas.
Cijena po osobi:
* Prijevoz + smještaj (2 noćenja), doručak – 135€
* Prijevoz + smještaj (1 noćenje), doručak – 105€ (npr. ukoliko trčite 24h pa ste cijelu drugu noć na stazi)
Prijava najkasnije do utorka, 9.7.:
1. Prijavite se na utrku: Prijava na utrku > pod klub napisati CROATIA ULTRA TEAM
Kada prođe Zagrebački maraton i dobro se odmorite od jesenskih utrka i sezone općenito, starta Lagvić! Ove godine 22.10., tjedan dana kasnije nego lani, ali zato smo i tjedan dana produžili, do 21.01. Dvanaest kola. Moglo je i više, ali dva vikenda smo ostavili prazna za druge trke, jedan je bio PH na 6 i 12 sati i Starek, a drugi Svjetsko prvenstvo na 24 sata. Trčali smo na Badnjak i staru godinu i to je bilo čist’ ok, malo se razdrmati i pofriškati ujutro za druženja navečer. Dobar dio sezone je bilo za kratke rukave, naočale i kremu za sunčanje, pogotovo na vrhu, ali sami finish je bio pravi zimski ugođaj, temperature u minusu, snježni prekrivač i ledena Mrcina.
Brojke nisu neki spektakl, reći ćemo prosječna sezona bez nekih kvantitativnih rekorda. 206 muških, 106 žena i 31 pas. Samo psi imaju dobru dolaznost, treća najbrojnija sezona za njih. Čestitke vlasnicima što ih povedu sa sobom i cijelo jutro se bore s njima, trkačima, gužvom, hranom i svime što vlasnici pasa i inače prolaze, nije to jednostavno ponekad. Iako je ukupno gledajući sve sezone Cesta posjećenija, zadnjih godina je trend da Mrcina ima dosta više polaznika. Recimo zadnje tri sezone u prosjeku je 20-ak trkača više po kolu na Mrcini nego na Cesti, zanimljivo! Dobro se prašilo i ove sezone, pa ste 195 puta rušili svoj osobni rekord, najviše u drugom kolu, vas čak 42, ali to je bilo i najposjećenije kolo, pa nije čudno. Čestitke svima! Iako me zanima tko je najviše puta ove sezone nadmašio sam sebe, za to bi trebao proći svakog trkača i pobrojati, a to mi se ipak neda, pa ću vas tražiti ako ste dobro napredovali kroz sezonu, da, kad ovo pročitate napišete koliko puta ste radili PB, ako vam se da, ako ne nema veze 😃 Imali smo i 78 debitanata, lijepa brojka! Neka događanja su ipak obilježila sezonu na ovaj ili onaj način, pa ćemo o tome kad naiđemo na njih niže u tekstu.
Obračun tablica, poredaka i postolja krećemo sa već godinama najbrojnijom i najzanimljivijom disciplinom, muškom Mrcinom!
M R C I N A – MUŠKARCI
Ako bi ukratko opisali sezonu rekli bi samo POVRATAK KRALJA! Ako bi malo detaljnije analizirali vidjeli bi da je u prvih 10 čak sedam istih imena kao i lani, da je bilo neizvjesno do samog kraja, da je prosjek godina prvih 10 skoro 59 godina, da zajedno imaju 879 nastupa na Lagviću, da je najstarijem među njima 75 godina i da se ne štede ni kad su bolesni ili ozlijeđeni.
Prvi među takvima je gore spomenuti kralj, Nikola Nikica Smolić! Nakon tri godine izbivanja vraća se i uzima već devetu pobjedu na Mrcini! Spomenimo još i pet pobjeda na Pedinoj i jednu na Cesti, pa eto, otuda kralj! Nakon dvije godine vladavine, ove godine “samo” drugi Mario Obradović. Iako je dobar dio sezone bio na čelu poretka zapravo je samo bilo pitanje hoće li Nikica skupiti dovoljan broj dolazaka, skupio je! Treće mjesto Davor Poljanec! Pravi Mrcinaš, 99 nastpa na Lagviću, svi na Mrcini, nijednom na Cesti, jedini sa takvim pothvatom i nagodinu slavi ulazak u KLUB100 dolazaka, ali posebnih 100! I da, prvi put na Lagvić postolju! Čestitke momcima, jaki ste! Mrvu slabija sezona gledajući prikupljene bodove jer je prošle godine bilo osam trkača sa 600+ bodova, ove samo četiri, a imali smo jedno kolo više! No dobro! Čestitke svima! Top10 poredak niže u tekstu!
M R C I N A – ŽENE
Neću reći nezanimljivo, ali predvidljiv rasplet kod žena. Bar što se pobjede tiče. Tu od doba korone vlada Irena Butković. Treća pobjeda u nizu, to se još nije dogodilo. Imamo od prije trostruke pobjednice Adrijanu Šimić i Sandru Juhaz, ali nikada u nizu! Velike čestitke! E za ostatak postolja je bila borba, troboj! Lacković, Marušić, Lazić! Na kraju, svoje prvo postolje i srebro osvaja Anita Lacković. Ona je zapravo samo trebala doći na zadnje kolo i prošetati, ali nekad je i to problem. Čestitke! Ivana Marušić bronca! Treća sezona, ne brojimo ona tri kola korona sezone, i treće postolje! Zlatu i srebru sa Pedine sada je dodala i broncu sa Mrcine! Lijep pothvat, čestitke! Daria, najbrža od njih tri ove sezone, ali i najmlađa je ostala drvena, ali našla je i ona svoju zadovoljštinu, niže u tekstu pojašnjenje. Jedna tako-tako sezona za žene, dva poboljšanja Top10 rezultata svih vremena u režiji Marise i Paule i vrijedno skupljanje iskustva i nastupa. Ide poredak 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji!
Nikola Smolić (705.54) 1. Irena Butković (618.11)
Mario Obradović (685.53) 2. Anita Lacković (559.17)
Davor Poljanec (639.92) 3. Ivana Marušić (555.50)
Zvonko Vida (634.46) 4. Daria Lazić (553.28)
Damir Grbeši (577.00) 5. Danijela Kos (523.80)
Ante Bodić (575.87) 6. Danielle Tudorič (523.19)
Darko Terek (555.90) 7. Elza Božić (493.04)
Miroslav Benjak (543.34) 8. Tatjana Tadić (488.12)
Saša Vegi (534.12) 9. Anita Štefić (483.71)
Ivan Murgić (527.81) 10. Iva Džeba (454.47)
Mrcina je dugo davala, dobro vrijeme nas je pratilo dobar dio sezone i fino se trčalo. Dvojica trkača skupilo je svih 12 nastupa, to su Zvonko Vida i Marko Špehar. Za razliku od lanjskih osam sa svim nastupima dosta veliki pad, ali dobro, duga je sezona i treba dobro planirati, pogotovo jer smo trčali i usred blagdana. Najbrži muški ove godine Marko Rajković u prvom kolu (38:49), kod žena Marisa Cortright u petom kolu (41:51). Čestitke svim Mrcinašima!
C E S T A – MUŠKARCI
Slična situacija kao na Mrcini, imamo višegodišnjeg pobjednika i jednog povremenog, ali odličnog Lagvičara koji je ove sezone odlučio biti redovit, pa šta bude! A bilo je odlično! Ovogodišnji pobjednik Lovelos Slovinac, osam dolazaka, šest pobjeda i dva druga mjesta! Fantastično, jako, zasluženo! Višegodišnji pobjednik Alen Štefanić ove godine drugo mjesto! Solidna sezona za njega, nakon zadnjeg kola sezone 2021./2022. opet se spustio ispod 50 minuta i napravio bodovni osobni rekord! Čestitke! Na trećem mjestu, najstariji u Top10, najdugovječniji, rekorder po broju nastupa, već deseti put na Lagvić postolju, Željko Paver! Momci inspiracija ste! Ostatak društva nam je isto dobro poznat, a nakon dugo godina u Top10 su se ugurala čak dva mladića, pod time mislim da imaju ispod 40 godina. Bruno Vrban i Zoran Krleža dobro ste se držali pokraj ovih “staraca”.
C E S T A – ŽENE
Najveće iznenađenje ovogodišnjeg Lagvića se dogodilo u ženskoj konkurenciji na Cesti. Nakon 16 pobjeda, od toga zadnjih 10 za redom ove godine nije pobijedila Veronika. O razlozima mrvu kasnije, a sada o pobjednici. Pobijedila je Marisa Cortright! Iako je krenula na Mrcinu, pa probala Cestu, pa još malo Mrcine, ipak se do kraja sezone posvetila samo Cesti i to kako! Zadnja dva kola dobro namučila i muške natjecatelje i završila sa trećim najboljim rezom ikada 47:05! Svaka čast! Drugo mjesto izgleda kao neuspjeh, ali ove sezone ugurati sedam nastupa na Lagviću je bio maksimum koji je Veronika Jurišić uspjela. Sve reprezentativne, obiteljske, poslovne obaveze, sva putovanja, nisu joj dala mogućnost tog osmog nastupa i još jedne pobjede, ali siguran sam da nije razočarana i da će se već iduću sezonu vratiti starim navikama. Treće mjesto Željka Blažetić. Njena druga sezona na Lagviću i nakon prošlogodišnje drvene medalje, ove ipak na postolju. Upornost se isplatila i 11 dolazaka je skoro doneslo i stepenicu više, ali vjerujem da je i ovim zadovoljna. Čestitke ženama, jake ste! Čestitke i svima niže u poretku.
Gordan Putanec (588.82) 8. Maja Silov Tovernić (481.36)
Željko Brkić (578.50) 9. Katarina Bekavac (470.01)
Zoran Krleža (573.87) 10. Iva Venne (417.22)
Očekivao sam veći broj natjecatelja na Cesti. Sad kad je cijela asfaltirana, fina, ravna, glatka, samo kliziš, koliko možeš klizati u brdo. 108 muških se okušalo bar jedno kolo na Cesti i 47 žena. Prije 10 godina je bila sezona sa manje ženskih nastupa, od tad sve dosta više. Čudni su ti trkači na Cesti, pogotovo muški, ima ih manje nego na Mrcini, ali svi dolaze stalno, uporni su i uvijek je to sve načrčkano istim trkačima koji se već godinama ne daju iz vrha. Kad pogledate rekordere u nastupima većina je sa Ceste, dobro Mrcina je krenula koju godinu kasnije, ali nisu se Cestaši prebacili, ostali su vjerni, i danas Paveru trebaju 5 nastupa da ima 200 nastupa na Cesti! Ej! 200 nastupa! Ove sezone sedam natjecatelja sa svih 12 nastupa, to su: Željko Brkić, Zlatko Ivanagić, Paul Kajzer, Boris Markota, Željko Paver, Bruno Vrban i jedina žena Tanja Grgić! Čestitke na upornosti! Kao i prošle, i ove godine nam je na otvaranje sezone došao Kristijan Rubinić i napravio rez sezone (41:56), mrvu sporije nego lani ali i dalje miljama ispred prvog idućeg, opako! Kod žena zadnje kolo rekordno! Marisa Cortright (47:05). Čestitke najboljima i najbržima ove sezone!
Ak Sljeme svake godine zadnje kolo održava interno prvenstvo kluba u planinskom trčanju. Naizmjenično Cesta – Mrcina, ove godine Cesta i to je bilo dosta dobro!
Pedina kombinacija objedinjuje Mrcinu i Cestu, znači kroz sezonu morate trčati obje discipline i skupljati kola i bodove. Ove sezone 4+4, a svako kolo više od toga bonus 5 bodova. U poredak ulaze svi koji imaju bar jedan nastup na obje discipline, pa tako može biti raznih kombinacija od 6+6, 7+5, 8+4, 4+4, 1+8, sve prolazi, ali ako hoćete dobar plasman potrebno je imati 4+4 i po mogućnosti sva bonus kola. Klasični, dobro provjereni recept za uspješnu sezonu je Mrcina u prvim kolima kad je suha i brza i onda kad prokliže, zablati i zaledi prebacivanje na Cestu i lagano glajdanje do kraja. Drugu sezonu za redom pobjednik ja, Goran Đogolović. Prvi puta sam Cestu trčao više puta nego Mrcinu i baš sam uživao. Četiri pobjede, sedam drugih mjesta i jedan turizam, par odličnih okršaja sa Lovelosom i jedan PB, nenadani i za samo 2 sekunde ali PB. Nakon što je rasturio Mrcinu i upisao četiri pobjede, prebacio se na Cestu i tu jednom pobijedio, na kraju srebrni, Ivica Čajko. Odlična sezona u kojoj je svako ozbiljno kolo na Mrcini išao ispod 40 min, Cesta malo slabija, ali i tu se prvi put spustio ispod 50 min. Čestitke! Na trećem mjestu se ispisala povijest Lagvića! Prvi puta imamo dva brončana! Nakon tri mjeseca pohađanja lige, Mrcine, Ceste, dodatnih bodova i starosnih hendikepa njih dvojica su završili sa u stotinku istim brojem bodova! Ivan Murgić i Tomislav Kožić. Da je netko od njih bilo kad u sezoni išao sekundu brže ili sporije nebi imali četvoricu na postolju! Super zanimljivo! Stvarno odlična i uzbudljiva muška sezona na Pedinoj! Čestitke svima!
P E D I N A K O M B I N A C I J A – ŽENE
Kod žena je dosta manje sudionica, pa gledajući cijeli poredak ne izgleda tako napeto i uzbudljivo kao kod muških. Ako imate samo osnovnih 4+4 sigurno ste u Top10, ali zato za postolje treba dobro potegnuti jer tu također već drugu godinu za redom vlada Katarina Bekavac. 3 Ceste – 5 Mrcina – 3 Ceste, to je recept kojim je Kate obranila prošlogodišnje zlato! Velike čestitke! Možda ipak najveća zvijezda ove sezone Marisa Cortright stepenicu niže na Pedinoj. Ovosezonski rekordi na obje discipline, ali 17 godina razlike je ipak dosta i Kate ima dobru zalihu na hendikepu. Morat će se Marisa još ubrzati, znamo da će sigurno probati! Malo u sjeni tog dvoboja na treće mjesto potiho se plasirala Iva Venne. Nakon što je prošle sezone bila sedma jer je propustila doći na dva kola Ceste, ove godine bolje planiranje i bolja izvedba jer 4 rušenja osobnog rekorda na Cesti nije za baciti i prvo Lagvić postolje. Čestitke svima! Poredak prvih 10 u obje konkurencije
Goran Đogolović (646.54) 1. Katarina Bekavac (653.04)
Ivica Čajko (639.81) 2. Marisa Cortright (636.88)
Ivan Murgić (630.69) 3. Iva Venne (564.91)
Tomislav Kožić (630.69) 4. Anita Štefić (529.20)
Damir Grbeši (620.67) 5. Nataša Bahat (511.06)
Nenad Vudrić (578.00) 6. Martina Paun (412.94)
Damir Matan (546.65) 7. Milana Murgić (353.10)
Zoran Kos (540.51) 8. Tamara Markotić (317.46)
Željko Glogoški (538.77) 9. Iris Marušić (314.34)
Vedran Čoti (513.41) 10. Irena Smojver (282.18)
Na kraju, kombinacija zanimljiva kao i uvijek iako ne izgleda tako na pola sezone recimo. Primjer je Ivan Murgić koji osam kola nije ni bio u poretku i onda se zadnja četiri kola prebacio na Cestu i eto ga na postolju! Tako da poredak iz kola u kolo služi samo informativno da vidite tko je u igri, a za konačni poredak treba pričekati doslovno do zadnje sekunde sezone jer svašta se dogodi u toj sekundi! Točno 50 kombinatoraca ove sezone, 35 muških i 15 žena, lijepa brojka! Osmero sa svim nastupima u nekom Cesta/Mrcina omjeru, to su: Željko Glogoški (4+8), Damir Grbeši (4+8), Ivan Kovačević (10+2), Tomislav Kožić (8+4), Ivica Čajko (5+7) i ja (7+5) od muških i Marisa Cortright (8+4) i Anita Štefić (4+8) od žena! Toliko od Pedine za ovu sezonu, naravno da za iduću priželjkujemo jednako dobru ako ne i bolju. Još jednom čestitke svima!
Č E R A L I G A
Šećer na kraju! Čera Liga je naša pseća liga gdje sudjeluju vaši ljubimci uredno prijavljeni sa imenom, prezimenom i godištem. Bodujemo pse samo na Mrcini jer ne preporučamo da se razbježite sa psima po Cesti. Dakle, psu pišemo vlasnikovo vrijeme, osim kada pas aktivno cijelu stazu vuče vlasnika što je slučaj kod Harley i Irene, onda upišemo pseće vrijeme, ali vlasnika izostavimo jer to vrijeme zna biti i po 6-7 minuta brže od samog vlasnika/vlasnice, ali to se događa rijetko i samo sa njih dvije. Kad sam gore u tekstu napisao da je Daria ipak ostala zadovoljna sezonom makar je bila drvena na Mrcini, to se odnosi na ovo jer njen pas Swarti odnosi pobjedu! Lijepa, redovita sezona za njih dvoje, malo kaotična na vrhu kad se uđe među ljude, a Swarti krene zainteresirano istraživati među njima, ali uspjeli su! Velike čestitke! Za samo 0,38 boda, to je među psima najmanja razlika ikada(!), drugo mjesto odnosi jedan veliki sivi ljepotan pjesničkog imena Dante. Možda ga i niste primijetili jer su Domagoj i on ranije startali da tako veliki pas ne bi smetao trkačima na stazi, vrlo obazrivo! Čestitke i njima! Postolje zatvara Danteova vršnjakinja crtičko popularnog imena Dora. Prva prava sezona za Ivanu i nju i vrlo lijepo postignuće! Vjerujem da ćemo njih dvije sretati i idućih sezona i da je ovo samo početak Lagvić avanture! Čestitke i njima dvjema! Pse nagrađujemo prvih pet, pa njih možemo svih pet dodati u ovaj opisni dio! Najstarija među dobitnicima Rea, jedno mjesto lošije nego lani, ali jedina od prošlogodišnjih laureata i sa svojih 12 godina(!), velika stvar! Teško mi je uobličiti nešto za psa na petoj poziciji, a da mi nije knedla u grlu. Ne zbog psa, već obitelji iz koje dolazi. Danijela i Zoran Kos bili su vlasnici Čere Kos, po kojoj je ova liga i nazvana. Gubitak Čere teško je pao njima i cijeloj Sljemenaškoj zajednici i zato imamo ovo, kao uspomenu na nju! Nakon dosta vremena dolazi Gita, melem na ranu i u svojoj prvoj sezoni ulazi u Top5. Možda bi bilo i bolje da ju Zoki koji put povede, ali ajde, najmlađa je pa imaju vremena. Priču o psima završavamo sa zaključkom da je ovo formalno treća sezona i imamo tri različita pobjednika/pobjednice. Čekamo hoće li netko obraniti naslov. Iduća sezona doći će brže no što mislite, pripremajte sebe i pse.
Swarti Lazić (533.80)
Dante Dorotić (492.93)
Dora Marušić (492.55)
Rea Štefić (446.00)
Gita Kos (438.16)
Priveo bi kraju ovaj sukus, ali moram još napisati par zanimljivosti. Naš KLUB100 povećao se za četiri člana: Alex Gulta, Ante Bodić, Marko Špehar i ja, novi trocifreni članovi! Dalje, opet sam tu ja, ali i Marko Špehar upisali 100. nastup za redom. To je jedno natjecanje kojem se, uz Željka Brkića, ne vidi kraja tako skoro. Par kola smo imali neke jubileje i kolače i to je bilo fino. Iduće sezone čeka nas 200. nastup Željka Pavera, još koji ulazak u KLUB100 i hrpa novih priča i zanimljivosti.
Ova takva kakva je bila, nebi bila moguća bez nekih ljudi. Tu mislim na Žanu koja je opet skuhala stotine litara čaja i vina, Janka koji je tu i tamo označio neki start, ali uglavnom sve opušteno nadgledao. Dvojac Kiki – Krajcar i kombinacija njihovih rukopisa – prestrašno. Gucho dobri duh svake organizacije i vozač svih ruksaka. Denkovski jedan od fotografa, nije ga bilo puno, ali kad je bio, bio je vrhunski! Opet smo imali više kola na kojima smo dijelili majice i hoodice našeg sponzora PromoArt Studia i Dinka Bažulića. Opet smo napadali svim mogućim bojama i razmjere toga ćemo vidjeti kad zatopli i krenu se nositi kratke majice. Zahvala svima št ste pohodili Ligu, sudjelovali u organizaciji, družili se i širili dobre vibracije. To je to za ovu sezonu, trenirajte, budite dobri i vidimo se na Puntijarci.
Proglašenje svih kategorija je na godišnjoj skupštini kluba koja će se održati na ženski dan 08. ožujka u prostorima sportskog saveza Grada Zagreba, Savska cesta 137 s početkom od 18:00. Lokacija
Nagrade i medalje se preuzimaju isključivo u zakazano vrijeme proglašenja. Ukoliko je osoba koja je osvojila jednu od nagrada spriječena doći na proglašenje, treba zadužiti neku drugu osobu da preuzme nagrade/medalje. Nagrade/medalje se ne šalju poštom niti se naknadno mogu preuzeti. Nagrađuje se prvih 10 u svakoj disciplini kako su i navedeni u članku. Na psećoj ligi prvih pet pasa.
Odgovor na ovo pitanje trenutno u Hrvatskoj zna samo Veronika, koja je na jučerašnjem treningu, negdje pri kraju tempa od 5km, prošla svoj 200-tisućiti kilometar. Što smo skromno proslavili u krugu obitelji, tj u našoj Štenari uz tortu i šampanjac 🙂
Sve je počelo 19.08.2001. na drugom Sljemenskom maratonu, kad je otrčala svoju prvu trku i gdje je u svoju prvu tekicu upisala svoje prve kilometre. Btw, na Sljemenskom maratonu, najtežoj hrvatskoj trci, je pobijedila par puta i sve muške trkače 🙂 Od tog dana je prošlo nešto malo više od 22 godine, bolje rečeno 8067 dana, tijekom kojeg perioda je trčala gotovo svaki dan i siguran sam da se izostanci mogu izbrojati na prstima jedne ruke, a malo je i onih dana kad nije trčala dva puta dnevno. Ugl, prosječan dnevni broj kilometara u tih 22 godine je 26. Dakle, ljudi se rode, pišaju i seru u gaće, progovore, prohodaju, idu u vrtić, pa odrade osnovnu školu, neki i fakultet, zaposle se, požene, dobiju i po koje dijete, a Veca i dalje drma svakog dana polumaraton i dobar kusur.
No, ima i više od toga. U vrijeme kad se počela ozbiljno baviti ultrom je još digla svoju kilometražu na viši nivo. Pa je u periodu od 2014-2020, znači punih 7 godina ili 84 mjeseca za redom svaki put imala više od 1000 kilometara u svakom mjesecu. Znam trenutno samo 4 osobe koje su samo u par navrata tijekom svoje trkačke karijere uspjele prebaciti hiljadarku u jednom mjesecu. U tom periodu od 2555 dana je imala dnevni prosjek od 36km, a svi znamo da čak i dobar maratonac u svojim pripremama za maraton rijetko kad u jednoj godini napravi više od 5 treninga od 35 plus kilometara.
Bilo je u tih 8 tisuća dana i bolesti i ozljeda, kao i kod svakog drugog, ali Veca kroz sve to protrči. Ja sam, primjerice, u 2021. godini kad me jebavo petni trn, u cca osam mjeseci uspio skupiti jedva nekih 50-ak kilometara. A Veca je u svojoj godini petnog trna skupila svojih rekordnih 14 tisuća kilometara (38 dnevno ili 1164 mjesečno u prosjeku). Btw, nije imala iole ozbiljniju ozljedu zbog koje bi eventualno pauzirala ili nedaj bože propustila trening već 17 godina, usprkos ovoj maksimalnoj kilometraži. Dobar primjer da se ne trebate bojati ući u tu zonu od 500 i više kilometara mjesečno.
Veronika ima i trenutno 147 maratona (ne računajući ultre, s kojima bi bila već oko 200), a do kraja godine će dogurati do 150, što znači u prosjeku 7 maratona godišnje. Naravno, samo službenih 150, jer ovih u treningu ima sigurno oko tisuću. I još jedan zanimljiv podatak. Dugo sam se kurčio da sam svoj osobni rekord u maratonu postavio u 15-oj godini trčanja iz 68-og pokušaja, jer velika većina svoje PB-ove postavi u prvih nekoliko godina i trka, u pravilu oko 5-6. A Veca je svoj PB (2:55) postavila u svom 102. maratonu nakon 16 godina trčanja. Isto tako, pobijedila je 15 puta na Sljemenskom maratonu, što je također rijetko zabilježeno u povijesti svjetskog trčanja (samo dvije osobe u povijesti su imale više pobjeda u istoj trci). Naravno, svoj stoti maraton je otrčala na svom najdražem brdu (vidi sliku).
Dalje, tijekom svoje karijere je bila 11 puta pojedinačna i 24 puta ekipna prvakinja Hrvatske s ukupno 87 postolja na državnim prvenstvima (34 pojedinačna + 53 ekipna) i statistički je najuspješnija hrvatska atletičarka po tom pitanju, s tim da priča još nije završila. Ima i najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju, ukupno 39 (20 u planinskom trčanju, 17 u ultramaratonu, te po jednom u krosu i trailu).
Malo je ljudi u svijetu kojima je pošlo za rukom prebaciti 200 kila i uglavnom se radi o pasioniranim trkačima koji su debelo ušli u svoje 60-e, a najčešće u 70-e i 80-e godine života, s trkačkim stažom u pravilu s (dosta) više od 40 godina. Veca je od svih njih najmlađa i to je ostvarila u najkraćem periodu, drugim riječima ima najbolji prosjek, samim time i perspektivu za više, entuzijazam i energija su kao i prvog dana!.
Sve svoje kilometre je uredno prvih 8 godina dokumentirala u nekoliko tekica, a onda je dalje umjesto nje to radio Garmin Connect 🙂
Završena je jedna od najdužih, ako ne i najduža sezona. Je! Najduža ikad, ne budi lijen i provjeri, pa eto! Nikad do sad nismo trajali od prvog dana lipnja do zadnjeg dana kolovoza! Nismo to planirali, ali izvanredne okolnosti (čitaj razorne ljetne oluje) su nas primorale na kratki prekid Lige. Šuma nije bila sigurna i nismo mogli riskirati da vas stotinjak pošaljemo u taj kaos. Možda je to nekome pokvarilo planove i poremetilo raspored, ali šta je tu je! No dobro! Na kraju je ispalo da se s tim prekidom sezona prelomila na dva totalno drugačija djela.
Prvih 7 kola je bilo jako posjećeno, u prosjeku vas je dolazilo 137 natjecatelja po trci, što je u tom trenutku bio apsolutni rekord! Mislio sam, napokon jedna spektakularna sezona o kojoj mogu piskarati do sutra. Malo morgen! Drugi dio. Dobro, tu već počinju godišnji odmori, pa se očekuje manji broj sudionika, ali obično se opet popravi brojka pred kraj sezone. Ove godine nije se baš popravila, tako da drugi dio sezone od 5 kola, prosjek 83 duše, slabo! Na kraju ipak! Još jedan preokret! Kad se zbrojimo i oduzmemo, prosjek 115 dolazaka po kolu, druga najbolja sezona u povijesti. Samo je sezona 2013. bila bolje posjećena. Zadovoljni! Ukupno 418 natjecatelja, 282 muška (67%) i 136 žene (33%) omjer M-Ž identičan cjeloživotnom vijeku Lige!
Nemojte misliti da nije bilo nekih spektakularnih statističkih podataka i rekorda, jer je! Neću odmah sve otkriti, ali evo prvi. Čak 14 natjecatelja je skupilo sve dolaske ove sezone, najviše ikad! Naravno da je tu pomogla mogućnost do tri virtualna kola koja i služi za to da si odradite neko kolo kad ste spriječeni. Kratko samo o tim virtualnim kolima. Imamo ih već nekoliko sezona i tu i na Lagviću da bi si osigurali dolazak i 5 bodova kad ne možete doći na regularno kolo i bilo bi dobro kad bi se toga pridržavali, lagana šetnjica, 5 bodova, upisani nastup, svi sretni i zadovoljni, neko rušenje PB-a, baš i ne. Ok, sad kad smo i to izrekli vraćam se na naše rekordere. Red je nabrojati ih, 12 muških i dvije cure, 12 svih 12 kola do gore, dvojica svih 12 kola do Njivica. Previše brojki. Imena: Barović Sandro, Blažanin Ante, Buljan Juro, Glogoški Željko, Hrenović Hasan, Jelinić Tomislav, Klarić Antonio, Lazić Daria, Milat Srećko, Ojdanić Monika, Paver Željko, Roguljić Stipe, Čigir Željko i ja! Uguralo se tu godišta od ‘51. do ‘89. i to je ono što volimo i potičemo. Možda nisu najbrži, ali svojom upornošću zaslužuju spomen ovdje. Čestitke ljudi!
Još jedna stvar koju pratimo su debitanti i osobni rekordi. To su dvije stvari onda, da! Uglavnom, ove sezone 109 debitanata na jednoj od dvije ponuđene staze, 9 po kolu, lijepo! Što se tiče osobnih rekorda, ukupno 248, malo jače od 20 po kolu. Najviše u 6. kolu 47, ali tada vas je najviše i bilo, čak 167 natjecatelja što je četvrto najposjećenije kolo ikad! Isto lijepo i čestitke svima! Dosta uvoda, idemo vidjeti šta se događalo na stazi i tko je ove sezone iznad svih.
MUŠKA KONKURENCIJA
Iz godine u godinu muška konkurencija je sve luđa i luđa. Svake sezone se kao nazire pobjednik i izgleda kao lagana šetnjica do ukupne pobjede i onda zadnje kolo-dva krene spektakl! Drugi ovosezonski rekord je broj pobjednika. Naime, kod muških se u ovih 12 kola dogodilo čak 10 različitih pobjednika! Rijetko zanimljiv pothvat! Još zanimljivije je to da naš ukupni pobjednik nije na toj listi ovogodišnjih pobjednika! Cijelo vrijeme se muvao oko 2.-3.-4. mjesta i marljivo skupljao bodove, skinuo PB za skoro minutu i u finiš sezone ušao opušteno šetajući se. Filip Stipčić (428.31) prva prava sezona sa optimalnim brojem dolazaka, prvo postolje i odmah najviša stepenica! Drugo mjesto ja, Goran Đogolović (425.71). Ono što se u početku činilo kao najgora sezona ikada u zadnja četiri kola se pretvorilo u kolovošku rapsodiju! Lijepi PB, jedna pobjeda i treće ukupno postolje na Puntji, zadovoljan! Bronca, prva na Ligi Dinko Tica (415.93) uz najavu da iduće godine napada najvišu stepenicu. Brzinu ima, još ubaciti koji dolazak više i nije nemoguća misija! Spomenuo sam gore spektakl u zadnja dva kola, to se dijelom odnosilo na borbu za pobjedu ali i za sve ostale pozicije u top10. Treći rekord postignut ove sezone je najmanja razlika između prvog i drugog, samo 2.60 boda. Izgleda malo i gusto, ali da je bilo potrebno Filip bi došao upisati dolazak zadnje kolo i 5 bodova i to nebi bilo ni približno napeto kao što sad izgleda. Kod muških se dogodio još jedan top10 rekord za pamćenje! Naši Sljemenaši Stipe Roguljić i Bruno Vrban na četvrtoj i petoj poziciji nakon cijele sezone našli su se na 0.02 boda razlike. To znači da je u nekom, bilo kojem kolu gdje je Bruno bio ispred Stipe bio jedan sudionik više bilo gdje u poretku da bi Bruno bi ispred. Toliko je bitan svaki dolazak, svaka pozicija i sekunda u svakom kolu. Mislim bitan, to je samo obična liga i nije za glavu, ali kad se već natječemo onda je bitno. Kužite me, ne? Dobro dosta o muškima!
ŽENSKA KONKURENCIJA
Za razliku od muških i svih onih različitih pobjednika kod žena ni približno tako zanimljivo i napeto! Nezanimljivom ju je napravila Marisa s 11 pobjeda iz 11 dolazaka i to je još jedan rekord postignut ove sezone! Dakle, Marisa Cortright (397.11) pobjednica u ženskoj konkurenciji, čak pet puta trčala osobni rekord i zaustavila se na 33:44 što je najbolje ovosezonsko vrijeme i 12. vrijeme svih vremena! Drugo mjesto Ivana Širić(365.20) nakon titule Grend-Sljem kraljice sada srebro na Puntji. Također pet puta rušila osobni rekord i ubrzala se za 4:15 min što je skoro minuta po kilometru brže nego lani! Lijepo ostvarenje i vidim da još nije nastupila na Lagviću, pa očekujemo ju i tamo za mjesec-dva da nastavi trend dobrih nastupa i rezultata na Sljemenskim ligama. Bronca, Daria Lazić (320.74), jedna od dvije cure sa svim dolascima ove godine. Ona pak tri puta rušenje osobnog rekorda i prvi put ispod 40 minuta. Svi nastupi su se očito isplatili jer jer lani bila četvrta sa tri nedolaska koji bi joj i lani možda osigurali mjesto na postolju. To što je bilo malo nezanimljivo ne znači da je sezona bila loša, dapače, 5 cura je prebacilo 300 bodova što se do sad dogodilo samo dva puta, a čak je i broj dolazaka, 92 žene na Bikči, drugo najbolje ostvarenje ikad u toj statističkoj rubrici.
Čestitke svima, postoljašima i svima u top10 i svima koji dolaze vode borbe ponajprije sa samim sobom, a onda i sa drugima. Poretci prvih 10 u muškoj i ženskoj kategoriji ide niže dolje, pa ćemo onda vidjeti Njive kakvo je stanje.
Filip Stipčić 428.31 1. Marisa Cortright 397.11
Goran Đogolović 425.71 2. Ivana Širić 365.20
Dinko Tica 415.93 3. Daria Lazić 320.74
Stipe Roguljić 406.33 4. Suzana Bokulić 304.04
Bruno Vrban 406.31 5. Monika Ojdanić 300.08
Nikola Smolić 403.72 6. Lucija Matijašec 263.43
Luka Ištuk 402.39 7. Ivana Budimir 253.03
Antonio Klarić 397.85 8. Tajana Živković 244.83
Zoran Poznanović 396.35 9. Nataša Bahat 228.38
Željko Presečki 389.64 10. Renata Tkalčić 218.39
Uz dvije ovosezonske pobjede Nikola Špoljar se odvojio od još jednog Nikole (Smolića) i sad samostalno drži drugo mjesto po broju pobjeda kod muških (19), još mu samo 11 treba da stigne vodećeg Lovelosa, možda ga ovo potakne da dođe još koje kolo više. Onda bi se moglo dogoditi da naiđe i treći Nikola (Mikulić) koji se nakon tri godine pojavio na jednom kolu i podsjetio na stare dane. Taj dvoboj smo zadnji put vidjeli 2020. i tada je Špoljar slavio sa svojim drugim najboljim vremenom ikad. Vrijeme je za novi rekord staze! Kad smo kod najboljih vremena. Ove sezone Marisa kod žena 33:44 i Nikola (Mikulić) kod muških 26:30. Dobro se prašilo. Ajmo na Njivice!
Nj i v i c e
Solidna posjećenost, 94 natjecatelja, 50 muških – 44 žene. Prvi dio sezone je i na Njivama bio krcat, pa tako imamo čak dva kola u top5 po posjećenosti, zapravo dva u top3, jer je prije točno 10 godina na jednom kolu bilo 42 Njivičara, ove godine dva puta po 39. Eto sad i to znate, nije rekord, ali nek ostane zapisano! Znam ja zbog čega je to, omililo vam se kratko penjanje, brzo spuštanje i duga okrjepa, mudro, mudro! Tu nije bilo nekih spektakularnih rezultata, ali spomenut ćemo ovosezonski rekord Milana Zorića 14:21 što je deveto vrijeme na Njivama, lijep rezultat za prvo kolo i dizanje morala 🙂. Kod žena Irena Smojver 18:06, može ona to i bolje. Kako je Milan imao samo taj jedan nastup, a Irena dva, nisu sudjelovali u krojenju konačnog poretka.
Znate šta, jedna odlična sezona u muškoj konkurenciji! Iako je Vedran od početka zasjeo na vrh i nije se micao nije mu bilo tako jednostavno i lagano. Konkurencija nije spavala i stiskali su svako kolo koliko ide. To je rezultiralo također najmanjom razlikom između prvog i drugog na ljestvici, samo 6.56 boda. Nije mi to sinulo sve dok nisam to malo sad bolje pogledao! Znači pobjednik Vedran Čoti (389.03), treća sezona, treće postolje, drugo zlato! Obrana prošlogodišnjeg srebra, Domagoj Delimar (382.47) skoro identičan broj bodova kao i lani. Treće mjesto Alen Deželić (360.57) sedam puta popravljao osobni rekord i umalo nedolaskom na zadnje kolo izgubio postolje! Eto toliko je bilo napeto!
Kod žena malo manje napeto ali opet zanimljivo! Elza se nakon 10 godina Bikče odlučila jednu sezonu okušati na Njivama i nije pogriješila. Upisala 10 nastupa, 3 pobjede i zasluženo na vrhu, Elza Božić (286.65). Srebro Daria Šantel (230.06), gledajući rezultate izgleda da je svima pasala ona ljetna pauza jer je druga polovica ta koja donosi bodove, pa je tako i kod Darie. Ista stvar i kod trećeplasirane. Ivana Medved (213.36) se zahuktala pred kraj sezone i dobro spuštanje PB-a zadnja dva kola. Čestitke Njivičarima i hvala što ne popijete sve prije nego se spuste natjecatelji sa duge. Ili? 😂 Na Njivama nagrađujemo prvih pet u obje konkurencije. Poredak ispod.
U sjeni svih bitaka na stazi i ganjanju rekordnih vremena i što boljih pozicija dogodile su se i neke povijesne stvari, pa da ne ostanu u sjeni evo ih. Naš apsolutni rekorder po broju dolazaka, Željko Paver predzadnje kolo napunio je 200 dolazaka! Bio je i zadnje kolo, pa je sezonu završio na 201. Rasporedio je to na 165 dolazaka do Puntijarke i 36 do Njivica! Za vrat mu puše još jedan natjecatelj koji se pojavio i u prvoj sezoni Ante Blažanin, on pak ima 191 i svi su do Puntijarke tako da je na dugoj stazi zapravo on rekorder! Čestitke! Klub100 je ove sezone dobio još dva člana, Željka Brkića i Darka Tereka. Čestitke i njima! Iduće sezone teoretski možemo dobiti još osam članova! Vidjet ćemo kako će to ići.
Moram privesti kraju ovo pisanje da ide objava prije proglašenja! Šta reći još? Zanimljiva sezona i makar je ovaj drugi dio kolovoza već pomalo hladniji i možda pogodniji za bolje reze nije najspretniji, jer pri silasku već pada mrak i opasnost od popikavanja i pada raste iz kola u kolo. Ok, mislim da sam zaokružio sve što sam htio i trebao tako ide kraj!
Zahvale svima koji su sudjelovali u organizaciji, Žani, Janku, Krajcaru, Kikiju, Safetu, Elzi koja je uz nastupe bila i zapisničarka, posebno našem spoznoru PromoArt Studo, koji vas je opremio ponekom majicom i svima vama koji ste dolazili cijelo ljeto. Pojelo se i popilo gro svega i sad skladište čeka prazno do idućih akcija, a to je Lagvić koji samo što nije!
Dvajsprva sezona službeno je završila!
Proglašenje! Utorak 12.09.2023. 19:30, Ulica Prudi 2, Cafe Bar Time, samo dođite na adresu, a točan ulaz u Štenaru ćete već pogoditi.
Evo par mjeseci nakon završetka lige ipak dolazi i nekakvi rezime. Najavljuje se i proglašenje, pa reko da uobličim nešto. O proglašenju na kraju teksta, sad ono bitno i zanimljivo. Treba dobro upregnuti moždane vijuge da se sjetim što se sve događalo i kada, ali srećom postoje rezultati, pa makar ove tehnikalije nije teško pronaći.
Znači 21. sezonu smo startali 16.10.2022. i iduća tri mjeseca (uz dvije mini pauze) smo pohodili Mrcinu i Cestu, sve do 15.01.2023. Održano je samo 11 kola, sa sezonom 2015./2016. najmanje u zadnjih 12 godina. Prvi razlog tomu je bio ultra festival, ne onaj Splitski, već trkački ultra festival, PH u trčanju na 12h koji je bio jednu subotu, a dan poslije je bio Starek polumaraton, pa nismo htjeli i mi još forsirati. Drugi razlog je što su dva kola padala na Božić i Novu godinu, pa vas ni tu nismo htjeli ometati u klopici i cuganju. No, kako bilo, i ovih 11 kola je ponudilo neke zgodne zanimljivosti.
Broj sudionika ove sezone zaustavio se na 360, muškića je bilo 237 (66%), ženskih 123 (34%). Drugu sezonu za redom ženski postotak debelo premašuje cijeloživotni postotak lige u kojem se žene pojavljuju, 29%. Kao i prošle, i ove sezone nas to veseli i dalje navijamo za taj trend. Prosjek po kolu je bio 122 sudionika, dosta! Podjela na Mrcinaše i Cestaše jako naginje na stranu Mrcine, pa je tako prosječnih 77-45 najveća razlika za jednu disciplinu ikada! Sretni smo i sa 159 debitanata koji su po prvi put konzumirali neku od ponuđenih disciplina, najviše u 2. kolu, čak 34, ali tome su ponajviše pridonijeli studenti KIF-a koji u sklopu, mislim Atletike moraju odraditi neku utrku ili nešto, nisam 100% siguran, nebitno. Uz debitante posebno se prati i broj PB-ova po kolu i općenito u sezoni. Ove, čak 260 puta ste nadmašili sami sebe, prosječno 23 rušenja po kolu, a najviše u 4. kolu, 38! Čestitke na nastupima i na svim osobnim ostvarenjima! Ajmo vidjeti kako je to izgledalo u rezultatskom smislu, pa ako se sjetim još neke zanimljivosti ubacim negdje.
C E S T A
MUŠKI – Natjecanje na Cesti započelo je spektaklom! Odmah prvo kolo došao je Kristijan Rubinić i opalio pebejčinu za minutu (41:42) i zasjeo na 5. mjesto svih vremena! Čestitke Kikiju! Sjećam se da mi je rekao da je gazio najjače što može i da ne zna gdje bi još mogao ubrzati, a vrijedi “samo” petog mjesta. Očekujemo ga još motiviranijeg i boljeg, siguran sam!
Što se tiče konačnog poretka, tu se već godinama pojavljuju ista imena, pa je tako u prvih 10 čak sedam istih kao i prošle godine, u nešto drugačijem poretku, ali tu su, drže se, isti oni veterani o kojima sam i prošle godine pisao. Dok su neki promijenili pozicije Alen Štefanić je ostao na istoj, najvišoj i tako postao trostruki prvak na Cesti! Drugi je bio Ivan Androić koji je krenuo sa Mrcinom i izgledalo je da će na Pedinu do kraja, ali ipak mu je Cesta dosta draža. Treći, Željko Paver, najstariji natjecatelj u TOP10, rekorder po broju dolazaka i već deveti puta na postolju neke Lagvić discipline! Momci, ogromne čestitke, inspiracija ste! Evo prisjećam se polako 😀 još jedna inspiracija dogodila se u prvom kolu, kada se na startu pojavio gospodin Stjepan Puh, nije ga bilo 16 godina, pa se odlučio sa svojih 85 godina obilježiti sezonu sa stilom i bogami istrčao je, za malo više od 2 sata, ali je završio! Naklon do poda dobri čovječe! Ostatak poretka niže u tekstu.
ŽENE – Slično kao i kod muža i tu se pojavljuju ista imena, a jedno od pamtivijeka i uvijek na istoj poziciji, onoj najvišoj. Veronika Jurišić je na Cesti alfa i omega, mama i tata, sve u jednom i ovo joj je 16. pobjeda, 10. u nizu, a tek ulazi u najbolje godine 🙂 U takvoj situaciji na postolju postoje samo dva mjesta, pa je borba tim žešća! Drugu sezonu za redom, Milana Murgić na drugoj poziciji, zasluženo 1/1, jer u 104. nastupu trčati PB je za svaku pohvalu i navijamo za daljnji napredak! Nakon što joj je prošle sezone postolje izmaknulo u zadnjem kolu za malih malih 0.37 boda, ove godine opet borba i na kraju postolje za Suzanu Lučić. Žene, zaslužile ste to, svaka vam čast!
Zapravo jako slična muško-ženska situacija ove sezone, jer se i tu dogodio jedan sjajan nastup, ali za razliku od Kikija u prvom kolu, Tea Faber je došla na zadnje kolo i još bolji rezultat napravila! (46:31) Jaki napad na rekord staze, ali je ostala 45 sekundi kratka, nije puno, ali nije ni malo. S obzirom da joj je to bio i prvi nastup na Cesti vrlo izgledno je da će u idućem nekom nastupu ići i brže. Čestitke njoj i svima ostalima na nastupima i jednoj lijepoj sezoni. Ostatak poretka ide niže.
Štefanić Alen 672.36 1. Jurišić Veronika 693.80
Androić Ivan 657.80 2. Murgić Milana 577.22
Paver Željko 627.26 3. Lučić Suzana 564.56
Pavlaković Mario 605.07 4. Blažetić Željka 550.56
Putanec Gordan 574.72 5. Ferenčić Katja 497.40
Markota Boris 574.17 6. Horvat Danijela 474.47
Brkić Željko 571.81 7. Grgić Tanja 468.80
Trivić Željko 529.07 8. Dobrenić Nataša 435.24
Ivanagić Zlatko 506.95 9. Milković Marina 408.77
Franceschi Ivica 466.77 10. Bekavac Katarina 314.53
Rezultatski to nije bilo loše ove sezone na Cesti, imali smo dva TOP5 rezultata ikada, ali zainteresiranost za Cestu je u padu i već drugu godinu prosječna posjećenost je mizernih 40-ak trkača po kolu. Da se razumijemo, nije to ni lagano istrčati, ali nije se ništa promijenilo u odnosu na prije nekoliko sezona kada je prosijek bio debelo preko 50. Možda sad kad se povuče novi asfalt cijelom dionicom bude atraktivnije, šalim se, ne bude 😂 No kako god, ima trkača koji ju pohode redovito, pa su tako ove sezone petorica imali sva kola, to su: Brkić Željko, Franceschi Ivica, Markota Boris, Paver Željko i Štefanić Alen, nijedna žena. Kao što vidite, ako želite u TOP10 morate biti na svakom kolu. Još jedna stvar koja nije neuobičajena je ta da Veca ima više bodova od prvog muškog, pa je tako ona ukupna pobjednica Ceste, nemamo za to posebnu nagradu, ali eto, za primijetiti je. Zapravo joj je falio jedan nastup da bude i ukupna pobjednica cijele lige, gledajući Cestu, Mrcinu i Pedinu i muške i ženske.
M R C I N A
MUŠKI – Tradicionalno najbrojnija disciplina Lagvića. Ove godine čak 166 trkača je bar jednom nastupilo na ovoj kratkoj ali slatkoj stazi 😀 Otkako se Nikica, privremeno, povukao sa Lagvića tron je preuzeo Mario Obradović jedan od najstarijih na stazi, ali nikako spor i tako već drugu sezonu suvereno osvojio Mrcinu. Vodeća dvojica identična kao i prošle sezone, 50-ak bodova iza pobjednika, obranjeno prošlogodišnje srebro, Ivan Murgić. Familija Murgić uz hrpu nastupa redovito doma nosi i hrpu pehara. Broncu osvaja Saša Vegi, nakon tri godine ponovno na postolju. Devet dolazaka, šest puta u top3 kola i premijerna pobjeda, sve zasluženo! Čestitke svima!
Pa i tu smo imali jednog brutalca, Nikola Špoljar je u drugom kolu došao testirati formu i stazu jer nije bio dobrih 6 godina i uz mali kaos na stazi i gužvi ipak uspio istrčati treće vrijeme ikada (34:29). Prva dva su isto njegova, i četvrto! On je zapravo jedini koji je Mrcinu pretrčao ispod 35 minuta. Dost’ dobar 🙂 Poredak prvih 10 ispod u tekstu.
ŽENE – Jedan-dva identično kao i prošle sezone i dok je lani bilo neke neizvjesnosti ove nije!
Irena Butković, drugo zlato na Mrcini. Sve bitne nastupe ugurala u dvije minute i lagodno obranila titulu. Druga, uvijek nasmijana Adrijana Šimić! Kako je Irena obranila svoje mjesto tako je Adri obranila svoje, jedna opuštena, lagana sezona za obje. Za razliku od svih do sad kategorija gdje je uglavnom ista ekipa od prošlih godina ovdje uz Irenu i Adri, samo Franci, koju moram pohvaliti jer je napredovala za jedno mjesto i ove sezone završila peta! Da se vratimo postolju, broncu osvaja Marisa Cortright, još jedna Sljemenašica, sve bolja i bolja i mišljenja sam da je tek zadnje kolo pokazala naznake koliko bi mogla biti brza. Čestitke curama!
Ovdje nije bilo nikakvih napada i upada u TOP10 i iako se na prvi pogled čini da je ženska Mrcina malo živnula jer 87 sudionica u sezoni je solidna brojka, njih 37 je upisalo samo jedan nastup. Optimalnih 8 kola imalo je devet žena i poredak se lijepo popunio, moglo je i bolje, ali nekoliko izleta na Cestu radi Pedine je poprilično raspršio konkurenciju, ali to se i htjelo postići, da se svatko opredijeli za jednu kategoriju i nju gura. Osim ako ste Nikica, samo on može pobijediti i Cestu i Mrcinu i Pedinu, istovremeno 🙂
Obradović Mario 696.97 1. Butković Irena 636.63
Murgić Ivan 643.64 2. Šimić Adrijana 573.28
Vegi Saša 635.21 3. Cortright Marisa 548.63
Poljanec Davor 633.79 4. Budimir Ivana 513.69
Buljan Juro 627.08 5. Francetić Martina 487.87
Grbeši Damir 622.91 6. Božić Elza 459.54
Bodić Ante 621.22 7. Bahat Lena 457.37
Vida Zvonko 618.84 8. Štefić Anita 457.33
Lepan Tomislav 582.95 9. Glavoćić Agneza 405.75
Videk Ivan 556.05 10. Tadić Tatjana 393.59
Na Mrcini je uvijek gužva, kako u poretku tako i na stazi, pogotovo na startu, hrpa ljudi, pokoji pas, na, ne preširokoj stazi često uzrokuje kaos. Zbog toga ljudi stisnu gas i prvih 700m je luda jurnjava, a Mrcina samo čeka! Što se bolje zaletiš na početku to ćeš bolje puknuti na kraju. Stara izreka sa Mrcine 😂 Svejedno ju ljudi vole, prva tri kilometra je milina, valovito, lagani usponi, gledaš trkače na cesti, utrkuješ se s njima, sa sobom, gledaš prolaz na Kraljičinom, uživancija! Onda prođeš potok i kreće agonija! Pogotovo kad rokne snijeg, a ove sezone je bilo par debelo snježnih kola. U svim tim jesensko-zimskim uvjetima čak osam muških je skupilo sve dolaske, i jedan pas, nijedna žena. Pa spomenimo ih: Blažanin Ante, Buljan Juro, Grbeši Damir, Krklec Ilija, Murgić Ivan, Obradović Mario, Špehar Marko, Videk Ivan i pas Markotić Akela.
Spomenuh to već u uvodu, Mrcina je ove sezona popularna, jako! U prosjeku 77 trkača svako kolo je rekord, a 4. kolo kad nas je bilo 106 je peto po posjećenosti ikad! Ako ćemo zanemariti onih tri kola iz korone, kada smo jedini nešto organizirali i svi su se sjatili na Lagvić, onda smo imali drugo najbrojnije kolo. AK Sljeme ima svoje interno klupsko planinsko prvenstvo svake sezone na zadnjem kolu Lagvića, jedne godine Cesta, jedne Mrcina. Ove je bila Mrcina. Morao sam ići pogledati kakva je situacija bila na brdu, ali sam se brzo sjetio onog vjetra koji puše do kostiju. E po takvom vremenu imamo tri prva Sljemenaša i tri prve Sljemenašice. To su Tomislav Lepan, Milan Zorić, Ante Bodić i Marisa Cortright, Katarina Bekavac i Lena Bahat. Čestitke!
P E D I N A K O M B I N A C I J A
Svi znamo da je Pedina kombinacija kombiniranje Ceste i Mrcine, ovisno o broju kola, za pune bodove mora se istrčati određeni broj jedne i druge discipline. Ove godine je to bilo 4+4 da bi izvukli maksimum bodovanja. Ako ste recimo imali 3+5 ostali ste zakinuti za jedno kolo punog bodovanja, a ovaj višak druge discipline dobili ste 5 bodova. Eto kratki uvod u, ipak najzanimljiviju disciplinu jer morate biti i redoviti i paziti na vremenske prilike, taktizirati, ne možete juriti rezultat na snijegom zatrpanoj Mrcini i slične stvari, kužite sve.
MUŠKI – Možda sam malo nabacio važnosti i atraktivnosti na Pedinu jer se i sam uvijek natječem na njoj, pa ono 🙂 Nakon bronce i srebra prijašnjih sezona, ove sezone zlato za mene. Dobra jesenska sezona je i na Lagviću dala rezultate i kad je zatrpao snijeg bilo mi je samo turistički odraditi kola. Drugo mjesto, dvostruki pobjednik Pedine, Dobriša Dobrenić! Uz, čini mi se pad forme u to vrijeme, ipak rutinski do još jednog postolja, na iskustvo, Mrcina kad je suho, Cesta kad je snijeg. E za treće mjesto je bila borba, spektakularna! Čak trojica, Roguljić, Salamunić, Vudrić u zadnje kolo ulaze izjednačeni i uz računanje na hendikep svako mora dati sve od sebe! Na kraju sa moćnim PB-om pobjedu u troboju i broncu odnosi Stipe Roguljić! Drugu dvojicu iz tog troboja dijeli samo 0.01 bod, najmanja razlika ikad!
ŽENE – Za razliku od prošle sezone, ova je bila dosta zanimljivija i rezultatski kvalitetnija. Prvo kušanje Pedine i kombinacija obje staze kroz sezonu i odmah pobjeda za Katarinu Bekavac! Devet nastupa, četiri Ceste, pet Mrcina i uvjerljiva pobjeda! Prošlogodišnja pobjednica i ove na postolju, stepenicu niže, Ivana Marušić. Identični raspored nastupa kao Kate i ugodna prednost na karju sezone. Iako su sestre Bahat u kalendarskoj 2022. vodile borbu za broncu, zadnja dva kola, kad smo ušli u 2023. su propustile ključna kola i postolje im je ispred nosa uzela Ivana Žigman. Lijepi osobni rekordi na obje discipline i prvo Lagvić postolje za Ivanu! Čestitke curama. Zbog ovakvih stvari je Pedina nepredvidiva, iako je to samo jedna od liga, ako želite dobar plasman morate dobro planirati i usklađivati obaveze, putovanja, treninge i druge utrke.
Poredak obje konkurencije 👇
Đogolović Goran 630.46 1. Bekavac Katarina 633.45
Dobrenić Dobriša 616.19 2. Marušić Ivana 561.08
Roguljić Stipe 578.98 3. Žigman Ivana 475.51
Salamunić Marijan 575.80 4. Bahat Nataša 458.80
Vudrić Nenad 575.79 5. Šimić Adrijana 447.28
Matan Damir 559.99 6. Bahat Lena 421.26
Čoti Vedran 542.84 7. Venne Iva 408.72
Đerić Miroslav 541.45 8. Kolovrat Iskra 380.85
Glogoški Željko 534.93 9. Silov Tovernić Maja 329.12
Klarić Antonio 525.34 10. Tadić Tatjana 294.97
Ove sezone kombiniralo je 59 natjecatelja 38 muških i 21 žena. To je osam više nego lani i za to su zaslužne žene, kod njih se ta brojka povećala i tek kad sam malo bolje pogledao skužih da je to jedna od najboljih ženski sezona. Samo dva puta prije je bilo više sudionica, tako da je to odlična stvar. Muški su malo i zakazali jer je znalo biti sezona i sa preko 60 natjecatelja, ali dobro, reći ćemo da je mrvu kraća sezona kriva za to. Ima i kombinatoraca koji su imali sva kola, to su: Glogoški Željko (7+4), Kovačević Ivan (5+6), Matan Damir (5+6), Čoti Vedran (4+7), Šimić Adrijana (2+9) i ja (5+6). Svake godine pišem slične stvari za Pedinu jer se slične stvari i događaju. Do pola sezone se skoro ništa ne vidi u poretku jer se preferira jedna ili druga disciplina pa tek kasnije počinje rasplet. Iskusni kombinatorci imaju i sličnu, ako ne i identičnu taktiku da se ide Mrcina dok je staza suha jesenska, a kad zaglibi blato i snijeg prebacuju se na Cestu i onda tko jači taj kvači 😂
Č E R A L I G A
Naravno da nismo zaboravili i na naše četveronožne ljubimce. Ove sezone 25 pasa je sa svojim vlasnicima ganjalo svoj poredak i to je ponekad bilo zaglušujuće kaotično na startu, ali simpatično. Najveća zvijezda je i dalje Harley, kad se pojavi rasturi, ali ove sezone samo tri nastupa, pa je nema u konačnih TOP5. Za razliku od prošle, spektakularno napete sezone, ovu je nezanimljivom napravio Videk sa Akelom. Svako kolo su bili i samo to je skoro dovoljno za pobjedu, a oni su uz to i podosta brzi, tako da je to bilo riješeno već na pola sezone. Drugo mjesto Frida zajedno sa svojim vlasnikom Vladom, osam nastupa i nakon prošlogodišnje bronce ove godine stepenicu više i srebro! Bronca za Reu, najstariju od svih pasa. Koliko je to ljudskih godina, 70-ak? Svaka čast i njoj i Aniti. Nagrađujemo prvih pet, pa idemo dalje s poretkom. Od ljetos još jedna nova Sljemenska nevolja, jedan mali, crni, crnogorski pas, Zen Bekavac je samo zahvaljujući Katarininom kombiniranju nastupio na samo pet kola, inače bi se smjestio i koju poziciju više! Za razliku od njega, sad već dobro poznata bijela neman Ultra sa isto samo pet kola na petom mjestu, zatvara pozicije koje nagrađujemo! Za pse nemamo mušku i žensku kategoriju, svi skupa idu u jedan poredak:
Markotić Akela 588.09
Resnik Frida 519.54
Štefić Rea 425.30
Bekavac Zen 338.55
Janković Ultra 307.97
Kako je Sljemenska baza ove godine bila nešto drukčija, tako se i Lagvić prilagodio tome i ispao malo kraći, ali dosta lijepih priča se tu uguralo. Osim već gore nabrojanih rezultatskih postignuća ovdje ću spomenuti i našu Elzu sa svojih 100 nastupa na Mrcini, trenutno jedina žena s tim postignućem i općenito druga gledajući i muške. Samo Ivan Murgić ima više, 112. Elzić, svaka čast! Adrijana Šimić je također upisala jubilej, ona je u osmom kolu upisala 100. nastup na Lagviću i njoj idu ogromne čestitke. Inače taj KLUB100 broji 19 članova, ali bi se teoretski iduće sezone mogao podebljati za čak 10 natjecatelja! Ovisi koliko će kola biti iduća sezona, ali za neke sam 100% siguran 😀
Uz ove rezultate i neke brojčice jedan bitan dio cijele Lige je naš sponzor, Promo Art Studio by Dinko Bažulić! Kakve nam je hoodice, dukse, majice, kape ove sezone priredio to je čudo. Onoliko različitih prekrasnih boja rezultiralo je da na nekim Sljemenskim okupljanjima i ekskurzijama doslovno svi imaju Lagvić kratke ili duge majice. Dinko, hvala!
Još jedan čovjek koji nam je ove sezone jako olakšao i pojednostavio organizaciju je naš Danijel Gulin Gucho! Svi ruksaci su uredno bili poslagani, svaki je imao svoje mjesto i točno se znalo gdje stoji. Nema kod Guche vamo-tamo, sve je k’o po špagi! Naš dobri duh Sljemena. Organizacijsko tijelo Žana, Janko, Kiki, Krajcar su svoje odradili skoro pa savršeno. Naravno da su moguće neke greške, ali se trudimo da ih bude što manje, a i kad se dogode da ih promptno ispravimo! Ako sam nekoga pozabio nemojte zamjeriti. Kriv sam što ovako dugo nisam napisao rezime i što sam sigurno neke zanimljivosti i zaboravio, ali eto, bitno da je došlo.
Proglašenje svih kategorija je na godišnjoj skupštini kluba, sutra, petak 24.03.2023. U prostorijama Zagrebačkog atletskog saveza, Savska cesta 137. Program počinje u 18:00h, dodjela nagrada je na kraju, pa vidite da dođete pokupiti zaslužene pehare ili uposlite nekoga da preuzme za vas. Nepodignute čuvamo kratko i zatim reciklaža!
INFO: Startnine nema, ali zato skupljamo dobrovoljne priloge za naše četveronožne ljubimce. Možete donirati novac ili pseću hranu. Sve prikupljene priloge ćemo proslijediti udruzi za zaštitu životinja „S-PAS“ iz Zagreba.
POVOD: Trčat ćemo trku od 5 kilometara iz razloga što se tog dana navršava 5 godina svakodnevnog trčanja našeg člana Gorana Đogolovića, što je vrlo vjerojatno najduži hrvatski running streak. Od 29.12.2017. do danas Goran je u kontinuitetu trčao svakodnevno punih pet godina ili 1826 dana za redom. Pri tom je pretrčao 26,354 kilometra ili u prosjeku 14,43 km svakog dana. Statistika svakodnevnih trkača na svjetskom nivou SRI/USRSA Active Streaks List (runeveryday.com)
PRIJAVE: Prijava nema, jednostavno dođete na start, date svoj prilog (ali i ne morate), otrčite trku i na kraju upišete svoj rezultat. Ukoliko nemate sat, bit će semafor na cilju. Rezultate ćemo objaviti sljedećeg dana. Ako se želite presvući prije i poslije trke, samo 100 metara od starta su svlačionice Atletskog kluba Sljeme (Caffe bar TIME https://goo.gl/maps/xXn3kCyzyB6XDgNc6)
Lasse Artturi Virén (Myrskylä, Finska 22. srpnja 1949.) bio je jedan od “letećih Finaca” uz:
Hannes Kolehmainen – tri zlatne medalje i dva svjetska rekorda na OI 1912 Stockholmu.
Paavo Nurmii – tri zlatne medalje na OI 192 u Antwerpenu i pet na OI 1924. u Parizu
Ville Ritola – četiri zlatne medalje OI Pariz 1924.
Volmari Iso – Hollo – jedna zlatna medalja OI Los Angeles 1932 i Berlin 1936.
*Taisto Mäki – prvi trkač na svijetu koji je išao brže od 30′ na **10 000 m. Bilo je to 17. rujna 1939. i u vremenu 29:52,6. Trener mu je bio Paavo Nurmii.
Dakle, Lasse je bio dugoprugaš koji se većinom bazirao na 5 000 m (PB 13:14,3 Helsinki 14. rujna 1972.) i 10 000 m (PB 27:38,35 OI München 03. rujna 1972. O njegovim padu na 10 000 m i postavljanju svjetskog rekorda bilo je nešto riječi u prethodnim članku https://www.aksljeme.com/olimpijski-masakr-munchen-1972/ ), iako je trčao i kraće utrke pa čak i jedan maraton (OI Montreal 2:13,11 31. srpnja 1976).
Na OI u Montrealu odnio je dvostruku pobjedu na 5 000 m (13:24,76 30. srpnja 1976.) i 10 000 m (27:40:38 26. srpnja 1976.). Odigrao je kontroverznu ulogu na tim OI i skoro bio diskvalificiran. Naime, završivši utrku 26. srpnja 1976. na 10 000 m s vremenom od 27:40,38, sjeo je na stazu, odvezao i skinuo patike te ih podigao u zrak. Držao je u rukama ASICS-ov model “Runspark”. Trčao je bos počasni krug po stadionu držeći ih u zraku, pokazujući publici i gradeći reputaciju japanskom proizvođaču patika, a čiji je naziv izvedenica i akronim od Juvenalove Anima sana in corpore sano.
Circus-Maximus Rim
Juvenal (Decim Junije Juvenal, Rim, 60. – ?) rimski pjesnik koji je rođen u prvom stoljeću, a opisivao je i kritizirao tadašnje stanje i život u Rimu. Pripisuje mu se nekoliko izreka:
Kruha i igara. lat. Panem et circenses – doslovni prijevod Kruha i cirkusa (circus lat. krug). Naziv se koristio za arenu koja je bila kružnog ili ovalnog oblika i u kojoj su se izvodile utrke dvokolica, borbe gladijatora itd. Juvenal je koristio izraz Panem et circenses u jednoj svojoj satiričnoj pjesmi u kojoj se žali na ravnodušnost Rimljana kojima je vlast davala žitarice i omogućavala da besplatno prate u rimskim cirkusima gladijatorske igre i ostale sportske aktivnosti. Na taj način su Rimljani izgubili interes za politiku, a pokazali za zabavu što je vlastodršcima išlo u prilog.
U zdravom tijelu zdrav duh lat. Mens sana in corpore sano, a koja je nama važnija za ovu priču. Original glasi Orandum est ut sit mens sana in corpore sano, ili u prijevodu: Treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu.
Lasse nije dugo morao čekati da se MOO oglasi oko toga. Optužio ga je za zlonamjeran postupak i zabranili mu nastup u finalu na 5 000 m 30. srpnja 1976. Naime, MOO oštro osuđuje direktno reklamiranje brendova koji nisu službeni sponzori OI (Pravilo br. 40 Olimpijske povelje https://bit.ly/3zBUDPo ). Lasse je sljedeća četiri dana prolazio kroz postupak rasprave žaleći se da je to napravio jer je imao velike žuljeve na stopalima.
Lasse drži patike s kojima je pobijedio na 10 000 m u Montrealu
O navedenoj se temi raspravljalo do 30. srpnja, i to do dva sata pred početak starta utrke na 5 000 m. Lasse je tad istrčao 5 000 m za 13:24,76, što mu je bio ujedno i treći najbrži rezultat na 5 000 m.
Usporedbe radi, dok je Usain Bolt bio aktivan trkač, u njegovom se kreveljenju poslije utrke i proslavljanju pobjeda često moglo vidjeti otvoreno reklamiranje zlatnih Puma sprinterica.
Usain Bolt nakon postavljanja svjetskog rekorda u Pekingu 2008
Nameće se pitanje je li se po Olimpijskoj povelji što promijenilo ili pravilo br. 40 ne vrijedi za sve sportaše?
*možda se pravi poznavatelji neće složiti da Mäki treba biti u ovoj skupini jer nije osvojio ni jednu medalju na OI. Međutim, Mäkiju je oduzeta ta mogućnost jer je prvo 1939. poslan na frontu Zimskog, a onda 1940. i u Drugi Svjetski rat. Tim više što je Mäki trebao predstavljati svoju zemlju 1940. na OI u Helsinkiju. Funfact: prvobitno su se OI 1940. trebale održati u Tokiju, ali je promijenjeno na Helsinki jer je Japan napravio invaziju na Kinu. Nažalost zbog 2. svj. rata ni jedna zemlja nije mogla biti domaćinom. Helsinki je svoje OI dobio 1952, a Tokio 1964. i 2020. (odnosno 2021.)
**u stadionskoj atletici sve se dužine utrka izražavaju u metrima za razliku od vanstadionske gdje se izražavaju u kilometrima.
Pripremila: Silvia Šimunović povjesničarka Atletskog kluba Sljeme
Jesu li sportska natjecanja plodno tlo za ostvarivanje političkih ciljeva terorističkih skupina?
Olimpijske igre 1972. Munchen 26.08. – 11.09.1972.
Na najveličanstveniju sportsku proslavu 1972. godine – Olimpijske igre u Münchenu – 129 zemalja svijeta su poslale 7134 sportaša. Igre u Münchenu bile su druge u povijesti koje su održane u Njemačkoj. Prve su održane 1936. godine u Berlinu, ujedno i zadnje koje su održene pred početak II. Svjetskog rata. Nakon toga sljedeće su održane tek u Londonu 12 godina kasnije. S obzirom da je to bilo poslijeratno doba i velika financijska kriza London je na svojim igrama koristio vojne objekte za smještaj sportaša.
Olimpiyastadion. Stadion u srcu Olimpiaparka na kojem su otvorene OI i koje su izgrađene za potrebe OI.
Domaćin je u Münchenu želio svijetu predstaviti Njemačku kao jednu nova država i novo lice Njemačke koja je puna optimizma za sve nacije svijeta.
Mark Spitz je osvojio sedam olimpijskih medalja na tim OI. Mark je popravio svjetske rekorde u svim disciplinama u kojima je nastupio!
Olga Korbut je osvojila četiri medalje u Berlinu. Prvi put u povijesti gimnastike izvodi novi salto. Njezin je nastup te godine bio fascinantan po dva iznimno opasna pokreta, a od kojih je jedan postao zabranjen kasnije. Naime, bodovni sistem elitne gimnastike za svaki pokret nosi određeni broj bodova, a svi oni se zbrajaju za konačni rezultat. „Zabranjeni“ pokreti nose 0 bodova pa gimnastičari nemaju potrebu da ih izvode. „Salto smrti“ je nazvan zbog načina doskoka. Dakle, izvodi se salto unazad s gornje preko donje prečke. Salto je dobio taj naziv jer se pri najmanjoj grešci gimnastičarke može dogoditi pad glavom ili vratom na donju preču. U 80-ima je odlučeno da će se dvije prečke razmaknuti, a onda je i sam pokret postao nemoguć za izvođenje. Drugi pokret koji je Olga Korbut izvela i koji je i nazvan po njoj, je salto iz stoja na gornjoj prečki i hvatanje na donju prečku. SSSR gimnastičarka Elena Muhina je unaprijedila Korbut salto. Ona je 1977. godine na puni salto dodala okret oko svoje osi. Zanimljivo je kod Muhine da je od 1980. paralizirana. Naime, ozlijedila se pokušavajući da bude jedna od rijetkih gimnastičarki koja izvodi muški element Tomasov salto i ostala, nažalost, paralizirana. I to samo dva tjedna pred otvaranje Olimpijskih igara u Moskvi (Apeliram na školovane gimnastičare da se mogu slobodno izjasniti ukoliko nisam dobro opisala pokrete salta smrti i salta korbut).
SSSR – kontroverzna prva pobjeda košarkaša SSSR-a nad košarkašima SAD-a u zadnje 3 sekunde utakmice. SAD je vodio 50:49, kad se dogodilo nekoliko čudnih sudačkih odluka. Prvo je vrijeme isteklo tokom koša, međutim koš je priznat. Suci tada produžuju utakmicu za jednu sekundu. SSSR je tada imao napad i istekla je sekunda, a SAD je već počeo sa slavljem svoje pobjede. Na žalbu SSSR-a su dodijeljene tri sekunde u kojima je Aleksandar Belov uspio ubaciti koš i time donijeti prvu pobjedu SSSR-u. Bilo je to 9. rujna 1972., a SSSR je tada prekinuo tradiciju i epitet nepobjedive košarkaške reprezentacije na svijetu. Sve se to dogodilo usred Hladnog rata.
Pola milijarde gledatelja je uživo pratilo TV prijenose.
Lasse Viren – leteći Finac. Odnio je pobjede na 5,000 m i 10,000 m u Münchenu. Utrka se na 10,000 održala 3. rujna i tada je Viren oborio rekord star sedam godina, koji je držao Ron Clarke. U 12. krugu su se zapetljale noge Emielea Puttemansa, Mohameda Gammoudija i Virena koji su pali. Bez obzira na pad Viren je sustigao vodeće i pobijedio s 27:38,40 (što je dugo bio aktualni rekord za Olympiastadion – Hvala Pinky).
Vincent Matthews i Wayne Collett iz SAD-a doživotno suspendirani s OI! Osvojili su zlatnu odnosno srebrnu medalju u utrci na 400 m. Tijekom ceremonije proglašenja i izvođenja himne SAD-a počeli su se ponašati nepristojno i nesportski šaleći se te igrajući s medaljama i međusobno komunicirajući. Suspendirao ih je predsjednik IOC-a Avery Brundage. Brundage je i četiri godine prije oduzeo medalje Tommyju Smithu i Johnu Carlosu u Mexicu koji su stigli prvi i treći na utrci 200 m, a na proglašenju su držali crnu rukavicu visoko u zraku i pognutu glavu. Sva četvorica su svojim ponašanjem htjeli pokazati revolt zbog loših postupanja prema crncima u SAD-u. O Brundageu će i kasnije biti riječi.
Ti su, a i mnogi drugi događaji koji slave velika sportska dostignuća, ostali manje zapamćeni i u sjeni događaja koji se dogodio jedanaestog dana natjecanja. A nema veze sa sportom! Događaj poznatiji kao Minhenski masakr (5.9.1972.) se popeo na postolje pobjednika!
Naime, Olimpijske Igre u Münchenu su trebale biti veliki uspjeh, nakon što su 36 godina ranije tadašnja Njemačka i Hitler iskoristili OI u Berlinu za reklamu svog nacističkog režima koji je prethodio II. Svjetskom ratu i neodržavanju Olimpijskih Igara 1940. i 1944. U skladu s miroljubivosti, Njemačka je dala geslo tim Olimpijskim igrama engl. “Olympics of peace and joy”, njem. “Die Heiteren spiele”. Najvjerojatnije je želja za pokazivanjem što manje militarizma i dovela do manjka sigurnosti i zaštite na samom natjecanju i u Olimpijskom selu. Naknadne su provjere pokazale da ni jedan čuvar u policijskoj i vojnoj uniformi nije bio na cijelom natjecanju i olimpijskom selu. To što su Izraelski sportaši došli u München, koji je samo 10 kilometara udaljen od Dachaua (koncentracijski logor u II. Svjetskom ratu), je bio pokazatelj izraelske snage da prihvati jednu bolju i novu Njemačku. Međutim, 27 godina poslije holokausta, krv Izraelaca (Židova) je opet prolivena u Njemačkoj – 11 je olimpijaca ubijeno od strane Palestinaca.
Izraelska delegacija na mimohodu otvaranja Olimpijskih Igara u Munchenu 26.08.1972
Inače, Palestinskim sportašima je bio zabranjen nastup na OI. 26 Izraelskih sportaša u znak dobre volje hodali su na otvaranju sa svojom zastavom po mjestu gdje su njihovi rođaci i preci ubijani. Nisu ni mogli zamisliti da i njih slična sudbina očekuje. U 4:40 05. rujna 1972. godine, osam je palestinskih muškaraca upalo u Olimpijsko selo, glumeći sportaše u opremi i sa sportskim torbama u kojima su se umjesto opreme za sport nalazile, puške, pištolji bombe i ostalo naoružanje. Cilj im je bio doći do dijela gdje je stacioniran izraelski sportski tim. I došli su! Upali su u zgradu gdje su se nalazi Izraelci. Čim su osjetili otpor Izraelaca, a koji su se borili samo rukama, pucali su i na mjestu ubili dvojicu, a devet sportaša uzeli su za taoce. S ovim krvavim pohodom htjeli su skrenuti pažnju na 234 Palestinca koji su u zatvoru, tražeći da ih se pusti na slobodu.
Član terorističke skupine Crni Rujan na balkonu hotelske sobe gdje je za taoce držao članove Izraelskog Olimpijskog tima. Bilo je to prvi put da je teroristički napad bio uživo prenošen preko televizije.
Postavlja se pitanje kako je to moguće??! Prije nego osudimo loše osiguranje sportaša i objekata, zatim loš pokušaj spašavanja sportaša i rješavanje krizne situacije, pogledajmo povijesni kontekst i vratimo se u 1958. godinu. Te je godine Yasser Arafat osnovao udrugu Al- Fatah koja se borila protiv Izraela. 1964. osnovali su POO (Palestinska oslobodilačka organizacija) koja je htjela uništiti Izrael. POO i njegova produžena ruka Narodni Front za oslobođenje Palestine započeli su međunarodnu terorističku kampanju avionskih otmica i bombaških napada, stacioniran u Jordanu gdje je živjelo 2/3 Palestinaca. Hussein, kralj Jordana, nije baš bio obožavatelj POO-a i u cijelom razdoblju, koje je najviše poznato po Crnom rujnu, ubio je oko 15 000 Palestinskih boraca i civila pogotovo kad ih je vojnom akcijom 1970. godine protjerao s jordanskog teritorija. Uskoro su članovi Al – Fataha osnovali odvojenu podružnicu koju su nazvali Crni rujan.
Oko 900 milijuna ljudi je vidjelo teroristički napad na Izraelske teroriste.
Nakon ove kratke povijesti sukoba vratimo se opet na Olimpijske igre. Tisuće je ljudi napustilo Olimpijski stadion i popelo se na obližnji brežuljak odakle su sigurno pratili što se događa u hotelskoj sobi. Televizije su radile direktan prijenos i ljudi su diljem svijeta mogli vidjeti židovsku krv koja je opet prolivena po njemačkom tlu. Izraelci i Židovi diljem svijeta su se osjećali bespomoćnima da brane svoj narod. Golda Meir odbila je pregovarati s teroristima, a njemačke vlasti odbijaju pomoć izraelskog Mossada, koji je za razliku od Njemačke, imao specijaliziranu protuterorističku jedinicu. Umjesto toga, započeli su jako loše pregovore s teroristima. Uzgred, njemački su se policajci, nemajući konkretan plan spašavanja, počeli penjati po zgradi kako bi napali teroriste. Međutim, predvidjeli su jednu veliku stvar – njihovu akciju spašavanja su svi pratili na svijetu pa i teroristi koji su na televizoru u sobama držali sportaše pa su tako imali direktne informacije o namjerama njemačke policije za oslobađanju taoca. Ispostavilo se, naime, da njemačke vlasti nisu teroristima struju isključile i da nisu udaljili novinare iz Olimpijskog sela. Nakon toga odustaje se od akcije spašavanja.
Teroristi imaju zahtjev, a to je da s taocima odlete u Egipat! Njemačke su im vlasti to odlučile omogućiti, na način da će ih avion čekati na aerodromu. Nijemci su smislili plan sa zasjedom i snajperistima. Šest njemačkih policajaca maskiralo se u posadu smještenu u avionu, a snajperisti u puščanom dometu. U posljednjem trenutku policajci koji su glumili avionsku posadu su odlučili napustiti akciju spašavanja, jer su uvidjeli da terorista ima više nego im je njemačka služba za krizne situacije najavila da će biti. Da stvar bude zanimljivija – snajperisti nisu imali nikakvo iskustvo gađanja, nisu imali radio povezanost, teleskopsko i infracrveno oružje. Zvi Zamir, šef Izraelskog Mossada je bio prisutan, ali su ga Nijemci ignorirali. Kao da je njegova prisutnost Nijemce činila nervoznima pa se tako evakuacija spašavanja nastavila bez osnovnog iskustva i tehničkih mogućnosti koju je imao Mossad. Neposredno nakon napada, Golda Meir, izraelska premijerka, u strogoj je tajnosti ovlastila nacionalnu obavještajnu agenciju Mossad da pronađe i ubije odgovorne za napad. Niz timova je tražio pripadnike Crnog rujna koje su potom ubijali. Ova operacija postala je poznata pod imenom Gnjev Božji. Zvi Zamir nikad nije htio priznati da je Mossad bio ovlašten za osvetu i ubijanje preostalih terorista.
Golda Meir, izraelska premijerka
Jesu li Nijemci i Međunarodni olimpijski odbor pokazali aroganciju i ravnodušnost kad su dopustili da se Olimpijsko natjecanje nastavi bez obzira na krvoproliće? Već gore spominjani Avery Brundage, tadašnji predsjednik Olimpijskog odbora, nakon što je saznao za masakr, odlučio je da se Igre moraju nastaviti. Prvo sportsko natjecanje tog dana dogodilo se u 8:15 h dok su već dva Izraelska sportaša ležala mrtva, a devetero ih je bilo taocima. Avery je cijeli dan proveo vršeći pritisak na Njemačke dužnosnike da se Olimpijske igre moraju pod svaku cijenu nastaviti u miru. Dok su se jedni sportaši odmarali i uživali u olimpijskom selu, nedaleko je održavana prava strahota za druge. Tek 10 sati od početka masakra, 5. rujna u 15:51, zaustavljeno je održavanje Olimpijskih igara kad se situacija s teroristima u potpunosti zakomplicirala. Loša akcija spašavanja započinje oko 23h kada su se helikopteri počeli dizati. Snajperisti su počeli pucati, a policija je u tom trenutku reflektorima osvijetlila dio piste gdje su se nalazili teroristi. U tom trenutku biva upucan jedan terorist, a ostali uzvraćaju paljbu po njemačkim policajcima. Unakrsna pucnjava je potrajala oko 45 minuta. U trenutku kad su teroristi uvidjeli da dolaze blindirana vozila, jedan je bacio ručnu bombu u helikopter gdje ginu svi taoci, a nakon toga i tri terorista od strane snajperista.
Uništen helikopter nakon što je jedan od terorista bacio granatu u njega i ubio izraelske sportaše
Cijela akcija spašavanja postaje neuspješna i doživljava pravi fijasko. Uz taoce i teroriste, ubijen je i njemački policajac koji nije sudjelovao u akciji, već je sve to promatrao s obližnjeg tornja. Smrtno je stradao zalutalim metkom. Pilot helikoptera je teško ranjen i odveden u bolnicu. Jedina trojica preživjelih su bili palestinski teroristi koji su završili u zatvoru, ali im nikad nije suđeno te su pušteni nakon nekog vremena. Golda Meir je shvatila da teroristima neće biti pravno suđeno te unutar MOssada osniva specijalnu jedinicu Caesarea. Operacija je imala za cilj pronalazak i likvidiranje terorista te onih koji su bili umiješani u Minhenski masakr. Operacija je nazvana Gnjev Božji. Tijela poginulih terorista su vraćena u Libiju gdje su sahranjeni kao najveći heroji.
Poginuli sportaši u Münchenu:
Moshe Weinberg (trener)
Yossef Romano (dizač utega)
Ze’ev Friedman (dizač utega)
David Mark Berger (dizač utega)
Yakov Springer (sudac)
Eliezer Halfin (hrvač)
Yossef Gutfreund (sudac)
Kehat Shorr (trener)
Mark Slavin (hrvač)
Andre Spitzer (trener)
Amitzur Shapira (trener)
Memorija Munchen 1972. na kojem je predsjednik Olimpijskog odbora Avery Brundage izjavio da se Igre moraju nastaviti
Nakon maskara u Münchenu sportska natjecanja teroristima postaju pogodan teren kojim će ostvarivati svoje političke ciljeve. Shvatili su da su sportaši (i sportska natjecanja) jako popularni, a za razliku od političara, ne koriste javnu zaštitu pa su pogodni za usađivanje straha kroz nasilne i zastrašujuće metode. Teroristi koriste medije, u Munchenu ja to bila televizija, danas su to društvene mreže i internet, kako bi u istom trenutku cijelom svijetu pokazali svoju razornu moći i psihološki djelovali na stanje onih do kojih je ta informacija došla izazivajući strah.
Global Terorism Database https://www.start.umd.edu/gtd/search/BrowseBy.aspx?category=datekaže da je od 1970. do 2021. ubijeno je oko 600 osoba, a oko 3000 ozlijeđeno u 66 terorističkih napada na sportskim događajima. Od početka 21. stoljeća su povećane financije za osiguranje velikih sportskih okupljanja i natjecanja, pa je na najvećim sportskim natjecanjima smanjen broj napada. Međutim, teroristi i dalje napadaju sportska natjecanja pogotovo na Bliskom Istoku. Zaključak je ipak da terorizam nije previše uspio sportaše i navijače odmaknuti od sportskih događaja.
Pripremila: Silvia Šimunović povjesničarka Atletskog kluba Sljeme
