Vrijeme je, čak i više nego lani, pogodovalo Savskom polumaratonu. Jako subotnje sunce i visoka temperatura za ovo doba godine je u potpunosti posušilo nasip, pa je podloga bila gotovo savršena, ni premekana ni pretvrda. Poluoblačno vrijeme i neznatan vjetar su isto tako dobro utjecali na trčanje pa smo imali jedan gotovo idealan trkački dan. Možda bi sunce malo doprinijelo atmosferi, ali bi zato uzelo svoj danak u izvedbi.


Ukupno su na sve tri trke (polumaraton, 5km, nordic) nastupila 272 trkača/ice, od čega točno 200 na glavnoj utrci polumaratona. Duga i neobično oštra zima je konačno malo popustila pred kraj veljače, a trkači se zaželjeli natjecanja, stoga ovako dobar odaziv nije iznenađujuć, tim više što je i prošlogodišnji prvijenac dobro prošao. Ovim polumaratonom je započeta nova serija dugoprugaških utrka, isključivo u prirodi, pod nazivom Zagreb Trail Trophy. Želja je kroz to promovirati trčanje u prirodnom ambijentu, vratiti jednu lijepu disciplinu kros u život, te obogatiti trkački kalendar sa što više različitih tipova natjecanja.

Osim toga, u ovo doba recesije, koja se u sportu danas reflektira na način da se gase klubovi i natjecanja, treba pronaći načina za jedan nešto drugačiji „vid poslovanja“ od uobičajenog. Savski polumaraton može poslužiti kao primjer. Sa relativno malo sredstava napravljena je vrlo korektna trka, u kojoj su praktički zadovoljeni svi tehnički detalji, neophodni za provedbu ovakovog tipa natjecanja. Nekog pretjeranog glamoura nije bilo, nagrade su vrlo skromne i simbolične (pehari i medalje po kategorijama), bez ručka, bez standardnih majica (međutim, tko ih je želio mogao ih je kupiti po cijeni izrade). Sve to ima, naravno, i svojih prednosti, a jedna od ključnih je vrlo niska startnina od 40kn, što je uglavnom 2 do 3 puta manje od standardnih startnina na hrvatskim polumaratonima, koji u tehničkom pogledu ne nude ništa više, ali vrlo često puno manje. Tako je, na kraju balade, proračun ove manifestacije manji od 10 tisuća kuna, dok sličan ili isti tip utrka, s približno istim ili manjem brojem učesnika, često puta prelazi 50, a u nekim slučajevima i 100 tisuća kuna?! Onda se dešava da organizator, koji ne uspije smoći ta sredstva otkazuje natjecanja, što je u konačnici najveća šteta, jer se trkači vežu za trke.

Na kraju trke smo imali i pogrešku kod obrade rezultata, samim time i proglašenja, pa se ovim putem ispričavam svima koji su u toj priči ostali zakinuti na bilo koji način. Naime, u želji da sve funkcionira bolje, jedan mali previd (krivo uneseno godište jednog trkača) je pokazao svo nesavršenstvo kompjutorskog sistema jer je zablokirao kada je dobio „nemogući podatak“ (trkač rođen 2060. godine?). Tko radi, taj i griješi, mada bi sve mogli svaliti i na Romčevića, jer da njegovi roditelji nisu nešto petljali krajem 50-ih prošlog stoljeća, sve bi prošlo u najboljem redu :).

Uglavnom, svima koji su osvojili medalje po kategorijama poslat ćemo poštom (javiti svoju adresu na info@aksljeme.com), ili je mogu podići na jednom od sljedećih kola zagrebačke kros-lige, svakog četvrtka od 17h na istoj lokaciji gdje je bio i start polumaratona. A medalje po kategorijama su osvojili:

Seniorke: Veronika Jurišić, Ana Župić, Gabrijela Šalković

Ž35: Eva Ocvirk, Kristina Škevin, Katarina Nestić

Ž40: Dominique Rossi-Takac

Ž45: Želimira Kopecki, Ivana Ruszkowski, Gordana Odrljin

Ž50: Ivanka Krofl, Ivanka Buban

Seniori: Goran Murić, Hrvoje Kovač, Krešimir Balaško

M35: Marko Sobota, Miha Baotić, Miha Ažnik

M40: Ivan Čorba, Goran Pongračić, Željko Dugić

M45: Franjo Korošic, Stano Djuriga, Nenad Šimić

M50: Drago Paripović, Želimir Delač, Damir Fröszel

M55: Franjo Lončar, Željko Paver, Jozef Majerik

M60: Mile Šikman, Jakov Klapež, Nedjeljko Kopajtić

M65: Slavko Štimac, Milan Hećimović, Sven Majerić

Drugi Savski polumaraton je iza nas, čeka nas treće izdanje za godinu dana. Već lani je netko u komentarima izrazio želju da se staza podupla, tj da se napravi maraton, što uopće nije loša ideja, k tome vrlo lako izvediva. Naime, spajanjem Jankomirskog mosta s jedne strane i novoizgrađenog Domovinskog mosta s druge, točno bi se dobila potrebna dužina od 42 kilometra, a epicentar događanja (start, cilj, prolaz) bi se mogao zadržati na istom mjestu. Ideja će se razrađivati i kuhati tijekom godine i sljedeće zime, i nije isključeno da nagodinu dobijemo i 1. Savski maraton. Svojim komentarima za ili protiv dobili bi smo bolji uvid u eventualnu (ne)zainteresiranost za ovaj projekt.

Zagreb Trail Trophy se nastavlja u travnju, kada će se na uskrsni ponedjeljak održati prvi kros u Dotršćinskoj šumi. Ovaj park veličine Maksimira je relativno malo posjećen, a trkači ga posebno vole u ljetnim mjesecima, kada je u to doba najfriškije zagrebačko područje za trčanje, koje ima svoju malu mikroklimu. Staze su, u odnosu na pitomi i uglancani Maksimir, prilično divlje, ko stvorene za pravi kros. Cijela šuma je krcata kraćim ali žestokim brdašcima, pa će trka obilovati čestim promjenama tempa, što je i inače karakteristično za kros utrke. U sljedećih mjesec dana će proljeće u Dotršćinu udahnuti proljetni look, pa nas očekuje jedan sasvim drugačiji tip natjecanja u prirodnom i lijepom proljetnom ambijentu. Foto-galerija Dotršćine.