STARTNINA: 150kn, koja uključuje: nastup u trci, okrepa i masaža tijekom svih 12 sati, finišerska medalja, učesnička majica, online-diploma, nagradni fond.
TIMOVI: Tim može imati maksimalno 4 člana, a minimalno 2. Članovi tima se izmjenjuju kad hoće i kolko god hoće puta, po završetku bilo kojeg kruga, preuzimanjem startnog broja od svog člana. Startnina za timove iznosi 100kn po članu.
UPUTE:
– Krug po kojem će se trčati iznosi 2715m, što znači da za 50km (donja granica ultramaratona) treba odvrtiti 19 krugova, za 60km (donja granica za osvajanje Forrest Gump finišerske medalje) 22 kruga, za 70km 26 krugova, za 80km 30 krugova, za 90km 34 kruga, za 100km (donja granica za osvajanje ekipnih finišerskih medalja) 37 krugova, za 110km 41 krug, a iz dosadašnjih iskustava bi se dalo zaključiti da će za pobjedu trebati više od 45 krugova (120km). Za maraton treba napraviti 15 i pol krugova, za dva maratona 31 krug, a za tri 47 krugova (126km i 58m).
– Krug je 95% u hladu maksimirske šume, a oko 150 metara je otvoreno, ali ne u potpunosti, tako da će i ti dijelovi povremeno biti u sjeni. Vremenska prognoza za Zagreb.
– Start trke je u 9:00 (glavni ulaz u park, mala pozornica), što ne znači da se ne može startati kasnije. Jednostavno, u trku se svatko može uključiti kada želi i trčati kolko hoće ili može. Trka, tj. mjerenje završava u 21:00.
– Za zadnjih sat i pol (19:30 do 21:00) trkačima se preporučuje nošenje noćne lampe.
– Zbog kružne staze smjer trčanja će se mijenjati svakih 3 sata, dakle u 12:00, u 15:00 i u 18:00 sati. Nakon 20:30 svi trkači se u zadnjih pola sata usmjeravaju na mali krug od 700 metara, radi preciznog računanja konačnog rezultata.
– Ekipe trče po sistemu štafete, što znači da na stazi može biti uvijek samo jedan član tima. Članovi se izmenjuju kad god im to odgovara, ali uvijek u startno/ciljnom prostoru. Svaki član može trčati više puta u trci. Ekipu čine minimalno 2, a maksimalno 4 trkača.
– Organizator će u startno/ciljnom prostoru osigurati sljedeću okrepu: vodu, isotonik, sokove, banane, limun, šećer, napolitanke, čokolade i kekse. Sve više od toga natjecatelji si moraju sami pripremiti.
– Organizator će osigurati i masersku službu u drugoj polovoci trke (nakon 14:00 sati).
– Prijave su online, a konačni rok je do četvrtka u ponoć. Molimo sve koji žele nastupiti da se prijave do tada, kako bi se svakom učesniku osigurala majica u želenoj veličini i finišerska medalja. Moguće se prijaviti i na dan trke, ali učesnicima koji se prijave tada nije zagarantirana majica i medalja (osim ako ostane viška).
– Finišerska medalja se osvaja samo u slučaju završenih minimalno 60 kilometara. Članovi ekipa će također dobiti medalje, ali uz uvjet da su ukupno odradili barem 100 kilometara.
– Startnina za pojedince iznosi 150 kuna, a za svakog člana štafete 100 kuna. Nažalost, sponzora nema, i cijela se trka financira isključivo iz startnine (majice, medalje, pehari, okrepa, masaža).
– Trkači i timovi mogu postaviti svoje šatore u zoni kod izmjene i mjerenja vremena. Parking u okolici Maksimira je nedjeljom besplatan.
Prva četiri izdanja FG-a (‘98, ‘99, ’00, ’09) su pokazala da 12 sati trčanja nije nikakav bauk, čak i za nedovoljno pripremljene trkače. Donji limit kilometraže (60 km) je lako ostvariv za svakog trkača koji je istrčao barem jedan maraton. Staza je kružna, tako da trkač svakih 15-20 minuta prolazi kroz centralni dio trke, gdje ga očekuje hrana, tekuća okrepa i maserska služba, tako da se uz male oporavke može trčati u jednom laganom tempu cijeli dan. Atmosfera u trci je sasvim posebna od svih ostalih klasičnih trka. Svi se trkači u trci sreću puno puta, zajedno trče i po nekoliko sati i bodre uzajamno. Oni najspremniji trče «debelo» preko 100 kilometara i uspijevaju ostvariti prosjek i bolji od 6 minuta po kilometru!
Ultramaraton je bilo koja organizirana trka koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.
Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata i 48 sati. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Par bisera iz ultra-svijeta:
Najduži službeni ultramaraton je ULTIMATE ULTRA, koji se svake jeseni održava u New Yorku, poznat i pod nazivom Sri Shimnoy 1300-miler (2092km). Trkači u toj trci trče 1300 krugova od po jedne milje (1609 metara).
U periodu od 1992-1995 održavana je TRANS AMERICA FOOTRACE, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prvog Forrest Gumpa 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
Najveći svjetski ultramaraton je COMRADES u Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean.
Najdužu trku je prešao stanoviti Al Howie (Victoria, British Columbia) 1991. godine, kada je pretrčao 7295,5 kilometara za 72 dana, 10 sati i 23 minute, prevaljujući u prosjeku 100,7 km po danu.
Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Rzašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Bizarnost ovog podatka leži u činjenici da je stari Phil te godine proslavio i svoj 70. rođendan!
Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?
Za kraj samo podatak da svjetske rekorde u 12-satnom ultramaratonu drže:
– Muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske bi trebao biti Franjo Lončar sa 131.5 km (20.05.2000., Zagreb, Forrest Gump)
– Žene: Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske je Veronika Jurišić, koja je lani na Forrest Gumpu istrčala 125,2 kilometra, što je bio najbolji rezultat u svijetu do kraja godine!!
MJESTO: Zagreb, zapadni dio Medvednice, planinarski dom Glavica (na startnu lokaciju se može doći autom: Gajnice – Zelena magistrala do kraja – 1.5km makadama do planinarskog doma Glavica http://www.mapmyrun.com/route/hr/zagreb/681127133978365081 Zetova autobusna linija broj 124 od Črnomerca do Gornjeg Stenjevca do zadnje stanice, zatim pješke 1km po planinarskoj stazi broj 8 do doma).
VRIJEME: Subota, 24.04.2010. (start u 11:00)
STAZA: Zračna linija između kontrola 13.5km (po stazama 20-25km). Šest kontrolnih točaka (Jambrišakovo vrelo, Slap Sopot, Planinarski dom Risnjak, Vrh Pšeničnak, Kameni svatovi, Planinarski dom Glavica). Staza nije označena, što znači da svatko bira svoj put od kontrole do kontrole. Kontrole su povezane markiranim planinarskim putevima, označenima na karti.
NAGRADE: Zbog potreba Trail Trophy-a, koji se boduje po kategorijama, po prvi put se treking trka nagrađuje po starosnim kategorijama. Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno te za tri najbolje muške (4 člana), tri najbolje mješovite ekipe (isključivo 2+2) i ženske ekipe (3 članice). Nije nužno da ekipe budu klupske, natjecatelji mogu sami formirati ekipe i iz različitih klubova, bitno je da smisle naziv svoje ekipe i navedu ga prilikom prijave u rubriku „klub“. Ekipe mogu biti brojnije od predviđenog minimuma, a poredak se ostvaruje zbrajanjem vremena najboljih unutar ekipe (kod mješovite 2+2).
SATNICA:
9:00 – 10:55 Prijave i podizanje startnih brojeva i kontrolnih listća.
11:00 Start utrke.
13:00 – 16:00 Ručak
16:00 Proglašenje i podjela nagrada
KATEGORIJE:
MUŠKARCI: seniori, M35, M40, M45, M50, M55, M60
ŽENE: seniorke, Ž35, Ž40, Ž45, Ž50
STARTNINA: 60 kuna za prijavljene online do datuma 22.04. Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 20kn.
Svi natjecatelji će na prijavi dobiti isprintanu kartu terena na kojoj se odvija trka, kontrolni listić, startni broj i bon za ručak u planinarskom domu. Nema obavezne opreme, ali je dobro imati sa sobom mobitel u slučaju gubljenja. Originalna karta Sljemena, s dijelom na kojem se održava trka je „SMAND 01 Medvednica“ (može se kupiti u u knjižarama i planinarskim društvima)
Dotrščina, zagrebačka šuma između Maksimira i Sljemena (kod križanja Svetošimunske ceste i Avenije Gojka Šuška). Start, cilj i prijave na početku spomen područja.
STAZA:
Žene – 8km, Muškarci– 12km
SATNICA:
9:00 – 10:30 Prijave i podizanje startnih brojeva,
10:30 – Start ženske trke,
11:30 – Start muške trke,
13:00 – 14:00 Zakuska,
14:00 – Proglašenje i podjela nagrada.
INFO:
Startnina iznosi 40kn, za što će svi natjecatelji dobiti: nastup na trci, što uključuje startni broj, okrepu na stazi i cilju, nagradni fond i zakusku poslije trke. Do lokacije se dolazi od tramvajskog okretišta u Dubravi, zatim Avenijom Gojka Šuška do kraja (cca 1,5km), tj. do križanja sa Svetošimunskom cestom, zatim desno 200-tinjak metara, park je sa lijeve strane (karta: http://www.google.com/maps/ms?ie=UTF8&hl=en&msa=0&msid=110477567607264206192.000482ecc366db3f43e18&t=h&z=19
PRIJAVE:
Online prijave od 29.03. do 07.04. Nakon toga prijave su moguće isključivo na dan trke, najkasnije 15 minuta prije starta, uz skuplju startninu od 50kn.
NAGRADE:
Pojedinačno, prvo troje (M, Ž): pehari
Ekipno, prva tri kluba (muškraci 4 člana, žene 3 članice): pehari
Klupski, ukupno najbolji klub: pehar
Starosne kategorije, prvo troje: medalje
(Ekipni i klupski poredak se računa na osnovu zbroja vremena 4 najbolja muškarca i 3 najbolje žene svakog pojedinog kluba)
Rimski maraton je završilo 11,006 trkača (9133 muškaraca i 1873 žena). Od toga 63 iz Hrvatske (48 muškaraca i 15 žena):
ŽENE:
35. Veronika Jurišić / Sljeme/ 3:14:27
38. Antonija Orlić / Sljeme / 3:17:57
78. Senka Senković / Vrsar / 3:29:37
135. Petra Podnarčuk / Sljeme / 3:38:55
130. Želimira Kopecki / Slavonski Brod / 3:39:30
468. Ivana Milošević / Pula / 4:04:01
464. Kristina Crnko / Sljeme / 4:04:24
533. Vedrana Maršić / Pula / 4:09:01
628. Višnja Škevin / Sljeme / 4:15:16
1258. Katja Banai / Sljeme / 4:50:06
1357. Žana Rajić / Sljeme / 4:56:44
1483. Ivanka Buban / Čazma / 5:09:45
1613. Melinda Legović / … / 5:28:12
1650. Dijana Rabar / … / 5:33:41
1689. Vesna Janko-Radovan / … / 5:43:28
MUŠKARCI:
31. Dražen Dinjar / Rudolf Perešin / 2:35:02
77. Hrvoje Kovač / Sljeme / 2:46:52
215. Dejan Ljubas / Istra / 2:57:50
238. Marko Sobota / Sljeme / 2:58:42
258. Marinko Duka / Solin / 2:59:02
298. Dejan Petrović / Sljeme / 3:00:38
329. Senad Hodžić / Trickeri / 3:02:11
368. Neven Andrijašević / Sljeme / 3:04:12
425. Željko Lukina / Rudolf Perešin / 3:06:15
616. Tome Krajinović / Žumberak / 3:12:04
653. Danijel Kocen / Sljeme / 3:12:53
885. Ozren Rnjak / ULjanik / 3:18:56
1216. Tomislav Skender / Rijeka / 3:24:38
1648. Nenad Rakonca / Žumberak / 3:30:10
1886. Mario Andročec / Sljeme / 3:34:06
2202. Tihomir Teklić / Split / 3:34:43
2074. Frano Duspara / … / 3:35:00
2145. Kristijan Sindik / … / 3:35:19
2340. Branko Dobranić / Žumberak / 3:36:22
2241. Oliver Bosnić / Zadar / 3:37:34
2533. Ivan Lončar / Trickeri / 3:42:04
2601. Damir Mateis / … / 3:42:40
2754. Irenko Jurić / … / 3:44:04
2902. Orsat Franković / Sljeme / 3:45:04
3128. Spomenko Pangracije / Sljeme / 3:47:57
3361. Perica Hrnjak / Karlovac / 3:49:30
3392. Tihomir Mrkojević / Žumberak / 3:51:06
3821. Inoslav Blažeković / Krapina / 3:54:39
4031. Želljko Šaronja / Sljeme / 3:56:34
4153. Mile Mioković / Sljeme / 3:57:07
4856. Ivan Stanić / Istra / 4:04:02
5248. Ivan Čotra / Crikvenica / 4:10:05
5250. Zlatko Zlomislić / Sljeme / 4:10:53
5331. Elvir Mujakić / Karlovac / 4:11:39
5271. Željko Buban / Čazma / 4:11:49
5562. Ivan Kovačev / Split / 4:14:51
5848. Saša Sladoljev / Sljeme / 4:17:52
6053. Stevan Muidža / … / 4:18:56
5902. Jakov Teklić / Split / 4:19:22
6406. Damir Rogina / Sljeme / 4:23:50
6786. Vjeko Štambuk / Zagreb / 4:31:04
6977. Vojislav Ćurulić / Sljeme / 4:34:10
7746. Franjo Presečki / Veteran / 4:49:30
7860. Boris Reinić / Sljeme / 4:50:33
7858. Dragan Kopecki / Slavonski Brod / 4:53:28
8421. Boris Marić / Sljeme / 5:10:23
8724. Ante Ivančić / … / 5:27:03
8871. Elio Moraleto / … / 5:43:28
Boldani su članovi AK Sljeme. Na listi ima malih nelogičnosti, obzirom da smo upisali svima neto-vrijeme, a poredak se određuje po bruto-vremenu, pa je netko u gustim situacijama imao bolje vrijeme a lošiji poredak, ovisno o tome gdje je stajao na startu. Nismo svima znali klupsku pripadnost jer je nisu upisivali, a nekima ni mjesto stanovanja… Možda smo nekog i propustili, jer nije bilo tražilice po nacionalnoj osnovi, nego se iščitavalo iz podugačke liste u PDF-u 🙁 (ako netko to isto želi raditi, evo mu je), pa ako netko fali, neka se javi, uvrstićemo!
37. real,- BERLIN MARATHON 26. rujna 2010 je slijedeći veliki maraton kojega ćemo pohoditi. Trenutno se radi na organizaciji hotelskog smještaja i avionskih karata tako da možete početi planirati bežaniju sa radnog mjesta…
U međuvremenu, pripremite kartice za registraciju za maraton 🙂
Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu se već četvrtu godinu za redom održava u istarskom mjestu Sveti Petar u šumi, a organizator je uvijek Atletski klub „Istra“ iz Pule, obzirom da drugih ineteresenata za organiziranje ovakve zahtjevne priredbe nema. Što i nije tako loše, jer rutina može donijeti samo bolje organizirano natjecanje.
U bogatom programu 12 utrka (po dvije kadetske, juniorske i seniorske, u muškoj i ženskoj konkurenciji) je nastupilo ukupno 347 atletičara iz 17 hrvatskih klubova. Ponovo je bila primjetan slab odaziv iz klubova koji se bave vanstadionskom atletikom (cestovno i planinsko trčanje), što se može objasniti recesijom i nezainteresiranošću. A imali bi što reći, prije svega karlovački KA-tim i zagrebački Veteran u ženskoj, te splitski Solin i stubički Rudolf Perešin u muškoj konkurenciji.
Usprkos tome, seniorske trke su bile krcate, i po prvi puta duga ženska (8km) i muška (12km) trka nisu spojene u jednu, zbog velikog broja prijavljenih (47 seniora i 31 seniorka). Sve što iole vrijedi na dugim stazama je prodefiliralo ove nedjelje kroz prvenstvo, a vidjeli smo na djelu i nešto atletičara i iz sprinterskog vrha (Grgić, Kotur) koji su popunjavali svoje ekipe, pa i skoro sve naše najbolje triatlonce (Patrčević, Petković, Šporar, Ljubas, Pletikapa). Iz samog vrha dugih pruga nedostajali su samo Dražen Dinjar i Ivica Škopac.
Organizacija natjecanja bez nekih vidnih propusta. Krug od 1000m je zanimljiv i većim dijelom pregledan s mjesta starta pa se natjecanje moglo lako pratiti. Ono što je nama davalo dinamičnost sucima je predstavljalo dodatni problem, uglavnom na brojanju krugova (nažalost na našu štetu), pa je trebalo na zadnje dvije trke (ženskih 8km i muških 12km) povećati krugove barem za 50% ili za duplo (na 1500m ili 2000m), jer kad su se već u četvrtom krugu počeli prestizati sporiji atletičari za cijeli krug, ostatak trke je uglavnom bio kaotičan, i za gledanje i za sudačku kontrolu. Sucima, koji su cijeli dan proveli na vjetrometrini, mora past koncentracija i što je najgore, najduže trke su bile na kraju. Rješenja za ovaj problem su dva: imati dodatni kontingent sudaca (svaki komplet sudaca sudi svaku drugu trku, a jednu odmara) ili famozni i skupi čipovi.
Nekih ludih iznenađenja nije bilo, ukupni pobjednik natjecanja je očekivano trenutno najjači atletski klub u zemlji – Dinamo Zrinjevac. Drugo mjesto za relativno novi zagrebački klub Agram (mada se, barem iz trkačke perspektive, radi o nasljedniku nekada super jakog kluba Mladost), što nije iznenađenje, ali zato jeste zaostatak za Dinamom od samo jednog boda, što znači da se vrlo lako moglo desiti i obrnuto. Tim više što su Dinamu, očito ključne bodove donijeli triatlonci, koji su samo fiktivno članovi kluba, i da je kojim slučajem prvenstvo kolediralo s nekim važnim triatlonskim natjecanjem, vrh bi izgledao drugačije. Dobar rad u Agramu je, prije svega, zasluga trenersko-rukovodstvsenog tandema Katalinić – Ćulibrk, s tim da je Ćulibrk dala svoj doprinos i na stazi u trci na 8km. I treće mjesto je također za jedan isto tako relativno novi atletski klub Zagreb – Ulix, što je pak rezultat rada našeg najboljeg dugoprugaša Slavka Petrovića, koji oko sebe gradi jaku trkačku ekipu, pa je očekivati s vremenom još veći pritisak na Dinamo. Ostali klubovi su imali uglavnom epizodne uloge, a razočarali su regionalni, koji su najmanje trošili za put: tek peto mjesto domaćina Istre (pobjednik prije dvije godine) i šesto riječkog Kvarnera (drugi prošle godine).
Na sedmom mjestu je Sljeme, unatoč činjenici da je imalo predstavnike samo u seniorskim trkama (na trećini natjecanja). Još k tome treba dodati da nam nije nastupilo 5 najboljih atletičara: Sušić i Vrdoljak ozljeđeni, Kovač nastupio van konkurencije zbog kasne prijave, Katalenić zbog obaveza na poslu, te Lesjak koji je nastupio na Škrapingu (i osvojio treće mjesto u ultri!). Ako tome i dodamo sudačke propuste, svaki put na našu štetu (Bielen bezrazložno diskvalificiran zbog navodno kruga manje, Antonija spuštena za dva mjesta), koje su nam odnijele u plasmanima viša mjesta i bodove, onda se vrlo lako moglo desiti da budemo i bolji od sedmog mjesta i ugrozimo npr jednog atletskog diva kao što je Kvarner. Mada je i sedma pozicija odličan plasman, pogotovo ako se uzmu u obzir činjenice u kakvim uvjetima i s kakvim proračunima radimo mi u odnosu na klubove koji imaju stadione, svlačionice i plaćene trenere.
Osim toga, Sljeme je u seniorskoj konkurenciji bilo najmasovnije, u svim trkama smo obilato prepunili potrebnu ekipnu kvotu od tri trkača/ice, s tim da smo na put vodili samo one najbolje (muškarci do 1:25 na polumaratonu, žene do 1:45), a barem još toliko ih je ostalo doma, a mirne duše je moglo nastupiti u odnosu na viđenu konkurenciju, jer su se klubovi u potrazi za bodovima krpali doslovno sa svačim, uključujući i bacače!
Sve u svemu, ekipna prvenstva su iznimno uzbudljiva natjecanja na kojima su osobni rezultati i rekordi posve u drugom planu, a na vrhu je momčadski duh, pod uvjetom da ga se ima. Za razliku od ekipnog, zadnje pojedinačno prvenstvo HR u krosu je proteklo u znaku katastrofe, gdje je primjerice ženska seniorska trka morala biti poništena jer su nastupile samo dvije atletičarke, što je nedovoljno da bi trka bila službeno priznata. A ove nedjelje je u Svetom Petru nastupilo preko 40 seniorki! Kros je već odavno izgubio svoje mjesto pod suncem u našoj atletici, a s malo transfuzije će ga pokušat vratiti u život naš klub s par X-trka tijekom godine u podsljemenskoj zoni. Prva u nizu je početkom travnja u Dotršćinskoj šumi. Stay tuned!
Vrijeme je, čak i više nego lani, pogodovalo Savskom polumaratonu. Jako subotnje sunce i visoka temperatura za ovo doba godine je u potpunosti posušilo nasip, pa je podloga bila gotovo savršena, ni premekana ni pretvrda. Poluoblačno vrijeme i neznatan vjetar su isto tako dobro utjecali na trčanje pa smo imali jedan gotovo idealan trkački dan. Možda bi sunce malo doprinijelo atmosferi, ali bi zato uzelo svoj danak u izvedbi.
Ukupno su na sve tri trke (polumaraton, 5km, nordic) nastupila 272 trkača/ice, od čega točno 200 na glavnoj utrci polumaratona. Duga i neobično oštra zima je konačno malo popustila pred kraj veljače, a trkači se zaželjeli natjecanja, stoga ovako dobar odaziv nije iznenađujuć, tim više što je i prošlogodišnji prvijenac dobro prošao. Ovim polumaratonom je započeta nova serija dugoprugaških utrka, isključivo u prirodi, pod nazivom Zagreb Trail Trophy. Želja je kroz to promovirati trčanje u prirodnom ambijentu, vratiti jednu lijepu disciplinu kros u život, te obogatiti trkački kalendar sa što više različitih tipova natjecanja.
Osim toga, u ovo doba recesije, koja se u sportu danas reflektira na način da se gase klubovi i natjecanja, treba pronaći načina za jedan nešto drugačiji „vid poslovanja“ od uobičajenog. Savski polumaraton može poslužiti kao primjer. Sa relativno malo sredstava napravljena je vrlo korektna trka, u kojoj su praktički zadovoljeni svi tehnički detalji, neophodni za provedbu ovakovog tipa natjecanja. Nekog pretjeranog glamoura nije bilo, nagrade su vrlo skromne i simbolične (pehari i medalje po kategorijama), bez ručka, bez standardnih majica (međutim, tko ih je želio mogao ih je kupiti po cijeni izrade). Sve to ima, naravno, i svojih prednosti, a jedna od ključnih je vrlo niska startnina od 40kn, što je uglavnom 2 do 3 puta manje od standardnih startnina na hrvatskim polumaratonima, koji u tehničkom pogledu ne nude ništa više, ali vrlo često puno manje. Tako je, na kraju balade, proračun ove manifestacije manji od 10 tisuća kuna, dok sličan ili isti tip utrka, s približno istim ili manjem brojem učesnika, često puta prelazi 50, a u nekim slučajevima i 100 tisuća kuna?! Onda se dešava da organizator, koji ne uspije smoći ta sredstva otkazuje natjecanja, što je u konačnici najveća šteta, jer se trkači vežu za trke.
Na kraju trke smo imali i pogrešku kod obrade rezultata, samim time i proglašenja, pa se ovim putem ispričavam svima koji su u toj priči ostali zakinuti na bilo koji način. Naime, u želji da sve funkcionira bolje, jedan mali previd (krivo uneseno godište jednog trkača) je pokazao svo nesavršenstvo kompjutorskog sistema jer je zablokirao kada je dobio „nemogući podatak“ (trkač rođen 2060. godine?). Tko radi, taj i griješi, mada bi sve mogli svaliti i na Romčevića, jer da njegovi roditelji nisu nešto petljali krajem 50-ih prošlog stoljeća, sve bi prošlo u najboljem redu :).
Uglavnom, svima koji su osvojili medalje po kategorijama poslat ćemo poštom (javiti svoju adresu na info@aksljeme.com), ili je mogu podići na jednom od sljedećih kola zagrebačke kros-lige, svakog četvrtka od 17h na istoj lokaciji gdje je bio i start polumaratona. A medalje po kategorijama su osvojili:
Seniorke: Veronika Jurišić, Ana Župić, Gabrijela Šalković
Ž35: Eva Ocvirk, Kristina Škevin, Katarina Nestić
Ž40: Dominique Rossi-Takac
Ž45: Želimira Kopecki, Ivana Ruszkowski, Gordana Odrljin
Drugi Savski polumaraton je iza nas, čeka nas treće izdanje za godinu dana. Već lani je netko u komentarima izrazio želju da se staza podupla, tj da se napravi maraton, što uopće nije loša ideja, k tome vrlo lako izvediva. Naime, spajanjem Jankomirskog mosta s jedne strane i novoizgrađenog Domovinskog mosta s druge, točno bi se dobila potrebna dužina od 42 kilometra, a epicentar događanja (start, cilj, prolaz) bi se mogao zadržati na istom mjestu. Ideja će se razrađivati i kuhati tijekom godine i sljedeće zime, i nije isključeno da nagodinu dobijemo i 1. Savski maraton. Svojim komentarima za ili protiv dobili bi smo bolji uvid u eventualnu (ne)zainteresiranost za ovaj projekt.
Zagreb Trail Trophy se nastavlja u travnju, kada će se na uskrsni ponedjeljak održati prvi kros u Dotršćinskoj šumi. Ovaj park veličine Maksimira je relativno malo posjećen, a trkači ga posebno vole u ljetnim mjesecima, kada je u to doba najfriškije zagrebačko područje za trčanje, koje ima svoju malu mikroklimu. Staze su, u odnosu na pitomi i uglancani Maksimir, prilično divlje, ko stvorene za pravi kros. Cijela šuma je krcata kraćim ali žestokim brdašcima, pa će trka obilovati čestim promjenama tempa, što je i inače karakteristično za kros utrke. U sljedećih mjesec dana će proljeće u Dotršćinu udahnuti proljetni look, pa nas očekuje jedan sasvim drugačiji tip natjecanja u prirodnom i lijepom proljetnom ambijentu. Foto-galerija Dotršćine.
PRIJAVE: Putem Interneta na ovoj stranici do isteka utorka, 23.02. Nakon toga više se ne može prijaviti online, već na sam dan trke, nedjelja 28.02., od 8:00 do 10:55, uz startninu skuplju za 10 kuna. Razlog tome je tiskanje točnog broja majica s točnim specifikacijama. Iz istog proizlazi da prijavljeni na dan trke ne mogu kupiti majicu, osim ako ostane višak od onih šupaka koji su se prijavili i naručili majicu, a nisu došli na trku, a takvih uvijek ima. Cijena tih majica je standardnih 40kn.
PODIZANJE STARTNIH BROJEVA: Od 8:00 do 10:55 u Boćarskom domu, ispred kafića “Martino”. Imat ćemo 3 prijavna stola, ali ipak savjetujemo svima da dođu na prijave što je ranije moguće, kako dragocjeno vrijeme pred trku (kava, WC, zagrijavanje i ogovaranje) nebi potrošili na stajanje u redu.
PARKIRANJE: Na parkiralištu Boćarskog doma i Kockice (bivša zgrada SDK). Parkiranje nedjeljom je besplatno.
GARDEROBA: Na raspolaganju će vam biti dvije svlačione s tuševima (muška i ženska), koje će biti za vrijeme trke zaključane. Ipak, svoje dragocjenosti nemojte ostavljati unutra, jer organizator ne može jamčiti apsolutnu sigurnost.
STARTNINA: Samo 40 kuna, uz koju ide objašnjenje: Startnina u pravom smislu riječi znači startnina, što znači da se za nju kupuje nastup na natjecanju, tj. plaća se organizacijski trud i trošak. Tko želi kvalitetnu 180-gramsku majicu s dugim rukavima i logom trke za uspomenu, dodat će još 40 kuna. Razlog tome je što trkači u pravilu ne nose obične tanke bijele majice, vrijedne 12-15kn, već im se samo gomilaju u ormaru, a koje ipak povisuju startninu. Ovog puta je trkačima ostavljeno na izbor da li žele majicu (i koje veličine). Žene će, naravno, dobiti ženske majice, strukirane! Vojničkog graha ili gulaša poslije natjecanja isto tako neće biti, jer nam se neda zajebavat s time, utoliko je i startnina jeftinija. Tko želi jesti poslije trke, 100m od Boćarskog doma je jedna od boljih zagrebačkih pizzeria – „Maslina“.
STAZA: Start i cilj su predviđeni na nasipu ispred Boćarskog doma. Trči se u smjeru Ljubljane po sjevernoj obali Save do Jankomirskog mosta, prelazak preko, te povratak južnom stranom, uz prelaz preko pješačkog mosta do cilja. Na svom putu će preći, što ispod, a što preko, četiri zagrebačka mosta, a na toj lokaciji je predviđena u skoroj budućnosti gradnja još dva. (Karta trke nalazi se OVDJE). Savski nasip je omiljeno zagrebačko trkalište; teren je mekan, trči se u lijepom prirodnom ambijentu, i to će ove godine biti jedini polumaraton bez prisustva automobila. Trenutna vremenska prognoza kaže da ćemo imati poluoblačni dan s temperaturom oko 13°C, vjetar puno slabiji nego lani, znači idealni uvjeti za trčanje. Teren će možda na nekim dijelovima biti mekan i blatnjav, obzirom na najavljenu kišu u petak, ali se nadamo da će subotnje sunce dovoljno posušiti nasip. Ali, sve su to draži off-road trčanja, stoga dodatno savjetujemo i adekvatan izbor tenisica!
– Na raspolaganju će biti 4 okrepne stanice u trci i jedna u cilju,
– Označen svaki kilometar, ispred prvog trkača (jer je taj obično najluđi) vozi biciklista,
– Startni brojevi se ne vraćaju, ostaju za uspomenu,
– Proglašenje u 14:30,
– D.J. Juraj Štumberger, spiker Kristijan Šivak alias Kurchevi dopredsjednik,
– S ovom trkom započinje TRAIL TROPHY, godišnja regionalna liga off-road dugoprugaških utrka, sastavljena od kroseva, planinskih trka i trekinga na širem području Zagreba (Medvednica, Samoborsko gorje, Savski nasip),
