Tradicionalno u Varaždinu uvijek imamo lijepih uspjeha, što se ponovilo i ove godine. Trčalo je 15 članova kluba, a na kraju je ispalo da smo nastupili u jačim sastavima nego na nedavnom državnom prvenstvu u polumaratonu koje se održavalo 200 metara od kluba?!
Uz nešto osobnih rekorda, drugo mjesto za mušku ekipu, sa samo minutom i pol zaostatka za pobjednicima iz AK Varaždin, dok je ženska ekipa uvjerljivo, s 25 minuta prednosti, pobijedila ispred domaćih cura iz TK Marathon 95. Čak 3 naša muška člana su upali u top 10:
4. Dejan Radanac 1:13:45
6. Tomislav Lepan 1:18:34
9. Darko Drakula 1:21:17
17. Marko Čuvar 1:26:03 PB
46. Dobriša Dobrenić 1:33:39
63. Romeo Marčelja 1:36:33
70. Gordan Putanec 1:37:40
83. Dragan Janković 1:42:00
144. Edvin Šafranko 1:51:44
Zato su cure u potpunosti izdominirale trku, i čak tri naše članice ušle u prvih pet koje su dijelile novčane nagrade:
2. Silvia Šimunović 1:25:46
4. Jelena Culej 1:30:53 PB
5. Kristina Marjanović 1:34:05 PB
9. Renata Poljanec 1:42:46
15. Anita Lacković 1:46:15
44. Ida Šafranko 2:02:48
Ova priča svoje korijenje ima tamo 2017. godine, točnije 11.03.2017. u busu na putu u Čakovec na ekipno prvenstvo hrvatske u krosu. Smjestili se mi u bus, ima nas 30-ak i pičimo u najsjeverniju našu županiju. Janko nam dijeli brojeve, slaže ekipe i komentira neke isprike i nedolaske na ovo klupsko – reprezentativno okupljanje. Između ostalog spomene Tonku kako nije došla jer ima neki suludi plan trčanja 100 dana. Nemam pojma jel’ to bilo za ozbiljno, ni jel’ bila neka fora, ali ja sam samo čuo 100 dana trčanja i to je bilo to, odmah sam znao da ja to moram probati. Znao sam da ne mogu s 5-6 dana odmah skočiti na 100, pa sam tokom idućih mjeseci znao skupiti 10-15 dana, a u lipnju i srpnju čak 33 dana. Ne sjećam se zašto sam prekinuo taj niz, ali trećinu sam odradio i bio sam zadovoljan time. Do kraja godine nisam ponovio taj podvig.
Kako u 2017. nisam napredovao željenim tempom (PB na 5km popravio 10s, na 10 km 2s, halfu i maratonu ništa), odlučio sam u novoj godini i sezoni trčati više, iako sam već tada imao solidnih 4260 km u godini dana, a više trčanja znači manje dana bez trčanja. Tradicionalno nova godina kreće January battle-om gdje je cilj skupiti što više kilometara i ja sam trčao svaki dan i prvi put prebacio 500 km u mjesec dana i tako se zakotrljalo!
Kad sam vidio da i uz svakodnevno trčanje i relativno visoku kilometražu dobro reagiram na utrkama odlučio sam da je to moj put. Možda nije najbolji i najpametniji ali sigurno dugoročno najisplativiji. Prvi cilj mi je bio 100 dana i taman se poklopilo da taj dan trčim maraton u Rotterdamu. Kakav je to fijasko bio! Već sam pisao o tome i taj DNF mi je bio samo motiv za još više i još jače.
Tada sam se prestao opterećivati time (moram priznati da sam do tad imao kriza i da me mučilo tih 100 dana) i to mi je postala rutina u kojoj uživam i ništa se nije moglo dogoditi, a da ja taj dan nisam odradio trening ili rastrčavanje. Periode kad sam ozlijeđen ili kad smo u odmoru trčim lagano pola sata i na taj način tjeram tijelo da se oporavlja u hodu. Sigurno bi se od nekih ozljeda brže oporavio da odmorim nekoliko dana, ali ovako, nakon oporavka puno prije dolazim u puni trening.
Kako izgledaju brojke ove avanture?
U tih 1000 dana skupilo se 14726 kilometara što ispada solidnih 14,7 km dnevno ili gledajući u tjednim razmjerima to znači da sam zadnja 143 tjedna u prosjeku radio koji metar više-manje od 103 km tjedno.
Nadalje, treniralo se ponekad i više puta dnevno, pa je tako ispalo 1125 trkačkih aktivnosti, od toga 181 utrka razno raznih tipova i dužina, od brzih petica do jedine moje ultre 67 km u Istri.
U tome je sudjelovalo i još sudjeluje 41 par tenisica, najzastupljeniji je Nike sa 17 i Adidas s 14 modela. Sedam pari je prebacilo 1000 km, a najdugovječnije su odradile 1645 km.
Ovako od oka bi rekao da sam 90% treninga odradio sam u ranojutarnjim satima, tako da je sve gotovo do nekih 7-8h. To je moje vrijeme kada raspravim o svim problemima i idejama koje imam. To je ona bolja strana. Ona malo udarena je kad mi iz glave ne izlazi neka pjesma, ali nije to pjesma, to je jedan stih koji vjerojatno nije ni točan, ali nema veze, ja ga otpjevam i 500 puta ako je duži trening, užas!
Najveća podrška u svemu tome je Patricia, iako nije uvijek 100% uvjerena u ispravnost tolikih kilometara i svakodnevnog trčanja. Kad se nekud putuje nevezano za trčanje glavna prtljaga je opet trkačka i uvijek je auto natrpan tenisicama, trkačkom robom i bocama vode. Ima trkača koji trče manje i postižu bolje rezultate i brže napreduju, među njima je i ona… ljetos me rasturila na brdu ko beba zvečku i to je ok. Ja podržavam svaki način treniranja, pa i samo rekreiranja jer svi smo različiti i drukčije reagiramo na trening.
Kad je riječ o trkačkim čudacima nema mjesta na svijetu valjda koje je pogodnije za njih/nas od mog kluba, Atletskog kluba Sljeme. Najopušteniji ozbiljni klub koji postoji, tu obitavaju i treniraju neki od najvećih trkačkih veličina ovih prostora i nije čudo da je i mene uhvatila ova ludorija. Ne znam koliko će još trajati ovaj niz i ne razmišljam previše o tome, samo znam da ću i dalje uživati u trčanju, a idući tekst o ovome ide kad okrenem 5 godina.
Na 17. pojedinačnom, ujedno i 13. ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, koje je proteklog vikenda održano u Mrkoplju, klub je osvojio jubilarni stoti ekipni pehar s državnih prvenstava u sljedećim vanstadionskim trkačkim disciplinama:
– maraton 23
– polumaraton 22
– planinsko trčanje 23
– kros 20
– trail 6
– planinsko na duge staze 6
Statistika bi bila i bolja, obzirom da su se ekipna prvenstva u nekim disciplinama relativno kasno počela održavati, primjerice maraton tek od 2008. (održano 12), trail od 2017. (održana 3) i planinsko na duge staze od 2018. (održana 3), a u te 3 discipline smo uvjerljivo najdominantniji (od mogućih 36 osvojili smo 35 pehara, s omjerom 21-9-5), s time da se na ultramaratonu još uvijek ne održavaju iz jednostavnog razloga što, osim nas, još uvijek nema kluba koji bi mogao sastaviti tročlane ekipe.
Rezime prvenstva bi bio sljedeći: ženska ekipa u sastavu Veronika Jurišić – Kristina Marjanović – Paula Vrdoljak – Dolores Osvaldić je na kraju zauzela drugo mjesto iza Atletskog kluba Svetice i ispred Atletskog kluba Agram, dok je muška ekipa u sastavu Dejan Radanac – Tomislav Lepan – Goran Đogolović – Nikica Smolić osvojila peto mjesto, iza Atletskih klubova Zabok, Agram, Varaždin i SRK Alba. U zbroju vremena muških i ženskih ekipa, ispred nas je samo Atletski klub Agram, a poredak klubova koji su bili zastupljeni s obje ekipe je sljedeći:
1. AK Agram 5:50:21
2. AK Sljeme 5:56:44
3. AK Dubrovnik 6:11:33
4. AK Varaždin 6:22:12
5. AK FIT Zaprešić 6:36:58
6. AK Plitvice 6:54:08
Ažurirana povijest državnih planinskih prvenstava je u tablici (Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava). Unešena su sva do sada održana prvenstva, sa svim pojedinačnim i ekipnim osvajačima postolja, kao i mjestima održavanja. U pojedinačnoj konkurenciji najuspješniji je Atletski klub Svetice s 15 medalja (10-3-2), dok je AK Sljeme najuspješniji u ekipnoj konkurenciji s 21 peharom (7-9-5). Na kraju, u zbroju pojedinačnih medalja i ekipnih pehara, Sljeme je daleko najuspješniji s 30 postolja, ispred Svetica (23), Solina (15), Varaždina (14), Istre i Agrama (11), itd…
I još dva klupska statistička bisera:
– Ženska ekipa Sljemena je, počevši od prvog prvenstva (Učka 2008), svaki put stajala na postolju osim lani kad nije nastupila, s time da je samo jednom bila treća (Veliko Rujno 2018), 6 puta druga i 5 puta prva.
– Veronika Jurišić je osvojila svoje 63. postolje na državnim prvenstvima, od čega 36. ekipno i deseto planinsko!
Šećer za kraj – u vikendu su održana još dva polumaratona sa zanimljivim rezultatima. Trku od Kalnika do Križevaca je trčalo puno naših cura iz pete i šeste grupe, a u prvih 10 se smjestilo čak njih pet (Lana Vodopija, Renata Poljanac, Danijela Horvat, Kristina Kovačev i Suzana Lučić), dok je na Baranjskom polumaratonu kroz Kopački rit pobijedila Silvia Šimunović s rezulttom 1:31:19.
Ovogodišnja, osamnaesta po redu, Ljetna liga Puntijarka je završila! Specifična po tome jer se trčala u vrijeme nezapamćene krize izazvane Covid-19 virusom, ali to nije imalo previše utjecaja na ligu, stazu, trkače, organizaciju i atmosferu prije, za vrijeme i nakon utrka. Mi smo se dobro zabavili i nitko nije ostao zaražen. Posebnost ove sezone je bilo jubilarno 200. kolo! Kako se takvi jubileji pojavljuju svakih 8-9 godina morali smo ga dostojno proslaviti, pa onda i jesmo, popili i pojeli gro svega i da nas epidemiološka situacija nije malo ograničila bio bi tu i bend i o tome bi se pričalo generacijama!
Tehnikalije počinjemo s 347 trkača koji su pohodili ligu (234 muških i 113 žena), prosjek po kolu je bio 92, što je pomak od 10-ak trkača više u odnosu na prošlu godinu. Veseli i brojka od 113 debitanata koji su isprobali spremnost i sreću četvrtkom popodne, većina ih se i navukla, pa su se vraćali tijekom cijele sezone.
Najbolji rezultat sezone u muškoj konkurenciji trčao je u 3. kolu Nikola Špoljar (26:26), što je njegov drugi najbolji rezultat i najbrže vrijeme lige zadnjih 5 godina. Žene je predvodila nepobjediva ove godine Patricia Maras koja je u 7. kolu išla sjajnih (31:57).
Muška konkurencija
Nakon što je 2019. bio drugi u poretku, ove se zasluženo penje na najvišu stepenicu postolja Tomislav Lepan (438.61). Uvjerljivo, sa 6 pobjeda iz 9 nastupa, bez osobnog rekorda ove godine, ali sa pametnim i redovitim trčanjem. Čestitke! Drugo mjesto osvajam ja, Goran Đogolović (424.94). Priznajem da nisam najveći fan Bikče i popodnevnog termina, ali dođem, sašijem se, pa kako ispadne. Ove godine je ispalo solidno. Na treće mjesto smjestio se Tomislav Kožić (403.87). Sjajna sezona u kojoj je tri puta rušio osobni rekord i neko vrijeme proveo i na čelnoj poziciji lige. Čestitke osvajačima medalja, ostatak poretka niže u tekstu.
Ženska konkurencija
Ovdje je manje-više sve bilo jasno odmah na početku sezone kada se nakon godine dana izbivanja, na Bikču, natjecateljski vratila Patricia Maras (423.76). Na 9 nastupa čistih 9 pobjeda, s čak 6 upada i na muško postolje. Jedan pomalo Alan Fordovski savjet koji je dobila na početku sezone je obilježio sve njene nastupe. Glasio je “Bolje ti je ići 32:59 nego 33:01” i bio joj je misao vodilja kroz sezonu. Drugo mjesto, nakon prošlogodišnje pobjede osvaja Marta Grubić (331.11). Iako bez osobnog rekorda ove godine, vrlo kvalitetna sezona i rekao bi možda i mrvicu bolja nego lanjska. I da, jedina ne-sljemenašica u prvih 10! U mini izvještajima nakon svakog kola sam već napisao da fantastičnu sezonu ima i Danijela Horvat (317.67). Čak 7 puta je rušila svoj osobni rekord ove godine, najviše od svih, popravivši ga ukupno skoro 6 minuta. Iako su se neke stvari morale poklopiti, na kraju ipak zaslužena bronca! Čestitke osvajačicama medalja, ostatak poretka niže dolje.
Poredak 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji
Mario Obradović (382.80) – Irena Butković (281.96)
Robert Petrinec (371.34) – Jozefina Bulić (269.70)
Eugen Orešković (369.92) – Iskra Kolovrat (210.68)
Ivica Čajko (365.65) – Anita Lacković (202.30)
Muškići su bili malo redovitiji, pa se za ulazak u top 10 moralo ili jako dobro trčati 7-8 kola ili sa sporijim trčanjem imati bar 10 nastupa, a svih 12 nastupa sakupilo je pet natjecatelja (Marković Branimir, Milat Srećko, Paver Željko, Stojanović Željko i ja). Kod žena se nikad ne zna, neke godine je dovoljno 200-tinjak bodova za top 10, to je slučaj ove godine, a nekad ni 275 nije dovoljno, ali pohvale idu za čak 12 žena sa 7 i više kola, što je najviše u zadnje četiri godine, sva kola nitko nije skupio.
Njivice
Tokom sezone nismo previše spominjali njivičare, zapravo uopće, ali zaslužili su koju riječ i oni. Najbolje rezultate istrčali su Dobriša Dobrenić u 2. kolu (15:50) i Helena Gleđa u 3. kolu (18:42). Kako su im to bili i jedini nastupi nisu konkurirali za visoko mjesto u ukupnom poretku. Kod muškaraca pobjedu je odnio Miroslav Benjak (375.95) u debitantskoj sezoni, a kod žena Patricia Hećimović (290.07), mogli bi isto reći debitantska sezona jer se samo jednom pojavila prošle godine. Posebnost ove sezone je čak 8 trkača i trkačica rođenih 2000. i mlađih. Budućnost je sigurna.
Miroslav Benjak (375.95) – Patricia Hećimović (290.07)
Dragan Janković (360.82) – Ivana Leskovar (250.58)
Željko Stojanović (339.21) – Maja Silov Tovernić (244.64)
Borko Prvan (333.08) – Dora Hipša (239.25)
Borislav Simon (241.57) – Irena Cerovac (185.15)
Iako je borba za vodeće pozicije u ukupnom poretku vrlo rano bila riješena i lišeni smo neke rezultatske neizvjesnosti kroz sezonu, pojedina kola su bila super zanimljiva i neke važne stvari su se dogodile. Pa krenimo redom:
Najveća od svih, Veronika Jurišić prvi puta u 18 godina gubi utrku od jedne sljemenašice
Željko Stojanović kao tek sedmi trkač prebacuje brojku od 100 nastupa
Rijetki direktni obračun na stazi dvojice najbržih Mikulić – Špoljar
kolo mega spektakla GrendSljema
Jubilarno 200. kolo Puntijarke
Katica Rumbočić kao tek treća žena u povijesti prebacuje 100 nastupa
Najnapetije od svih kola, prvih četvero trkača finišira u razmaku 15 sekundi
219 rušenja osobnog rekorda u sezoni
Ljudi to bi bilo to za ovu godinu, našlo bi se još raznoraznih zanimljivosti za proučavati i pisati, ali moram nešto ostaviti i za sezone koje dolaze. Ova je bila dobra i zanimljiva, nadajmo se sličnoj idućoj. Svečano proglašenje pobjednika i podjela zasluženih priznanja biti će na godišnjoj skupštini atletskog kluba Sljeme tamo negdje početkom iduće godine. Do tad će početi i završiti još jedna sljemenska, zimski Lagvić i tu će vam biti prilika napraviti nešto i naći se na popisu laureata na skupštini. Budite dobri i hrabri, trenirajte pametno i vidimo se na idućim akcijama!
Pripremio: Goran Đogolović
Za kraj zahvaljujemo Zagrebačkoj pivovari koja nas je i ovog ljeta pratila s Hydrom i Žujom!
Na državnom prvenstvu u polumaratonu, održanom u Zagrebu 23.08. produžen je niz uspjeha Atletskog kluba Sljeme u vanstadionskoj atletici, uglavnom trčanjima na dugim prugama koja se održavaju na cesti i u planini. Statistika je sve bogatija, a ovo su najzanimljiviji izvadci:
Drugim mjestom u ženskoj ekipnoj konkurenciji, klub je osvojio svoje ukupno 99. postolje u 17 godina. Od toga 36 zlata, 35 srebra i 28 bronci. Očekujemo i jubilarno stoto postolje za 3 tjedna na prvenstvu u klasičnom planinskom trčanju (na kratke staze).
Ženska ekipa je osvojila 17. uzastopno postolje na ekipnim polumaratonskim prvenstvima. Što znači da su na svakom prvenstvu počevši od 2004., pa do ove godine, stajale na jednoj od stepenica postolja, s učinkom 3 – 10 – 4.
Međutim, to nije sve. Naša ženska ekipa je na svim dosadašnjim prvenstvima u svim ostalim disciplinama u kojima je nastupila bila na postolju, drugim riječima, još nikada nije bila četvrta. Ili još bolje rečeno, 64 prvenstva za redom, i to u raznim disciplinama – kros na duge i kratke staze, maraton, polumaraton, planinsko trčanje na duge i kratke staze i trail. Omjer 25 – 25 – 14!
Dalo bi se zaključiti da smo svih ovih godina imali daleko najbolju žensku ekipu u Hrvatskoj, ali ima još. Naša muška ekipa je isto tako najuspješnija u odnosu na sve ostale klubove, obzirom da je i ona osvojila najviše postolja u ovom stoljeću, ukupno 35 (11 – 10 – 14). Naravno, muška konkurencija je uvijek jača i gušća, muških klubova i ekipa uvijek i na svakom prvenstvu ima više i to u pravilu za duplo. Kao npr. i na ovom, gdje je 20 klubova imalo muške, a samo 10 ženske ekipe.
Veronika Jurišić je generalno najuspješniji pojedinac sa svih tih prvenstava, jučer je osvojila svoje ukupno 62. odličje (27 – 21 – 14), obzirom da ima 27 individualnih (11 – 7 – 9) i 35 ekipnih postolja (16 – 14 – 5). Njezina karijera je stabilna već punih 20 godina, bila je dio ekipe koja je osvojila prvo postolje 2004. godine i sad, s tim da je aktualna državna prvakinja u planinskom trčanju na duge staze i u ultramaratonu na 100km. Ovog puta četvrto mjesto pojedinačno i drugo ekipno.
Dubravka Orešković je prvi put ove nedjelje stala na državno postolje i time povećala broj osvajača državnih medalja u klubu na 112! Od tog broja, čak njih 43 su osvajali individualne medalje, dok su ostali participirali na ekipnim prvenstvima kao članovi ekipa (bili u prvih troje koji su osvojili pehar).
Ingrid Nikolesić je osvojila svoje 19. državno odličje (7 – 8 – 4) i tako se popela na 3. mjesto na klupskoj tabeli po broju medalja (ispred su samo Veronika Jurišić sa 62 i Nikolina Šustić s 20). Međutim, ovog vikenda je izvela pravu malu bravuru. Naime, dan ranije je pobijedila na Žumberak ultra trailu dugom 82 kilometra i provela na teškoj stazi s 3900 metara uspona i 4300 metara spusta preko 12 sati u opakim vremenskim uvjetima (preko 30), a dan kasnije osvojila peto mjesto u polumaratonu s vrlo pristojnim rezultatom 1:34 kad sve okolnosti uzmu u obzir.
Muška ekipa nam je ovog puta osvojila 4. mjesto, što je mali napredak u odnosu na lani kad je bila peta, a dalje proteklih godina: 2018 – 9., 2017 – 7., 2016 – 4., i 2015 – 3., kad su zadnji put bili na postolju u sastavu Vojvodić – Radanac – Androić. Curama je ovo četvrto srebro u nizu, a 2016. su zadnji put bile prvakinje u sastavu Jurišić – Šustić – Bogdanović.
Ženska ekipa u sastavu Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić i Dubravka Orešković (prezidente drži pehar, fkors)
Glede polumaratonske trke u nedjelju, kad bi se gledao konačni klupski učinak na način da se zbroje vremena muških i ženskih tročlanih ekipa, Sljeme bi bio drugi klub u Hrvatskoj, a poredak bi izgledao ovako:
AK Svetice, Zagreb – 8:39:20
AK Sljeme, Zagreb – 8:49:32
AK Varaždin, Varaždin – 9:01:40
AK FIT, Zaprešić – 9:18:14
AK Maksimir, Zagreb – 10:00:25
TK Marathon95, Varaždin – 10:04:40
UK Mazator, Slavonski Brod – 10:12:00
AK Velebit, Gospić – 10:13:56
AK Zaprešić, Zaprešić – 10:35:20
TK Maraton, Krapina – 10:35:34
Učestvovalo je ukupno 25 hrvatskih klubova, međutim, ostali nisu imali u zbroju mušku i žensku ekipu. Rezultati
Još jedan odličan sljemenaški vikend je zaključila Silvia Šimunović pobjedom na Sunset run polumaratonu u Osijeku s rezultatom 1:28:51.
Zadnju nedjelju mjeseca siječnja završila je osamnaesta po redu Zimska Lagvić Liga.
Što napisati, a da o tome već niste obaviješteni tokom sezone? Siguran sam da će se naći poneka informacija za koju niste znali, a možda ste okorjeli ljubitelji brojčica i statistike. Pa krenimo, tehnički detalji. Kroz zadnja tri i pol mjeseca održano je 14 kola, uz prosječnu posjećenost od 96 duša po kolu (49-47 za cestu), što je najmanji prosjek u zadnjih 7 sezona. Popunjeniji kalendar utrka, pa završetak sezone, pa pauza, početak baze, subota, nedjelja, Božić, Nova… uvijek se nađe neki razlog za nedolazak. Mala promjena pravila u broju bodovanih kola sa 7 na 10 u svakoj disciplini i 5+5 na Pedinoj kombinaciji, umjesto dosadašnjih 3+3, donijeli su radost onima, možda ne najbržima, ali ustrajnima, a takvih je ove sezone bilo podosta. I to veseli, jer smo debelo u zimskoj bazi i trčanje u brdo, uz ono bezbrojno sakupljanje kilometara, nije nimalo lagano i za to treba biti nagrađen!
Iako je sezona 2015/2016 bila jako kvalitetna i svaka druga je imala ono nešto, ova je bila daleko najbolja! Toliko sjajnih trkača, priča i uspjeha se uguralo u te subote i nedjelje da je stvarno rijetko koja bila dosadno odrađivanje vikend rutine.
Krenut ćemo s ovosezonskim rekordima! Nećemo spominjati ukupan zbroj bodova u svakoj disciplini jer je svaki rekordan zbog promjene pravila, ali ima ostalog materijala za pisati i hvaliti se, bez brige:
38:42 – Harley Smojver, pseća konkurencija REKORD
39:19 – Nikola Špoljar, cesta muškarci REKORD
33 – Veronika Jurišić, cesta broj bodova REKORD
100.03 – Nikola Smolić, mrcina broj bodova REKORD
40:37 – Patricia Maras, mrcina žene REKORD
14/14 – Patricia Maras, broj pobjeda u sezoni REKORD
CESTA
Muškarci:
Možda najzanimljiviji dio ovosezonskog Lagvića jer je puno trkača s dobrim hendikepom i dosta ih je bilo redovitih, no pobjedu uvjerljivo odnosi Alen Štefanić, 12 nastupa, sve unutar 1:50 min i nevjerojatno finishiranje iz kola u kolo! Drugo mjesto sa svih 14 nastupa i pomalo nestvarnih 160 nastupa ukupno, Željko Paver, ‘51 godište, pustite nek vam se to malo slegne, fantastično! Na trećem mjestu, Mario Pavlaković, bez hendikepa, s fenomenalnim nastupima (4 pobjede, 4 druga mjesta, 2 treća mjesta), još tamo od sezone 2004/2005 nije na postolju bilo nekoga bez hendikepa. Kapa do poda!
Žene:
Ovdje se već godinama zna pobjednica i drugima ne preostaje ništa nego borba za ostale pozicije. S 9 pobjeda iz 9 nastupa i bodovnim rekordom 90.33 na prvom mjestu, već 14. put, smjestila se Veronika Jurišić. Žestoka borba se vodila za ostala dva mjesta na postolju, ali nakon prošlogodišnjeg ulaska u prvih 10 i sjajnog skoro 4 minute boljeg vremena ove godine, drugo mjesto osvaja Suzana Lučić. Odlazak u Atenu skoro ju je koštao postolja, ali se lijepim nastupima ove kalendarske godine i pogotovo zadnjim kolom uspjela izboriti za treće mjesto, Nataša Dobrenić. Čestitke svima!
Cestu je ove godine pohodilo 207 trkača (59 žena i 148 muškaraca). Tri Željka (Brkić, Paver i Trivić) su imali svih 14 kola, nijedna žena, s time da je Brkiću ovo već 6. sezona da nije propustio nijedno kolo i na kontu ima 87 uzastopnih dolazaka. Uz novog rekordera Špoljara imali smo i još dva top 10 rezultata svih vremena, Vinko Vrebac i Lovro Nedeljković su u 12. kolu vodili borbu do samog kraja i dotjerali se do 5. i 6. najboljeg vremena. To, 12. kolo je bilo jako brzo s čak 12 finishera ispod 50 min, i, iako sam isprve mislio da je rekordan broj finishera ispod 50 min, gadno sam se prevario. Jedva je ušlo u top 10 utrka, jer je znalo tu biti i 16 njih super brzih, još tamo, davne 2006/2007. Žene su odgovorile 8.,9. i 10. rezultatom u režiji Kimberly Pašalić, Sonje Škevin i Patricie Maras.
MRCINA
Muškarci:
Slično kao kod žena na cesti je na muškoj mrcini, sedma pobjeda zaredom za Nikolu Smolića. Izvanrednu sezonu s 11 pobjeda i dva druga mjesta, okrunio je bodovnim rekordom koji je ganjao, pa sigurno zadnje tri godine. Sad kad je probio tih 100 bodova, mislim da će ih biti malo-malo pa! Sjajnu sezonu imao je i Saša Vegi, svih 14 nastupa i odlično zadnje kolo osiguravaju mu srebro ove godine! Još jedan natjecatelj koji je ove sezone prebacio 100 nastupa, treći put na postolju u ukupnom poretku mrcine, Ivan Murgić!
Žene:
Ona je tu k’o doma, voli se patiti na mrcini i najbolje se tu osjeća i to se vidi iz njezinih dolazaka. 13 nastupa i čistih 13 pobjeda uz dva rušenja rekorda staze, uvjerljiva pobjednica drugu sezonu zaredom Patricia Maras. Debitantica na Lagviću, 1. kolo je propustila i od tada redovita do kraja, Jozefina Bulić zalaganjem i upornošću dolazi do jedne pobjede u 13. kolu i zasluženo na drugoj poziciji. Bronca za Ivanu Jergović Šindler, prva ozbiljnija sezona i odmah postolje. Po starom načinu bodovanja 7 kola bilo bi i srebro ali nećemo sad cjepidlačiti. Čestitke svima!
Poredak 10 najboljih:
Nikola Smolić 982.75 1. Patricia Maras 816.40
Saša Vegi 798.00 2. Jozefina Bulić 656.18
Ivan Murgić 773.61 3. Ivana Jergović Šindler 652.21
Malo manja posjećenost na mrcini ove godine. Možda je razlog i užasno stanje same staze, sve više iskopana, prekopana, zatrpana u tolikoj mjeri da se mjestimice i četveronoške grabilo, no kako bilo, 175 trkača se ipak penjalo gore (52 žene i 123 muškarca). Svih 14 kola istrčali su Saša Vegi i Marko Špehar, nijedna žena. Prve dvije violine na mrcini su Patricia i Nikica, to nema sumnje, ali ne smijemo zanemariti i ostale, pa su tako u ženskoj konkurenciji postignuti 6., 8. i 9. rezultat svih vremena u režiji Dolores Osvaldić, Kristine Marjanović i Marte Grubić. Čestitke svima!
Svake sezone zadnje kolo Sljemenašima posluži kao interno klupsko prvenstvo u planinskom trčanju. Izmjenjuju se cesta i mrcina, a ove godine je bila mrcina. Kratko samo, muški poredak kao i kroz cijelu sezonu skoro: 1. Nikola Smolić, 2. Tomislav Lepan, 3. Goran Đogolović. Žene, slična stvar: 1. Patricia Maras, 2. Dolores Osvaldić, 3. Kristina Marjanović. Skoro pa idealni uvjeti donose apsolutne rekorde za Nikicu i Patriciu i osobne rekorde za Dolores i Kristinu, kvalitetno odrađeno.
PEDINA KOMBINACIJA
Muškarci:
Kako sam na polovici sezone napisao da se na kombinaciji ništa nezna do zadnjeg kola, odmah iduće kolo su me demantirali. Naime, Dobriša se nakon 6 kola mrcine prebacio na cestu i to je odmah bilo jasno da osvaja prvo mjesto, dobar hendikep i nadimak Mr. PB znače da je svako kolo sve brži i brži, tako i bi. Najvišu stepenicu na postolju zauzima Dobriša Dobrenić. Od kada se pojavio prije 5 sezona uvijek kombinira, malo više mrcine od ceste, ali uvijek skupi potrebno za Pedinu. Nakon 3. mjesta prije dvije sezone ova ipak stepenicu više. Drugo mjesto Goran Đogolović. Skoro istu taktiku imao je i trećeplasirani Ivica Čajko. Prvi dio sezone uporno je prtio mrcinom i strpljivo skupljao bodove i onda se nakon osmog kola prebacio na cestu. Tu je krasnim osobnim rekordom u zadnjem kolu zapečatio broncu i prvi put se penje na postolje!
Žene:
Svoju drugu ukupnu pobjedu u tri godine odnosi Dolores Osvaldić, 6 mrcina, 7 cesti uz lijepe osobe rekorde u obje discipline, uvjerljivo i zasluženo! Slično kao i Dolores, drugi put na drugoj poziciji Kristina Marjanović, kombinirala 5 mrcina i 5 cesta i također poskidala osobne rekorde u obje discipline. Njih dvije su i jedine sa dostatnim brojem bodujućih kola 5+5 i to je pokazatelj koliko nije jednostavno kroz cijelu sezonu kombinirati, biti redovit i brz. Broncu osvaja bivša dvostruka pobjednica Pedine, Adrijana Šimić koja uz pripreme za 100 km ipak nalazi volje i vremena za ganjanje po najdražem nam brdu.
Kombinacija je zanimljiva u tu ruku što je tu i nije tu, poredak je tu i skupljaju se bodovi, ali teško je išta znati do zadnjih kola. Naizgled ništa se ne događa i onda pred kraj sezone eksplozija svega, u par kola neko koga uopće nije bilo u poretku izbija na prvo mjesto, taktiziranje kada ići na cestu, kada će mrcina biti blatnjava, skliska, pod snijegom, ledom, sve je to draž Pedine. U ovom obliku 5+5 je pogotovo teško ispratiti cijelu sezonu, jer ako samo jedno kolo neplanirano propustiš već je frka, nema manevarskog prostora previše. Ove godine kombiniralo je 53 trkača (41 muškarac i 12 žena). Optimalnih 5+5 nastupa skupilo je 7 trkača, a sva kola imaju Goran Đogolović, Ivica Čajko i Patricia Maras.
PSI
Poretke završavamo psećom konkurencijom. Proglašavamo samo mrcinu jer cesta-psi-auti… nije baš preporučljivo. Zvijezda i rekorderka staze je Harley, koja s lakoćom dovuče Irenu za 38:42 min gore i još joj nije dosta! Iako je najbrža ipak nije ukupna pobjednica. Moka i Mia-Lija su imale najredovitije vlasnike i jedine imale optimalni broj nastupa, pa su i zasluženo na prva dva mjesta. Roko je skupio 8 nastupa i zatvara postolje. Njih i nagrađujemo, a poredak 10 najboljih je sljedeći:
Moka 664.79
Mia-Lija 615.02
Roko 417.95
Čera 210.82
Harley 166.97
LeeLoo 153.70
Toby 109.27
Izzy 64.04
Rina 57.21
Bix 51.92
ZANIMLJIVOSTI
Iako je povećanje bodovanih kola bilo usmjereno ka tome da se ljudi opredijele za samo jednu disciplinu ili samo kombinaciju, pa da bude više nagrađenih, to nije spriječilo Dolores Osvaldić da postane prva žena koja će biti nagrađena u sve tri discipline. Prvo mjesto u Pedinoj kombinaciji i dva 10. mjesta na cesti i mrcini, podvig napravljen samo jednom prije. Naravno da ste odmah pogodili tko bi mogao biti taj drugi trkač! Nikica je 2014/2015 pobijedio na Pedinoj i mrcini i bio drugi na cesti, a tad je imao samo 53 godine.
Jedna zanimljivost koja bi samo meni pala na pamet istraživati, nemam pojma kako, ali eto. U cijeloj povijesti Lagvića samo 6 trkača i trkačica je uspjelo skupiti pojedinačno prvo, drugo, treće mjesto i na mrcini i na cesti. Kako je Veronika apsolutna vladarica ceste najteže je piknuti žensku pobjedu na cesti, ako ste to uspjeli imate se pravo nadati da ste u ovom odabranom društvu. Dvije žene su na ovom popisu i četiri muškarca.
Žene su: naša ultramaratonka, spartatlonka, ljubiteljica bicikla, blata, pive i pasa Paula Vrdoljak i friška na ovoj listi od predzadnjeg ovogodišnjeg kola, ljubiteljica filmova, glazbe, brda i isto pasa Patricia Maras. Muškarci su: nemam više epiteta kojima bi ga opisao, pa ću samo reći legendarni Nikola Smolić, zatim ubojica dječjeg lica Tomislav Lepan, idući je vlasnik nekoliko sljemenskih rekorda Masterchef Šime Sušić i naš guru za trkačku obuću, odjeću i svu popratnu opremu Dragan Sobota! Ima vas još hrpa kojima fali samo jedna pozicija, nađite se, upadnite u ovo društvo!
Eto, nemam više ništa za ovu sezonu. Budite dobri i hrabri, trenirajte pametno, dobro, raspametite se od kilometara u zimskoj bazi, dobro će vam doći na proljeće. Ljetna Liga Puntijarka doletiti će brzo i onda nastavljamo s ovim zanimljivostima.
E da! Proglašenje Puntijarke, Lagvića i svega što se odvijalo protekle sezone na skupštini kluba 28.02 u 18h, Pivana zagrebačke pivovare, Ilica 222.
U subotu, 19.10.2019. starta kultna zagrebačka zimska liga, osamnaesta po redu. U proteklih 17 sezona statistika broja učesnika izgledala je ovako:
2002-03 = ukupno 110 (prosječno 48 po kolu)
2003-04 = ukupno 123 (prosječno 61 po kolu)
2004-05 = ukupno 168 (prosječno 63 po kolu)
2005-06 = ukupno 197 (prosječno 70 po kolu)
2006-07 = ukupno 253 (prosječno 91 po kolu)
2007-08 = ukupno 165 (prosječno 58 po kolu)
2008-09 = ukupno 233 (prosječno 73 po kolu)
2009-10 = ukupno 223 (prosječno 83 po kolu)
2010-11 = ukupno 270 (prosječno 85 po kolu)
2011-12 = ukupno 309 (prosječno 95 po kolu)
2012-13 = ukupno 326 (prosječno 97 po kolu)
2013-14 = ukupno 449 (prosječno 113 po kolu)
2014-15 = ukupno 416 (prosječno 107 po kolu)
2015-16 = ukupno 459 (prosječno 145 po kolu)
2016-17 = ukupno 403 (prosječno 128 po kolu)
2017-18 = ukupno 568 (prosječno 131 po kolu)
2018-19 = ukupno 520 (prosječno 125 po kolu)
Sva kola, tj. trke se održavaju u 10 sati ujutro, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: cestovna i planinska. Dužina cestovne utrke je 9,2 kilometra, a planinske 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib ceste iznosi 7,5%, a planinske staze čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku «Poučne staze Miroslavec» (342 m n/v), a cilj na terasi «Vidikovca», najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 14 kola, a u bodovanje ulazi 10 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih deset). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, pedina kombinacija) i u oba spola.
Termini ove zime su:
1. kolo 19.10.2019. subota!!
2. kolo 26.10.2019. subota!!
3. kolo 02.11.2019. subota!!
4. kolo 09.11.2019. subota!!
5. kolo 17.11.2019. nedjelja
6. kolo 24.11.2019. nedjelja
7. kolo 01.12.2019. nedjelja
8. kolo 08.12.2019. nedjelja
9. kolo 15.12.2019. nedjelja
10. kolo 22.12.2019. nedjelja
11. kolo 29.12.2019. nedjelja
12. kolo 12.01.2020. nedjelja
13. kolo 19.01.2020. nedjelja
14. kolo 26.01.2020. nedjelja
Rekordi staze: Dražen Dinjar 39:44 i Veronika Jurišić 45:46 na cesti, dok na Mrcini rekorde drže Nikola Špoljar (33:46) i Marukić Maja (40:47) – Rezultatska Rang-lista svih dosadašnjih učesnika
Na planinarskoj stazi (Mrcina) mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.
PSI: Imamo i konkurenciju pasa. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 30kn. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa, ili bolje rečeno pse s najboljim vlasnicima 🙂
Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po pet nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko petog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.
Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.
Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći 🙂
Kako do starta:
– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac (kreće s Britanca u 9:20), ili obrnuto (kreće s Mihaljevca u 9:10 i 9:50). U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)
Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme, ispred Tomislavca kreće na svaki puni sat).
Startnina 30kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9 do 10h. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima. Startnina se može platiti i odjednom za cijelu sezonu u iznosu od 300kn.
Kontakti: Žana (098-273-331), Janko (091-503-2734).
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:
2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2015-16 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2016-17 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2017-18 = Neven Andrijašević / Veronika Jurišić
2018-19 = Goran Selanec / Veronika Jurišić
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:
2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2016-17 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2017-18 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:
2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2016-17 = Nikola Smolić / Tamara Igrec
2017-18 = Ivan Murgić / Dolores Osvaldić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači.
Na blagdan Velike gospe 15.8. održano je zadnje ovogodišnje kolo, čime smo zaključili još jednu, 17. po redu Ljetnu ligu Puntijarku. 12 tjedana smo/ste gazili Bikču i po 35 stupnjeva, ali bilo je i par friških kola idealnih za obaranje PB-ova. Ukupno je ligu pohodilo 316 trkača koji su skupili 964 nastupa, znači prosječno 81 trkač po kolu, najmanje u zadnjih 8 godina, ali vrlo blizu višegodišnjem prosjeku od 84 trkača po kolu.
Iako je bio najavljen napad na muški rekord staze (25:05) to se ove sezone ipak nije dogodilo. Ovogodišnji najbolji rezultat istrčao je Nikola Špoljar u 7. kolu (26:56) kod muških i fantastična Matea Parlov u 5. kolu (28:40) kod žena, čime se jedina, osim rekorderke staze Lise Nemec (26:04), spustila ispod 29 min.
Muška konkurencija
Pobjedu je ove godine, nakon prošlogodišnjeg 2. mjesta, premoćno odnio Lovro Srdarević s rekordnim brojem bodova u sezoni (474,38) i rekordnim brojem muških pobjeda u sezoni (8). Vrijedno je i spomenuti da je u 12. kolu istrčao 27:47 čime se probio u top 10 trkača svih vremena. Drugi je bio Tomislav Lepan (441,29) koji se nakon prošlogodišnje pauze vratio u sam vrh, a treći legendarni Nikola Smolić (425,10) kojemu je ovo sedmo ukupno postolje od devet liga na kojima je nastupio.
Ženska konkurencija
Kako se ove godine u konkurenciji nisu pojavile prve četiri trkačice od prošle godine (Maras, Štefulj, Jurišić, Osvaldić) priliku da zablista na ljetnoj pozornici Bikče je iskoristila i zasluženo odnesla ukupnu pobjedu Marta Grubić (342,50). Na drugo mjesto plasirala se još jedna legenda sljemenskih krugova Katica Rumbočić (320,51), koja će nagodinu, nadajmo se, biti tek treća žena sa 100+ nastupa na Puntijarci. Treće mjesto osvaja jedna od najmlađih natjecateljica ove sezone Viktorija Prevarić (279,80)
Svih 12 nastupa ove godine imalo je čak šest trkača, što je sa 2017. godinom rekord lige, to su: Krajnović Šime, Marković Branimir, Milat Srećko, Srdarević Lovro, Stojanović Željko i Đogolović Goran, i svi gazili uvijek do Puntijarke. Nijedna žena. Pomalo nestvarni statistički podatak je da je jedan trkač ove godine probio granicu od 150 nastupa, to je Paver Željko (153). To znači da u ovih 17 sezona nije nastupio samo 40-ak puta ili malo više od dva nastupa godišnje. Još dva trkača su ove sezone imali troznamenkasti jubilej, 100 nastupa su prebacili Vida Zvonko (107) i Janković Dragan (102). Iako kraj ovakvih brojki 50 nastupa zvuči ne tako impresivno, ipak imamo i pet trkača koji su to dostigli ove sezone, to su: Curi Marko (55), Paver Dubravko (54), Šimić Adrijana (51), Skelin Mile (51) i Babić Josip (50).
Od trkača, kako bi Kiki rekao Solunaca, koji su nastupili u prvom kolu prve sezone 26.06.2003. godine, a da su nastupali ove godine ostali su samo Prvan Borko i Stiasni Velimir, i priželjkujemo ih vidjeti i nagodinu. Možda najveća trkačka legenda u Hrvata, Veronika Jurišić nakon 16 sezona, 113 nastupa, 13 ukupnih i 91 pojedinačnih pobjeda ove sezone je propustila nastupiti i time završila impresivan niz.
Za kraj još jedna zanimljivost da si malo usporedite gdje ste sa svojim rezultatima.
Vremenski prosjek penjanja do Puntijarke svih ovih godina u muškoj konkurenciji iznosi 40:27 dok u ženskoj stoji na 45:56, ako niste znali, sad ste saznali i imate zadatak ili ga dostići ili ga poboljšati u idućim sezonama.
Nagradnih bonova za pobjednike i jubilarce ove godine nemamo jer se trgovina s kojom smo surađivali po tom pitanju zatvorila, ALI, ostaje vam zadovoljština da će vaše ime zlatnim slovima biti upisano u povijesti ove lige!
Prvih 10 u muškoj i ženskoj konkurenciji Puntijarka
Proglašenje i dodjela zasluženih nagrada bit će na godiošnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, u veljači 2020. Do tad budite dobri i trenirajte, jer 18. Zimska Lagvić liga počinje za malo više od dva mjeseca!!
Carnica ultra trail nema natjecateljski karakter, što omogućuje sudionicima kompletnu slobodu uživanja u prekrasnoj prirodi kojom se trči bočni i šumski singlići, kameni i zemljani teren, visoki grebeni, velike zelene livade, predivni prijevoji sa pogledima na vrhove, tijekom koje se može gubiti vrijeme na fotkanje, snimanje, te stajanje u planinarskim domovima na pivo i ručak usred rute 🙂 Trka starta u mjestu San Candido, prolazi Karnijskom transferzalom u Karnijskim Alpama u zoni 1100 do 2500 mnv, koje su bile linija razgraničenja između Italije i Austro-Ugarske za vrijeme 1. svjetskog rata, tako da se na samoj stazi vidi mnogo rovova i inih vojnih objekata, a završava u mjestu Tarvisio. U jednom danu po nekoliko puta se uđe i izađe iz Italije u Austriju i obrnuto. Sama trka je odličan trening za ultra trail trke tipa 100 milja, za trke koje traju 24 h, te za Spartathlon, pošto se unutar cca 85 sati prođe 200 km, od čega se skoro pola vremena provede na nogama, s tri spavanja koja nisu duga i kvalitetna pošto se spava u šatorima, a start etapa je rano ujutro u 5 ili 6 sati. Takav trening je teško posložiti, spojiti 4 tako ekstremne dužine u tako kratkom vremenu, te ih disciplinirano odraditi.
Sama trka je timska, timovi mogu biti dvočlani ili tročlani i trebaju se dobro slagati. Bez obzira što je trka “non competitivo”, već nakon prvog dana se vidi omjer snaga s ostalim ekipama i već drugi dan loviš ili bježiš timu s kojim si prethodni dan ušao vremenski blizu u cilj. Sama manifestacija je humanitarnog karaktera, za šta i odlaze sredstva uplaćena za startnine. Cjelokupan projekt počiva na entuzijazmu volontera uz pomoć malih lokalnih proizvođača koji osiguravaju hranu/piće za sudionike.
Carnica ultra trail se sastoji od 4 etape:
Prva etapa: 46 km + 2989 m = 8:08:56
Druga etapa: 41 km s + 2557 m = 8:10:05
Treća etapa: 56 km s + 3633 m = 11:36:57
Četvrta etapa: 50 km s + 2300 m = 7:35:34
Ingrid je nastupila u paru s Marinom Mandekićem iz AK Kvarner, i ukupno su prošli 193 km s 11 460 m visine za 35 sati i 30 minuta.
Limit za svaku etapu je 12 sati, staze nisu obilježene kao u klasičnim trail trkama, organizator je osigurao gps zapis svake etape koje natjecatelji prate putem sata ili nekog drugog gps uređaja. Prije starta svaki tim dobije gps lokator kako bi organizator mogao znati gdje se koji tim nalazi i kako napreduje, te zlu ne trebalo da se desi nesreća kako bi se tim mogao locirati. Za svaki dan organizator je osigurao road book s podacima o kilometrima, visinskoj razlici od točke do točke, te lokacije na kojima se sudionici mogu opskrbiti vodom. Po završetku svake etape sudionici spavaju u baznim kampovima koje također postavljaju vrijedni i pozitivni volonteri. Sve što se nosi mora stati u vreću od 40 l, što je minimum stvari za tako dugu utrku (odjeća za trku te odjeća za poslije trke koja mora biti slojevita i topla s obzirom da se boravi iznad 1000 mnv, vreća za spavanje, karimat, higijenske potrepštine, hrana za trku – gelovi i energetske pločice, tenisice te ostala oprema), a stvari od kampa do kampa sele volonteri. U prvom kampu nije bilo moguće tuširanje, već pranje u lokalnom potoku 1 km udaljenom od kampa, dok su u ostala dva kampa bili omogućeni tuševi. Osim toga punjenje uređaja – čeona lampa, mobitel i sat su limitirani, jer organizator ima svega nekoliko produžnih kablova pa preporuča uzimanje powerbanka. Doručak i večeru spremaju volonteri – uglavnom je to tjestenina i palenta za večeru, te dvopek, pita, čaj, kava, med i marmelade za doručak, a osim toga organizator svakom sudioniku napravi i sendvič za svaki dan trke. Osim dobre organiziranosti sa stvarima i opremom za trku sudionici moraju biti u dobroj fizičkoj formi jer ih 4 dana za redom čeka 8 + sati trčanja na velikim visinama, te također savladavanje velikih visinskih razlika.
Startnina iznosi 150 eura po članu tima, za kvalifikaciju je potrebna jedna trka s 4 ITRA boda. Organizator po završetku trke nudi smještaj u hotelu u Tarvisiu i prijevoz busom na početnu točku trke tj. San Candido za cca 50 eura, tako da nije potrebno putovati s dva auta i ostavljati ih na start/cilj. I za kraj, piva u planinarskim domovima je cca 4-5 eura, obrok 10 – 20 eura, a organizator u ciljnom prostoru besplatno toči po završetku trke pivo, čaj i razne sokove, a najveći red je naravno ispred pipe za pivo 🙂
P.S. Ako ćete očekivati na kraju trke poredak, pozicije, ciljne liste, minute, sate i sekunde zapisane u tablice i objavljene na web stranici trke odlazite na krivu trku 🙂 Organizator to ima za sebe, ali želi da trka ima no competitivo karakter, te da sudionici istinski uživaju u svakom metru trke bez da žure i gledaju prolaze na satovima.
Svi vi koji imate želju u skorije vrijeme istrčati neku ciljanu dužinu i za to ste odabrali stručno vodstvo ispred samostalnog natrčavanja po nasipu bez plana i programa, ovih dana kada nam je sunčeko napokon malo zasjalo na nebu (ili kupoli, što god vjerujete) suočeni ste s teškim izborom – imate ispred sebe sve moguće analogije pedagoških ustanova prebačenih u trkačku terminologiju – škole trčanja, akademije trčanja… uskoro očekujemo i postdiplomski trčanja i naslove tipa “postanite Akademik uz naše trenere”.
Iako nikako ne volimo taj naziv, zbog lakšeg razumijevanja novim članovima i mi smo odlučili naše pripreme nazvati ‘školom’ iako smo mi puno više od toga – mi smo jedna dobra ekipa koja zna za život drugačiji osim pustog zbrajanja kilometara… ekipa koja se zabavlja i druži… ekipa koja je drugačija.
Dakle, ne škola. Ekipa.
Ali sve su to naklapanja bez nekih konkretnih razloga i upravo zato mi vam ih ovdje donosimo čak 10:
1. Mi smo udarili temelje onome što se sada zove škola trčanja
Čudan smo mi narod, narod sklon zaboravljanju, što se najbolje vidi kada biramo političare na izborima. Isto tako je i u drugim stvarima kada je puno lakše stvoriti neku priču nego sagledati što se zaista dogodilo – plan pripremanja običnih ljudi za istrčavanje neobičnih dužina nastalo je u glavi glavnog trenera i predsjednika našeg kluba Janka tamo pradavne 2010. godine. Tada je on osmislio program za prvu generaciju škole trčanja 2011. godine i uspješno ih doveo do polumaratona i kasnije do maratona. Dakle, bez obzira na marketinška imena u daljnjem razvoju trkačkog buma u Hrvatskoj, imajte na umu da je to proizod Dragana Jankovića koji je imao dobru viziju nakon jedne obilne porcije halucinogenih gljiva. Šalimo se, naravno. Za gljive, ne za viziju.
2. Vode vas ljudi s puno kilometara u tenisicama
Naravno da je naobrazba bitna i da ne želite da vašu upalu slijepog crijeva tretira stolarski šegrt umjesto liječnika, ali u trčanju stvari nisu baš tako crno bijele. Završiti Kineziološki faks i smatrati se autoritetom za dugoprugaške treninge malo je pretenciozno, naročito zato što osim čiste matematike, taj posao možete raditi jedino ako imate vlastito dugogodišnje iskustvo u tom polju – iskustvo koja ćete prenijeti drugim ljudim umjesto citirati im ono što piše u udžbenicima. Naši treneri su vrlo iskusni trkači – Silvia Šimunovićkoja je na zadnjem zagrebačkom maratonu ostvarila impresivan rezultat od 2:56:41, te Zoran Kos, bivši specijalac, trenutno triatlonac i Iron Man su dvoje visokomotiviranih, dragih ljudi koji će s vama rado uz pivo popričati o svim vašim trkačkim problemima i uvjeriti vas da ste u dobrim rukama (nogama). Naravno, sve to nadgleda glavni trener spomenut u točki broj 1.
3. Volimo partijati
Sad se vi pitate – a tko ne voli? Pa kad me već cimate, autor ovog teksta je asocijalna kreatura koja ne voli druženja, ali hvalabogu u totalnoj sam manjini. U Sljemenu smo poznati po tome da opako treniramo, ozbiljno se spremamo i ostvarujemo vrhunske rezultate… ali kad se štoperice zaustave i proglašenje završi vidjet ćete da s istim elanom s kojim smo do maloprije peglali kilometre sada trusimo pivu i hranu koja je stavljena pred nas. I volimo pjevati. Jako volimo pjevati. Naročito u busu kad idemo s utrke što zna biti super veselo svima osim onima koji žele spavati, ali takvih nema puno. Sve u svemu, sport i glazba. Doslovno.
4. Imamo čak 10 naprednih grupa
Kada jednoga dana prođete početni program priprema (PPP) sigurno ćete htjeti nešto više i zato ćete biti poslani u naprednu grupu u kojoj možete odabrati hoćete li (i možete li) trčati u grupi koja pegla normu za OI ili u onoj jogerskoj na začelju. Svi vi koji želite trčati pronaći ćete svoju ekipu koja se kreće otprilike istom brzinom kao vi. Hoće li tamo biti bar jedna osoba koja kvari idiličan trening lošim vicevima i dogodovštinama iz ureda? Vjerojatno. Ali to je nebitno – imate slušalice, imate ekipu, trčite i vama je super. Kumbaja. Samo bez držanja za ruke.
5. Imamo svoje prostorije / svlačionice…
Ako mislite da je to default za sve klubove, grdno bi se prevarili. Malo njih (ako išta) ima fiksnu bazu koja je ljeti hladna, a zimi topla gdje se možete doći, presvući, ostaviti stvari i otići na mjesto početka treninga udaljeno svega stotinjak metara od kluba. U njima ćete zimi moći popiti čaj, ljeti neki izotonik ili cedevitu (ili vodu ako nismo stigli ništa smućkati) i u miru se presvući u suhu robu ne razmišljajući je li onaj perv koji se parkira blizu vašeg auta kad se presvlačite na parkingu sada u blizini i gleda vas dalekozorom. Totalna diskrecija i komocija.
6. …i kafić odmah pored kluba.
Iako se najviše volimo družiti u klubu nakon treninga, vrata do ulaska u naš klub nalazi se kafić Time u kojem se možete napričavati s kolegama, a koji ljeti ima ogromnu terasu na kojoj ćete s guštom žvakati proteinske pločice nakon subotnjih dužina.
7. Često putujemo
Nema ništa bolje od sjedanja u bus nakon odrađenih priprema i odlaska u neki talijanski gradić kako bi tamo kapitalizirali svoje treninge osobnim rekordom na nekoj od njihovih ravnih utrka. Pohodili smo do sada Ravennu, Ferraru, Bresciu, Veronu, Palmanovu… i svake godine idemo nekuda. Ljeti se čak ekipiramo i odemo svi skupa na Durmitor gdje planinarimo, trčimo, pijemo i udišemo divan zrak na 1400 metara nadmorske visine. S obzirom da smo prilično dinamični, uvijek izmišljamo neke nove destinacije i ovo vam je prilika da vidite ako ne svijet, onda barem neke gradove u 400 kilometarskom radijusu od Zagreba. Još nismo skupa išli na more ali kako je krenulo ne čini mi se ni ta opcija nemogućom…
8. Program priprema traje čak 6 mjeseci
Možda vam se to čini kao dugački period ali vjerujte nam kad vam kažemo da je ključ dobro pripremljenog trkača, koji neće vući ozlijede još godinu dana nakon priprema, postepen i umjeren put prema ciljanoj dužini. Naši treninzi će vam se na početku činiti užasno sporima i mislit ćete da ne napredujete… a onda ćete nakon mjesec dana pogledati unatrag i shvatiti da ono što ste nekad jedva pretrčali sada radite za zagrijavanje. To vam je kao kod dijete – svaki dan se važete i gledate u ogledalu i mislite da ste uvijek isti, ali mjesec dana kasnije kad upadnete u traperice koje niste nosili od srednje škole vidite koja je razlika u obujmu struka. Mi smo ta dijeta. Samo lijepa, ne ona u kojoj gledate kolegu s krafnom i razmišljate kako da ga eliminirate i gdje da sakrijete njegovo tijelo nakon što mu ju oduzmete iz ruke.
9. Imamo psa
Sljemenka je aljaški malamut i ujedno neslužbena maskota kluba – gdje god vidite nju, znate da su Sljemenaši u blizini. Osim kad se Sljemenka izgubi na Sljemenu, onda možda ne. Volimo pse i nemamo ništa protiv da dovedete svog ljubimca sa sobom na trčanje dokle god trčite iza grupe i vaš ljubimac je na lajni. Imali smo do sada puno pasa koji su na kraju ostvarili bolje rezultate na utrkama od svojih ljudi s kojima su trenirali…
10. Organiziramo čak 6 super utrka u Hrvatskoj
Hendrix polumaraton, Boroša, Medvedrun, Sljemenski Maraton, GRAWE Noćni Maraton, SljemeTrail… to su sve utrke iz naše radionice. Sad se pitate kakve to veze ima sa školom trčanja? Pa ovakve – ako trenirate u klubu koji osim vrhunskih rezultata pojedinaca iz njega, iskusnog glavnog trenera i odličnih trenera koji će vas voditi organizira još i pola tuceta kvalitetnih i vrlo posjećenih utrka, čovjek se ne može oteti dojmu da pomisli – okej, možda ovi ljudi znaju stvar, dvije o trčanju… Znamo, ali i dalje učimo. I sebe, a onda posljedično i vas.
Mogli bi sada skrenuti u patetiku i nabrajati koliko je tu bilo suza radosnica nakon ulaska u cilja, parova koji su se u klubu upoznali, oženili, dobili djecu, odselili u Njemačku… ali nećemo. Zaključit ćemo ovaj tekst samo jednom vrlo mudrom konstatacijom – možda su neke škole bolje opremljene dresovima jer su ugrabile jakog sponzora… možda su neke zakupile jumbo plakate pa ste za njih čuli prije nego za našu… možda… ali ono što mi imamo, a drugi nemaju je ona dodatna komponenta – mi smo ekipa, a oni su grupe.
I to je, dragi naši, ukratko zašto mi mislimo da bi vam kod nas bilo najljepše 🙂
A i volimo piti pivo… ne znam jesam li to spomenuo negdje…
Prijaviti se u novu generaciju trkača početnika koja starta sa svojim pripremama početkom ožujka možete učiniti ovdje.
gdje ćete ujedno pronaći sve stvari vezane uz termine, cijene i ostale sitnice koje bi vas mogle zanimati.
Završena je 17. po redu Zimska liga Lagvić, stoga, mala igra brojki i zanimljivosti iz ove zime:
1748 – ukupan broj nastupa
520 – ukupan broj učesnika (125 prosjek po kolu)
263 – ukupan broj učesnika na Mrcini (prosjek po kolu 60)
257 – ukupan broj učesnika na Cesti (prosjek po 65)
132 – broj pobjeda Veronike Jurišić u ovih 17 zima (u prosjeku je gubila jednu na svakih 20 trka)
33 – broj pasa koji su službeno nastupili ove zime
14 – broj kola koja su održana ove zime
7 – uzastopni broj osvojenih liga Veronike Jurišić (Cesta)
6 – uzastopni broj osvojenih liga Nikica Smolić (Mrcina)
CESTA, muškarci: Pobjeda Gorana Selanca, zaslužena i uvjerljiva, obzirom da je uknjižio 5 pobjeda i isto toliko drugih mjesta, bez ikakvih oscilacija (sve trke unutar 44 i 46 minuta, a nastupio je na njih 13), uz osobni rekord 44:37 u 7. kolu. Jedini je od jurišnika sive ceste skupio više od 600 bodova! Čisto drugo mjesto za Alena Štefanića, dok je borba za treće bila vrlo napeta do zadnjeg kola, te se na kraju odlučivalo sve unutar dva boda! Ukupno je nastupio 181 trkač u ovoj konkurenciji, što je rekordan broj dosadašnjih zima kad je u pitanju muška cesta, a trojica su pohodila svih 14 kola (Bačevina, Brkić, Trivić). Konkurencija je bila vrlo gusta i za ulazak u top 10 trebalo je skupiti 521 bod, dok je npr lani bilo dovoljno i 509. Najboljih 10:
Goran Selanec 606
Alen Štefanić 597
Stjepko Jančijev 585
Željko Paver 584
Vedran Krčadinac 583
Robert Vuković 552
Dobriša Dobrenić 543
Ivan Murgić 533
Salamunić Marijan 528
Gordan Putanec 521
CESTA, žene: Dugogodišnji status quo, sedma uzastopna i 13-a ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić, uz 13 pobjeda ove zime, koliko puta je i došla na ligu. Rezultati joj nisu u padu, a hendikep joj je svake godine sve veći. U kontinuitetu dobiva malo ispod 90 bodova u svakoj trci, a s druge strane, samo dvije cure su u ovih 17 godina prešle 80 (Marija Vrajić 82,94 i Nives Belošević 81,21). Tako da je i ubuduće teško očekivati neku promjenu na vrhu. Ipak, rezultatski najjača ženska sezona do sada, jer su osim rekorda Veronike iz 2015., postavljeni drugi (Maja Bonačić 48:51), četvrti (Ana Štefulj 50:03) i jedanaesti (Patricia Maras 51:55) rezultat svih vremena. Prijašnjih sezona se moglo upasti u prvih 10 i bez optimalnog broja nastupa, ali sad teško i u 15. Konkurencija je žešća, ukupno 72 natjecateljice, i ovo je drugi put da imamo ful top 10 u kojem su sve cure imale po 7 ili više nastupa. Zanimljivost ove zime je da je drugo mjesto osvojila Marta Plahuta, koja dolazi na ligu iz Slovenije, i koja je prvi put došla u petom kolu i od tad nije propustila ni jednu trku! Veronika je, između ostalog, postavila i rekord po broju osvojenih bodova, a pošto je imala više i od muškog pobjednika (što joj nije prvi put), ona je praktično i ukupni pobjednik lige. Top 10:
Veronika Jurišić 647
Marta Plahuta 547
Adrijana Šimić 523
Milana Murgić 519
Katica Rumbočić 516
Dolores Osvaldić 504
Suzana Lučić 475
Katja Ferenčić 469
Tanja Šarić 465
Lucija Kopić 461
MRCINA, muškarci: Šesta pobjeda za redom Nikice Smolića, što će se isto tako teško promijeniti narednih zima, jer čovjek ne stari a hendikep raste. Ove zime samo jedna rezultatska pobjeda, ali zato sve ostale po hendikepu. Drugo mjesto za Tomislava Lepana (isto kao i lani), koji je pobijedio na čak 8 trka, ali koji zbog velike razlike u godinama (18), osvaja po 10-ak bodova manje po trci. U ovoj konkurenciji je zimus bilo najviše učesnika (158) a njih 24 je imalo optimalan broj nastupa (7 i više), dok je jedino Marko Špehar otrčao sva kola. Isto tako, nekad se bez problema s 500 bodova upadalo u prvih 10, sad niti u 15. U top 10 su ušli sljedeći:
Nikola Smolić 673
Tomislav Lepan 589
Dragan Sobota 587
Juro Buljan 583
Zvonko Vida 553
Ivan Murgić 552
Saša Vegi 546
Tihomir Kruc 541
Nenad Vukadinović 540
Ante Bodić 536
MRCINA, žene: Nakon dugogodišnje dominacije veteranki Adrijane Šimić i Sandre Juhaz, koje su naizmjenično osvajale ligu u posljednjih 6 godina (svaka po 3 puta), ove zime pobjeda za jednu od najmlađih učesnica Patriciu Maras (mlađa od nje je tek na 21. mjestu), s 11 čistih pobjeda u isto toliko nastupa na Mrcini, uz drugi rezultat svih vremena, samo 12 sekundi slabiji od rekorda staze iz 2015. Patricia je postavila i ženski rekord Mrcine po broju osvojenih bodova, iako je zadnje 3 trke trčala Cestu. Generalno gledajući, vrlo jaka konkurencija, što najbolje govori podatak da je od 14 najboljih rezultata iz svih dosadašnjih sezona čak 7 postavljeno ove zime. Od ukupno 72 cure koje su trčale Mrcinu, 8 ih je imalo optimum, a nijedna nije otrčala sva kola. Poredak top 10:
Patricia Maras 576
Paula Vrdoljak 544
Lucija Ptiček 505
Višnja Škevin 488
Kristina Marjanović 427
Elza Božić 426
Miranda Brkljačić 398
Marijana Liszt 383
Nataša Dobrenić 361
Vika Despot Roso 360
PEDINA KOMBINACIJA: Rekordan broj (81) trkača i trkačica je ove zime kombiniralo Cestu i Mrcinu (60+21), a Tomislav Lepan, Ivan Murgić, Ivica Čajko i Goran Đogolović su jedini koji su trčali i kombinirali sva kola. Pobjednici Mrcine (Nikica i Patricia) su ujedno pobjednici kombinacije, obzirom da su uspjeli ubaciti minimum od tri cestovna nastupa, što im je bilo dovoljno uz veliku zalihu s Mrcine. Top 10:
Patricia Maras + Smolić Nikica
Lucia Ptiček + Tomislav Lepan
Tamara Igrec + Dragan Sobota
Kristina Marjanović + Ivan Murgić
Anita Lacković + Dobriša Dobrenić
Višanja Škevin + Saša Vegi
Marina Tušek + Goran Đogolović
Nataša Dobrenić + Gordan Putanec
Elza Božić + Miroslav Benjak
Anita Štefić + Ivica Čajko
I na kraju šećer – konkurencija pasa! Proglašavamo samo pasiće s Mrcine, obzirom da savjetujemo vlasnicima da ih ne vode na Cestu, što velika većina i radi, tako da ih na Cesti gotovo i nema. Tako su 33 četveronožna njuškala ponovo imala vrlo napetu sezonu, i 5 od njih je skupilo potreban optimum od 7 ili više trka. Na kraju pobjeda za Noru Kruc, koja je imala tu sreću da ima najbržeg vlasnika, i naravno, da ga može pratiti. Ujedno je Nora skupila i rekordan broj bodova do sada. Najbrži rezultat zime ima Harley (39:06), što je ujedno i pseći rekord staze, jedini koji s rezultatom ispod 40 minuta. Prva 3 psa iz top 10 generalnog poretka će dobiti svoje nagrade:
Nora 549
Sparta 517
Moka 490
Mia Lija 451
Sheina 450
Terra 358
Juta 335
Izzy 334
Leeloo 261
Njuška 251
Proglašenje lige će se održati u sklopu Godišnje skupštine kluba, u Pivani Zagrebačke pivovare, kako i doliči, u petak 01.03. od 18h.
Po 3 najbolja rezultati ove zime:
CESTA M: Tomislav Novosel 43:06, Vinko Vrebac 43:15, Tomislav Lepan 44:16
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:02, Maja Bonačić 48:51, Ana Štefulj 50:03
MRCINA M: Marko Rajković 36:03, Tomislav Lepan 37:10, Nikica Smolić 37:30
MRCINA Ž: Patricia Maras 40:59, Paula Vrdoljak 43:28, Irena Smojver 44:06
Najmasovnije kolo: 09.12.2018. – 158 (86 na Cesti + 72 na Mrcini)
Prosječan broj učesnika po kolu: 125 (65 na Cesti + 60 na Mrcini)
Kroz dosadašnjih 17 zima održana je ukupno 180 trka, a ligu je pohodilo 2140 trkača u muško/ženskom postotku 72:28, ili bolje rečeno skoro 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1355, a na Mrcini 1234. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 103 po kolu, što znači da je zabilježeno 18540 nastupa u totalu.
Na prvom kolu lige, održanom prije 17 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Vedran Sabljić, Mile Mioković, Bačevina Sead i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić, Kristijan Šivak i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli preko 100 kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem dugogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž): nitko!
– 750kn za pobjednike (Mrcina i Cesta, M + Ž): Veronika Jurišić, Patricia Maras, Goran Selanec i Nikica Smolić
– 500kn za 100. nastup na ligi: Stjepko Jančijev, Nenad Zubac, Zvonko Vida, Mile Mioković, Nikica Smolić
– 250kn za 50. nastup na ligi: Sead Bačevina, Nenad Vukadinović, Davor Poljanec, Željko Matić, Goran Đogolović, Marko Špehar i Safet Čučuk.
Završena je 16. po redu Zimska liga Lagvić, najmasovnija do sada. Stoga, malo brojčanih rekordnih i zanimljivosti iz ove zime:
1963 – ukupan broj nastupa (rekord)
689 – broj bodova osvojenih na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
642 – broj bodova osvojenih na cesti Nevena Andrijaševića (rekord)
568 – ukupan broj učesnika (rekord)
313 – ukupan broj učesnika na Mrcini (rekord)
151 – broj nastupa Velimira Stiasnog u ovih 16 zima (rekord)
118 – broj pobjeda Veronike Jurišić u ovih 16 zima (rekord)
36 – broj pasa koji su službeno nastupili ove zime (rekord)
24 – ukupan broj pobjeda na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
15 – broj kola koja su održana ove zime (rekord)
6 – uzastopni broj osvojenih liga Veronike Jurišić (rekord)
Idemo redom:
CESTA, muškarci: Pobjeda Nevena Andrijaševića, maksimalno zaslužena i uvjerljiva. U svojoj 52-oj godini života postavio je osobni rekord 44:58, čime je ujedno imao i najbolji učinak sezone (89.94), drugi u povijesti, jer rekord drži Nikica Smolić, koji je lani, u svojoj 56-oj godini išao 45:57, što mu je donijelo 91.09 boda (što je razlika cca 1-2 sekunde). No, Neven je postavio ipak dva lijepa rekorda, koji će se teško rušiti u narednim zimama: skupio je u ovoj sezoni čak 642 boda, što do sada nije uspjelo nikome, i napravio je najveću bodovnu razliku do sada ispred drugoplasiranog, 39 bodova! U poredak prvih 10 su se uguzila i dva dinosaurusa, koji su na Lagviću od prve sezone: Sead Bačevina i Ante Blažanin. Ukupno su nastupila 173 trkača u ovoj konkurenciji, troje od njih je uknjižilo sve nastupe (Paver, Bačevina, Brkić), a top 10 izgleda ovako:
Neven Andrijašević 642
Goran Selanec 603
Vedran Krčadinac 601
Željko Paver 59
Stjepko Jančijev 589
Alen Štefanić 586
Luka Bielen 563
Sead Bačevina 514
Ante Jerić 509
Ante Blažanin 509
CESTA, žene: Dugogodišnji status quo, šesta uzastopna i 12-a ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić. Rezultati joj nisu u padu, a hendikep joj je svake godine sve veći. U kontinuitetu dobiva malo ispod 90 bodova u svakoj trci, a s druge strane, ni jedna druga cura u ovih 16 godina nije dobila na ligi više od 80. Tako da je i ubuduće teško očekivati neku promjenu na vrhu. Prijašnjih sezona se moglo upasti u prvih 10 i bez optimalnog broja nastupa, ali više ne. Konkurencija je žešća, ukupno 74 natjecateljice, i ovo je prvi put da imamo ful top 10 u kojem su sve cure imale po 7 ili više nastupa:
Veronika Jurišić 634
Katica Rumbočić 528
Tanja Šarić 510
Sanda Brumen 492
Dolores Osvaldić 481
Nataša Dobrenić 443
Ana Štefulj 439
Željka Kruc 418
Alenka Urdih Štefanac 412
Iva Džeba 410
MRCINA, muškarci: Peta pobjeda za redom Nikice Smolića, što će se isto tako teško promijeniti narednih zima, jer čovjek ne stari a hendikep raste. Osim toga, pobjedio je na 6 od 15 trka, a u zadnjem kolu je, u svojoj 57-oj godini života postavio rezultat 37:04, čime je postavio drugi rezultat lige po učinku (97.72 boda), uz opasku da je i prvi njegov iz prošle zime, kad je s rezultatom 36:18 osvojio 97.91 boda (cca 4 sekunde razlike). Kad izuzmemo Nikicu, koji je sve ostavio sa 100 i više bodova prednosti, fajt za vrh je bio žestok, jer su svi od 2-10. mjesta unutar 60 bodova, s tim da je od ukupnog broja trkača u uvoj disciplini 182, njih 25 imalo po 7 i više nastupa, a trojica sve (Bodić, Mikša, Špehar). U top 10 su ušli sljedeći:
Nikola Smolić 689
Tomislav Lepan 589
Ante Bodić 569
Ivan Murgić 566
Goran Mikša 561
Zvonko Vida 551
Nenad Vukadinović 538
Davor Poljanec 538
Boris Petrović 536
Matija Lojen 530
MRCINA, žene: Treća pobjeda Adrijane Šimić u posljednjih 5 godina. Mada je ovo rezultatski bila zima Petre Kontić, hendikep i upornost su na kraju prevagnuli. Rekordan broj žena na Mrcini i jaka, zanimljiva konkurencija doprinijeli su da je ovo bio najuzbudljiviji segment Lagvić lige ove zime. Rekordi su padali na svakom kolu, i na kraju na all-time rang-listi 15 najboljih rezultata na Mrcini čak 10 ih je postignuto ove zime. Ovogodišnja zimska baza je izbacila u prvi plan novi val Sljemenašica (Maras, Marjanović, Ptiček, Igrec, Lovrić, Kulić, Osvaldić, Jergović, Markotić, predvođene ove zime nepobjedivom Kontić), koji će poharati ciljne liste na trailovima ovog proljeća. Od ukupno 98 cura koje su trčale Mrcinu, čak ih je 17 imalo optimum, a Patricia Maras je otrčala sva kola. Poredak top10:
Adrijana Šimić 557
Petra Kontić 542
Patricia Maras 529
Lucija Ptiček 493
Irena Smojver 492
Kristina Marjanović 491
Marija Lovrić 482
Sonja Šmitran 479
Petra Kulić 473
Danijela Kos 453
PEDINA KOMBINACIJA: Čak 80 trkača i trkačica je ove zime kombiniralo Cestu i Mrcinu (51+29), A Kristina Marjanović i Goran Đogolović su jedini koji su trčali i kombinirali sva kola. Top 10:
Dolores Osvaldić + Ivan Murgić
Kristina Marjanović + Dobriša Dobrenić
Sonja Šmitran + Goran Đogolović
Lucija Ptiček + Borko Prvan
Tamara Igrec + Miroslav Benjak
Nataša Dobrenić + Tomislav Lepan
Elza Božić + Ivica Čajko
Anita Štefić + Tomislav Harapin
Tamara Markotić + Domagoj Dorotić
Dunja Popara + Saša Vegi
I na kraju šećer – konkurencija pasa! Proglašavamo samo pasiće s Mrcine, obzirom da savjetujemo vlasnicima da ih ne vode na Cestu, što velika većina i radi, tako da ih na Cesti gotovo i nema. Tako su 32 četveronožna njuškala imala vrlo napetu sezonu, i čak 7 od njih je skupilo potreban optimum od 7 ili više trka. Na kraju pobjeda za Petrinog Zuma, koji je imao tu sreću da ima najbržeg vlasnika, i naravno, da ga može pratiti. Najbrži rezultat zime ima Harley (39:34), i to je jedini brzinski rekord lige u ovoj sezoni, a prva 3 psa iz top 10 generalnog poretka će dobiti svoje nagrade:
Zum 542
Juta 517
Harley 512
Mia Lija 462
Čera 417
Leeloo 391
Sljemenka 343
Rina 323
Mile 265
Terra 238
Proglašenje lige će se održati u sklopu Godišnje skupštine kluba, u Pivani Zagrebačke pivovare, kako i doliči, u petak 09.02. od 18h.
Po 3 najbolja rezultati ove zime: CESTA M: Nikola Špoljar 41:17, Vinko Vrebac 43:09, Vedran Gračan 43:55
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:19, Željka Šaban Miličić 52:42, Katica Rumbočić 54:17
MRCINA M: Vedran Gračan 36:39, Tomislav Lepan 36:45, Nikica Smolić 37:04
MRCINA Ž: Petra Kontić 42:09, Dolores Osvaldić 43:56, Petra Kulić 45:24
Najmasovnije kolo: 24.12.2017. – 154 (75 na Cesti + 79 na Mrcini)
Prosječan broj učesnika po kolu: 131 (59 na Cesti + 72 na Mrcini)
Kroz dosadašnjih 16 zima održana je ukupno 166 trka, a ligu je pohodilo 1989 trkača u muško/ženskom postotku 73:27, ili bolje rečeno skoro 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1270, a na Mrcini 1144. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 101 po kolu, što znači da je zabilježeno 16766 nastupa u totalu.
Na prvom kolu lige, održanom prije 16 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Miroslav Jakasović, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Mile Mioković, Bačevina Sead i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli preko 100 kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem ovogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž)
Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.
Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.
LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.
Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).
I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 🙂
Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.
Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:
AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede Mladost, Slavonija-Žito, Zagreb-Ulix, Kvarner, Sloboda, Svetice, Sljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdje. AK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.
Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.
Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).
I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su Agram, ASK, Dinamo-Zrinjevac, Kvarner, Mladost, Slavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – Sloboda, Istra, Međimurje, Zadar, Svetice i Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:
Ove sezone je nastupilo ukupno 37 trkača (20 + 17), a pobjednici su:
1. mjesto Petra Kontić i Ante Bodić
2. mjesto Nataša Dobrenić i Zoran Glavočić
3. mjesto Martina Francetić i Dražen Krajcar
Najbolji će biti nagrađeni na Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje početkom ožujka.
Kao i lani, neki će učesnici biti nagrađeni poklon bonovima dućana sportske opreme RUN&TREK:
750kn za pobjednike na cesti i mrcini (žene + muškarci). Kako je Šikman ozlijeđen i ne trči, konkurencija u muškoj cesti je skroz open, a konkuriraju prije svih Neven Andrijašević, pa onda Goran Selanec, Nikola Štefanić, Željko Paver, Vedran Krčadinac, Stjepko Jančijev i Luka Bielen. Kod cura će vrlo vjerojatno opet pobijediti Veronika, ali pod uvjetom da odradi još potrebnih 5 trka, u protivnom bi joj titulu i bon mogla uzeti Katica Rumbočić. Glede Mrcine, stvari su vrlo čiste – Nikica je neprikosnoven u muškoj konkurenciji, dok je u ženskoj dvoboj između Petre Kontić i Adrijane Šimić. Razlike su bodovno male, tako da može na kraju odlučiti i jedan (ne)dolazak, tj. pet nagradnih bodova.
1000kn za rekorde na Mrcini i Cesti (žene + muškarci). Bonovi će po svoj prilici ostati nesikorišteni obzirom da se nitko ove zime nije približio rekordima;
muška Cesta, rekord 39:44, najbliži ove godine Nikola Špoljar 41:17
ženska Cesta, rekord 45:46, najbliža ove godine Veronika Jurišić 48:50
muška Mrcina, rekord 33:46, najbliži ove godine Vedran Gračan 36:39
ženska Mrcina, rekord 40;47, najbliža ove godine Petra Kontić 45:03
500kn za 100. nastup može osvojiti samo Stjepko Jančijev, ali uz uvjet da odvrti svih preostalih 8 kola do kraja lige, obzirom da imamo još osam kola, a on 92 nastupa.
250kn je već osvojio Ante Bodić (51), a od aktualnih, tj. onih koji su viđeni ove zime, šanse imaju Tomislav Harapin i Veljko Magdalenić (49), te Vedran Krčadinac (43).
Bonovi će isto tako biti uručeni na godišnjoj Skupštini kluba.
