MJESTO: Sljeme (Šestine), početak poučne staze, 200m iznad restorana Lagvić
STAZA: Višestruka: prvi dio od starta do vrha na dva načina: cestom 9.3 km i nordic stazom 5.5 km. Drugi dio od vrha do pivnice Mlinarica u podnožju Sljemena cca 10-12 km, ovisno o izboru staze i postavljenim kontrolama. U prvom dijelu trkači koji se prijave za cestovni dio obavezni su koristiti isključivo cestu, a trkači koji izaberu nordic je ne smiju koristiti. U drugom dijelu svi su putevi, ceste i kratice dozvoljene. Također i žičara!
KONCEPT: Natjecatelji se prijavljuju u dvije grupe, po vlastitom nahođenju: cesta i nordic (za koji su obavezni štapovi). Start je zajednički u 10:00. Cestovnjaci trče po sljemenskoj cesti do vrha Medvednice (terasa Vidikovca podno TV-tornja), a nordijci sami biraju put do istog vrha, s tim da ne smiju koristiti cestu (osim što je jednom moraju preći), a i zašto bi kad su planinarski putevi kraći i brži? Na vrhu svi dobivaju kartu Medvednice s ucrtanim kontrolama koje moraju proći u drugom dijelu trke, na spustu ka pivnici Mlinarica, lociranoj u Prekrižju (jedna tramvajska stanica ispod Mihaljevca). Natjecateljima u nordicu se na kraju dodaje 5 minuta na ukupno vrijeme, koliko je otprilike brži prvi dio njihove staze u odnosu na cestu. Ako misle da je puno, neka idu na cestu. Na kontrolnim punktovima će biti naljepnice koje treba nalijepiti na drugu stranu karte kao dokazni materijal. Nema obavezne opreme, ali se preporučuje kompas i mobitel (u slučaju gubljenja).
NAGRADA: Sportski sat MOUNTAIN MASTER marke Sector, vrijedan 3000 kuna. Njega neće dobiti ni najbrži/a ni najljepša/i, već najsretniji/a, obzirom da će se u Mlinarici po završetku trke održati vrlo kratka tombola, a možda iskemijamo i neke utješne nagrade.
STARTNINA: 30kn. Za startninu se ne dobije ništa!
Prikupljena sredstva će se pravovremeno i sistematski ulagati za omasovljivanje društava liječenih alkoholičara.
MEĐUTIM: Na vrhu, prije, poslije ili za vrijeme podizanja karata svi natjecatelji će se moći okrijepiti: toplom kokošjom juhom, kamilicom i bijelim kuhanim vinom, te hrpom kolača, mukte! U cilju će svi natjecatelji dobiti od strane konobara jelo i piće, neograničeno i po vlastitom izboru… ukoliko im je što ostalo od startnine.
SATNICA:
Subota (06.11.), cijeli dan:
– Trkačko-trekerski EXPO marke Adidas i Nike u Avenue Mallu. Najnoviji modeli jesen/zima 2010 bez popusta za sve učesnike Lagvitreka (upozoriti prodavača na blagajni prilikom kupnje).
– Istovremeno istovjetan popust na štapove, kompase i čuturice u Iglu Športu.
– Pasta party navečer u restoranu Šestinski Lagvić. Svi učesnici mogu dobiti besplatnu vodu uz naručene špagete Bolonjez po promotivnoj cijeni (objasniti oberu prilikom plaćanja).
Nedjelja (07.11.):
– 8:45 – 9:55 Prijave i podizanje startnih brojeva i čikova na centralnom trgu kod početka poučne staze, 200 metara iznad restorana Lagvić (u kojem se noć ranije pastapartijalo i pralo suđe),
– 10:00 start trke,
– 10:45 dolazak prvih natjecatelja na vrh kod gelendera,
– 10:46 naguravanje prvih natjecatelja oko kazana s kuhanim vinom,
– Između 11:00 i 19:00 gubljenje po bespućima medvedničke prašume, telefoniranje roditeljima, angažiranje GSS-a, novinarske službe i ostale pizdarije vezane za bezorijentiranost u vremenu i prostoru relativno velikog broja učesnika.
– Oko 12:15 dolazak prvog natjecatelja u cilj,
– Oko 15:00 službeni završetak trke, nakon koje se sve sljemenske staze i okolne ceste ponovo puštaju u promet,
– 15:05 proglašenje najsretnijih,
DODATNE INFORMACIJE:
– Vlasnici Champion-Chipa mogu neograničeno koristiti svoje vlastite čipove za vrijeme trke,
– Učesnici koji dolaze na trku iz mjesta koja su udaljena više od 15,000 kilometara dobivaju besplatnu tramvajsku kartu na relaciji Mihaljevac-Dolje, u jednom smjeru,
– Istima se omogućuje podizanje šatora na drugoj kontrolnoj točki (koju zbog regularnosti natjecanja nismo u mogućnosti objaviti),
– Okrepne stanice se nalaze svako malo: Mićino vrelo, Tigrovo oko, Leustek, Bikča, Puntijarka (treba samo reći da ste u trci, dobićete, bez brige… isto vrijedi i za Kraljičin zdenac, Runolist, Grafičar, a pogotovo Medvedgrad),
– Staza je u potpunosti markirana, kilometarske oznake su na svakih 200 metara, na svim mogućim skretanjima je redarska služba koja će vas usmjeravati tamo gdje poželite,
– Visinski profil staze možete vidjeti na svojim monitorima ako Garminom prođete gore-dole po Sljemenu,
– Iza zadnjeg natjecatelja ide autobus koji skuplja iznemogle i nekarakterne. Opremljen je stručnim medicinskim osobljem, psiho i fizio terapeutom, toplim dekicama, prežganom juhicom, svinjskim pečenjem i urnebes salatom,
– Prijave su ONLINE, i puuuno su jeftinije nego na dan trke.
– Grupne prijave donose dodatni popust. Svi koji se prijave grupno platit će startninu na licu mjesta, što je ušteda oko 200 kuna ako se plaća preko banke.
– Trka će se održati bez obzira na vremenske prilike. Osim ako će nam bit malo hladno.
MOMČADSKO PRVENSTVO HRVATSKE:
Lagvitrek je prvo, inauguralno momčadsko prvenstvo Hrvatske a bogami i šire u ovoj disciplini. Momčad čine 3 natjecatelja različitih spolova (ok, 2 mogu biti istog, maksimum) i vjeroispovjesti, s ovjerenim knjižicama i obavljenim psihijatrijskim vještačenjem, ne starijim od 3 mjeseca, koje će pregledati delegat natjecanja Polančec, ako ga puste za vikend. Najbolju ekipu će javnom pohvalom nagraditi ministar športa web stranice www.aksljeme.com , a nagrade će primiti iz ruku sljemenske carice Žane. Ekipu je potrebno imenovati i prilikom pojedinačne online prijave u onom kvadratiću gdje piše „klub“ upisati ime ekipe. Onaj tko nije član nikakve ekipe neka ostavi prazno, inače će biti suspendiran sa svih Lagvitrek natjecanja na godinu dana! U rubriku veličina majice možete staviti što vas je volja, tak i tak ćete svi dobiti isto 🙂
Uplata startnine: Najkasnije do petka, 23.10. Startnina se uplaćuje na broj žiro račun 2360000-1101388635 (KPS Multisport, Draškovićeva 23, 10000 Zagreb). Upaćuje se 50 kn na račun (obije kategorije!), a ostatak na registracijama na dan utrke.
Povrat startnine: Ukoliko natjecatelji koji su uplatili startninu ne dođu na utrku, povrat startnine nije moguć, no mogu preuzeti majicu i bon za grah na registracijama za utrku ili preuzeti majicu u prostorijama Kluba po dogovoru.
SATNICA ZA SUBOTU 30.10.2010.
Podjela brojeva, zemljovida, uputa i evidencijskih kartona: 14:00-15:00., pivnica Mlinarica, Jandrićeva 35, predzadnja stanica
tramvaja br. 14, prije Mihaljevca.
Start za obije kategorije: 16:00, Mihaljevac.
Limit za Planinarsku kategoriju: 22:30 (6h 30min)
Limit za Ultra kategoriju: 00:30 (8h 30min)
Mogućnost ostanka u pivnici Mlinarica: do 01:30.
Proglašenje pobjednika: pošto se zbog koncepta utrke pobjednik neće znati dok i zadnji natjecatelj ne uđe u cilj i dok se ne zbroje svi rezultati, službenog proglašenja najvjerojatnije neće biti na dan utrke, već ćemo pobjednika proglasiti preko interneta sljedećeg dana. Ukoliko ipak uspijemo zbrojiti sve rezultate do 01:00., napravit će se službeno proglašenje u pivnici Mlinarica.
Napomena za parkiranje: Zabranjeno je parkiranje vozila na parkingu pivnice Mlinarica zbog drugih gostiju! Savjetujemo da parkirate vozila na parkingu kod Cmroka (5 minuta hoda) ili na Mihaljevcu (5 minuta hoda) te u pokrajnim (pritom pazite da ne zaagradite ulaz/izlaz automobila iz zgrada i dvorišta).
OBAVEZNA OPREMA
Čelna lampa (sugeriramo rezervne baterije)
Mobitel
Topla odjeća sukladna vremenskoj prognozi (sugeriramo kapu i rukavice)
Kemijska olovku ili flomaster (uzmite barem jedan rezervni)
Nepropusna košuljica za zemljovid i evidencijski karton
NAGRADE
Medalje za pobjednike u svim kategorijama
Novčane nagrade za pobjednike u Ultra kategoriji za M i Ž. Novčani fond iznosi 10% od ukupnog zbroja sredstava iz startnina u obije kategorije te se dijeli na pobjednike u Ultra kategorji na M i Ž u omjeru 60:40.
KONCEPT UTRKE I DUŽINA STAZE
Staza utrke sa zemljovidom i kontrolnim točkama bit će dostupna na sam dan utrka na registracijama, 30.10. od 14:00h. Natjecatelji će imati 2 sata vremena da prouče stazu i organiziraju svoju putanju kretanja. Obije kategorije imat će nekoliko obaveznih točaka, a sve ostale će moći sami određivati i birati. Svaka od točaka koja nije obavezna nosi određeni broj bodova tako da će se na kraju utrke biti zbrajani bodovi. Natjecatelj koji u limitiranom vremenu (6h 30min za Planinarsku i 8h 30min za Ultra) sakupi najviše bodova pobjeđuje te će se ranking mjeriti po sakupljenim obaveznim točkama i bodovima. Ukoliko se desi da natjecatelji imaju isto bodova, odlučivat će vrijeme dolaska u cilj.
Planinarska kategorija bit će minimalno dugačka 18 km. Sve točke će se nalaziti na označenim planinarskim putevima uz vrlo detaljne upute.
Da bi se ušlo u poredak u ovoj kategoriji, natjecatelji će trebati sakupiti minimalno 3 obavezne točke, a sve ostale „neobavezne“ ili „usputne“ donosit će dodatne bodove koji će biti preračunati u nagradno vrijeme. U ovom konceptu natjecatelji će uz minimalnu dužinu od 18 km sami određivati koliko će utrka biti dugačka unutar limita od 6h i 30min. Nakon limita natjecatelji će imati još dodatnih 45 minuta, gdje će se od isteka limita računati negativni bodovi.
Ultra kategorija morat će sakupiti minimalno 4 obavezne točke, a imat će i određen broj minimalnih bodova koje Ultraši moraju sakupiti da bi ušli u Ultra poredak. Nakon limita natjecatelji će imati još dodatnih 30 minuta, gdje će se od isteka limita računati negativni bodovi.
Sve detaljnije informacije o konceptu bit će poslane natjecateljima na e-mail prilikom prijave.
VOLONTERI ZA STRAŠENJE NATJECATELJA
Pošto se radi o Noći vještica, tražimo kostimirane volontere koji će biti na stazi i plašiti natjecatelje. Svi volonteri dobijaju majicu utrke i grah te garantiramo vrhunsku zabavu, kako kostimiranim volonterima tako i natjecateljima. Sugeriramo kostime različitih čudovišta, Miki Maus i ostalo društvo ne dolazi u obzir – bit će suspendirani! Organizator utrke rasporedit će kostimirana strašila volontera po stazi. Prijave za volontere na isti e-mail kao i za prijave za utrku sa subjektom „Za volontiranje na Medo Treku“.
Odličan dan za trčanje, lijepo sučano, a ipak prohladno vrijeme donijelo je sjajnu trkačku atmosferu na ulice Zagreba, kroz koje je u glavnom trkačkom programu (maraton + polumaraton) protrčalo više od 700 (polu)maratonaca. Statistika broja učesnika u posljednjih 6 godina, od kada se trči po novoj stazi centrom grada:
2005 = 293 (144 maraton + 149 polumaraton)
2006 = 393 (154 maraton + 239 polumaraton)
2007 = 502 (184 maraton + 318 polumaraton)
2008 = 466 (186 maraton + 280 polumaraton)
2009 = 651 (257 maraton + 394 polumaraton)
2010 = 721 (235 maraton + 486 polumaraton)
Dakle, od premiještanja trase na Trg Bana Jelačića i uvođenja polumaratona, broj učesnika je u relativno kratkom vremenu povećan za cca 250%, a rezultatski rekordi trke su višestruko obarani. Naravno, svako ima svoje viđenje kako bi trebao izgledati maraton, kao što bi se svako igrao izbornika i pljuvao po postojećem, ali ovaj maraton u svim svojim karakteristikama je upravo proporcionalan broju hrvatskih maratonaca, hrvatskoj (sportskoj) kulturi, standardu, razvijenosti i slika je i prilika stanja u svim ostalim društvenim segmentima. Mada, kad pogledamo kako nam funkcionira vlada, zdravstvo, školstvo i usporedimo, možda čak i bolja. Mi sami (pritom mislim na trkače) možemo ga učiniti boljim, ili barem dati svoj odol njegovom napretku: nastupima, navijanjima, pomaganju u organizaciji… Jer drugi neće, neznaju ili ih ne zanima.
Sljeme
Ponovo smo, na najmasovnijoj i najvažnijoj trci godine bili najuspješniji, najmasovniji i najveseliji. Čak 46 članova je nastupilo (20 na maratonu i 26 na polumaratonu), a dobre pripreme, brza staza, povoljni vremenski uvjeti i bučno navijanje Ilicom su rezultirali s 26 novih osobnih rekorda (Sljeme, rang-liste u maratonu i polumaratonu). Za istaknuti i pohvaliti je, kao i obično, našu žensku ekipu (Martina Bezek, Ana Župić, Veronika Jurišić, Ivana Blaženović), koja je još jednom osvojila titulu ekipnih prvakinja Hrvatske u maratonu, dok su dečki bili treći (Renato Pomahač, Marko Sobota, Tomislav Vončina, Igor Lisac, Zoran Košćak). Rezultati Sljemenaša:
MARATON:
– Renato Pomahač 2:51:42
– Marko Sobota 3:07:00
– Martina Bezek 3:07:20
– Tomislav Vončina 3:09:29
– Ana Župić 3:11:44
– Igor Lisac 3:13:11
– Danijel Krajnović 3:16:26
– Zoran Košćak 3:16:49
– Veronika Jurišić 3:28:51
– Mile Mioković 3:36:14
– Zoran Orešković 3:46:47
– Ninoslav Čerkez 3:53:08
– Željko Šaronja 3:54:11
– Saša Sladoljev 3:54:44
– Stjepko Jančijev 3:58:48
– Anteša Džomba 4:00:58
– Damir Rogina 4:09:43
– Tomislav Salajster 4:16:46
– Sven Hrastnik 4:18:42
– Ivana Blaženović 4:40:56
POLUMARATON:
– Danijel Kocen 1:22:52
– Luka Bielen 1:26:18
– Željko Dugić 1:26:52
– Orsat Franković 1:30:10
– Aleksandar Ortynski 1:30:17
– Mario Andročec 1:31:23
– Dragan Janković 1:32:23
– Bruno Ribarić 1:34:40
– Zoran Obradović 1:35:10
– Mario Kasović 1:36:38
– Vladimir Ilčić 1:37:29
– Kristina Crnko 1:43:41
– Dejan Petrović 1:43:41
– Tadeja Krušec 1:45:16
– Katica Rumbočić 1:45:49
– Zlatko Zlomislić 1:45:50
– Barbara Bebić 1:48:55
– Boris Reinić 1:48:57
– Slavko Štimac 1:50:59
– Sandra Ferenčak 1:54:29
– Dubravka Sladoljev-Pavić 1:55:44
– Ozren Crnogorac 1:56:48
– Franjo Vasung 1:59:08
– Boris Paj 2:04:54
– Andrea Šaronja 2:08:36
– Ana Vijatović 2:15:49
Sljedeća najezda Sljemenaša je već za dva tjedna u Ljubljani, a prijavljeno je 37 članova (21 na maratonu + 16 na polumaratonu, od čega 26 muškaraca i 11 žena), koji će autobusom zajedno na trku.
34,207 trkača je protekle nedjelje završilo 37. Berlinski maraton (26,597 muškaraca + 7430 žena). Ove godine je više završilo samo u Londonu (36,500), međutim, New York je kralj masovnosti i kada završi prve nedjelje studenog, sigurno će se popeti na čelo.
Popis najmasovnijih maratona ove godine:
London 36,500
Berlin 34,000
Pariz 30,800
Tokyo 30,000
Boston 22,500
Los Angeles 21,500
Stockholm 20,000
Orlando 17,000
Hamburg 14,000
Tsuchiura, JPN 12,500
Rome 11,000
Najviše maratonaca imaju Amerikanci. Njih čak 236 tisuća je do sada ove godine završilo maraton. Druga trkačka nacija je Japan sa 110 tisuća maratonaca, zatim slijede Francuska (62,000), Engleska (57,000) i Njemačka (51,000). Međutim, to je statistika do ovog vikenda, što znači da su Nijemci sasvim sigurno izbili na treće mjesto kada se u statistiku ubace maratonci iz Berlina, obzirom da je većina učesnika iz Njemačke. Shodno tome, zaključak je da postoji 5 trkačkih velesila s masovnim pokretom, pa nije čudno da se baš kod njih održavaju i najspektakularniji i najmasovniji maratoni. U Japanu čak 23 maratona imaju preko 2000 učesnika, što je donja granica tzv „masovnih maratona“, dok ih u Americi ima 45!! Zanimljivo da je u Engleskoj, nakon Londona, drugi najmasovniji „Robin Hood“ maraton u Nottinghamu s tek 1300 učesnika, dok Njemačka, osim Berlina, ima još par mega-maratona (Hamburg 14,000, Frankfurt 9500, Koeln 8000, München 5500, te Schmiedefeld, Düsseldorf i Munster po 3000). Francuska osim Pariza, ima Medoc i Cannes po 8000, Marseille i Touluse po 3500. Od „netrkačkih“ država visoko kiotira Singapoure s 15,000 učesnika i Dublin s 10,500. Svi ostali maratoni imaju manje od 10 tisuća učesnika.
Nama najbliža Italija, koju najčešće obilazimo u maratonskim pohodima, osim Rima (11,000) ima još i Firenzu (8000), Veneziu (5000), Treviso (3000), Reggio Emilia (2500), Padova (2200), a zanimljivo da najveći gradovi sjevernog, razvijenijeg dijela Italije (Torino, Milano) vrlo slabo kotiraju, s manje od 2000 trkača.
Od europskih maratona, još se može izdvojiti nekoliko masovki: Copenhagen, Madrid i Barcelona 8000, Amsterdam i Rotterdam 7000, Zürich i Wien 5000, Atena, Poznan i Prag 4000 itd. Na kraju liste četveroznamenkastih maratona nije se uspjela ugurati Ljubljana sa svojih 900 prošlogodišnjih finišera, ali lako moguće da hoće ove godine, obzirom da su već puna dva autobusa i tko zna koliko osobnih automobila s hrvatskim maratoncima, kojih je lani bilo nezanemarivih 150!?
I ove godine je Hrvatska bila zastupljena u Berlinu s 20-ak trkača, pa evo njihovih rezultata:
Lisa Stublic 2:33:42
Ante Mimica 2:55:27
Dejan Petrović 2:56:38
Marko Sobota 2:59:17
Željko Dugić 3:04:01
Marijana Cota 3:15:45
Mario Andročec 3:25:22
Ozren Rnjak 3:26:05
Orsat Franković 3:26:37
Senka Senković 3:27:35
Marko Mastrović 3:38:50
Ferdo Kraljević 3:57:29
Luka Šarić 4:05:39
Dragan Janković 4:07:52
Ivan Teklić 4:26:33
Jakov Teklić 4:26:34
Dunja Bua-Maričević 4:45:10
Gordana Odrljin 4:52:24
Žana Rajić 4:57:30
Vesna Janko-Radovan 5:01:57
Jasminka Podgorski 5:09:13
Danijel Dubičanac 5:35:15
Vjerojatno je bilo još naših maratonaca, ali rezultatska lista nema tražilicu po nacionalnoj osnovi, a tko bi ih tražio u tom moru podataka. Uglavnom, viđeno je još dresova u šahovnicama, pa ako netko zna nekog tko zna nekog tko je još trčao u Berlinu neka ostavi podatak u komentarima da upotpunimo priču.
A priča je sjajna, jer osim manje ili više top joggerskih rezultata, ovoga puta je Hrvatska ostavila i sasvim lijepi i konkretni rezultatski trag. Lisa Stublic je postavila novi rekord Hrvatske u maratonu (star 21 godinu), i zauzela ukupno 9. mjesto!! To je daleko najveći naš trkački uspjeh od famoznog osamostaljenja i po prvi put je neki naš maratonac ušao u top ten jednog zaista velikog (ako ne i najvećeg) svjetskog maratona, i zauzeo poziciju koje su uglavnom rezervirane za afričke trkač(ic)e.
Pobjednik ove godine nije bio Haile Gebrselassie, iz prostog razloga što nije nastupio, jer se malo očito zasitio Berlina i krajem godine tražiće novi izazov u New Yorku. Međutim, i da je nastupio, pitanje je da li bi bio prvi, jer neki novi kenijski klinci su strašni. Pobjednik Patrick Makau je postavio odličan rezultat 2:05:08, obzirom na vremenske uvjete. Koji u biti i nisu bili tako loši, međutim, manje je poznato da Kenijci mrze kišu iz dna duše zbog urođenog straha od vlage i prateće malarije, pa nikada ne izlaze iz kuće i ne treniraju kada je kiša. Stoga, njegovo pobjedničko vrijeme je svjetski „kišni“ rekord, obzirom da su svi bolji rezultati od ovog postavljeni na suhom. Makau je i odličan na polumaratonu, ima treći rezultat svih vremena, i vrlo je konstantan. U zadnje dvije godine je dva puta išao ispod 59 minuta i još 5 puta ispod sata. Za svoju berlinsku pobjedu je inkasirao 40,000 eura plus 30,000 za vremenski bonus (ispod 2:06).
Organiziramo zajednički odlazak u Ljubljanu, 24.10., za sve trkače.
Cijena prijevoza je 120 kuna po osobi (svatko može voditi svoju netrkačku pratnju po istoj cijeni).
Osim prijevoza, organiziramo skupnu prijavu, koja je u tom slučaju jeftinija od pojedinačne i iznosi 20 eura (nakon 1. listopada skače na 30 eura). Isto za maraton, polumaraton i 10km.
Prijava treba sadržavati sljedeće podatke:
PREZIME I IME:
TRKA (polumaraton, maraton ili 10km):
GODINA ROĐENJA:
ADRESA:
KLUB:
E-MAIL:
VELIČINA MAJICE:
PRATNJA:
Poslati na mail tergatjanko@gmail.com (info 091-503-2734)
Polazak iz Zagreba u nedjelju 24.10. u 6:45 s parkirališta kod zgrade INE (istočni ulaz u velesajam, preko puta Avenue Malla).
Unatoč svim direktivama vrhovnog štaba, mošusna goveda su se ipak uzvrpoljila, te odradila još jedno kolo nepoštenog triatlona, jer ljeto nije gotovo dok god ima komaraca (Ivka ubila jednog, krvi do lakata!).
Vrijeme savršeno, dan kraći (šmrc!), Jarun mutan ko’ i uvijek, a i ljudi koji u njega ulaze nisu baš najbistriji :).
Dok je neprikosnovena sutkinja (morali smo sami štopat, alo!), fotografkinja (sami smo se i okinuli) i prvo pero Sljemena (zbog koje imam tremu dok ovo pišem) gacala bosa po istoimenoj planinčugi, mala skupina diverzanata odvažila se na nizinska djelovanja. Unatoč Ivkinim pokušajima da uvede neku novu disciplinu (trčiš do Save, pa je pomaziš i trk natrag), razum je prevladao, te se u raznim kombinacijama otplivalo, provozalo i otrčalo ponešto i to u vremenima kako slijedi:
I na kraju su najuporniji, naravno još jednom zaplivali, ali ovaj put u pivi, tako da možemo reći da je i Ivka odradila triatlon, a ja akvatlon (ili preciznije pivatlon), a Roža je valjda novi Iron-man?! Ostali su žurili u bolju budućnost, a i to je nešto.
Vidimo se opet idući tjedan, ako vremenske prilike i vrhovni štab to dopuste.
Mir i dobro.
Orsat
A i trening ide dalje…
Jučer rekordan broj od 42 trkača na treningu!! The show must go on… svakog utorka u 18:00 na savskom nasipu kod famozne kapljice… Evribadi na livadi!
Drei Zinnen Lauf, jedna od kultnih europskih planinskih trka, u svom 13. izdanju. Možda i najteža, ovisi kako se gleda na pojam težine.
Naime, da bi neka planinska trka dobila epitet „teška“, mora u sebi sadržavati nekoliko „težinskih“ elemenata: duljina i visinska razlika (što automatski podrazumijeva i nagib), teren i ponovo visina, tj količina staze u zoni smanjenog kisika iznad 2000m (što već zadire u domenu nešto novijeg ekstremnog smjera planinskog trčanja – tzv „sky running“). Tako da konačni i najobjektivniji sud o težini neke planinske trke daje vrijeme pobjednika/pobjednice. Drei Zinnen Lauf (DZL) ima sve potrebito: dužina puno preko standarda za planinske trke (DZL = 17,5km; standard = 12km), visinska razlika također preko standarda (DZL = 1350m; standard = 1200m), ukupni nagib ispod standarda (DZL = 7.7%; standard = 10%), što je vrlo varljiva informacija jer srednji dio, od 8-og do 14-og kilometra, kada se dešava uspon, savlada se oko 1000m visinske razlike, što daje skoro 17% nagiba. Dalje, druga polovica trke, od 9-og kilometra na dalje je konstantno u zoni „sky running“-a, dakle iznad 2000m nadmorske visine, a najviša točka je prelomnica na 2575m, tri kilometra prije kraja, nakon čega slijedi spust ka cilju. Vrijeme pobjednika Novozelanđanina Jonathana Wyatta (najbolji planinski trkač svih vremena, šesterostruki prvak svijeta) od 1:26:23 isto tako dovoljno govori o težini (ili sporosti) staze, obzirom da je imao prosjek od 4:56/km!
Europsku, a automatski i svjetsku konkurenciju, u težini staze DZL ima u četiri trke:
– Grintavec (Slovenija): dužina 9.6km, visina 1970m; nagib 20.5%
– Garmich-Partenkirchen (Njemačka): dužina 16.1km, visina 2100m, nagib 13%
– Montreux (Švicarska): dužina 18.6km, visina 1593m, nagib 11.7%
– Lauterbrunnen (Švicarska): dužina 21.1km; visina 2175m; nagib 10.3%
Svaka od ovih trka ima svoju osobinu težine. Grintavec je kratak ali najstrmiji, Lauterbrunnen ima mali nagib ali je najduža, Garmich nije ni najduži ni najstrmiji, ali savlada najviše visine (najviša točka na 2900m). U kategoriju teških trka nisam uzeo u obzir planinske maratone, koji su postali prava pošast diljem Alpi, i sad skoro svako selo ima svoj planinski maraton. Oni u principu nisu strmi, tj ukupan uspon je vrlo često jako mali (uglavnom ispod 5%), što je i logično s obzirom na dužinu staze, jer gdje bi se mogao održati maraton od standardnih 10% uspona (pošto automatski traži planinu višu od 4200m)? Stoga planinski maratoni u sebi imaju puno uspona i nizbrdica, a vrlo često je visinska razlika nula, pošto su zbog organizacijskih potreba start i cilj uglavnom na istom mjestu. Popis najznačajnijih planinskih maratona u Europi:
– Francuska: Signes, Lafuma, Crest, Masevaux, Ardeeche, Chamonix, Samoens, Chaberton, Ariegeois, Pas de Lure…
– Slovenija: Maraton štirih obštin (Petrovo brdo).
– Hrvatska: Sljemenski i Samoborski maraton.
Švicarski maratoni su najcjenjeniji, posebno Jungfrau (Interlaken), Davos i Zermatt. Nijemci svaku dugačku trku atomatski pretvore u maraton sa strogo određenom dužinom 42,195m, dok je kod Francuza skroz drugačije. Njihov kalendar je prebogat iscrpljujućim planinskim trkama, pri čemu organizatori rijetko robuju IAAF-ovom dužinskom standardu maratona, pa imaju puno trka od 42, 43, 44 ili 41 kilometar, pri čemu je vidljivo da nemaju poriv da krate ili nadoštukavaju dužinu za potrebe klasike. Slovenski maraton na Petrovom brdu je posebno zanimljiv, jer se djelomično odvija u zoni „Narodnog parka Triglav“, a iduće godine će poslužiti i kao Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze (World Long Distance Mountain Running Championships).
Najduža europska planinska trka je Transalpine-Run od Ruhpoldinga u Njemačkoj do Sextena u Italiji u dužini od 305km i ukupnoj visinskoj razlici od preko 26,000 metara! Trka traje tjedan dana i odvija se u osam etapa. Najkraća ima 29, a najduža 46 kilometara, s tim da je sedma etapa čisti punokrvni maraton od 42,195m od St. Vigila do Niedersdorfa. Zadnja etapa, tj trka završava u Sextenu, startnom mjestu Drei Zinnen Lauf-a, i to, gle slučaja – dan prije! Pa dosta učesnika s Transalpine-Run-a u biti odradi i devetu etapu u sklopu DZL-a :).
Sexten
Mondeno mjesto u Italiji (provincija Bolzano, Južni Tirol), s pretežno austrijskim stanovništvom, obzirom da 97% mještana govori njemačkim jezikom (Sexten je do 1. Svjetskog rata bio unutar granica Austrougarske, da bi od 1920.g. bio pripojen Italiji). Taj dio Alpa iznad mjesta, u kojem se održava DZL je prije godinu dana proglašen Prirodnom baštinom od strane UNESCO-a, obzirom na jedinstvene i karakteristične oblike i boje karbonatnih stijena, tzv. dolomita. Najviši vrh u regiji je Marmolada na 3344 metra, a najpoznatiji (po kojem je trka i dobila ime) su tri ujedinjena šiljka Drei Zinnen (ili talijanski Tre Cime Lavaredo), od kojih srednji, najviši, ima 2999 metara.
Na utrci od Sextena do planinarskog doma Antonio Locatelli (smješten na 2405m, u podnožju Drei Zinnena), ove godine je nastupilo ukupno 835 trkača (701 muškarac + 131 žena), a pobjednici su Johnathan Wyatt (1:26:23) i Mariagrazia Roberti (1:44:45). Nastupilo je 7 trkača iz Hrvatske:
20. Nikolesić Ingrid / 2:14:15 / Ž20 – 4.
31. Škevin Višnja / 2:21:36 / Ž40 – 8.
81. Bua Maričević Dunja / 2:47:07 / Ž35 – 23.
93. Odrljin Gordana / 2:55:37 / Ž45 – 14.
111. Rajić Žana / 3:19:48 / Ž45 – 16.
– – –
189. Janković Dragan / 2:08:40 / M45 – 43.
526. Franković Orsat / 2:40:50 / M35 – 83
A evo kako je trku doživjela Žana:
Nas sedam (božansvenih :)) krenulo s Bille (a od kud bi? :)), maksimalno spremni za put. Sendviči, grickalice, sokići, isprintani smjerovi (za sigurnost auto karta Europe, knjiga od 2-3kg i najmanje selo je označeno – iako je Janković prigovorio na izdanje od 2005. kao zastarjelo, tko zna koje su sve ceste sagrađene u međuvremenu). Naprijed sjede muškarci (Orsat, Janković). Otraga babe (Dunja, Inga, Gogica, Višnja i ja). Ko mali školski izlet: dok smo krenuli svi smo gladni i žedni – pa opleti kopanje po vrećicama, formiranje vreće za otpatke i svi sretni :). Smijeh i tko će smisliti i izgovoriti veću glupost. Svi smo podjedanko dobri u tome :). Nakon 15min padaju ideje kad ćemo na pauzu. Katastrofa :))).
Uglavnom put koji smo mogli preći za 4 sata, mi smo rastegnuli cca 7. Ma nikud nam se ne žuri, trka je i tako sutra u 10, stići ćemo :).
Smještaj nam je Janković našao u nekom selu kod babe Marije. Prvo smo išli pogledati smještaj, pa u Sexten na prijave, pa kava, pa klopa, pivice, vino. Pa, lutanje po štandovima, kupovanje tenisica (a čega drugog). Lagane trzavice ko će jesti, ko neće. Neki nisu gladni, neki umiru od gladi (Gogica pojela CIJELU pizzu!!). Nakon punih trbuščića i malo alkohola vlada spokoj i sklad. Pada večer i mi laganini do naših sobica. Na bezinskoj kupujemo potrepštine za prije spavanja. Na balkonu brojenje zvijezda, ispijanje kupljenog, isprobavanje tenisica, nakon toga pranje, depiliranje i krevetići… mmmmmmm.
Buđenje u 6, doručak, pakiranje, trpanje u kombi i fijuuuuuuu… fenomenalna jutarnja vožnja po austrijskim bregima, vrhovi oko nas… ludilo brale. Parkiranje, predavanje vreća za cilj, kavica (rakijica), tamo-vamo i start (mogu reći neopisivo lijepe planinske utrke 17,5km).
Startalo nas je nešto manje od 1000. Malo kružimo po mjestu. Normalno, ja sam zadnja s nekim dedicom cca 80godina :)). Sa strane navijaju: Zana, Zana, supa!! Smješkam se, malo im mahnem (k’o Tito iz onog svog otvorenog auta kad se vozikao), a mislim si: jbm ti kad bum se dovukla na cilj… :). Već nakon 2km mi je sveg dosta, i Austrije i Italije i tih njihovih brda, i prekrasnih kuća punih cvijeća. I kaj sam ludara pila onu rakiju uz kavu. Ma, tak mi treba kad niš ne treniram, sad se muči luda babo. Tak ja vrtim film, razmišljam, kujem planove kako ću sve drugačije od sutra :). Ali, kilometrići prolaze u tom mom mantranju, počinju usponi i tu očajnici oko mene posustaju. Mic po mic stižem po nekoga. Super je stvar kad si zadnji, bar te nitko nemre prestići (osim onog dede, dok su došla brda, aktivirao on svoje štapove i ode. Prase staro.). Mislim si ja, taj jedan kaj je bio iza mene i on me prestigao. E, Žana dotakla si dno! 🙂
No usponi su dugački i dugi, a ja ih volim… i tako malo po malo stigni ovog, stigni onog, u jednom trenutku se okrenem kad ono već mala kolonica iza mene i naprosto mi dođe lijepo i toplo oko srca. Uživam. Sad već razmišljam kak su Pirineji samo 10 puta duži i kak mi to ustvari uopće nije nedostižno :). Na 15km staza se izravnava i kreće nizbrdica, tu ja stignem i prestignem svoga dedicu (bez riječi).
Stignem neku ženicu, prođem, ona se koprca, nakon par sto metara prođe ona mene i odlazi iza zavoja. Evo i mene na zavoj i vidim ju kak se smandrljala i leži. Neću biti zlopamtilo i lijepo se nasmiješim pružim joj ruku i podignem ju. A mislim si: eto ti kaj si me prestizala… :).
Još neka uzbrdica i presretna ulazim u cilj (djelomično što je završila trka, a najviše što je gore toliko lijepo da ne postoji opis). Sve što se može reći premalo je za opisati ljepotu koju je priroda stvorila na tom mjestu…
Moji prijatelji su gore, izležavaju se na suncu, pridružujem se. Sretna sam. Orsatu je trka „odvratna“ (kao i obično :)). Kaže, ne voli brda, a oči mu se sjaje, a bome su mu se sjajile još i u ponoć kad smo se rastajali (na Billi – normalno). Promrmljao je samo da mu je to jedno od najljepših mjesta na kojima je bio. Uz jedno jezero poželio je i kuću….
Povratak dugačak, dugačak… bez obzira na umor i nizbrdicu kojoj ne vidiš kraja, u meni izmješani i poravnani svi osjećaji i mirna sam, mirna i ništa ne trebam i ništa ne želim. Sve je u meni na svom mjestu…
Dragi moji,
Ukraden mi je žuto želeni MTB Cannondale F600 (na priloženoj slici). Ak slučajno naletite na neki oglas ili povoljnu priliku za isti, molim vas da mi javite.
Pozdrav, Matija
Legenda kaže da je 12 broj spokoja i savršenstva. Toliko je sretan da zbog toga idući 13 ustvari ima tako jako negativan predznak. Da se ne bi igrali sudbinom, a i tako sam mišljenja da bi stvari trebalo završavati kad su na vrhuncu lijepoga, kako bi izbjegli neminovnost koju čovjek nosi u sebi da mu sve dosadi… Kako bi nam u tom slučaju sjećanja i uspomene vrvile samo ljepotom…. No, da budem iskrena, pravi razlog je što ponedjeljkom počinju neke nove igre za mene, pa me nešto tjera tamo… Ovo o brojevima i tako ništa ne vjerujem, iako je ta 12-ica zanimljiva. Toliko toga ima baš 12, da bi se uz logorsku vatru moglo raspredati noćima… Trenutno je baš 12 smokvi na mom stolu, u zdjeli….njam!…11…:))))
Zaplet
Aca – ručak – povratak doktora s dalekog otoka: kao i svi stari prijatelji koji se nisu dugo vidjeli. Aca skuho ručak i počastio prijatelja. Ovaj donio biciklistički komplet iz daleke zemlje. Isprobavanje kompleta se zakompliciralo. Aco to nekako navukao, ali nikako svući.
Kulminacija
Dok jednom ne smrkne – drugom ne svane: na startu se pojavilo 7 hrabrih. U nedostatku nastupa glavnog favorita, borba za prvo mjesto bila je otvorena i za neke druge, sve bolje nepoštene triatlonce. Jarun se zapjenio. Neizvjesnost na vrhuncu!!!
Rasplet
Pajo je nadmoćno odnio pobjedu!!! Bilo je pravi melem za oči gledati žestoku borbu za prvo, drugo, a bome i svako sljedeće mjesto…gledatelji su navijali i bodrili svatko svog favorita, a kako je sportska kultura na visokom nivou u OAK Sljemenu, svi smo navijali za sve!
Kraj
Kao i svaka bajka i ova je završila u omiljenom kafiću u razdraganoj atmosferi.
PS
Kad otopli (iduće godine) krećemo ponovo. Predsjednik je spominjao nepošteno (otvoreno) klupsko prvenstvo u triatlonu. Prema tome trenirajte, a na proljeće: kom opanci, a kom obojci.
Plivanje / bicikl / trčanje / ukupno
1. Pajo 10:45 / 27:32 / 21:18 / 59:35
2. Mrki 10.12 / 31:19 / 19:31 / 1:01:02
3. Kizo 11:08 / 30:37 / 20:28 / 1:02:13
4. Janezica 13:20 / 30:55 / 21:04 / 1:05:19
5. Mario K. 13:58 / 36:12 / 22:25 / 1:12:35
6. Roža 13:01 / 35:15 / 25:36 / 1:13:52
Petra H.: bicikl 2 kruga 32:01 + trčanje 5km 28:40
Vrijeme mijenja sve… dok naši nekad nedodirljivi nogo-španeri ‘lade svoje skupe noge u crikveničkom plićaku, repka Slovenije žari i pali po Južnoj Africi, košarkaškim nasljednicima Kreše i Dražena lupa čvrge, i samo je pitanje vremena kad će se pojaviti na vaterpolo sceni i oteti nam zadnju mrvu preostalog sportskog dostojanstva starih vremena… A da je sad sve naopako potvrdili su Janica i Ivica tamo gdje pak njih najviše boli, oskvrnuli Bojana Križaja i Mateju Svet i ublažili stvari vrativši im istom mjerom milo za drago. Nekada stalne mušterije hokejaši Medvešćaka po novom uredno tovare Jesenice, a i nije loše znat da Janezi uz sav taj snijeg i brda nemreju napravit skijaškog trkača kak treba nego od nas moraju kupit Faka! Što je sljedeće? Skijaški letovi s Učke? Jodlanje na Svetom brdu?
Svojevremeno je Veronika pobijedila na Grintavcu, najtežoj planinskoj trci na Svijetu (i postavila rekord staze), a ove nedjelje na polumaratonu u Ptuju zmagovalec je, vjerovali ili ne – presenetljivo naš fant Danijel Katalenić! Gremo naprej 🙂
SVETOVNO PRVENSTVO V GORSKIH TEKI
Na obroncima Kamniških Alpi ovog vikenda je održano 26. svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju, na kojem je po šesti put boje hrvatske reprezentacije branila Veronika Jurišić. Njezini rezultati sa svjetskog prvenstva u Aljasci i europskog u Trentu 2003. godine još uvijek su najbolji hrvatski seniorski plasmani na dosadašnjim globalnim prvenstvima u planinskom trčanju, a odlično je trčala i ove nedjelje na Velikoj planini iznad Kamniške Bistrice. Zauzela je 50. mjesto, i skupa s Barbarom Belušić (35. mjesto) i Mateom Matošević (53. mjesto) osvojila lijepu desetu poziciju za žensku reprezentaciju Hrvatske! Bravo Veronika, bravo naše cure, ali i čestitke svim ostalim hrvatskim reprezentativcima koji su nastupili u Sloveniji na jako teškoj, ali izuzetno atraktivnoj stazi, najljepšoj u posljednjih 10 svjetskih prvenstava.
Prije zvaničnih trka održana je tzv OPEN RACE na istoj stazi u dužini od 12km i visini od 1300m, gdje je nastupilo šest Sljemenaša, koji su po završetku svoje trke zdušno navijali na vrhu… igrom slučaja ispred krajnje neočekivanog i ekološki nastrojenog ugostiteljskog objekta nulte kategorije, na visini od 1800m n/v.
Tijekom Rujna i Listopada organizirani trkački treninzi će se održavati na savskom nasipu svakog utorka, s početkom u 18:00 kod famozne kapljice (parkiranje na parkiralištu kod zgrade CK, tzv „kockice“). Trening je otvorenog tipa, tako da na njega mogu dolaziti svi koji se žele malo stručnije pripremati za kratke trke, polumaraton, maraton, treking ili jednostavno žele biti bolji.
Fotografije su sa zadnjeg treninga na kojem je prisustvovalo 19 trkača i koji je, primjerice izgledao ovako:
– 2km zagrijavanja u joggingu
– 10min rotacionih vježbi
– 1km zagrijavanja s laganim sprintevima
– intervali 2 x 2000m s 4min jogging-pauzama između
– intervali 2 x 1000m s 2min jogging-pauzom
– 2km rastrčavanja
Dionice (ili intervali) se rade po jakosnim grupama, a svaka grupa ima svog pejsmejkera (iskusnijeg trkača) koji diktira dogovoreni tempo. Prva grupa radi intervale od 2km za 7:20 (3:40/km), druga grupa za 8:20 (4:10/km), a treća za 9min (4:30/km). Hiljadarke prva grupa radi za 3:30, druga za 3:55, a treća za 4:15-4:20). Apsolutni početnici ne rade intervalni dio treninga, već laganim trčanjem jačaju i stiču iskustvo 🙂
Dok traje kros-liga, četvrtkom nema zajedničkih treninga jer se oni odvijaju u sklopu lige (kratka staza = brzina, duga staza = tempo). Po završetku lige, početkom Studenog, prelazi se na „zimsku šemu“, tzv bazu, što znači tri zajednička treninga tjedno (utorak i četvrtak specifično, vikendom dužina).
Janković – prvi krug 37:14 + drugi krug 33: 57 = 1:11:11
Janezica – jedan krug 39:30
Vanja – cca 10km 1:07:49
Dugić – ne zna se dužina 31:14
«Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost » (Meša). E, kad Meša nešto kaže, ja šutim (a ovi koji me znaju, znaju da ja teško kome šutim :))
P.S.
A šta ću, moram koju (što bi moja mater rekla: ti bi na g….u progovorila).
Uglavnom (kratko ću): nebo se sastavilo, kiša pljušti ko luda (volim), vjetar duva, savija sve do zemlje (ne volim). Moji se uznemirili ko mošusna goveda u tundri (batica).
‘oće triatlon – neće triatlon?
Predsjednik šalje provokativne sms-ove: Jel’ ima triatlona? – Ima. – Ima k…c, toliko ludi nisu! – Jesu. – Oćeš doći? – Nisam lud! – Dođi! – Dobro, neću odmah, dok ručam :))
Nakon 20-minutnih konzultacija: oćemo plivat, oćemo bicikl, oćemo trčat, oćemo sve, oćemo ovo i ono, dogovor je pao i krenulo se s plivanjem, pa će se vidjeti u toku utrke, što, kako i koliko…
Dimmy stigao u krasnom ljetnom kompletu (misli da je još na Cresu). Mrki dovezao novi (taze) bicikl, malo smo ga pregledali, provozali oko kontejnera. Svi zadovoljni s izborom. Aca donio ranglice i kuhalo za vino. Odmah se potegnulo pitanje oko količine klinčeka u mom vinu za zimsku ligu Lagvić. Slijedom toga molila bi da u komentarima stavite koliko tko želi klinčeka ove zime. U jutro u 6 kad se probudim da odmah idem prebrojiti te klinčeke. Višnja donjela savršene betinske smokve (njami). Pajo kruh iz krušne peći (tri vrste cjelovitih zrnaca, super sir, vino). Voli on zdravu hranu, iako se nekako najbolje osjeća nakon pohanih krmića i krumpirića (kak ta vaga uvijek isto pokazuje???).
Trke, treninzi sve odrađeno…
Završetak (i ona putna) u sad već standardnom kafiću „XXL“ (ipak smo najveći :)).
Završila je osma ljetna liga Puntijarka, najmasovnija i najjača do sada. U 12 trka zabilježeno je 858 nastupa, što daje prosjek od 72 učesnika po kolu, čime smo se približili rekordnoj 2005. godini, kada je prosjek iznosio 75. Zato je ukupan broj natjecatelja (224) daleko najviši do sada, i Puntijarka postaje najmasovnije ligaško natjecanje u Hrvatskoj. Najmanje trkača (51) je bilo u osmom kolu 03.08., kada je dobar dio učesnika boravio na pripremama i trekingu u Crnoj Gori, a najviše u zadnjem kolu 26.08., kada je i postavljen novi rekord lige po masovnosti – 89!
Od tih 224 učesnika, 118 je imalo potreban minimum od tri trke da bi bilo u konkurenciji za jedno od prva tri mjesta u kategoriji, a čak 45 je imalo dozvoljen maksimum od sedam nastupa. Dva trkača su imala svih 12 nastupa, Željko Paver i Franjo Vasung (ujedno i najstariji učesnik lige!), te još po trojica po 11 nastupa (Krešo Babić, Dragan Sobota i Boris Vadlja). Statistika dosadašnjih godina:
2003 – prosječno po kolu 47 (ukupno 121)
2004 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171)
2005 – prosječno po kolu 75 (ukupno 204)
2006 – prosječno po kolu 65 (ukupno 199)
2007 – prosječno po kolu 64 (ukupno 201)
2008 – prosječno po kolu 61 (ukupno 188)
2009 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171)
2010 – prosječno po kolu 72 (ukupno 224)
U osmoj godini dobili smo sedmog muškog pobjednika u liku Marka Kravojeda Rajkovića, koji je skupio do sada rekordan broj bodova 459,4. Liga se tek u zadnje dvije godine vodi po formuli od 7 najboljih nastupa plus 5 bodova za svaki dodatni, ali Markov prosjek bodova po kolu iznosi 64,2, od kojeg je samo 2004.g. imao bolji tadašnji pobjednik Drago Paripović – 64,8! Marko je startao u ligu s rezultatom od 33:45 u prvom kolu, nakon ozljede, da bi već u drugom pobijedio s 28:52?! Do kraja lige je nanizao 7 pobjeda, od čega 6 ispod 29 minuta, i sve okrunio osobnim rekordom 28:05 u desetom kolu, ujedno najboljim rezultatom ovogodišnje lige. Koja je, btw, najjača do sada. Sva tri prvoplasirana (Rajković, Slovinac, Pomahač) bi u dosadašnjim godinama bili pobjednici lige (osim 2004.g.), a u nekima i četvrtoplasirani (Babić), pa čak i petoplasirani (Bielen), što dovoljno govori o kvaliteti koju je izrodila ovogodišnja kvantiteta. Međutim, ni tu nije kraj… Pobjednici su isto tako mogli biti i Erent, Josipović, Grdenić, Vrdoljak ili Rogić, koji su svi imali prosjek preko 60 bodova u trci, ali nisu imali dovoljan broj nastupa da bi konkurirali za sami vrh. Da kojim slučajem jesu, poredak ovogodišnje lige bi (na osnovu kvalitete pojedinačnih nastupa, tj prosjeka bodova) bio:
Marko Rajković 64,2
Bruno Erent 64,0
Lovelos Slovinac 62,6
Jure Josipović 62,4
Renato Pomahač 61,2
Goran Grdenić 60,5
Ivan Vrdoljak 60,2
Damir Rogić 60,0
Krešo Babić 59,5
Luka Bielen 59,3
Za razliku od muške konkurencije, gdje smo u osmoj sezoni dobili sedmog pobjednika (samo Slovinac pobijedio dva puta, 2007-2008.g.), u ženskoj konkurenciji sedma pobjeda za Veroniku Jurišić (nije pobijedila samo 2008.g.). Ovoga puta čak i sa šest nastupa, drugim riječima, prvi put da je neko osvojio ligu a da nije morao otrčati neophodni maksimum. Jedinu pravu konkurenticu je imala u liku Matee Matošević, koja je čak imala i bolji prosjek (55,9 versus 55,2), ali samo 4 nastupa, što je bilo dovoljno tek za sedmo mjesto ukupnog poretka.
Po kategorijama:
SENIORI (64 učesnika, 33 s optimumom):
Marko Rajković
Luka Bielen
Miroslav Jerković
M35 (35 učesnika, 18 s optimumom):
Lovelos Slovinac
Renato Pomahač
Goran Grunfeld
M40 (18 učesnika, osmorica s optimumom):
Krešo Babić
Željko Dugić
Goran Pacak
M45 (16 učesnika, desetorica s optimumom):
Relja Trivanović
Mladen Čižić
Ivan Trs
M50 (10 učesnika, šestorica s optimumom):
Ante Blažanin
Zvonko Vida
Andrej Gradinščak
M55 (6 učesnika, sva šestorica s optimumom):
Željko Paver
Josip Bek
Boris Paj
M60 (6 učesnika, četvorica s optimumom):
Nedjeljko Kopajtić
Darko Terek
Velimir Stiasni
M65 (1 učesnik, bez optimuma)
M70 (1 učesnik, ali s optimumom i maksimumom):
Franjo Vasung
NORDIC-M (15 učesnika, devetorica s optimumom)
Nikica Smolić
Dubravko Paver
Dragan Janković
SENIORKE (24 učesnice, 14 s optimumom):
Veronika Jurišić
Ana Gudalović
Jagoda Dajević
Ž35 (7 učesnica, dvije s optimumom):
Sandra Ferenčak
Marijana Cota
Ž40 (3 učesnice, dvije s optimumom):
Višnja Škevin
Mirjana Kovačić
Ž45 (5 učesnica, dvije s optimumom):
Branka Lozić
Gordana Odrljin
Ž50 (2 učesnice, jedna s optimumom):
Dubravka Sladoljev
NORDIC-Ž (11 učesnica, dvije s optimumom)
Maja Petrlić
Gordana Odrljin
Od ukupnog broja 224 učesnika, 172 otpada na muški rod, a 52 na ženski, dakle 25 posto, ili svaki-a četvrti-a. Za razliku od zimske lige Lagvić, ljetna nije primamila puno učesnika u nordicu, tek 26 (15 muškaraca i 11 žena), što prestavlja 13 posto od ukupnog broja, ili svaki-a osmi-a.
Kome je još uvijek do ligaških utrka po Sljemenu, moraće se baciti u ekstremne ranoranioce jutarnje Gelender lige (svaka prva srijeda u mjesecu, od Blizneca preko Gipsa do svetog Gelendera podno tornja – http://sljemegelender.blog.hr/), a zimski sljemenski usponi počinju početkom studenog masovnom, devetom po redu Lagvić ligom (http://www.aksljeme.com/?p=1047), a ekstremno pomaknuta underground varijanta za kasnokasnioce, tzv Mrak liga prvih nekoliko srijeda navečer, počevši od Nove godine (http://mrakkombinacija.blog.hr/). Što je prilika da se neko, barem nakratko, okruni titulom sljemenskog cara, jer je pravi car Kravojed otišao u USA-pečalbu na godinu dana…
