Sljemenaši na Zagrebačkom

by Janko | lis 15, 2013 | Razno

Na 22. Zagrebačkom maratonu nastupilo je ukupno 84 Sljemenaša, od čega 6 u građanskoj trci, 50 u polumaratonu i 28 u maratonu, što nas očekivano čini najmasovnijim atletskim klubom na najvećem trkačkom događaju u zemlji.

U maratonskoj trci, koja je ujedno bila i 22. po redu pojedinačno prvenstvo Hrvatske u maratonu, najboljim se pokazao Milorad Vojvodić, koji je pobijedio na državnom prvenstvu s rezultatom 2:36:18, što je ujedno najbolji muški maratonski rezultat u Hrvatskoj u zadnje dvije godine.

Mićo je s nama tek tri godine i pred njim je još nekoliko godina u kojima može napredovati, obzirom na još uvijek relativno mali kumulativ za jednog odličnog maratonca. Od prvog dana je bio poseban tip, flegmatičan, gotovo nezainteresiran. Na klupskim treninzima bi prilikom brifinga uvijek stajao dalje od ostalih, gledajući kako riječni galebovi slijeću na Savu dok dogovaramo tempa, brzine i pauze. Međutim, u tri dobre zime je postao najubojitije klupsko oružje. Prva jakosna sljemenaška grupa na treninzima, koja je svake godine sve brojnija iako svake godine podiže letvicu na viši nivo, je Mići ove godine postala preslaba, pa smo ga nazvali „nulta grupa“. Kada bi npr. prva grupa odradila svoju porciju fartleka ili dionica, Mićo bi ostao na stazi sam i napravio još dva kilometra, još 10 sekundi brže. Tako da, možda je za nekoga sa strane on i bio iznenađenje, obzirom da su mnogi smatrali da su Dinjar, Žilić i Murić favoriti za vrh, ali mi smo znali da je u biti pravi favorit Mićo i da je već sad zreo za nosit se s najjačima, pogotovo kada je u pitanju maraton. Što je na posljetku i dokazao suverenom pobjedom nad ostalim, i donio Sljemenu drugu mušku maratonsku titulu, nakon Hrvoja Kovača 2007. Kad k tome dodamo da su još 3 Sljemenašice također osvajale maratonske titule (Jurišić, Orlić, Nikolesić) dobijemo ukupnu brojku od 5 različitih državnih prvaka u ovoj kraljevskoj atletskoj disciplini. Na stranicama HAS-a mogu se, nažalost, naći podaci samo od 2001.g. i statistika kaže da je u tom periodu Sljeme bilo najuspješnije, a slijede Žumberak s tri (Paulus, Trošić, Paripović), te Sinj s dva različita prvaka (Marojević, Rajčić). Svi ostali atletski klubovi imaju po jednog ili ni jednog. A mi u pripremi već imamo šestog i sedmog 🙂

Drugi heroj dana je bila Veronika, koja je otrčala odličnu taktičku trku s ciljem osvajanja drugog mjesta, obzirom da je prvo bilo rezervirano, u odsutnosti Lise Stublić, za Mariju Vrajić. Veronika je u jednu ruku možda i žrtvovala rezultat ispod 3 sata jer je napad na maksimalno vrijeme uvijek dvosjekli mač, pogotovo u uvjetima u kojima je (opet) održan ZG-maraton s relativno visokom vlagom i temperaturom, kombinaciju znanu pod imenom „ubojica rezultata“. Direktnu protivnicu Valentinu Belović (koja je, btw, otrčala svoju trku života) je napala u pravom trenutku, s time da je napad morao potrajati dugo i do kraja trke jer se Valentina nije dala tako lako „otresti“. Veronika je na kraju otrčala osobni rekord i to u svom 77. maratonu (!!), te osvojila srebrnu medalju na državnom prvenstvu, i nakon što je ove godine već pokupila pojedinačne titule u ultramaratonu (100km) i planinskom trčanju na duge staze, te još par ekipnih (kros, maraton, planinsko trčanje), postala je, statistički, najuspješnija hrvatska dugoprugašica za ovu godinu.

Osim Veronike, moram posebno istaknuti moje hrabre Brooksice iz škole trčanja, koje su u vrlo kratkom periodu postale prave maratonke bez mane i straha: Aleksandru Mlađenović (3:33), Lidiju Škec (3:38), Kristinu Kljaić (3:44) i Mihaelu Harapin (4:12). Te cure su stvarno beskompromisne, nemaju strah od kilometara, ni od pucanja na stazi i svakom sljedećom trkom mene osobno oduševljavaju i ispunjavaju ponosom 🙂

Međutim, i svi ostali Sljemenaši su bili zaista odlični na maratonu. Od njih 28 koliko je nastupilo čak 22 je postavilo svoje osobne rekorde. Ispalo je na kraju skoro pa da samo pejsmejkeri nisu imali PB-ove, mada čak i dvojica od njih jesu (Kapetanović, Sobota)! Kod nas i pejseri ruše rekorde 🙂

Odličan nastup je imao i naš mali Zagorec Nikola Špoljar u građanskoj trci u kojoj je u jakoj konkurenciji osvojio 5. mjesto s rezultatom 15:58, i postao prvi Sljemenaš koji se spustio ispod 16 minuta na petaka, što je, naravno, novi klupski rekord na toj distanci.

Za dva tjedna slijedi nova najezda Sljemenaša u Ljubljani, kojih je prijavljeno preko 40, a do tada uživajte u zagrebačkim rezama 🙂

MARATON: 23 osobna rekorda

Mićo Vojvodić 2:36:18 PB
Željko Dugić 3:00:30
Veronik Jurišić 3:01:50 PB
Zoran Košćak 3:04:30 PB
Ivan Androić 3:09:50 PB
Hrvoje Huzanić 3:11:12 PB
Dragan Sobota 3:18:04 PB
Igor Letinčić 3:23:46 PB
Dario Ivanagić 3:28:34 PB
Zoran Kurdija 3:28:38 PB
Mile Mioković 3:28:38 PB
Stjepko Jančijev 3:28:47
Aleksandra Mlađenović 3:33:26 PB
Saša Breznik 3:34:50 PB
Robert Bernat 3:37:29 PB
Zvonimir Roža 3:37:52 PB
Lidija Škec 3:38:31 PB
Kristina Kljaić 3:44:58 PB
Robert Petrovečki 3:44:59
Ivan Murgić 3:49:33 PB
Slaven Novak 3:53:31 PB
Danijel Podboj 3:56:13 PB
Tomislav Kapetanović 3:59:31 PB
Radan Skorić 4:03:50 PB
Jelena Brezak 4:11:55
Mihaela Harapin 4:12:37 PB
Rene Kultan 4:42:00 PB

POLUMARATON: još 24 osobna rekorda 🙂

Ivan Murat 1:17:50 PB
Hrvoje Pongrac 1:23:25
Dubravko Paver 1:27:11 PB
Goran Varat 1:27:18 PB
Daniel Orel 1:30:08 PB
Toni Matić 1:30:37 PB
Marko Ožbolt 1:30:49 PB
Vanja Maksimiljanović 1:30:51 PB
Damir Leskovšek 1:31:15 PB
Ivo Sluganović 1:32:49 PB
Tomislav Kolac 1:32:54 PB
Vladimir Ilčić 1:33:38
Sandra Juhaz 1:37:23 PB
Andrija Bošnjak 1:37:53 PB
Sven Hrastnik 1:38:14
Slaven Dobrić 1:38:43
Marko Pletikosa 1:39:36 PB
Davor Videk 1:40:10 PB
Senka Senković 1:40:11 PB
Željko Matić 1:40:52 PB
Dragan Maloševac 1:41:37 PB
Karlo Maloševac 1:43:04
Karmen Stupin 1:43:24 PB
Vjera Omrčen 1:44:21
Damir Hutinec 1:45:06
Ranko Goronja 1:45:54
Željko Šaronja 1:46:05
Sandra Ferenčak 1:47:08
Ivan Milinković 1:47:25 PB
Domagoj Puzak 1:47:25
Alen Zelenika 1:49:19 PB
Alen Pišpek 1:49:26 PB
Nina Tišlerić 1:50:25 PB
Dražen Krajcar 1:51:28
Silvije Cvjetko 1:52:45
Fran Malinarić 1:53:22 PB
Bua Dunja 1:53:28
Dragan Janković 1:55:15
Saša Sladoljev 1:55:40
Slavko Štimac 1:57:30
Zoran Filipović 1:58:14
Sonja Šmitran 2:00:57 PB
Boris Reinić 2:02:12
Ingrid Nikolesić 2:03:51
Danijel Cessare 2:11:05 PB
Alen Špoljar 2:12:04
Danijel Gulin 2:15:49
Safet Čučuk 2:16:50
Davorin Geiger 2:21:31
Ana Vucković 2:29:52

Mićo – najbolji hrvatski Maratonac!

by Janko | lis 14, 2013 | Razno

Na 22. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u maratonu prvo mjesto u muškoj konkurenciji je osvojio Milorad Mićo Vojvodić, što znači da je peti Sljemenaš u 10 godina koji se okitio tom titulom. Time smo, osim po ekipnim, postali najuspješniji hrvatski maratonski klub u povijesti i na pojedinačnim prvenstvima. Dosadašnje titule su osvajali Veronika Jurišić, Antonija Orlić, Hrvoje Kovač i Ingrid Nikolesić. A u pripremi imamo još dva buduća 🙂

Još jedan uspjeh Sljemenaša je upotpunila Veronika Jurišić drugim mjestom u pojedinačnoj konkurenciji, što je njezina ukupno 27. medalja s raznih državnih prvenstava. Nakon pobjeda na prvenstvima Hrvatske na 100km i u planinskom trčanju na duge staze (uz još tri trofeja s ekipnih prvenstava), ona je statistički najuspješnija hrvatska dugoprugašica za ovu godinu!

Bundek Run Fest – rezultati

by simke | lis 8, 2013 | Razno

PRVENSTVO HRVATSKE

UTRKA 3 km

UTRKA 5 km

UTRKA 10 km

Slike možete pogledati ovdje

FESTIVAL TRČANJA NA BUNDEKU

by Janko | ruj 27, 2013 | Razno

U nedjelju, 06.10. na kružnoj stazi oko jezera Bundek u istoimenom novozagrebačkom parku će se održati festival cestovnog trčanja u tri kratke discipline standardiziranih dužina: 3km, 5km i 10km. Organizatori natjecanja su najtrofejniji klubovi cestovnog i planinskog trčanja u Hrvatskoj u posljednjih par godina: Agram i Sljeme, a u suradnji s Hrvatskim atletskim savezom i Hrvatskom udrugom za cestovno i planinsko trčanje. Uspješna suradnja je rezultirala time da je ovo natjecanje prvo službeno prvenstvo Hrvatske u te tri cestovne discipline za različite starosne skupine:

• – 3km: kadeti/kadetkinje (rođeni 1998-2001)
• – 5km: mlađi juniori/juniorke (rođeni 1996-1997)
• – 10km: stariji juniori/juniorke (rođeni 1994-1995) i seniori/seniorke (rođeni 1993. i stariji)

Međutim, sve tri trke su otvorenog tipa, što znači da svatko može nastupiti u disciplini koju želi na točno izmjerenim stazama. Osim toga, trka na 10km je uvrštena i u cestovni kup Hrvatske za 2013. godinu. Satnica:

• – 11:00 Start utrke na 3km
• – 11:20 Start utrke na 5km
• – 12:00 Start utrke na 10km
• – 13:30 Proglašenje

Staza je potpuno ravna, asfaltirana. Krug oko jezera Bundek iznosi 1600m. U trci na 3km trče se dva kruga (minus 200m), u trci na 5km trče s tri kruga (plus 200m), u trci na 10km trči se pet krugova s time da se u petom krugu izlazi van kruga u dužini od 2km kako bi se izbjeglo iber-rundavanje u zadnjem krugu.

Hrvatski atletski savez nagrađuje najbolje s medaljama i titulama državnih prvaka po dobnim skupinama. Organizator dodatno nagrađuje open trku na 10km u sljedećim starosnim kategorijama:

• – juniori/juniorke (rođeni 1994. i mlađi)
• – seniori/seniorke (rođeni 1974-1993.)
• – M40/Ž40 (rođeni 1969-1973.)
• – M45/Ž45 (rođeni 1964-1968.)
• – M50/Ž50 (rođeni 1959-1963.)
• – M55/Ž55 (rođeni 1954-1958.)
• – M60/Ž60 (rođeni 1953. i stariji)

Startnina za sve trke iznosi 30kn. Prijave online do petka (04.10.) do 24:00, a nakon toga na dan trke od 9:30 na licu mjesta.

Inače, svjetski rekord u ovoj disciplini drži kenijski atletičar Leonard Patrick Komon s rezultatom 26:44, koji je postavio na cestovnoj trci Singelloop u nizozemskom Utrechtu. Zanimljivo da u prvih 12 na tablici svih vremena treće mjesto zauzima legendarni Haile Gebrsellasie (27:02 – Doha, 2002.), a ostalo su sve Kenijci. U ženskoj konkurenciji svjetski rekord je u vlasništvu svjetske rekorderke i u maratonu, Britanke Paule Radcliffe, a postavila ga je 2003. u San Juanu, glavnom gradu karipske države Puerto Rico. Tamo se već dugi niz godina održava trka pod nazivom „World’s Best 10K“, i po masovnosti (8000 učesnika), a osobito po kvaliteti elite, taj naziv i opravdava. Inače, najmasovnija cestovna trka na 10 kilometara se održava svake godine u kanadskom Vancouveru pod nazivom „Vancouver Sun Run“, na kojoj nastupi oko 60,000 trkača. Trke na 10km su vrlo popularne u trkački razvijenim sredinama, čak znaju biti i puno masovnije od maratona, pa osim Vancouvera, postoji još dosta mega popularnih cenera: Atlanta (55,000), Boulder (54,000), Richmond (43,000), Addis Ababa (35,000), Charleston (33,000), Manchester (27,000), Caracas (18,000) itd.

U Hrvatskoj nema puno „cenera“, dugo godina je trka u Otoku dalmatinskom bila jedina, ali stvari su se malo promijenile na bolje u zadnjih par godina, tako da ih sada ima devet: Poličnik (siječanj), Pula (svibanj), Karlovac (lipanj, noćna), Mursko Središće (kolovoz), Solin, Klinča Sela i Karlovac (rujan), te Zagreb i Otok (listopad), sasvim dovoljno da se na kraju sezone napravi i rang-lista.

Staze:

Novi trijumf u Varaždinu

by Janko | ruj 23, 2013 | Razno

Na jednom od starijih, jačih i masovnijih hrvatskih polumaratonu nova dobra predstava Sljemenaša, kako u kvantiteti, tako i u kvaliteti. Nastupilo je 35 članova kluba (plus 17 članova Brooks Running Teama koje treniramo), od kojih je 12 postavilo svoje osobne rekorde, znači u prosjeku svaki treći. Čiste ekipne pobjede u muškoj i ženskoj konkrenciji, dok su Veronika i Mićo osvojili pojedinačna treća mjesta, a Nikola Špoljar peto. Tako smo, nakon Rijeke i Osijeka, potvrdili državni primat u polumaratonu glatkim pobjedama na tri do sada održana, najjača i najmasovnija.

Mićo je rezultatom 1:13:06 postavio drugo najbolje vrijeme u 12-godišnjoj klupskoj povijesti, dok se Nikola Špoljar s 1:16:36 popeo na 9. mjesto klupske rang-liste. Kod cura, osobne rekorde su postavile djevojke koje su dobrim treninzima i rezultatima prešle iz Brooks Running Teama – Aleksandra Mlađenović (1:37:05) i Vjera Omrčen (1:40:28).

Foto galerija, skinuto sa 3sporta.com:

29. Mistrzostw Świata w Biegach Górskich

by Janko | ruj 12, 2013 | Razno

Odličan nastup hrvatske posade na 29. Svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju, održanom u poljskom mjestu Krynica-Zdroj. Nastupilo je ukupno 329 planinskih trkača iz 39 zemalja sa svih kontinenata. Domaćin je skrojio iznimno tešku stazu, ali u granicama dozvoljenog, što je pogodovalo našim reprezentativcima, obzirom da kod nas ipak postoji prilično živa planinska scena, pa samim time i imamo nekolicinu pravih brdskih specijalista koji nešto teže mogu doći do izražaja na blagim i za planinsko trčanje neprimjerenim stazama. Koje pak, s druge strane, odgovaraju atletičarima sa staze i ceste.

(Veronika na 8:20)

Staza je obilovala različitim dijelovima: bilo je tu žestokih strmina i uspona, nekoliko prelomnica s puno promjena tempa, podloge u svim mogućim varijantama (makadam, trava, zemlja, kamenjar), pa čak i usponi s kosinama, što je vrlo rijedak slučaj na prvenstvima. Takve staze traže od trkača izuzetnu fizičku spremu i snagu, jaku psihu, ali i taktičku zrelost, obzirom na brzu prilagodbu na učestale promjene terena. Drugim riječima, nije bila za „brzance“ bez iskustva u pravim planinskim trkama, a mnoge reprezentacije šalju upravo takve atletičare s dobrom rezultatskom reputacijom s ravnih trka. Sve to je dovelo do toga da je hrvatski tim, skoro u svim statističkim segmentima, postavio najbolje rezultate od kada se pojavljuje na smotrama najboljih svjetskih planinskih trkača, znači od Innsbrucka 2002. godine.

Prvenstvo su otvorile juniorke, a zlato je osvojila Amerikanka Mandy Ortiz. Ekipno zlato su uzele mlade Britanke, iako nisu imale pojedinačnu medalju, ali su im se zato sve tri cure poslagale odmah iza, od 4-6. pozicije.

Uslijedila je muška juniorska trka, gdje je mladi Talijan afričkih korijena Crippa Nekagenet izfiniširao Turčina Ramazana koji se fino zaletio u prvom dijelu, što je i inače konstantna karakteristika svih turskih trkača/ica. Tu smo imali i našeg prvog predstavnika, mladog trkača iz riječkog Kvarnera Marka Gržetića, koji je skrenuo pažnju na sebe dobrim nastupima na Kozjaku i Papuku. Plan je bio da proba ući u prvih 50, obzirom da je bilo 66 trkača u trci. Fino je i smireno otvorio trku, i nakon prvog kruga  od 4,6km je zauzimao 45. poziciju, a dobrom taktikom i podjednako dobrim drugim krugom je napredovao još 8 pozicija. Marko je pokazao iznimnu taktičku zrelost, jer nije nimalo lako na ovakvim stazama zadržati isti tempo u obje polovice trke, koja je na kraju potrajala 45 minuta. Na kraju je osvojio 37. mjesto, što je naš najbolji juniorski plasman na dosadašnjim prvenstvima (prije toga, najbolju poziciju je imao lani Jure Josipović iz Agrama – 47).

Osokoljene dobrim Markovim nastupom, 15-ak minuta kasnije i naše cure su krenule u žensku trku na istoj stazi, podjednake dužine. Prvi krug od 4,6km su najbolje cure prošle za 21 i pol minutu, a Barbara i Veronika su bile jako blizu, sa zaostacima manjim od 3 minute, dok je Anda zaostala 4, Valentina 5, što je dobar priključak za vrh, međutim, konkurencija je bila izuzetno jaka i gusta. Što znači da je mali zaostatak u vremenu nosio za sobom veliki zaostatak u poretku. No, u drugom krugu, u kojem je puno brzanki, suočenih s još jednim spustom i usponom, počelo kilaviti po stazi, naše su cure, pogotovo iskusne Barbara i Veronika, konstantnim radom uznapredovale po 10-ak pozicija u plasmanu. Na kraju je Barbara po prvi put u povijesti upala u svjetski top 20 sa 17. pozicijom (dosadašnje najbolje mjesto je imala Veronika prije točno 10 godina na Aljasci – 27), dok je Veronika osvojila 37., a Anda Tomaš 62. mjesto od ukupno 82 prijavljene atletičarke. Zahvaljujući tome, i hrvatski ženski tim je zabilježio najbolji plasman u povijesti – 10. mjesto od 17 reprezentacija koje su imale minimalno po tri predstavnice u trci! Istina, prije 4 godine je ženska ekipa u sastavu Barbara Belušić, Matea Matošević, Nikolina Šustić i Dubravka Vešligaj, također bila deseta, ali od 13 reprezentacija. Barbara je na kraju dobila 80% učesnica, Veronika 55%, Anda 25%, dok Valentina nije uspjela završiti trku. Inače, primat su zadržale Talijanke, ekipnom i pojedinačnom titulom (Alice Gaggi).

Kao i uvijek, za kraj je ostavljena muška seniorska trka s još jednim krugom više, što znači skoro 14km, u kojoj je nastupilo 137 trkača, obzirom da svaka reprezentacija može prijaviti po 6 svojih predstavnika, od kojih se računa za poredak plasman četvorice najboljih. Vidjeli smo jednu, do sada neviđenu dominaciju trkača iz Ugande, koji su već nakon polovice staze zauzimali sva četiri prva mjesta. U trećem krugu, kada je već sve bilo riješeno, malo su se pofajtali i između sebe i donijeli svojoj zemlji jedno ekipno zlato i sve tri pojedinačne medalje. Po prvi put u povijesti planinskog trčanja se desilo da jedna zemlja ima zbroj plasmana deset (1+2+3+4). Uganda sve više postaje trkačka velesila, pogotovo ako znamo da trenutno najtrofejniji maratonac današnjice, aktualni olimpijski pobjednik (London 2012) i svjetski prvak (Moskva 2013) Stephen Kiprotich dolazi iz te zemlje. Koji je, btw, prije 3 godine nastupio i na svjetskom planinskom prvenstvu na Grintovcu i osvojio tek peto mjesto!! Očito da ga planinsko trčanje i nastupi na planinskim prvenstvima nisu usporili, što je najčešći argument trenera protivnika planinskog trčanja.

Mi smo imali na ovoj trci samo dva seniora, zbog otkaza dva trkača koji su to pravo ostvarili na izbornoj trci, a mišljenje stručne komisije je bila da je bolje poslati na prvenstvo samo one koji su dobri, nego reprezentaciju popunjavati s onima koji to nisu. Tu čast da predstavljaju svoju zemlju na skupu najboljih planinskih trkača današnjice su imali Bruno Erent (Agram) i Nikola Špoljar (Sljeme), koji su se i tijekom ljeta pokazali najbolji na ligaškim planinskim trkama na Puntijarku, koje su im donijele iskustva i čvrstine. Otrčali su na kraju odličnu trku, Nikola je zabilježio 85. poziciju, a Bruno 93. Možda to brojčano ne djeluje tako dobro, ali plan i naša želja je bila da se proba upast u 100, obzirom da nam je na dosadašnjim prvenstvima to vrlo rijetko uspijevalo, točnije samo Ivici Škopcu, zatim Željku Letoniji (91. mjesto 2004) i Nedjeljku Raviću (96. mjesto 2006). Statistički, Nikola Špoljar je osvojio drugu najvišu poziciju za Hrvatsku u ovih 12 godina (dobio 38% učesnika), a Bruno Erent četvrtu (dobio 33% učesnika). Obzirom da se radi o vrlo mladim trkačima (oba ispod 23 godine), s relativno malim stažom i trkačkim kumulativom (pogotovo planinskim), pred njima su tek njihovi najbolji nastupi u ovoj disciplini, mada je i ovo bilo više nego zadovoljavajuće.

Na kraju, u sve tri konkurencije smo ostvarili plasmane iznad očekivanih kalkulacija koje smo radili uoči trke. To nam se do sada nikada nije dogodilo, jer bi uglavnom odlazili na svjetska prvenstva s višim ambicijama i vraćali se pokisli i iznenađeni snagom ostalih reprezentacija. Po prvi put smo osjetili da nismo na periferiji događanja i da se hrvatsko planinsko trčanje pomaknulo barem jednu stepenicu više ka vrhu.

Inače, osim rezultatima, bili smo poprilično ugodno iznenađeni samim mjestom Krynica, Poljskom općenito, a posebno poljskim trkačkim entuzijazmom. Naime, u vikendu održavanja prvenstva se paralelno odigravao masovni trodnevni trkački cirkus (Festival bjegow), s 40 različitih natjecanja, od 1500m pa preko polumaratona i maratona, pa sve do 100km, u svim mogućim varijantama, na kojem je nastupilo preko 8000 učesnika!! Na svoje oči smo se uvjerili zašto pokrajina Malopolska (nije potreban prevod), u kojoj smo boravili, slovi za centar dugoprugaškog trčanja u Poljskoj. Puna tri dana smo samo sretali trkače po ulicama, non-stop naletavali na masovne trke, i imali smo osjećaj da smo u Bostonu, a ne u tamo nekoj poljskoj planinskoj zabiti.

U sljedeće dvije godine će se svjetska prvenstva održati na dvije dosta zanimljive lokacije. Naredne u talijanskoj pokrajini Toskaniji, s time da organizator priprema jednu potpunu novinu – noćno planinsko trčanje(!), a godinu kasnije u Walesu, u mjestu Llandudno uz obalu Irskog mora.

FOTO galerija

LINK na stranice sa svim rezultatima

Lesi, Tadeja, Veronika, Sandra, Dado, Marko, Murat, Mišić itd…

by Janko | ruj 2, 2013 | Razno

Ljeto je kakti završilo, ali berba ne jenjava. Na povijesnom prvom državnom prvenstvu u planinskom maratonu (Mountain Running Long Distance) imamo 4 od 6 mogućih osvajača medalja:

– Veronika Jurišić – zlatna medalja
– Sandra Juhaz i Dragan Sobota – srebrne medalje
– Marko Ožbolt – brončana medalja

Znači, u za nas relativno novoj atletskoj disciplini, u kojoj se svjetska prvenstva održavaju već 10 godina, Sljeme je očekivano najbolji klub. Veronika već 6 godina nije izgubila u Hrvatskoj trku u ovoj disciplini (6 pobjeda na Sljemenskom i 3 na Samoborskom maratonu), tako da je samo i službeno potvrdila svoju dominaciju, osvojivši svoju 26. medalju na raznim državnim prvenstvima, od čega 4 pojedinačna zlata (10km, maraton, 100km, planinski maraton). Druga mjesta su osvojili Dado Sobota i Sandra Juhaz, dok je treći bio Marko Ožbolt. Na taj način se ukupni klupski utržak sa svih dosadašnjih državnih prvenstava u proteklih 12 godina popeo na brojku 187, a medalje je osvajalo čak 65 članova kluba!
Izvod iz statistike:

12 pojedinačnih zlata
14 pojedinačnih srebara
14 pojedinačnih bronci

45 ekipnih zlata
49 ekipnih srebara
53 ekipne bronce
Pod ekipnim osvajačima zbrajamo sve osvajače, kojih je znalo biti u ekipi po dvoje, troje ili četvoro. Samih titula ima 49!

Dan ili čak dva ranije, poveća skupina trekera iz Hrvatske je nastupala na Mont Blanc Ultra Trail, vjerojatno najprestižnijoj trci tog tipa u svijetu, a naši članovi Goran Lesjak i Tadeja Krušec su zabilježili izvrsne plasmane, najbolja vremena od kako Hrvati nastupaju na toj trci. Goran Lesjak je u konkurenciji muškaraca zauzeo 46. mjesto s rezultatom 27 sati i 19 minuta, a Tadeja je kod cura osvojila 26. poziciju s vremenom 36 sati i 35 minuta. Treba reći da su Goran i Tadeja najbolji hrvatski trekeri u povijesti ove discipline (po rezultatima s treking-lige, po Velebitskoj stotki i UTMB-u), da je dosadašnji najbolji rezultat držao također naš član Kristijan Šivak (2006.g. – 29 sati), a da je i prvi nastup na ovoj trci 2005. godine zabilježio isto tako naš Željko Pale, a prva naša cura na toj trci je također naša Božena Buršić (2007). Još jedino treba nagovoriti HAS da prizna i treking 🙂

Za kraj, na subotnjem Adidas kvartovskom krosu u Ribnjaku, u organizaciji nešeg kluba druga mjesta za Ingid Nikolesić i Ivana Murata!!

Kratko toplo ljeto

by Janko | kol 28, 2013 | Razno

Ljeto je za nama, klupska web stranica je bila na godišnjem odmoru, pa ćemo u jednom postu probati pokupiti sve zaostatke i objelodaniti sljemensku registraturu u proteklom periodu.

PUNTIJARKA

Ovogodišnja ljetna liga po svim je mjerilima bila najuspješnija do sada. Postavljeni su svi rekordi staza, a broj učesnika je obilato nadmašio sve dosadašnje sezone. Pobjednik lige je po prvi put postao Nikica Smolić, uz čije ime se veže dosta zanimljivosti. Za početak, on je prvi trkač koji je uspio u istoj sezoni osvojiti obje sljemenske lige – Lagvić i Puntijarku! A što je još bolje, smiješi mu se moguća pobjeda i u trećoj (JGL – jutarnja gelender liga). Dok je pobjeda na Lagviću bila očekivana, obzirom da je sistem bodovanja baziran na starosnom hendikepu, na Puntijarki su svi u istom košu, a kako Nikica živi svoje 52. ljeto, za protivnike ima uglavnom trkače mlađe od sebe za 15-ak i više godina! Na kraju, 4 pobjede, jedno drugo i dva treća mjesta, uz propuštena 3 kola, donijeli su mu više nego zasluženu pobjedu. Drugo mjesto, drugu godinu za redom, osvojio je Renato Pomahač, za kojeg radi vrijeme, i kad jednog dana dođe u Nikičine godine, sigurno će i on pobijediti :), dok je treći Tomislav Škrlec, jedno od najugodnijih klupskih iiznenađenja u ovoj sezoni. U dosadašnjim sezonama, Sljemenaši su rijetko osvajali Puntijarku, uglavnom su je osvajali članovi drugih klubova (Slovinac, Mrkojević, Jagatić, Paripović, Habuš), međutim, ovog ljeta velika dominacija naših uzbrdaša – čak prvih 6 u poretku su članovi kluba!

Osim što smo rijetko osvajali ovu ligu, nikada nismo imali ni rekord staze. Međutim, i to je ove godine promijenjeno, zahvaljujući Nikoli Špoljaru, koji je u šestom kolu postavio apsolutni rekord staze – 25:38. Nikola je na Puntijarki u zadnje dvije sezone nastupio 6 puta, ima 4 pobjede i 2 druga mjesta, a prosječni rezultat mu je 28:11!

U ženskoj konkurenciji još jedna (deveta) ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić. I to najuvjerljivija do sada, s rekordnim bodovnim saldom od kako je lige (427), prvi put da je neko prebacio zbrojku 400. Prvih 7 cura iz Sljemena, ali to nije tako rijedak slučaj, lani smo npr. imali osam :). Drugo mjesto za cure koje vole i biciklirati, što je srodna grana trkačkom uphillu: Mirjanu Kolac i Aleksandru Mlađenović. I ovdje je postignut novi rekord staze, a svoje staro najbolje vrijeme je u sedmom kolu popravila Matea Matošević, i sad ono iznosi 29:17. Matea rijetko nastupa, ali zato kad god dođe pobijedi, u zadnje dvije sezone 5 nastupa = 5 pobjeda, a ovog ljeta sva tri puta ispod 30 minuta!

Tijekom 12 kola nastupilo je 472 trkača/ica, što je za 66 više nego u lanjskoj sezoni, koja je također bila rekordna. Prosječan broj učesnika po kolu je bio 126, a u 10 najmasovnijih kola u povijesti Puntijarke, čak 7 kola je iz ovog ljeta! Recimo i to da su porušeni i rekordi u nordicu (Rubčić Damir u muškoj i Tea Đurek u ženskoj konkurenciji), a do Njivica je rekord postavio Masterchef Šime Sušić – 12.59).

PAPUK

Na sedmom po redu ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, održanom u Jankovcima na Papuku još jedan uspješan nastup za Sljemenaše. Nova dva trofeja u klupsku riznicu su donijeli Nikola Špoljar, Mićo Vojvodić i Dado Sobota u muškoj, te Veronika Jurišić i Ingrid Nikolesić u ženskoj konkurenciji. Dečki su bili treći (minutu i pol iza prve ekipe Agrama i pola minute iza Aviokarata), dok su cure bile druge (16 sekundi iz prve ekipe Agram). Dosadašnji plasmani naših ekipa na planinskim prvenstvima:

2006: muškarci treći, cure prve
2007: nije održano
2008: muškarci drugi, cure prve
2009: muškarci treći, cure druge
2010: muškarci treći, cure druge
2011: muškarci četvrti, cure prve
2012: muškarci treći, cure druge
2013: muškarci treći, cure druge

Dakle, dosadašnji rezime bi bio sljedeći: od mogućih 14 trofeja, osvojili smo samo 13 🙁 ; muška ekipa ima jedno drugo i pet trećih mjesta, dok nam je ženska ekipa osvojila tri puta prvo i četiri puta drugo mjesto, što nas čini najuspješnijim klubom u kratkoj povijesti planinskog trčanja u Hrvata 🙂

Ne zaboravimo da je trka u Papuku ujedno bila i izborna trka za sastav reprezentacije Hrvatske za nadolazeće svjetsko prvenstvo. Tu posebnu čast predstavljanja vlastite zemlje na globalnom skupu najboljih planinskih trkača današnjice su, između ostalih, izborili naši članovi Nikola Špoljar i Veronika Jurišić, koji će nastupiti u Poljskoj 08. rujna, a Sljeme će biti jedini hrvatski klub s dva predstavnika.

DURMITOR

Tijekom 3 tjedna visinskih priprema u Crnoj Gori, u Žabljaku, prodefiliralo je oko 150 trkača iz Hrvatske, što članova kluba, što polaznika klupske škole trčanja „Brooks Running Team“, što onih koji su došli samo radi nastupa na trekingu. Treniralo se odlično, atmosfera je konstantno bila na izrazitoj visini, planinarilo se nemilice, osvajali su se vrhovi svakog dana, kupalo se u durmitorskim jezerima, rijekama i kanjonima. Još jedno ljeto za pamćenje, i Durmitor je definitivno, uz Sljeme, postao zaštitni znak kluba, na koji se svi vraćaju rado i s nestrpljenjem.

HVAR

Kolovoz smo, shodno tradiciji, okončali 3. Hvarskim polumaratonom. Neobična trka u neuobičajenom okruženju, s neobičnim sastavom učesnika, s puno uobičajeno pozitivnih dojmova. Broj učesnika u daljnjem porastu, koji se ove godine zaustavio na brojki 150. Većina njih su trkači iz inozemstva, koji su doputovali u Hvar iz čak 23 različite zemlje, s 5 različitih kontinenata, što ovu trku čini najinternacionalnijom trkačkom epizodom u Hrvata 🙂

VERONIKA

Priče o Veroniki su uvijek posebne, uvijek zaslužuju koji redak više. Zbilja, trkačica koja je definitivno pomaknula neke granice u sportu, u pristupu i u svijesti ostalih, s velikim utjecajem na svoje školarce, koje je sa svojim zaraznim osmjehom i treninzima podigla na nivo forme koji su donedavno samo sanjali. Uglavnom, Veronika nakon 10 godina doživljava svoje (drugo) trkačko proljeće, pa ćemo to uturiti u par redaka:  počnimo priču sa Sljemenskim maratonom, gdje je pobijedila šesti put za redom, ovog puta s 12 minuta boljim rekordom staze 3:27, onda je uslijedio Grintavec, deklarirano najteža planinska staza na svijetu, s prosječnim nagibom od preko 20%. Trka je jedna od 5 iz serije svjetskog kupa, i tamo je osvojila drugo mjesto (2 minute iza osvajačice medalje s netom održanog europskog prvenstva Mateje Kosovelj), i bila najbolji hrvatski predstavnik, mada je u trci bilo naših odličnih trkača. Nakon toga je otišla u Crnu Goru na pripreme, ali je usput svratila na Sutjeska treking i pobijedila na ultri (45km), s tim da je samo muški pobjednik Lesjak došao na cilj prije nje. Onda je na Durmitoru imala sljedeći niz: jedne srijede je u treningu otrčala ravni maraton za 3:41, pa u petak još jedan, ovog puta brdski na visokoj nadmorskoj visini iznad 1700m za 3:39, te dan kasnije pobijedila na Durmitor trekingu za 3:32, samo 9 minuta iza muškog pobjednika. Svratila na Papuk, izborila repku, osvojila treće mjesto pojedinačno i drugo ekipno, zveknula dvije Puntijarke ispod 31 minute i onda otišla na Hvar. U petak navečer sišla s trajekta u Starom Gradu i otrčala stazu polumaratona, u subotnje jutro to ponovila još jednom i navečer u trci i treći put, osvojivši drugo mjesto (minutu iza pobjednice) s rezultatom 1:28 (i odmah preuzela mikrofon i vodila program do kraj trke), da bi u nedjelju prije povratka otrčala još jedan trening od 27km. Ukupno, četiri polumaratona u životnom vremenu od 36 sati, od kojih je 15-ak otpalo na spavanje 🙂

I to bi bilo to što se tiče ovog ljeta, barem koliko mene pamćenje služi. Ako netko ima štogod za dodati, može slobodno staviti u komentare ili meni u mail (tergatjanko@gmail.com), a ne da se po forumima i fejsovima razvlači kako Janko nije spomenuo ovog ili onog, a trebao je 🙁