Puno lipih stvari

by Janko | sij 23, 2015 | Razno

U jeku priprema za nadolazeću sezonu, imali smo jedan lagani tjedan niske kilometraže i bez vikend dužine, ali zato s puno lijepih događaja:

GORNJA BISTRA

Iz specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi stigla nam je zahvalnica, nakon što smo im, treću godinu za redom, donirali hrpu poklona za oboljelu djecu. Skoro svi članovi kluba i polaznici naše škole trčanja Brooks Running Team su dali svoj doprinos i na kraju smo, po našoj procjeni, skupili poklona u vrijednosti oko 15-ak tisuća kuna. Odmah najavljujem da ćemo tradiciju nastaviti i pred kraj ove godine.

PODMLADAK

Onda smo u dva dana dobili dvije nove prinove u klubu. Prvo su Danijel Badi Matijević i Marta Peharda, koji su se, btw, i upoznali u Brooks Running Team-u prije dvije godine, dobili Margaritu… a dan kasnije je Renato Pomahač dobio drugu curu, ali pošto je preuranila dva tjedna, nije stigao od pustijeh treninga smisliti ime. Kad smo već kod toga, u zadnjih mjesec dana je skupio preko 900 kilometara… da li je na pomolu nova ultraška zvijezda, saznat ćemo vrlo brzo na proljeće 🙂

VECA i NIKE

A onda je na klupsku adresu stigla i službena potvrda da od nove godine Nikolina Šustić i Veronika Jurišić imaju status vrhunskih sportašica prve kategorije, što do sada nismo imali nikada. Da se podsjetimo, Nikolina je pobijedila na 100km dugačkom ultramaratonu u Stockholmu s rezultatom 8:03:38, te na kraju završila godinu na 14. mjestu IAAF-ove svjetske rang-liste, čime je zadovoljila kriterij za prvu kategoriju. Veronika je pak sedmim mjestom (7:51:06) u Dohi, na svjetskom ultraškom prvenstvu na 100km također ispunila uvjet za prvu kategoriju. Dodatno, Veronikin plasman na tom prvenstvu je, koliko ja znam, ujedno i najbolji seniorski plasman bilo kojeg hrvatskog atletičara u trkačkim disciplinama na svim dosadašnjim atletskim svjetskim prvenstvima. I još jedan biser: Obje naše cure su godinu završile službeno unutar prvih 15 na IAAF-ovoj godišnjoj rang-listi za 2015. Isto tako, koliko ja znam, to je prvi put da jedan hrvatski klub službeno ima dva atletičara na kraju jedne godine u top 15 u svijetu!!

Trkači za bolesnu djecu

by Janko | pro 15, 2014 | Razno

• vlažne maramice
• kupke
• šamponi
• tekući sapuni
• razne kreme i ostala kozmetika za njegu
• tetra pelene
• pidžame (brojevi od 16-40)
• čokolino, kakao, med, čajevi
• sve vrste voća
• gusti sokovi
• smoki, čips
• što god mislite da je dobro

DOHA

by Janko | stu 25, 2014 | Razno

Na 27. Svjetskom prvenstvu u ultramaratonskom trčanju na 100km, održanom 21. Studenog u Dohi (Qatar), po prvi put je nastupila i reprezentacija Hrvatske s punim timom u ženskoj konkurenciji, te s jednim predstavnikom u muškoj. U konkurenciji od 200 atletičara iz 39 različitih zemalja, naši su predstavnici osvojili sljedeće pozicije:

• Žene pojedinačno (65 atletičarki nastupilo, 45 završilo trku): 7. Veronika Jurišić 7:51:08 12. Marija Vrajić 8:00:59 36. Antonija Orlić 9:49:34
• Muškarci pojedinačno (133 atletičara nastupilo, 91 završio trku): 30. Robert Radojković 7:24:35
• Žene ekipno (14 zemalja s potrebnim minimumom od 3 člana za ekipni poredak, 9 na kraju): 4. Hrvatska 25:41:42

Ovo je bilo do sada najmasovnije i najjače prvenstvo u dugoj povijesti održavanja svjetskih prvenstava u ovoj disciplini, koja se održavaju svake godine, počev od 1987. godine u belgijskom Torhoutu. Drugim riječima, ovo je bila najjača održana „stotka“ u povijesti atletike, obzirom da je po prvi put čak 13 muškaraca završilo trku ispod 7, te deset žena ispod 8 sati. O težini, tj. o jačini trke, dodatno govori činjenica da je održana u do sada najnepovoljnijim vremenskim uvjetima, za gotovo sve učesnike potpuno nenaviklim na njih za ovo doba godine (temperatura zraka na startu iznad 25, a pri kraju malo iznad 20 stupnjeva, unatoč činjenici da je prvenstvo održano po noći).

Hrvatska ženska repka, iako prvi put na svjetskom prvenstvu, dočekana je s reputacijom „very strong female team“, koja može pomrsiti račune favoritima, prvenstveno zbog odličnih rezultata tijekom ove sezone na prestižnim europskim stotkama (pobjeda i drugo mjesto Marije Vrajić i Veronike Jurišić na Passatoreu, te pobjeda Nikoline Šustić u Stockoholmu). U prvoj polovici trke je tako i izgledalo, jer su Marija i Nikolina bile u vodećoj grupi, dok je Veronika iz kruga u krug spuštala svoj plasman, s evidentnom tendencijom ulaska u top deset. Međutim, treća četvrtina trke je bila kobna za naš krajnji ishod, no to je i inače odlučujuća faza kod stotki i tada na vidjelo dana izlaze oni najspremniji. U zadnjoj četvrtini smo se dobrim dijelom oporavili i reko bih više na glavu ipak izvukli odličan rezultat.

Nikolina Šustić i Marija Vrajić su krenuli u trku vrlo jako i održale se u vodećoj grupi sve do 45. kilometra. Poslije bitke svi su generali i lako je pametovati šta bi bilo kad bi bilo. Njih dvije su tipične „frontrunner“ trkačice, koje drugačije ili bolje od toga ne znaju niti ikad tako trče. Puno su odličnih trka otrčale takvim pristupom i mijenjati im bazičnu filozofiju prije možda i najvažnije trke u njihovim životima nije pametno jer one dobro trče samo kada trče tako. Ušle su hrabro u bitku s renomiranim protivnicama i zaista je bilo lijepo punih 4 sata gledati ih na vodećim pozicijama. Jedini pravi problem je bio taj što u ovim vremenskim uvjetima takav hazarderski pristup ima manje šanse za uspjeh. To su, između ostalih, na svojoj koži osjetili i drugi, puno iskusniji trkači iz samog vrha (u tom trenutku aktualna svjetska prvakinja Amy Sproston, inače pobjednica slavne američke ultre Western States, koja je vodila od 20-og do 55-og kilometra i na kraju završila tek na 18. mjestu s 8:14; muški aktualni svjetski prvak Giorgo Calcatera je još gore stradao i završio na 67. mjestu s 8:30; Alberico Di Cecco, koji je ovdje došao s reputacijom maratonca 2:08, se također upustio u jurnjavu prve grupe i završio na 8-om mjestu s 6:51; zatim nova zvijezda Steve Way koji je ovdje najavljivao napad na svjetski rekord samo da bi na kraju završio na 13. poziciji sa 6:57.

Na kraju je Nikolina odustala zbog grčeva u mišićima, a Marija prošla dugačak put od Raja do pakla i nazad, pri čemu je pokazala kako se može vratiti u trku unatoč teškoj krizi, što npr. nije uspjelo gore navedenim svjetskim prvacima Sproston i Calcatera. Profesionalan pristup i nastup, ne sjećam se da sam ikada prije vidio nekoga da se može tako kvalitetno vratiti iz ponora! Nikolina je prošla dobru školu i ona je dijamant ove reprezentacije koji će tek zasjati u narednim godinama punim sjajem.

Veronika je izvukla sve što se moglo izvuć, fantastična sprema i izvedba u maniri prekaljenih internacionalaca. Svih 20 petica unutar pola minute, bez ikakvih znakova krize i slabosti, još jedno u nizu njezinih remek djela. No, ništa ne pada s neba, a dva podatka dovoljno govore kako je Veronika došla do ovoga: u 15 godina nije propustila ni jedan jedini trening, a u pripremi za Dohu je u 100 dana koji su prethodili imala dnevni prosjek kilometraže preko maratona, drugim riječima otrčala je 100 maratona za redom. Samo s takvom spremom se može čak i u ovakvim uvjetima otrčati 2 identična maratona po 3:18 i na kraju ubrzati zadnjih 15km! I ne znam da li postoji osoba koja je više zaslužila da bude tamo gdje jeste sada, u samom svjetskom vrhu.

Antonija se pokazala ključnim osiguračem ove reprezentacije. Imala je i boljih izdanja, ali mnogo drugih reprezentacija nisu imale u svojim redovima po jednu Antoniju da bi ostvarile uopće ekipni poredak jer stotku prije svega treba moć i završiti. Jer, tehnički gledano, Veronika i Marija su donijele visoki plasman, ali im ga je Antonija omogućila! Jer, iza nas su ostale velike trkačke nacije, poput Francuske, Italije, Njemačke, Španjolske, Australije itd, koje, osim što su bile sporije, nisu skupile dovoljan broj atletičarki koje su u stanju u ovim uvjetima završiti trku od 100km.

Robi Radojković je otrčao svoju prvu veliku trku. I on se beskompromisno upustio u jurnjavu s ekipom koja trči maratone ispod 2:20 i na kraju zauzeo 30. mjesto, dobivši preko 100 trkača i završivši na kraju u prvoj trećini, te time u potpunosti opravdao poziv u reprezentaciju. On je vjerojatno želio i više od toga, ali za to ima vremena i sigurno će na jednom od sljedećih prvenstava zakucati na vrata top desetorice.

Posebno bih pohvalio i Dr Pavu Vlaheka, koji je imao pune ruke posla za vrijeme trke, i koji je donosio dobro raspoloženje u ekipu, koje je stvarno u ovih 5 katarskih dana bilo maksimalno pozitivno, što je uvijek i glavni preduvjet za dobar rezultat.

Rezime:

Ženska ultra je u ovom trenutku rezultatski najjači dio hrvatske atletke. Godina 2014. će uskoro završiti, i na službenoj svjetskoj rang-listi IAAF-a tri naše cure će se skrasiti u top 15 na 100km, što nismo imali u ni jednoj drugoj disciplini, muškoj ili ženskoj, ne samo ove godine, već u povijesti hrvatske atletike: 8. Veronika Jurišić 7:51:08 9. Marija Vrajić 7:51:43 14. Nikolina Šustić 8:03:38 http://www.iaaf.org/records/toplists/road-running/100-kilometres/outdoor/women/senior/2014

Na velikom uspjehu naših ultrašica, koje su osvojile 4. mjesto na Svijetu (i drugo u Europi), osobno je čestitao i novi predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić, koji je izabran upravo u trenucima dok se odvijala drama u Dohi, što je naznaka da bi ova, apsolutno i bez konkurencije najteža atletska disciplina, mogla u narednom periodu dobiti primjereniji status u našoj krovnoj organizaciji, ali i društvu općenito.

Na kraju da i osobno poentiram. Ovdje dole su linkovi na prigodan, malo poduži serijal u nastavcima o visokoj kilometraži koji sam napisao prije par godina, uz sasvim neprimjerene komentare koji su još jednom potkrijepili praksu da se laprdanjem, za razliku od sistematskog rada, ne dolazi do rezultata, što je Veronika upravo potvrdila 🙂

KILOMETRI KOJI ŽIVOT ZNAČE

FINSKA DUGOPRUGAŠKA VLADAVINA

BENEFITI VISOKE KILOMETRAŽE

KVALITETA VS KVANTITETA

Humanitarni kros za pomoć poplavljenom području

by Janko | svi 20, 2014 | Razno

Mjesta gdje možete odnijeti hranu, odjeću i ostale potrepštine ima već i više nego dovoljno, pa smo se odlučili pomoći onako kako jedino znamo – trčanjem!

Svima (pre)dobro poznat mali krug kros-lige od 5km iskoristit ćemo za jednu humanitarnu i nenatjecateljsku trku. …
U SRIJEDU u 19h kod klupica ispred Močvare okupit ćemo se i prikupljati startninu (dobrovoljne priloge) od svih trkača koji su voljni sudjelovati. Sa 20, 30 ili 50kn – manje je bitno, SVA prikupljena lova ide na račun Crvenog Križa…

Nakon toga, u 19:30 idemo napraviti jedan krug oko iste rijeke koja je naše zagrebačko područje odlučila poštediti katastrofe koju je donijela našim Slavoncima. Ciljnu listu nećemo raditi, ali ćemo snimiti start i kompletan ulazak u cilj, te postaviti na YouTube kao dokument cijele akcije. Početnici mogu trčati samo do poznate kapljice, dužina tog dijela je 1km.
Idemo pokazati da sportaši zbilja imaju najveće srce!

Na Promini počinje Planinski kup 2014

by Janko | tra 3, 2014 | Razno

Ove subote starta nova sezona Planinskog kupa Hrvatske s puno novih i atraktivnih lokacija.

Već prva trka je novost iz Dalmatinske zagore, sa startom u povijesnom Drnišu. Staza trke je dugačka 15km za seniorsku i 8km za juniorsku konkurenciju, raznovrsna je, ima nešto malo ceste nakon starta, zatim makadama, planinarskih i šumskih puteva, livada, suhozida, karakterističnog krša, uz česte promjene nagiba terena. Okrepne i kontrolne stanice su na četvrtom, osmom i jedanaestom kilometru. Neobičnost trke je da cilj nije na vrhu, već kod planinarskog doma (855m), do kojeg se treba spustiti zadnja tri kilometra nakon što se prođe preko najvišeg vrha planine (Čavnovka, 1148m).

Mapa i profil staze

Organizatori trke su Planinarsko društvo Promina i Atletski klub Šibenik, kojeg svi trkači poznaju po dobroj organizaciji trke na Murteru. Pohvalna je niska startnina (50kn), za što će svi učesnici dobiti okrepu i piće za vrijeme i poslije trke, kao i majicu s logom natjecanja.

Promina je inače vrlo lijepa planina u središtu Šibensko-Kninske županije, izrasla u dužini od 10-ak kilometra u Miljevačkom platou, a s vrha se pružaju lijepi pogledi ka Krki, Čikoli i naravno Jadranu, za lijepih dana.

Online je prijavljeno 80-ak učesnika, od čega četvrtinu čine članovi AK Sljeme, koji tradicionalno vole planinsko trčanje. Ove godine ponovo kreće u sklopu kupa i klupska liga Planinskog trčanja. Za razliku od cestovnog kupa, gdje su klubovi podijeljeni u tri jakosne lige, ovdje svi hrvatski atletski klubovi čine jedinstvenu ligu, a bodove će dobiti samo prvih deset klubova po sistemu 12-10-8-7-6-5-4-3-2-1, a klupski učinak se mjeri zbrajanjem bodova tri najbolja muška i ženska člana svakog pojedinog kluba, a minimalno jedan bilo kojeg spola.

Tjedan kasnije Planinski kup Hrvatske se nastavlja na Papuku, još jednom biseru Hrvatske. Kalendar kupa:

• 05.04. Promina (Drniš)
  12.04. Papuk (Jankovci)
  11.05. Boroša (Zagreb)
  17.05. Kozjak (Solin)
  24.05. Biokovo (Makarska)
  14.06. Žbevnica (Buzet)
  28.06. Gorski kotar (Delnice)
  06.07. Sljemenski maraton (Zagreb)
  19.07. Risnjak Trail (Crni Lug)
  26.07. Visočica (Rizvanuša)
  31.08. Eko Trail (Jastrebarsko)

Ferrara 2014 – Maratonci u gradu bicikla

by Janko | ožu 18, 2014 | Razno

Dva puna busa i 100 putnika iz Hrvatske ponovo je okupiralo Ferraru u pregršt slika. Maraton je trčalo 50, a polumaraton 40 trkača, što članova kluba, što naših školaraca iz Brooks Running Teama.

Uvijek smo bili dobri u gradu bicikla, ali rijetko kao sada. Volimo tu trku i taj grad, gotovo da ga smatramo našim. Puno zima nam je držala stative baznih priprema. Trka nije nešto ultra mega svemirski spektakularna, barem ne kao što je to Beč, Rim, Berlin, Pariz, pa čak niti kao Ljubljana, ali to ima svojih prednosti. Blizu je, nema gužve ni neke bijesne konkurencije, a staza ipak dovoljno dobra i brza, u pravilu s odličnim meteoprilikama i što je najvažnije – termin direktno iz zime je savršen za maratonce koji vole i znaju poderat bazu kako to bog zapoveda. Kasnije uđu brda i celzijusi, (polu)trke rasklimaju čvrsti temelj baze, motivi se rasprše u drugim smjerovima a nožna memorija pobriše ključne februarske dužine.

Fejs je zatrpan fotkama, trebala bi mi tri dana da sve polinkam 🙂 … ali ovo moram http://www.posvudusha.com/2014/03/18/benvenuti-a-ferrara/

Elem, iz prve trening grupe, koja nam je ionako najrjeđa, imali smo samo Škrleca koji je završio za 2:43:35, postavio svoj osobni rekord, šesti rezultat u povijesti kluba i potvrdio da je sada u samom vrhu hrvatskih maratonaca, sasvim sigurno u top pet (s ovim bi rezultatom primjerice u zadnje dvije godine završio na 4. mjestu domaće rang-liste). Onda je uslijedio jaki udar naše druge grupe na čelu s Mrvom (2:54:38), pa Vecom (2:55:54) i Stjepkom (2:56:56), malo zatišja i onda nova plima treće trening grupe (Mišić, Tonka, Candy Boy, Ana, Svileni i Kolac), ubrzo i četvrte (Plete, Hrvoje, Kolac, Alex, Paula, Majda), a nakon toga su u cilj počeli kuljati i školarci.

Opet su nam cure za izdvojiti: Veronika je u svom briljantnom i jubilarnom 80. maratonu ponovo popravila svoj osobni rekord, osvojila drugo mjesto u trci, istrčala treći rezultat u povijesti kluba i deseti Hrvatske! No, nije bila samo jedna lasta već pravo proljetno jato, da se nebo nije vidjelo – Ingrid 3:08:59; Tonka 3:10:10; Ana 3:11:52!! Prvi put u povijesti hrvatskog trčanja maratona čak četiri cure iz istog kluba ispod 3:12, ali ni tu nije kraj… ispod 3:30 ulaze još dvije (Mirjana 3:28:24 i Alex 3:28:43), pa onda još četiri ispod 3:45 (Paula 3:31:42, Majda 3:32:30, Lidija 3:36:37, Tadeja 3:44:53), pa onda još tri ispod 4 sata (Mara 3:52:54, Iva 3:54:00, Vjera 3:56:17) i još 3 ispod 4:10 (Helena 4:01:09, Marijana 4:02:12, Danijela 4:09:37). Lijepo je bilo vidjeti ciljnu listu u ženskoj konkurenciji, gdje su se naše četiri cure smjestile u prvih 9, a sliku je upotpunila Kim Remine, naše ovozimsko pojačanje s desetim mjestom u polumaratonskoj trci. Jednom riječju – raskoš na kraljevskom nivou 🙂

All time rang-lista Atletskog kluba Sljeme u maratonu

Rezultati iz Ferrare s maratona, uz tsunami osobnih rekorda: