Šesto kolo, 115 učesnika, opaka južina, novi rekordi…
– Pobjeda na Mrcini za Nikicu Smolića, s novim osobnim rekordom 37:04, što je treći rezultat svih vremena na ovoj stazi. Međutim, Nikica ima na grbači 52 godine i ogroman hendikep (13,36%), pa je ova njegova današnja trka u biti rekord lige po učinku – 93,42%, preračunato u minute i sekunde vrijedi nevjerojatnih 32:07!!
– Drugi rekord pripada Luki Bielenu. On je danas zabilježio na cesti 13. pobjedu (nastupio 31 put), što nije uspjelo ni jednom muškarcu do sada. Ima i vrlo visok odnos pobjeda i nastupa, čak 42%!
– No, ipak, rekorder po odnosu pobjeda i nastupa je Veronika. Ona je pak danas, u svom 77. nastupu na Lagviću ostvarila 71. pobjedu i ima strašan omjer od 92%. Drugim riječima, pobjeđivala je u prosjeku 10 puta u 11 nastupa.
– Svojevrstan rekord je postavio ove nedjelje i Neven Andrijašević, svojim drugim mjestom na cesti u vremenu 45:19. Obzirom da Neven ima 47 godina, njegov rezultat ima dodatnu težinu, jer na rang-listi su ispred njega samo mlađi trkači. Ustvari, Drago Paripović je stariji, ali u trenutku postavljanja svog osobnog rekorda bio je mlađi od Nevena danas, što dovoljno govori o snazi njegove današnje trke.
– Naravno, novi rekord po broju nastupa na Lagviću je danas povisio na brojku 99 Velimir Stiasni, i ako meteor u promjeru od 2km tokom tjedna ne spraši Zemlju, sljedeće nedjelje ćemo dobiti prvog trkača u povijesti koji će jednu sljemensku ligu otrčati po stoti put! Priliku da mu se pridruži ove sezone ima još samo Borko Prvan, koji trenutno broji 96 Lagvićkih nastupa.
– Rekord po broju učesnika u jednoj sezoni smo očekivali, sasvim sigurno, obzirom da je krivulja povećanja masovnosti iz godine u godinu konstantna (226-251-367-401). Međutim, nismo ni sanjali da će rekord pasti već nakon samo 6 održanih od ukupno 14 predviđenih trka, čak prije polovice lige, i trenutno se zaustavio na 430!! Prosječan broj učesnika po koluje za sada 138 ove zime, što je također produžetak pozitivnog trenda u posljednjih 7 zima: 67-73-83-85-95-97-138.
I za evidenciju da je danas, u 107. po redu trci, postavljeno 36 osobnih rekorda i da smo imali 11 debitanata. Par riječi i o generalnom poretku, obzirom da se mogući pobjednici debelo naziru već u prvom dijelu sezone:
– CESTA: U vodstvu je Mile Šikman, vječiti drugi. Ima maksimalnu konstantu i trenutno je favorit broj jedan. Dva moguća konkurenta su mu Neven Andrijašević i Tihomir Mrkojević, koji pokazuju znake oscilacija, ali zima je duga. Šikman je u proteklim sezonama stalno bio u vrhu, a lošije rezultate je imao u lošijim uvjetima, kojih ove zime još nije bilo, tako da će ključan dio biti kad napada snijeg, a napadat će sigurno, na Sljemenu je to uvijek samo pitanje vremena. Ženski dio je već praktički riješen. Veronika je i u svojim slabijim sezonama lako pobjeđivala, ove godine doslovno briljira, tako da će biti zanimljiva borba samo za drugo mjesto, a kandidatkinje su Aleksandra Mlađenović i Lidija Škec, koje obje trče svoju prvu cestovnu sezonu Lagvića.
– MRCINA: Slična stvar je i ovdje. Nikica ostalima neda ni mrvice, dominira u svim segmentima igre, pun ga je teren. Za drugo mjesto ima nekoliko kandidata, prije svega Pacak i Murgić, ali dobre bodove imaju i Sobota i Sušić, ali s manje nastupa, što zbog nagradnih petardi može biti vrlo važno na kraju. U ženskoj konkrenciji duel je isti kao i lani – Sandra Juhaz i Adrijana Šimić, ali ove zime s obrnutim ulogama, jer Juhazica ima nešto bolje rezultate i već je stekla dobru prednost koja će joj po svemu sudeći biti dovoljna do kraja lige, tim više što ne pokazuje znake umora.
– PEDINA KOMBINACIJA: U vodstvu je legendarni Pelac, borac bez mane i straha, s dugim jezikom. Ipak, vodstvo je prividno tj. privremeno, jer kada Dadek upotpuni statistiku izbit će na vrh sasvim sigurno. Pelac bi morao biti sretan i s trećim mjestom jer u igri je i Škrlec, a dobre bodove skuplja i Saša Breznik. U fajt bi se mogao uključiti i novopridošli Jože Župan iz Krškog, koji ubire lijepe bodove. Kod žena vodi Branka Lozić, a jedine ozbiljna konkurencija je izgleda Milana Murgić, koja je današnjim nastupom na cesti otvorila svoje karte. Inače Branka Lozić ima do sada 17 nastupa na Lagviću, ali zato čak 79 na Puntijarki, što znači da će i ona uskoro zakoračiti u brojku 100 kombiniranih nastupa na sljemenskim ligama.
Još jedan lijepi sljemenaški trkački izlet, ovog puta u Pisu. Parada trčanja i kiča, s tu i tamo pokojim pivom…
Neki nisu ozbiljno shvatili formu „revijalnog turističkog trčanja“ pa je palo i nešto osobnih rekorda. Prednjačio je Željko Charles Chaplin Matić, koji se spustio na 3:18, samo mjesec dana nakon Ljubljane, gdje je ionako sve iznenadio s 3:29. Gdje će tom čovjeku kraj?
Ipak, najluđa ekipa je trojac Žana-Safet-Sjever, koji su se prijavili za polumaraton. No, kako je put do Pise bio dugačak, ekipa sa zadnjeg sica, uz malu podršku alkoholnih derivata, ih je uspjela nagovoriti da idu na maraton. I što se desilo na maratonu? Ne, niste pogodili… – svi troje se postavili svoje osobne rekorde??!! How sick! Ništa manje nije napravila ni Antonija, koja je tamo negdje u drugom dijelu staze, oko 30-og kilometra mrtva-ladna skinula tenisice i malo otočala noge u Ligurskom moru… na rezultatu 3:33!! Mišić je pak fotkao i zajebavao se gore/dole po stazi na 3:44, Veca je pejsala Severa na 3:20 i poslije maratona otrčala još 2-3 km do hotela itd… Sve u svemu, jedan uobičajeni zajebantski sljemenaški maratonski šuo 🙂
Reze:
Željko Bradarić3:03:34 (kod njega nema zajebancije!)
Zoran Kurdija3:18:10 (kod njega možda bude, ali je još frišak)
Željko Matić3:18:42 (taj nit nezna što je zajebancija, ali dobro pleše)
Dubravko Sever 3:20:57 (njega su nagovorili da se ne zajebava, a Veca…)
Veronika Jurišić 3:20:57 (… je to ozbiljno shvatila)
Antonija Orlić 3:33:28 (kolko ti prljave noge trebaju bit da ih pereš na maratonu?)
Ingrid Nikolesić 3:44:45 (nema zajebancije ni kada je ima, pa ni tad)
Lidija Škec 4:06:02 (brzo je shvatila sve čari dobre maratonske zajebancije)
Žana Rajić 4:52:12 (konačno fit, u pripremi napravila jedan ozbiljan trening od 8,5km, neosporan talent)
Safet Čučuk 5:13:34 (mogo bi i brže da se ne zajebava s TV-štenarom non/stop, perspektiva neupitna)
Polumaraton:
Dejan Petrović 1:25:06 (zajebavao bi se on, ali ne smije)
Mirjana Kolac, Paula Vrdoljak 1:42:06 (pošteno su se iznazajebavale, prije, poslije i za vrijeme, kako im ne dosadi?)
Dragan Janković 2:03:30 (zajebavao bi se on, ali ne može)
Iva Mikić, Saša Stanković, Alen Špoljar 2:28:54 (zajebancija na kvadrat u troje)
Btw, staza odlična, organizacija perfetto, cilj fantastičan, vozač brz, birra Moretti iznenađujuće dobra, hotel tak/tak s jako jako malim tuš-kabinama, medalja fenomenalna, kebab ljut, švedski stol bezveze, šifra u McDonalds WC-u: 5E, Lucca prekrasna!
I četvrto kolo Lagvić lige je bilo prekozanimljivo, opet je pao rekord po broju učesnika. Za uz kavu:
– Rekordan broj trkača, čak 165 (za 17 više od starog rekorda postignutog davno prije punih 7 dana). Od toga 42 žene, ostalo muškarci (navodno).
– Postignut je i rekord po broju učesnika u jednoj disciplini. Preko Mrcine se popelo 99 trkača/ica, a stari rekord od 98 je postignut prije više od sedam godina. Naime, liga je sve do 2005. godine imala samo cestovni dio, pa su svi u to doba, fkors, išli tamo.
– Imali smo 28 debitanata, pa se ukupan broj ljudi koji su se dovukli do vrha u ovijeh 11 zima popeo na 1136. A samo ove godine smo već u četvrtom, tj. ovom kolu, dogurali do brojke 376. Čak i ako se sjutra zarati i do kraja zime se ne održi ni jedno kolo, sezona će ostati rekordna po broju Mrcinaša, kojih se do sada, u prve 4 trke, pojavilo 211! Stari rekord stoji od preklani, ravno – 200! Obzirom da trenutno nismo u nekoj jakoj zavadi sa susjednim i inim zemljama, vjerojatnost da će rekord rasti je beskonačna, kao… znate već što, a da nije svemir.
– Veca je postigla svoju 70. pobjedu, ali to je već otrcana vijest, ako je uopće. Kod muških 11. pobjeda za Luku Bielena, a Luka i Veca su i inače skupili, svako u svom spolnom razredu, po najviše pobjeda na cesti (69+11).
– No, ovo bi moglo biti zabavno. Rekord po broju uzastopnih dolazaka na ligu drži nenadmašni Željko Paver koji je tamo u periodu od 2005. do 2011. bio inventar Lagvić lige sa 65 trka za redom. Drugi je Velimir Stiasni, s 36, ali na treće mejsto se popeo Dubravko Jr Paver s 28 i njegov niz još uvijek je neprekinut. I onda neka neko kaže da je krv voda. Kako je pala s grane, tako je i ostala na mjestu… pričam o jabukama 🙂
– Ali, prvo mjesto na rang-listi ukupnog broja nastupa drži ne više tako uvjerljivo Velimir Stiasni, s 97 od mogućih 105. Jel možete zamisliti da Velimira nije bilo u ovom kolu?? Neznam, ali znam da Borko trlja ruke, jer se primako na samo 3 razlike. Mrtva trka bi mogla potrajati do tamo negdje 2048. godine… međutim, do tada ćemo 100% s nekim zaratiti (tipujem na Istru, jako su kurcheviti nakon spoznaje da su civiliziraniji od nas, običnih obiteljskih ljudi), tako da će ovaj epski dvoboj po svoj prilici završiti nerješeno (po ruski: ničja!) ili pak uć u kategoriju neverending stories… osim ako je silom ili pak referendumom ne okončamo mi sami!
– Za razliku od kvantitete, kvaliteta je malo patila u ovom kolu. Nije bilo spektakularnih rezultata, što pripisujem činjenici da se ušlo u zimsku bazu, sa starom formom smo se manje/više svi pozdravili, i vrijeme je za izgradnju nove uz svekolika nadanja da će biti bolja od stare. Ako je suditi po lošim rezultatima sada, i bit će 🙂
– Lagvitrek. Osmi po redu, prvi put s ciljem na vrhu, tj. na cilju. Simpa kružna stazica po obodu oko vrha po manje/više poznatim sljemenskim lokalitetima (Šumarev grob, Danjka, Mićino vrelo, Krumpirište, Malo Sljeme, Bažulovka) u dužini od kojih 10-ak kilometra (plus prvi dio, uspon na vrh). Nastupilo je 36 duša, što je uobičajeni standard Lagvitreka. Pobjeda za najmlađeg učesnika, jednog od boljih hrvatskih orijentacista – Matiju Razuma, ispred sljemenskog specijalca Dade Sobote, koji je za sobom dovukao trećeplasirani priljepak Đanija Likara. Kod cura sve prve tri unutar 12 sekundi, ali nije bio finiš, jer su išle različite smjerove, jednostavno se poklopilo, sudbinski… Elem, prva je Tea Đurek, druga Tadeja Krušec a treća Sandra Juhaz. Rezultati tu dole ispod. One koji ne neđoše sve kontrole nijesam stavljao na ciljnu listu, čisto da ih ne zajebavate… dobri su to ljudi 🙂
Treća dirka Lagvić-lige ove zime, a 104. u povijesti, donijela je ponovo dosta zanimljvosti. Redom:
– 143 duše, što je najslabiji odaziv ove sezone, obzirom da je na prethodne dvije tekme došlo 145 i 149 učesnika. To je treće po redu kolo po masovnosti, a ispred su samo prethodna dva. Sezonski prosjek je 145!
– 38 učesnika je nastupilo na sva tri dosadašnja kola, od ukupno 290 u ovoj sezoni.
– Novi ženski rekord ceste postavila je Veronika u svom 75. nastupu i svojoj ukupno 69. pobjedi na Lagviću, i on sada iznosi 46:59! Veca veli da je u ovom mjesecu odmora smanjila tjednu kilometražu na 120km, što joj je donijelo svježinu. Pa je prvo prošlu nedjelju pobijedila na ligi Japetić sve muškarce, postavila i tamo rekord staze, i onda ove nedjelje i na Lagviću. Stari rekord je stajao od 29.01.2006. – 47:25.
– Osim Veronike, još su tri cure išle cestu ispod sata (Mirjana Kolac, Alexandra Mlađenović, Lidija Škec), a sve 4 su Sljemenašice 🙂
– Svoju prvu pobjedu na cesti je ostvario Tomislav Škrlec s vremenom 44:34. Ružno pače koje se u svojoj prvoj sezoni Lagvića borilo da dođe na vrh ispod sata, ove godine se pretvoruilo u labuda, prvo najboljim hrvatskim rezultatom na Plitvičkom maratonu, a nedavno odličnim polumaratonom na Stareku 1:14:41. Iza njega, a ispred Veronike, na cilj su stigla još samo dva Sljemenaša (Luka Bielen, Neven Andrijašević).
– Na Mrcini još jedna pobjeda za Nikicu Smolića (37:39), ispred Masteršefa Šime Sušića (38:29) i Slovenca Andraža Hribara (42:47). Nikica je imao, obzirom na svoje 52 godine, opet fantastičan učinak od 91,97%, što mu je treći put da prelazi brojku 90, i jedini je kome je to uspjelo do sada.
– Ženska pobjeda na Mrcini je pripala Vedrani Ilijevski u njezinom drugom nastupu na Lagviću, a iza nje su se u minutu i pol nagurale tri Sljemenašice (Sandra Juhaz, Paula Vrdoljak, Adrijana Šimić).
– U poretku ceste vodi Mile Šikman, a očigledno će mu konkurenciju raditi tri trkača: Tihomir Mrkojević, Neven Andrijašević i Željko Paver, koji svi rade preko 80 bodova po trci. Razlike su male a zima duga, odlučit će konstanta forme ili dolazaka. Vjerojatno ćemo imati novog zmagovalca lige, ukoliko ne pobijedi Željko Paver, jer nitko od preostalih je još nije osvojio. U biti, možda neće ni nitko od njih, jer više bodova od svih je skupila Veronika, koja paralelno s godinama diže i formu i hendikep i lako moguće da će prvi put pobjednik lige biti žensko 🙂
– Na Mrcini žestoka kandidatura Nikice Smolića ne ostavlja nikome šanse, tim više što se jedini mogući konkurent Damir Rogić ove nedjelje ozlijedio i upitan mu je daljnji nastup na ligi.
– Sljedeće kolo je sljedeće nedjelje, znači 08.12. a iskoristit ćemo ga, dok još nije pao snijeg, za mini treking u sklopu lige, tradicionalni Lagvitrek. Staza po prvi put neće biti downhill, kružit će oko vrha, a kontrolne točke je osmislio najuspješniji hrvatski treker svih vremena – Kristijan Bato Šivak!
Obzirom da je Safet bio na godišnjem odmoru u Crikvi, fotke od ovog kola se izškljocali:
MJESTO: Sljeme (Šestine), početak Poučne staze, 200m iznad restorana Lagvić – KARTA
STAZA: Višestruka: prvi dio od starta do vrha na dva načina: Sljemenskom cestom 9.3 km ili Mrcinom 5.5 km. Drugi dio cca 10-15 km, ovisno o izboru staze, postavljenim kontrolama i količini lutanja. U prvom dijelu trkači koji se prijave za cestovni dio obavezni su koristiti isključivo cestu, a trkači koji izaberu Mrcinu je ne smiju koristiti. U drugom dijelu svi su putevi, ceste i kratice dozvoljene, sve osim bilo kakve vrste prevoza.
KONCEPT: Natjecatelji se prijavljuju u dvije grupe, po vlastitom nahođenju: Cesta i Mrcina (za koji nisu obavezni štapovi, ali ni zabranjeni). Start je zajednički u 10:00. Cestovnjaci trče po sljemenskoj cesti do vrha Medvednice (terasa Vidikovca podno TV-tornja), a Mrcinaši sami biraju put do istog vrha, s tim da ne smiju koristiti cestu (osim što je jednom moraju preći, a i zašto bi kad su planinarski putevi kraći i brži). Na vrhu svi dobivaju kartu Medvednice s ucrtanim kontrolama koje moraju proći u drugom dijelu trke, s tim da je dozvoljeno korištenje i ceste. Natjecateljima s Mrcine se na kraju dodaje 7 minuta na ukupno vrijeme, koliko je otprilike brži prvi dio njihove staze u odnosu na cestu. Ako misle da je malo neka idu na cestu. Na kontrolnim punktovima će biti naljepnice koje treba nalijepiti na drugu stranu karte kao dokazni materijal. Nema obavezne opreme, ali se preporučuje kompas i mobitel (u slučaju gubljenja i ako žena zove za ručak).
NAGRADE: Peharčići za prva tri muškarca i prve tri curke.
PRIJAVA: Na licu mjesta
STARTNINA: 30kn. Za startninu se ne dobije ništa osim karte, tak da nemojte poslije cviliti da kaj sam dobio za startninu, uaaa profiteri, nije bilo pasulja, kremenadli i dry-fit majica s dugim rukavima (jer ih neće biti 100%)! Tak da ak vam je puno, široko vam Sljeme.
MEĐUTIM: Na vrhu, prije, poslije ili za vrijeme podizanja karata svi natjecatelji će se moći mukte okrijepiti: zasad neznamo čime, ovisi o vremenu, ako bu hladno onda čaj i kuhano vino, ak nebu hladno onda nešto što se ne kuha. A i čekat će vas dovežena roba.
KONTROLE: Ovog puta ih nećemo objavljivati. Šivak postavlja stazu, kaže da je jednostavna, ali i kineski je jednostavan kad ga znaš. Uglavnom, staza je kružna, a redoslijed obilazaka kontrolnih točaka je proizvoljan, a po Šivku i odlučujući. Nema velike visinske razlike, sve se odvija u gornjoj polovici Medvednice, s time da je cilj na istom mjestu gdje je i cilj 🙂
INFO: Prvi dio trke, od starta do vrha, se računa ujedno i kao četvrto od 14 kola tradicionalne zimske lige Lagvić. Organizator vozi ruksake na vrh. Za povratak sa Sljemena se snađite sami ili pročitajte obavijesti ZET-a.
Sljedeće kolo je na rasporedu 1. prosinca, a propušteno ćemo nadoknaditi 23. veljače, znači nakon zadnjeg kola.
Prvi dio staze ka Mrcini, nešto manje od kilometra, je zakrčen popadalim deblima i krošnjama. Pa će, dok god ne postane protrčno, trkači koji su u konkurenciji za Mrcinu prvi kilometar početi na cesti. Nakon tog 1. km je putić od kojih 100-tinjak metara koji izlazi na Poučnu stazu, spaja se na nju točno kod prvog mosta preko potoka Kraljevec. Odatle do vrha je sve očišćeno i normalizirano. Trkači ceste nemaju nikakvih promjena.
Dakle, bus vozi, suhe stvari vozimo na vrh, bit će čaja i kuhanog vina, sve kao i obično. Teodor je mrtav, živio Lagvić!
Još jedan lijepi trkački dan za Sljemenaše na kraju sezone. Čak 52 člana su nastupili i popravili 28 svojih osobnih rekorda, zbrojeno čak za 1:47:56! Najveće napretke su ostvarili Ivan Milinković (21:01) i Alen Špoljar (13:43). Osim njih, imali smo i 25 školaraca iz Brooks Running Teama, za koje smo organizirali čak 7 pejsmejkera s balonima, a odužili su nam se odličnom navijačkom grupom, tako da smo brojčano, rezultatski, estetski i galamom poprilično uveličali ovu lijepu trku.
Naši najbolji predstavnici u trci su bili Tomislav Škrlec, Ivan Androić i Hrvoje Pongrac, sva trojica s novim PB-ovima, te Ana Gudalović, Mirjana Kolac i Veronika Jurišić kod cura. Najvrijedniji rezultat dana postavio je Tomislav Škrlec, koji se s rezultatom 1:14:41 popeo na 7. mjesto klupske rang-liste. Rezultati Sljemenaša (u zagradi su rezultati prethodnih osobnih rekorda i vremenski napredak):
Škrlec Tomislav 1:14:41 PB (1:18:29, razlika 3:48)
Androić Ivan 1:19:05 PB (1:22:05, razlika 3:00)
Pongrac Hrvoje 1:20:01 PB (1:22:53, razlika 2:52)
Jančijev Stjepko 1:23:03
AndrijaševićNeven 1:24:17
Paver Dubravko 1:24:47 PB (1:27:11, razlika 2:24)
Milinković Ivan 1:26:24 PB (1:47:25, razlika 21:01!!)
Vončina Tomislav 1:26:56
Končar Vlado 1:27:04 PB (1:30:35, razlika 3:31)
Košćak Zoran 1:27:26 PB (1:28:15, razlika 0:49)
Ožbolt Marko 1:28:38 PB (1:30:49, razlika 3:11)
Kurdija Zoran 1:28:49 PB (1:34:36, razlika 5:47)
Kolac Tomislav 1:29:31 PB (1:32:54, razlika 3:23)
Šimunko Nenad 1:29:31 PB (debi, prvo pa muško)
Huzanić Hrvoje 1:29:47
Sever Dubravko 1:30:04 PB (1:31:58, razlika 1:54)
Ilčić Vladimir 1:31:01
Breznik Saša 1:31:28 PB (1:35:08, razlika 3:40)
Orel Daniel 1:32:02
Bošnjak Andrija 1:33:19 PB (1:37:53, razlika 4:34)
Hrastnik Sven 1:33:52 PB (1:36:43, razlika 2:51)
Dobrić Slaven 1:34:56 PB (1:35:43, razlika 0:47)
Matić Željko 1:35:32 PB (1:40:52, razlika 5:20)
Pletikosa Marko 1:36:35 PB (1:39:36, razlika 3:01)
Videk Davor 1:36:52 PB (1:40:10, razlika 3:18)
Leskovšek Damir 1:37:00
Puzak Domagoj 1:37:37 PB (1:38:58, razlika 1:21)
Šaronja Željko 1:37:42 PB (1:41:26, razlika 3:44)
Murgić Ivan 1:38:03 PB (1:38:04, razlika 0:01 J)
Špoljar Alen 1:39:07 PB (1:52:50,razlika 13:43)
Goronja Ranko 1:40:57
Roža Zvonimir 1:42:22
Dugić Željko 1:48:04
Harapin Tomislav 1:50:41 PB (1:54:53, razlika 4:12)
Petrovečki Robert 1:50:45
Ćapeta Marko 1:51:08
Štimac Slavko 1:54:49
Malinarić Fran 1:54:57
Gulin Danijel 1:55:07
Janković Dragan 1:57:36
Čučuk Safet 2:07:27 PB (2:08:06, razlika 0:39)
Curke:
Gudalović Ana 1:30:02
Kolac Mirjana 1:35:52 PB (1:39:08, razlika 3:16)
Jurišić Veronika 1:39:09
Krušec Tadeja 1:41:59
Kljaić Kristina 1:42:21 PB (1:45:11, razlika 2:50)
Murgić Milana 1:50:22
Đaković Vanja 1:56:35
Krupljanin Nataša 1:56:36 PB (debi)
Nikolesić Ingrid 1:57:36
Šmitran Sonja 1:59:16 PB (2:00:57, razlika 1:41)
Tomiek Danijela 2:08:31 PB (2:13:00, razlika 4:29)
Mada se tako ne doima, studeni je najvažniji trkački mjesec, barem što se tiče našeg klimatskog područja. S njime završava jedan, a istovremeno počinje drugi ciklus. Od toga kako ćete ga započeti, ovisit će sve ostalo do kraja sljedećeg studenog 🙂
1. dio – odmor
Dakle, da bi dobro otrčali, primjerice, dogodine Stareka u studenom, Ljubljanu ili Zagreb u listopadu, Varaždin u rujnu ili pak, da bi imali dobru ljetnu mini obnovu baze, dobro Sljeme u srpnju, dobre Plitvice u lipnju, dobar polumaraton u travnju i ožujku ili pak Savski u veljači, da bi umanjili mogućnost ozljede i na kraju krajeva da bi digli svoj nivo fizičke spreme na višu i stabilniju razinu, ključna je već prva cigla u temelju baze, jer ako je ona klimava, takav će biti i ostatak kuće. A ta cigla se zove odmor, bilo da se radi o oporavku od prethodne sezone, bilo da se radi o osvježenju pred zimske pripreme. Odgovor na pitanje koliko i kako se odmoriti ne postoji. Svi smo drugačiji, imamo različitu genetiku, nismo se isto pripremali, nismo trčali iste trke, ne jedemo iz istog tanjura, nemamo podjednak trkački staž i svi imamo drugačiji doživljaj umora/odmora.
Ja sam svojevremeno uzimao po dva tjedna totalne ležarine, poneku godinu i po tri, a nakon sezone u kojoj sam otrčao 12 maratona i 3 ultre, nasip me nije vidio punih mjesec dana. S druge strane, Veronika rijetko koju godinu otrči manje od toga, i svoju će kilometražu smanjiti možda na 500-tinjak kilometara u ovom mjesecu, kako bi ostatak godine mogla nesmetano opet vrtiti hiljadarke. Njezina formula odmora bi većinu trkača satrala nakon 2 mjeseca, stoga ne postoji općeprihvatljiva teorija/praksa kako i koliko se odmarati. Ono što ja preporučam je da se treninzi umanje za više od 50%, i da se dodatno kompenziraju s nekim drugim aktivnostima lakšeg intenziteta, poput planinarenja, bicikliranja, plivanja, rolanja i odlazaka u kino. Čak i pokoji hakl nogaća, košarice ili tenisa u ovoj fazi može malo razbistriti i refokusirati glavu s trčanja, kako bi u narednom periodu dobili novu i svježiju motivaciju pred dugu zimu.
U ovih par dana se može bez grižnje savjesti nabaciti i koja kilica. Europski rekorder u maratonu Antonio Pinto (2:06:36) se znao pred zimu utoviti i po 10 kilograma u vrlo kratkom periodu, da bi imao što otapati tijekom zime, te na taj način odlično iztempirati formu za proljeće, gdje je uvijek bio fantastičan i zadnji je bijeli trkač koji je redovito maltretirao Kenijce i Etiopljane na velikim svjetskim maratonima, posebno na onom najvećem, početkom travnja u Londonu.
2. dio – zimske pripreme
Nakon odmora počinje ključni dio koji se treba odvojiti u nekoliko faza. Osnovna, temeljna ili aerobna baza, tj. okućnica, je najduža i može potrajati od 6 do 12 tjedana, nakon koje slijedi završna u trajanju od 4 do 6 tjedana i na kraju odmarajuća (tzv. tapering) od kojih 15-ak dana. Na pitanje koliko bi točno trebala iznositi svaka faza, također nema univerzalnog odgovora. I tu vrijedi zaključak da smo svi dovoljno slojeviti da ne možemo biti isti. No, neke stvari koje nas razlikuju, trebaju odrediti trajanje pojedinih faza. Tu prvenstveno mislim na trkački staž, ili još bolje – broj prođenih zima. Ukoliko je veći, onda je potreba za aerobnim temeljem manja, iz jednostavnog razloga što je kumulativ pređene spore kilometraže veći. Što znači da bi dobar i iskusan trkač mogao više vremena odvojiti za završnu fazu, i obrnuto. Razlog više je i taj da su iskusniji trkači manje podložni ozljedama, pa mogu više i duže riskirati na bržim treninzima koji karakteriziraju završnu fazu. Niti dužina zadnje odmarajuće faze nije ista za svakoga. Ovisi o tome kakve su bile prethodne faze (dobre ili loše), za što se priprema (maraton ili nešto kraće) i naravno, kakav ste tip trkača, da ne kažem osobe (nekoga duži oporavak osvježi, a nekog uspava). Na kraju, trajanje faza se može (i treba) posložiti i na osnovu ključnog termina za koji se spremate, posebno ako je u pitanju maraton. Recimo da uobičajene i dobre pripreme traju 100-tinjak dana, ili 15 tjedana, ili 80-ak treninga (duže od toga može samo refokusirati, napose trkače s manjim stažom). Tih 15 tjedana može se najbolje posložiti u formuli 9+4+2, s time da je prva faza najprilagodljivija, tj. rastezanjem nje se najefikasnije prilagođava plan pripreme prema udarnom terminu, ukoliko je udaljen manje/više od 15 tjedana.
Aerobna okućnica ili baza: Osnovno obilježje su kilometri, po načelu – što više tim bolje. A da bi bilo više, mora biti sporije, ili šahovskim žargonom, valja „žrtvovati kvalitetu za kvantitetu“ (dam konja za dva do tri pijuna koji će se na kraju zime pretvoriti barem u jednog dalekometnog laufera). Ovdje su pogreške najmanje, a jedina prava koja se može napraviti je prebrzo trčanje, što može dovesti do preranog ulaska u formu, što i nije tako loše kada se iz nje nebi isto tako brzo ispadalo :).
Znači, treba paziti na sljedeće: postupno povećavanje kilometraže iz tjedna u tjedan (uz amandman da povremeno treba ubaciti i koji odmarajući tjedan s 30-40% nižom kilometražom), postupno produžavanje dugačkih treninga, postupno uvođenje tempo-trčanja ili dugačkih (kenijskih) fartleka, povremeni brdski treninzi. Optimalno je trčati 4-5 puta u tjednu, s time da je i 6 odlično, ali uz uvjet da se ima staža. Sedmi dan prepustite Kenijcima, čak se i Bog odmarao jednom tjedno. Iznimno ambiciozni, organizirani i ozbiljni trkači mogu neometano dodavati po par jutarnjih polusatnih futinga u tjednu.
Svrha ove faze je prvenstveno maksimaliziranje aerobnog kapaciteta i poboljšanje sposobnosti organizma za transport i preradu kisika, a klasičan tjedan jednog ozbiljno ambicioznog maratonca bi trebao izgledati ovako:
PON – 0:45 laganog trčanja
UTO – kratki fartlek
SRI – 1:45 laganog trčanja
ČET – 0:45 laganog trčanja
PET – slobodan dan
SUB – 2:00-3:00 laganog trčanja
NED – 1:30 laganog trčanja ili brda
Završnica: Aerobno ili sporo trčanje vas može dovesti samo do predvorja raja, a unutra možete samo uz pomoć brzog trčanja. Tehnike ulaska su različite, i ne postoji konsenzus koji su principi najefikasniji, tim više što ih valja mijenjati s vremena na vrijeme. Manipulacije s dužinom, brojem i brzinom dionica, te načinom i trajanjem pauza između njih su beskonačne, a granice u kreiranju istih su jedino u kreativnosti. Ako znate što želite postići, i ako znate kako koristiti alate, finalni produkt ne može biti loš :).
U ovoj fazi treba postupno uvoditi intervalni trening (primjeren dužini trke za koju se priprema) i postupno ubacivati tempo-trčanja u zadanom ritmu unutar dugačkih treninga. U pripremi za maraton, dionice trebaju biti dugačke, znači od 1000 do 3000 metara, s pauzama od 2 do 5 minuta, a za polumaraton kraće, od 200 do 1000m. Tipični tjedan ove faze, u kojoj se povećava tolerancija na mliječnu kiselinu i popravlja brzina nogu, igleda ovako:
PON – 0:45 laganog trčanja
UTO – intervalni trening (npr. 5 x 1000m, pauze 2:00)
SRI – 1:30 laganog trčanja
ČET – 1:00 trčanja u tempu
PET – slobodan dan
SUB – 2:00-3:00 laganog trčanja s 30min u tempu trke
NED – 1:30 laganog trčanja ili brda
Tapering:Faza u kojoj se u zadnjim danima pred trku radi na svježini, koja u kombinaciji s prethodno dobro odrađenim pripremnim elementima daje optimalan rezultat. Najjednostavnija formula ove faze glasi – smanjivanje svega! I dužine običnih treninga, i broja intervalnih treninga, i broja intervala, a i za dugačke treninge je već kasno. Drugim riječima, što ste napravili – napravili ste. Ako se nešto i propustilo, u ovom dijelu priprema se ne nadoknađuje.
3. treći dio – oblačenje
Trkač se postaje po zimi. Sva ta zajebancija s mokrim, hladnim, kišnim, vjetrovitim uvjetima, s bljuzgama i snijegom će vas ili trajno otjerati s trčanja ili pak vezati na duže vrijeme, nerijetko doživotno. Svi stari trkači doslovno obožavaju zimu, koliko god ona bila jednolična u trenažnom smislu. No, da bi i ostali zavoljeli čari trčanja po zimi, moraju se prije svega naučiti suprotstaviti joj se dobrim oblačenjem.
Vrlo bitna stvar je da ono mora biti slojevito, pogotovo kada temperture padnu ispod 5°, a takve su uglavnom najčešće u noćnim satima, kada ionako svi treniraju zbog kratkoće dana. U pravilu su to tri sloja, sve preko toga je suvišno. Prvi sloj ne smije biti od pamuka pošto je grub i skuplja znoj. U obzir dolaze tanki sintetički materijali koji se brzo suše, s uobičajenim oznakama dryfit ili coolmax. Tu preporučam nešto iz planinarskog asortimana, kod njih su uvjeti još teži i kvalitetno presvlačenje im je osnova svega. Drugi sloj može biti još jedna tanka ili pak nešto deblja majica, ovisno temperaturi. Za hladnijih dana dobar je lagani flis ili bilo što s oznakama termaflis, termax, mikroflis ili dryline. Zadnji sloj treba birati u odnosu na trenutne uvjete. Uglavnom, naše zime nisu žestoke i dovoljan je običan šuškavac, barem dok je suho i do nule. U uvjetima kiše, susnježice, snijega ili vjetra treba se pojačati trkačkim jaknama s oznakama klimafit, gore-tex ili pak wind-stoper. Ovdje pak preporučam biciklistički asortiman, jer njima uvijek puše i duplo im je hladnije nego trkačima jer se voze puno brže nego što mi trčimo.
Nakon slojevitosti, sljedeći po važnosti element su kape i rukavice. Čak 40% temperature gubi se preko glave i kapa je neizostavni zimski trkački rekvizit. Obične vunene ili tanke trkačke, sasvim svejedno, ali bi bilo dobro da pokriju i uši. Za ekstremno hladne dane, preporučam dodatno i biciklističke „kurtonke“ :). Dobra fora su i ljetne marame koje po zimi oko vrata dobiju na svrsishodnosti.
Rukavice su priča za sebe. Kako za vrijeme trčanja samo prsti na rukama ne rade ništa, a i cirkulacija im nije baš nešto posebno razvijena, matematika kaže da se oko 30% topline izgubi kroz prste. Naravno, svi imaju različiti osjećaj hladnoće, samim time i odnos s rukavicama. Ali, kada bih generalizirao, onda ovako: od minus 5 do nekih plus 5 dovoljne su obične tanke trkačke rukavice. Hladnije od toga već traži sistematičan pristup. A to znači ili biciklističke zimske rukavice ili dva para tankih ili pak vunene bez prstiju (jer se bolje uzajamno griju), a najnoviji modeli trkačkih rukavica imaju varijantu s prstima plus dodatni pokrov bez njih. Ništa ne može tako pokvariti trening kao neimanje kape ili rukavica, a da stvar bude gora, najlakše se gube.
Noge generiraju dosta topline, tako da njima nije potrebna slojevitost, osim za jako hladnih dana ispod minus pet. Čarape također ne smiju biti pamučne jer će stopala ostati mokra i pogodna za žuljeve. Znači treba imati one s oznakama dry-max, cool-max, wool-max i slično. Po zimi, barem u našem klimatskom miljeu, nije nužno da tenisice budu gore-tex. Dosta su skuplje od običnih, a vrlo je malo dana u godini kada će stvarno zatrebati. Nema veze ako se koji put smrznu prsti, sve su to čari trkačkog sazrijevanja. Eventualno, treba se za zimu opskrbiti s jednim do dva para tenisica koje su za pol broja veće, čisto zbog zimskih čarapa koje su deblje od ljetnih, pa da u njima ne dođe do gužve.
Traka za trčanje je dobar izbor po zimi jer siječanj i veljača znaju biti jako depresivni kad se zareda par tjedana konstantno oko nule. Svako razbijanje jednoličnosti, ili svaka promjena, je dobra stvar u trčanju, pa naravno i pokoji trening u toploj teretani. Osim toga, drugačiji je korak, znači drugi tip opterećenja, što u kombinaciji sa standardnim daje viši nivo prevencije od ozljede, samim time dopušta i višu kilometražu, a to je ono što, na kraju krajeva, razlikuje trkača od ostalih sportaša. Naime, svi sportaši trče, pogotovo u svojim baznim pripremama, ali maratonci trče više i duže. Osim toga, traka ima još beneficija, popravlja ekonomičnost, frekvenciju, a samim time i brzinu.
No, bez obzira na to, pa čak i po zimi trkački trening valja dodatno kombinirati s plivačkim i biciklističkim. Sve su to korisni treninzi, koji vam neće popuniti predviđenu kilometražu, ali hoće satnicu i dati konstantu u treningu, jer kad je jednog dana izgubite radi ozljede, kilometraža će pasti na nulu, a odmah iza toga skoro i svi ostali životni aspekti 🙁
103. Lagvić je opet polučio nekoliko rekorda i niz statističkih zanimljivosti. Pođimo redom:
– Po drugi puta za redom je postavljen rekord po broju učesnika, i on od danas iznosi 148. Osim ukupnog rekorda, treba dodati i informaciju da je na cestovnom dijelu nastupilo 70 trkača, što je najviše u posljednjih 5 sezona, u kojima je sve već popularnost traila, tj. u ovom slučaju Mrcine.
– Smolić Nikica je drugim mjestom na Mrcini postavio ukupni rekord lige po učinku. Mladić sa svojih 52 godine se rezultatom 37:29 popeo na četvrto mjesto rezultatske rang-liste svih vremena (iza Rogića, Sobote i Sarića), ali je, obzirom na visoki starosni hendikep (13,36%), osttvario učinak od 92,36%, što preračunato daje vrijeme 32:29!
– Kad smo već kod učinka, u prošlom kolu je Veronika postavila ženski rekord lige po učinku (85,14%), a u ovom je 46-godišnja Sandra Juhaz pobjedom postavila rekord učinka po Mrcini (76,30%) i drugi rezultat svih vremena 49:20.
– Rekord je postavljen i po broju debitanata na ligi, i od sada iznosi 55. Naravno, svi automatizmom u svom prvom nastupu postavljaju svoje osobne rekorde, pa je uzročno-posljedično postavljen i rekordan broj osobnih rekorda, čak 104, ili bolje rećeno 70% od onih koji su danas dotrčali do vrha!
– Pobjednik današnje trke na cesti Dragan Sobota (a i pobjednik Mrcine u prošlom kolu, što znači da zna dobro isplanirati kada što treba trčati :)), je s rezultatom 43:20 postavio 8. rezultat svih vremena, a drugoplasirani Luka Bielen 14. (43:56).
– Pobjednik Mrcine Damir Rogić, inače aktualni rekorder staze (35:23), je brzo ušao u formu i današnjim rezultatom 36:06 postavio peto vrijeme Mrcine, s time da on drži svih pet dosadašnjih najboljih rezultata.
– Mada je rano govoriti o konačnoj pobjedi lige, Mile Šikman je istaknuo svoju opaku kandidaturu. Čovjek koji ima na deset dosadašnjih liga konačni plasman unutar prvih pet (ali nikada prvo mjesto, s time da je čak četiri puta bio drugi), trči u svojoj 65-oj godini fantastično (53:20 cesta!!), što mu uz izrazito visoki starosni hendikep 22,94% daje velike šanse za konačnu pobjedu, koju je zaista zaslužio više od bilo koga.
– Na današnji dan prije točno 11 godina (10.11.2002.) je startala Lagvić-liga, a iz tada održanog prvog kola, u kojem je tog ljepog i sunčanog jesenjeg dana nastupilo 40 trkača, danas je trčalo 9 tadašnjih pionira:
Šivak Kristijan – Mrcina 44:51 (tada cesta 47:29)
Jurišić Veronika – cesta 48:11 (tada 48:14)
Borko Prvan – cesta 1:02:40 (tada 59:02)
Velimir Stiasni – cesta 1:05:36 (tada 1:00:52)
Sabljić Vedran – Mrcina 42:32 (tada cesta 1:02:44)
Mioković Mile – Mrcina 50:32 (tada cesta 1:03:05)
Paj Boris – Mrcina 1:15:10 (tada cesta 1:03:23)
Hudec Goran – cesta 1:10:39 (tada 1:05:44)
Vasung Franjo – cesta 1:27:20 (tada 1:14:10)
Broj učesnika koji su pohodili ligu u ovih 12 godina se današnjom trkom popeo na 1067. Idućeg vikenda nema lige, koja se tradicionalno nikada ne održava u terminu najstarijeg hrvatskog polumaratona Starek, koji je na rasporedu u nedjelju 17.11. Stoga, pozivam sve ljubitelje Sljemena, Medvednice, trailova i brdskog trčanja, da sljedeće nedjelje dođu na sve samo ne brdoviti Jarun, na još jedan veliki festival trčanja, i na taj način odaju počast jednom od iskonskih hrvatskih trkačkih pionira – Ivanu Stareku, koji je tragično preminuo prije 28 godina. A tjedan iza, točnije 24.11. smo ponovo na našoj planini 🙂
Drugu godinu zaredom ponavlja se i nastavlja naj(ne)normalnija liga prirodne aktivnosti. Trčanje kroz označenu stazu “Spomen područje Dotrščina” koja u jesen obiluje svim radostima što priželjukuju ljubitelji cross-country-a: potoke pune vode, kiše, snijega, blata, magle, susnježice, klizanja, padanja i drugih atmosfernih konstatacija na samom mjestu i pravom trenutku.
Malo iz povijesti sportsko-rekreativnog druženja:
Pobjednici 2012/13:
muški: 1. Frane Marković, 2. Ivan Habuš, 3. Andraž Hribar
žene: 1. Tea Đurek, 2. Mateja Blažević, 3. Ana Gudalović
Rekord muški: Andraž Hribar 38:53
Rekord žene: Tea Đurek, Mateja Blažević i Ana Gudalović 54:59
Lijepi maraton uz mediteransku obalu Ligurskog mora, sa startom i ciljem na jednom od najspektakularnijih svjetskih trgova, u mjestu Pisa u Toscani. Iako je Kosi toranj u Pisi na katedralnom trgu (Trg čudesa ili Piazza dei Miracoli), sjeverno od stare gradske jezgre, najpoznatija vizura grada, on je samo jedan od mnogih umjetničkih djela i građevina u gradu. Na katedralnom trgu nalaze se još i katedrala (Duomo), krstionica i Camposanto Monumentale (monumentalno groblje). Ovi su spomenici 1987. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
– Polazak iz Zagreba u petak (13.12.2013.) oko podneva, povratak u nedjelju (15.12.) oko ponoći.
– Cijena aranžmana 150eura (1100kn) uključuje organizaciju putovanja, prijevoz autobusom na relaciji Zagreb-Rijeka-Pisa i nazad, dva noćenja s doručkom u hotelu, te prijavljivanje za trku.
– Aranžman ne uključuje startninu (35 eura polumaraton, 50 eura maraton).
– Svaki trkač može sa sobom voditi i pratnju po istoj cijeni.
MARATON: staza je potpuno ravna, najvećim dijelom uz obalu Tirenskog mora, s ciljem točno pokraj čuvenog Kosog tornja. Broj učesnika je limitiran na 3000. Vremenski limit je 6 i pol sati. Označen svaki kilometar, okrepne stanice na svakih 5km. Službeni pejsmejkeri su na 3:00, 3:15, 3:30, 3:45, 4:00, 4:15, 4:30, 4:45 i 5:00.
Plaćanje: jednokratno = 150eura (1100kn) ili u dvije rate po 85eura (650kn, prva rata do 09.11., druga rata do 09.12.). Prijava i uplata poslije 09.11. je 170 eura. LINK na prijavni obrazac
Impresivan početak ovogodišnje lige! Odmah u startu rekordan broj učesnika – 145, što je za 4 više od starog rekorda, postavljenog u drugom kolu lanjske zime (27.11.2012.).
Međutim, rekord po broju učesnika je pao u drugi plan, obzirom da je otrčano nekoliko iznimnih rezultata:
– Veronika je u svom 74. nastupu na Lagviću ostvarila 67. pobjedu, sa svojim drugim rezultatom 47:37, što je za 12 sekundi sporije od ženskog rekorda lige, kojeg je postavila prije 8 godina. Trenutno, Veca ima 18 najboljih vremena na Lagviću, a jedina koja se, osim nje, spustila ispod 50 minuta je također hrvatska reprezentativka u planinskom trčanju Anda Tomaš, kojoj je to lani uspjelo za 49:55.
– Nikola Špoljar, rekorder Puntijarke, postavio je treći rezultat Lagvića u povijesti – 40:34, i najbolji u zadnjih 8 godina, obzirom da su brže od njega išli samo Željko Letonia (40:26 – 2005) i Dražen Dinjar (39:44 – 2004).
– Dragan Sobota je pak otrčao drugo vrijeme Mrcine – 36:34, a rekorder se još uvijek zove Damir Rogić, koji je lani pomeo konkurenciju i postavio im vrlo visoku letvicu na 35:23. Zasad je jedini koji je Mrcinu samljeo za manje od 36 minuta, i to mu je uspjelo čak 4 puta. Ovog puta je na cilj došao drugi u vremenu 37:41, i kaže da nije baš u treningu. Pitamo se što će biti kad bude?! Btw, Sobota je trenutno vicerekorder na dvije najstrmije sljemenske staze: Mrcina i Gips.
Dakle, imamo istovremeno najmasovnije i rezultatski najjače kolo u povijesti, drugim riječima i kvantitetu i kvalitetu!
Evo još par zrnaca za uz kafu:
– 85 učesnika je otrčalo svoje osobne rekorde.
– 47 učesnika je nastupilo na Lagviću prvi put.
– Tako se ukupan broj polaznika Lagvića na svim dosadašnjim kolima, a bilo ih je 102, popeo preko hiljadarke – 1017.
– Najviše nastupa do sada ima Velimir Stiasni, koji je ovog puta trčao svoj 95. Lagvić (drugi je Borko Prvan s 91).
– Najviše pobjeda, naravno, ima Veronika Jurišić, koja u 74 trke nije pobijedila samo 7 puta.
– Najviše dolazaka za redom ima Željko Paver, koji punih 6 zima, u periodu od 2005. do 2011. nije propustio ni jednu jedinu trku, preciznije – 56 puta za redom.
– Najstariji učesnik u trci je bio Franjo Vasung sa 77 godina, kojemu je trebalo do vrha 1:27:16, a do sada je na Lagviću nastupio 64 puta. Ligu trči od prve sezone, kada je postavio svoj osobni rekord 1:03:43 sa 66 godina.
– Najmlađi učesnik je Borna Mihoci s 15 godina, koji je Lagvić trčao do sada 9 puta, i u ovoj trci je svoj osobni rekord popravio za više od 6 minuta i sada iznosi 51:10.
– Prvo kolo je na kraju ispalo po mnogo čemu muško, na kraju i po spolnom omjeru 117:28
Rezime svega je da se liga Lagvić i trkači javno vole 🙂
Mišić je snimao fotke po Mrcini, ukupno 130 – LINK
Safet je bjesomučno snimao u cilju, ukupno 284 – LINK
Na 18. Ljubljanskom maratonu nastupila su 43 Sljemenaša (21 na maratonu + 22 na polumaratonu). Očekivano, najuspješnija je bila Veronika, koja je zauzela 8. mjesto u ženskoj konkurenciji, a ispred nje su samo po 3 Kenijke i Etiopljanke i slovenska prvakinja u maratonu Žana Jareb. Veca je u svom 78. po redu maratonu postavila novi osobni rekord 2:59:02 i na taj način postala 11. Hrvatica u povijesti koja je maraton završila za manje od 3 sata. Zanimljivost je u tome da od tih 11 su čak 5 cura iz Sljemena (Jeannette Vrga, Nikolina Šustić, Antonija Orlić, Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić).
Od onih koji su u Ljubljani trčali maraton više od pola je postavilo svoje osobne rekorde, pa kad zbrojimo zagrebačke rezultate, imamo sljedeći sljemenski rezime u zadnja dva tjedna: 49 otrčanih maratona, od čega 33 osobna rekorda! Što je, po meni, rezultat jedne zaista dobre zimske baze, koja u pravilu svoje prave plodove daje tek na jesen. A svi znamo da što je zima gora da su pripreme bolje 🙂 Inače, dobre zimske bazne pripreme je obilježje ovog kluba, temelj konstantnog napretka.
Odlične trke i svoje osobne rekorde postigli su Stjepko Jančijev, Željko Matić i Saša Breznik, koji su sasvim fino zagazili u svoje četrdesete. Međutim, tu je i novi val mladih cura (Marijana Bojić s 22 i Vjera Omrčen s 28 godina), školarke koje su došle iz Brooks Running Teama i ostvarile super nastup u Ljubljani.
Kad smo već kod Ljubljane, par riječi o gradu. Prvi put sam bio nešto duže, a da nisam došao pred trku i otišao odmah poslije. Centralni dio grada je fantastičan, uska gradska jezgra oko Ljubljanice podsjeća na Paris, prepuna je događanja, šetnica, lijepo i sa stilom uređenih dućana, kafića, trgova, tržnica i to u jednoj 2-3 kilometra širokoj pješačkoj zoni. Zagreb nikada neće imati taj šarm, dok god auti voze podno katedrale, par metara od Trga, a tramvaji baš moraju prolaziti preko njega.
No, ta razlika u općoj kulturi automatski se reflektira i na onu sportsku, što smo imali prilike vidjeti i doživjeti od strane Ljubljančana koji su po cijeloj stazi napravili fantastičan štimung i atmosferu dostojniju i nekog puno jačeg svjetskog maratona. Stoga, ne čudi velika navala hrvatskih trkača na Ljubljanu, kojih je ove jeseni bilo čak 636 (Italija 262, Srbija 222, Austrija 102). Daleko najbrojnija skupina je ipak naša, koja je, kombinirana od strane Sljemenaša i Brooksovaca dosegla brojku 102, koliko i cijela susjedna Austrija :)!!
Organizacija je bila odlična, svake godine je vidljiv napredak. U biti, pravi, uvjetno rečeno propust, su imali tek po završetku trke, prilikom objave rezultata, koja je kasnila dobrih dva dana. Uz objavu liste, ubuduće bi organizator ovako brojne utrke morao imati i tražilice po nekim osnovama, prvenstveno nacionalnoj.
I još par riječi o fenomenu staze, obzirom da je neizbježna usporedba sa zagrebačkom. Pričajući s drugim trkačima na temu zašto vole više ljubljanski od zagrebačkog maratona, većina kaže zbog staze?! Po meni je staza ljubljanskog maratona najlošiji dio cijele priče. Za ovaj broj učesnika je preuska i prezavojita, što stvara usporavanja i čepove, koji pak utiču na samu izvedbu (jurnjava, slalomi, tučnjave na okrepama, višak metara itd), zatim je i poprilično neatraktivna jer dobar dio ide preko livada, kroz šumu, uz prugu, kroz stambene blokove, a samo par kilometara oko startno/ciljne zone kroz Dunajsku i Slovensku ulicu je, isto tako uvjetno rečeno, atraktivno. Ono što ovu trku čini posebnom je ipak atmosfera uz stazu, ali to nije isti pojam kao staza. Da Zagreb na svoju stazu ima ljubljansku atmosferu, onda bi to bila kudikamo drugačija i pozitivnija priča. Ali to je već nešto u domeni zašto uz Manduševac prolazi jedanaestica!
U prilogu je klupska rang-lista AK Sljeme u maratonu, koja sad već broji 221 dušu 🙂
Osjećam miris snijega i slike zime me izluđuju. Volim tamne oblake, kišu, sve miriše po zemlji…
Kako sam znala Kikija zezati: moram naći nekog za prek zime. On bi raširio oči i gledao me s nevjereicom 🙂 . Uživala sam u njegovom zabezeknutom izrazu lica 🙂 i smijala se do besvijesti. Njemu s tim izrazom i sebi kak mi gluparije padaju na pamet 🙂
Kažu da se u svakoj ženskoj glavi roji tisuće leptira. U mojoj svaki leptir nosi svoju priču. Moji Idbarski leptiri odnosili su sate mojih sanjivih misli… koji užitak ležati pod divljom kruškom, pratiti njegov let, čekati da dođe na dohvat ruke i prije nego što ga uloviš, uživati u njegovim bojama…
Uglavnom, Idbar je spomenut pa mogu krenuti pokušati svoje rašrtkane izvore spojiti u neku rijeku, pa nek otplove do svakog znanog i neznanog…
Eto, sjedimo danas nakon treninga, pa priča, a o čem’ nego o trčanju i ne znam ko se sjeti Govia, krene priča o neobičnom Talijanu kojeg je Janković upoznao dok ga je autobus vozio na start istanbulskog maratona. Gonjo Janko te godine neki kup, pa svaki mjesec trčao 3-4-5 maratona. U busu započela priča, pa Janko da se pohvali: trčo sam prošli tjedan Salzburg, Talijan se javi “i ja”, pa Janko trčo sam ovaj, Talijan “i ja”, pa idući “i ja, i ja”… i tako nakon tog upoznavanja nisi mogao doći ni na jedan, a da ti odnekuda ne izvire plave okice i sretan smiješak što se vidimo. Postali mi prijatelji.
Sa svakog maratona dobivali razglednicu sa ogromnim izvještajem: maraton numero XXX, vrijeme to i to, slika XXX… Govi. Dolazio je u Zagreb, na Sljemenski, Zagrebački, Plitvički, spavao kod mene, donosio mi suvenire sa svojih maratona… Nazivao Janka, ali engleski se svodio opet na: maraton, tempo, rekord, program – maraton na kojem je bio, plan idućeg… :))))
E, tad bi ja gledala zabezeknuto Janka, ko mene Kiki kad bi pričala plan svoje zime :)))
Kad je napunio 42 godine i 195 dana, napravio maraton u svojoj ulici. Dolazilo se na pozivnicu. Janko je bio jedini strani natjecatelj, s osvojenim ukupnim 4 mjestom i dobio pehar u visini jednog metra :). Mislim da ih je sve skupa bilo 17 maratonaca. Ulica duga 200 metara. Trčalo se gore–dole. Okrepa pred njegovom kućom. Policija, hitna, finišerska medalja, diploma, t-shirt, sve uključeno. Poslije pasta party u njegovom dvorištu.
Kuća je bila trkački muzej. Zidovi prepuni diploma s maratona, ultramaratona, fotografija, suvenira sa cijele zemaljske kugle.
Istrčao je 745 maratona.
Jednom prilikom Janku je došao i rekao: „Dragan, I have a big plan!“ oči se sjaje, Dragan si misli koji je to sad plan. Do 2020. istrčati tisuću maratona!! Sve je bilo razrađeno u njegovoj maratonskoj glavi, ali kako to biva mi planiramo – Bog odlučuje.
Imao je prsluk na kojem je na čičak mijenjao broj istrčanog maratona. Stalo je na 745. Sad trči negdje drugdje.
Nedugo gledam svoje figurice. Među njima male holandske klompice koje mi je iz svog ruksaka jednom prilikom izvadio Govi :). Smješim se, gledam ih, vrtim neke slike…
Sjetim se vožnje brodom u Veneciji jednom puno prije s Govijem kad se išlo na maraton i jedne nedugo…smiješim se dalje… uzmem klompice… ostanu samo dva mala tragića… još uvijek su tamo… sad imam dobar razlog da ne brišem prašinu… 🙂
