10 razloga zašto se za half ili desetku pripremati u atletskom klubu Sljeme

by simke | velj. 20, 2019 | Najave

Svi vi koji imate želju u skorije vrijeme istrčati neku ciljanu dužinu i za to ste odabrali stručno vodstvo ispred samostalnog natrčavanja po nasipu bez plana i programa, ovih dana kada nam je sunčeko napokon malo zasjalo na nebu (ili kupoli, što god vjerujete) suočeni ste s teškim izborom – imate ispred sebe sve moguće analogije pedagoških ustanova prebačenih u trkačku terminologiju – škole trčanja, akademije trčanja… uskoro očekujemo i postdiplomski trčanja i naslove tipa “postanite Akademik uz naše trenere”.

Iako nikako ne volimo taj naziv, zbog lakšeg razumijevanja novim članovima i mi smo odlučili naše pripreme nazvati ‘školom’ iako smo mi puno više od toga – mi smo jedna dobra ekipa koja zna za život drugačiji osim pustog zbrajanja kilometara… ekipa koja se zabavlja i druži… ekipa koja je drugačija.

Dakle, ne škola. Ekipa.

Ali sve su to naklapanja bez nekih konkretnih razloga i upravo zato mi vam ih ovdje donosimo čak 10:

1. Mi smo udarili temelje onome što se sada zove škola trčanja

Čudan smo mi narod, narod sklon zaboravljanju, što se najbolje vidi kada biramo političare na izborima. Isto tako je i u drugim stvarima kada je puno lakše stvoriti neku priču nego sagledati što se zaista dogodilo – plan pripremanja običnih ljudi za istrčavanje neobičnih dužina nastalo je u glavi glavnog trenera i predsjednika našeg kluba Janka tamo pradavne 2010. godine. Tada je on osmislio program za prvu generaciju škole trčanja 2011. godine i uspješno ih doveo do polumaratona i kasnije do maratona. Dakle, bez obzira na marketinška imena u daljnjem razvoju trkačkog buma u Hrvatskoj, imajte na umu da je to proizod Dragana Jankovića koji je imao dobru viziju nakon jedne obilne porcije halucinogenih gljiva. Šalimo se, naravno. Za gljive, ne za viziju.

2.  Vode vas ljudi s puno kilometara u tenisicama

Naravno da je naobrazba bitna i da ne želite da vašu upalu slijepog crijeva tretira stolarski šegrt umjesto liječnika, ali u trčanju stvari nisu baš tako crno bijele. Završiti Kineziološki faks i smatrati se autoritetom za dugoprugaške treninge malo je pretenciozno, naročito zato što osim čiste matematike, taj posao možete raditi jedino ako imate vlastito dugogodišnje iskustvo u tom polju – iskustvo koja ćete prenijeti drugim ljudim umjesto citirati im ono što piše u udžbenicima. Naši treneri su vrlo iskusni trkači – Silvia Šimunović koja je na zadnjem zagrebačkom maratonu ostvarila impresivan rezultat od 2:56:41, te Zoran Kos, bivši specijalac, trenutno triatlonac i Iron Man su dvoje visokomotiviranih, dragih ljudi koji će s vama rado uz pivo popričati o svim vašim trkačkim problemima i uvjeriti vas da ste u dobrim rukama (nogama). Naravno, sve to nadgleda glavni trener spomenut u točki broj 1.

3. Volimo partijati

Sad se vi pitate – a tko ne voli? Pa kad me već cimate, autor ovog teksta je asocijalna kreatura koja ne voli druženja, ali hvalabogu u totalnoj sam manjini. U Sljemenu smo poznati po tome da opako treniramo, ozbiljno se spremamo i ostvarujemo vrhunske rezultate… ali kad se štoperice zaustave i proglašenje završi vidjet ćete da s istim elanom s kojim smo do maloprije peglali kilometre sada trusimo pivu i hranu koja je stavljena pred nas. I volimo pjevati. Jako volimo pjevati. Naročito u busu kad idemo s utrke što zna biti super veselo svima osim onima koji žele spavati, ali takvih nema puno. Sve u svemu, sport i glazba. Doslovno.

4. Imamo čak 10 naprednih grupa

Kada jednoga dana prođete početni program priprema (PPP) sigurno ćete htjeti nešto više i zato ćete biti poslani u naprednu grupu u kojoj možete odabrati hoćete li (i možete li) trčati u grupi koja pegla normu za OI ili u onoj jogerskoj na začelju. Svi vi koji želite trčati pronaći ćete svoju ekipu koja se kreće otprilike istom brzinom kao vi. Hoće li tamo biti bar jedna osoba koja kvari idiličan trening lošim vicevima i dogodovštinama iz ureda? Vjerojatno. Ali to je nebitno – imate slušalice, imate ekipu, trčite i vama je super. Kumbaja. Samo bez držanja za ruke.

5. Imamo svoje prostorije / svlačionice…

Ako mislite da je to default za sve klubove, grdno bi se prevarili. Malo njih (ako išta) ima fiksnu bazu koja je ljeti hladna, a zimi topla gdje se možete doći, presvući, ostaviti stvari i otići na mjesto početka treninga udaljeno svega stotinjak metara od kluba. U njima ćete zimi moći popiti čaj, ljeti neki izotonik ili cedevitu (ili vodu ako nismo stigli ništa smućkati) i u miru se presvući u suhu robu ne razmišljajući je li onaj perv koji se parkira blizu vašeg auta kad se presvlačite na parkingu sada u blizini i gleda vas dalekozorom. Totalna diskrecija i komocija.

6. …i kafić odmah pored kluba.

Iako se najviše volimo družiti u klubu nakon treninga, vrata do ulaska u naš klub nalazi se kafić Time u kojem se možete napričavati s kolegama, a koji ljeti ima ogromnu terasu na kojoj ćete s guštom žvakati proteinske pločice nakon subotnjih dužina.

7. Često putujemo

Nema ništa bolje od sjedanja u bus nakon odrađenih priprema i odlaska u neki talijanski gradić kako bi tamo kapitalizirali svoje treninge osobnim rekordom na nekoj od njihovih ravnih utrka. Pohodili smo do sada Ravennu, Ferraru, Bresciu, Veronu, Palmanovu… i svake godine idemo nekuda. Ljeti se čak ekipiramo i odemo svi skupa na Durmitor gdje planinarimo, trčimo, pijemo i udišemo divan zrak na 1400 metara nadmorske visine. S obzirom da smo prilično dinamični, uvijek izmišljamo neke nove destinacije i ovo vam je prilika da vidite ako ne svijet, onda barem neke gradove u 400 kilometarskom radijusu od Zagreba. Još nismo skupa išli na more ali kako je krenulo ne čini mi se ni ta opcija nemogućom…

8. Program priprema traje čak 6 mjeseci

Možda vam se to čini kao dugački period ali vjerujte nam kad vam kažemo da je ključ dobro pripremljenog trkača, koji neće vući ozlijede još godinu dana nakon priprema, postepen i umjeren put prema ciljanoj dužini. Naši treninzi će vam se na početku činiti užasno sporima i mislit ćete da ne napredujete… a onda ćete nakon mjesec dana pogledati unatrag i shvatiti da ono što ste nekad jedva pretrčali sada radite za zagrijavanje. To vam je kao kod dijete – svaki dan se važete i gledate u ogledalu i mislite da ste uvijek isti, ali mjesec dana kasnije kad upadnete u traperice koje niste nosili od srednje škole vidite koja je razlika u obujmu struka. Mi smo ta dijeta. Samo lijepa, ne ona u kojoj gledate kolegu s krafnom i razmišljate kako da ga eliminirate i gdje da sakrijete njegovo tijelo nakon što mu ju oduzmete iz ruke.

9. Imamo psa

Sljemenka je aljaški malamut i ujedno neslužbena maskota kluba – gdje god vidite nju, znate da su Sljemenaši u blizini. Osim kad se Sljemenka izgubi na Sljemenu, onda možda ne. Volimo pse i nemamo ništa protiv da dovedete svog ljubimca sa sobom na trčanje dokle god trčite iza grupe i vaš ljubimac je na lajni. Imali smo do sada puno pasa koji su na kraju ostvarili bolje rezultate na utrkama od svojih ljudi s kojima su trenirali…

10. Organiziramo čak 6 super utrka u Hrvatskoj

Hendrix polumaraton, Boroša, Medvedrun, Sljemenski Maraton, GRAWE Noćni Maraton, SljemeTrail… to su sve utrke iz naše radionice. Sad se pitate kakve to veze ima sa školom trčanja? Pa ovakve – ako trenirate u klubu koji osim vrhunskih rezultata pojedinaca iz njega, iskusnog glavnog trenera i odličnih trenera koji će vas voditi organizira još i pola tuceta kvalitetnih i vrlo posjećenih utrka, čovjek se ne može oteti dojmu da pomisli – okej, možda ovi ljudi znaju stvar, dvije o trčanju… Znamo, ali i dalje učimo. I sebe, a onda posljedično i vas.

Mogli bi sada skrenuti u patetiku i nabrajati koliko je tu bilo suza radosnica nakon ulaska u cilja, parova koji su se u klubu upoznali, oženili, dobili djecu, odselili u Njemačku… ali nećemo. Zaključit ćemo ovaj tekst samo jednom vrlo mudrom konstatacijom – možda su neke škole bolje opremljene dresovima jer su ugrabile jakog sponzora… možda su neke zakupile jumbo plakate pa ste za njih čuli prije nego za našu… možda… ali ono što mi imamo, a drugi nemaju je ona dodatna komponenta – mi smo ekipa, a oni su grupe.

I to je, dragi naši, ukratko zašto mi mislimo da bi vam kod nas bilo najljepše 🙂

A i volimo piti pivo… ne znam jesam li to spomenuo negdje…

Prijaviti se u novu generaciju trkača početnika koja starta sa svojim pripremama početkom ožujka možete učiniti ovdje.

gdje ćete ujedno pronaći sve stvari vezane uz termine, cijene i ostale sitnice koje bi vas mogle zanimati.

Vidimo se na upisima.

Pusa,

Sljemenaši