Novogodišnja trka na Savi i pobjede za Ingrid Nikolesić (19:00) u ženskoj i Viktora Sarića (17:29) u muškoj konkurenciji.
Treće mjesto za Stjepka Jančijeva (18:32), četvrto Veronike Jurišić (21:30), peto Sandre Ferenčak (22:24) itd… ukupno 18 naših članova u trci u kojoj su nastupila ukupno 153 trkača – LINKna rezultate
Tijekom proteklog tjedna proveli smo iznimno uspješnu akciju darivanja poklona oboljelima iz Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi, smještene u Gornjoj Bistri. Akcija koja je u početku organizirana sa skromnim očekivanjima, u namjeri da sitnim poklonima razveselimo djecu koja u životu nema puno razloga za veselje, koja u pravilu nema roditelje i koja je skoro u potpunosti osuđena na bolničko liječenje do kraja života, u par dana se pretvorilo u pravu malu humanitarnu misiju, tijekom koje je skupljeno bezbroj poklona. Toliko da je pred sam kraj već bio problem skladištiti poklone, prenijeti ih u aute i prevesti do Gornje Bistre.
U akciji s iznenađujuće pozitivnim epilogom za nas same, ali i za osoblje bolnice, sudjelovali su članovi Atletskog kluba «Sljeme» i polaznici škole trčanja «Brooks Running Team», a nakon što je Safet objavio na Facebooku fotografije prikupljenih poklona iz prvih par dana, javili su se i trkači iz ostalih klubova i davali svoj doprinos. Tako da na kraju možemo reći da je cjelokupna zagrebačka trkačka zajednica položila humanitarni ispit s odličnim i zaista razveselila one kojima je veselje u ovom trenutku sigurno najpotrebnije.
Stoga bi se ovim putem zahvalio prvenstveno inicijatoru ove lijepe akcije Domagoju Marušiću, a zatim i svima onima koji su nesebično sudjelovali u darivanju poklona. Svi smo se poslije toga osjećali kao da smo postavili svoj osobni rekord u maratonu i evo, par dana nakon toga, osjećaj u nama nije ništa oslabio. Odmah smo se dogovorili da na proljeće napravimo još jednu širu akciju u istom smjeru, tj. da u Gornjoj Bistri organiziramo humanitarnu trku sa startom i ciljem ispred bolnice, u kojoj bi se također skupljali pokloni i životne potrepštine za bolesnu djecu, a cjelokupni prihod od startnine i donacija bi išao na žiro-račun bolnice. Preliminarni termin akcije je zadnji vikend travnja, za što će svi biti na vrijeme obaviješteni.
LINK na rezultate, poredak, rang-liste i ostale statistike (reklamacije isključivo na mail tergatjanko@gmail.com, postove na fejsu ili komentare kao takve nebum više uvažavao)
U srijedu nakon treninga, s početkom od cca 20:15, Vanja Suhina će nam predstaviti ultramaraton Everest Ultra u dužini od 65 kilometara, na kojoj je nastupio u travnju ove godine, skupa s Krešimirom Golecom. Ova trka se trenutno smatra najvišim svjetskim ultramaratonom.
Start je u mjestu Gorak Shep na visini od 5,164m, u podnožju Mt Everesta, spušta se do Namche (3,440m) i završava u mjestu Luklu (2,860m), što znači da se ukupno spusti preko 2300 metara nadmorske visine za vrijeme trke, ali je ukupna visinska razlika puno veća jer ima i dosta uspona.
Predavač Vanja Suhina je poznata sljemenaška bjelosvjetska ultraška lutalica s podebljim dosjeom:
Pobjednik Zagreb Film Festivala 2010.g. je Pljačkaš, dugometražni film Benjamina Heisenberga, trkačima zanimljivog scenarija o istinitom događaju koji se desio prije 20 godina u Austriji. Naime, svojevremeno lokalna trkačka zvijezda Johann Rettenberger, uz svakodnevni maratonski trening imao je i još jedan zanimljivi hobi – pljačkanje banaka, koji je na kraju rezultirao opsežnom policijskom potjerom u kojoj je Rettenberger smrtno stradao.
Iako film ima standardnih akcijskih elemenata, tema je fokusirana na ovisnost o adrenalinu, obzirom da osnovni motiv dvostrukog života glavnog junaka nije materijalne naravi. Iz naše trkačke perspektive radnja je zanimljiva i zbog nekih drugih elemenata. Kao npr. da se Rettenberger pripremao za maraton u zatvoru, uglavnom trčeći na pokretnoj traci u svojoj ćeliji, što je još jedan dokaz o korisnosti ove trkačke naprave, čak i na tako visokom nivou. Podsjećam da je prije kojih 30-ak godina kraljica dugih pruga Ingrid Kristiansen (u svoje vrijeme istovremeno držala sva četiri dugoprugaška svjetska rekorda: 5km, 10km, polumaraton i maraton) većinu svojih treninga radila na traci, i da se njezin svjetski rekord u maratonu (2:21:06, London 1984) održao punih 14 godina, sve do pojave afričkih maratonki (Tegla Loroupe, 2:20:43, Rotterdam 1998). Osim nje, sve svjetske dugoprugaške rekorde u standardnim disciplinama držao je i Gebrselassie, ali nikada istovremeno.
Odlične kritike je pobrao i glavni protagonist Andreas Lust, koji je dobro odglumio trkačke scene, međutim, najatraktivniji dio filma, atraktivan i dinamičan bijeg s maskom na licu je sasvim sigurno odradio pravi trkački kaskader, što se moglo zamijetiti na drugačijoj, pravilnijoj trkačkoj tehnici. Naime, Lust je držao ruke previsoko i ukočeno u ostalim trkačkim scenama, kao npr na Bečkom maratonu. Uočio sam još jednu nelogičnost, a to je da je ukradena suma izražena u eurima, kojih tada još uvijek nije bilo u opticaju (ali to se može opravdati umjetničkom slobodom), obzirom da su na snazi bili dobri stari šilinzi.
Ono što je ipak nama najzanimljivije jest podatak da je Rettenberger bio dobro poznat našoj trkačkoj kremi tog doba. U razdoblju vrlo ranih 90-ih je svake godine grupa hrvatskih maratonaca odlazila na tada vrlo popularni brdski maraton u mjestu Kainach. Mnogi naši vodeći jurišnici tog doba (Pecik, Vargić, Kovačić, Habuš…) su postizali odlične rezultate na tom najtežem europskom maratonu. Na našem zadnjem nastupu 1994. godine domaćini su nam rekli da je jedan od prethodnih pobjednika, Rettenberger, poginuo u pljački banke, a evo, 20-ak godina kasnije cijela priča je ekranizirana. U filmu je čak nekoliko scena snimljeno na autentičnoj lokaciji „za vrijeme te trke u kojoj je pobijedio“. Maraton u Kainachu se potom ugasio, a 5 godina kasnije sličnu formulu brdskog maratona smo iskoristili prilikom organizacije prvog Sljemenskog maratona (puni maraton + dvočlane štafete). Prije par godina trka je revitalizirana, s tom razlikom da su štafete postale tročlane (što je bio i novitet Sljemenskog maratona 2011). Usput da napomenem da je gore spomenuta domaća ekipa s lakoćom išla maratone oko i ispod 2:30, s dodatkom još nekolicine (Gradinščak, Gojević, Samardžija, braća Gavranović, Lacković, Paripović…), što se danas na ovim prostorima čini nestvarnim. Međutim, dečki su bili složni (nije bilo klubaštva), trenirali su zajedno, drapali kilometražu bez suvišnog filozofiranja o „kvalitetnom treniranju“, nikada nisu bili ozlijeđeni, iako nisu imali ni dobre tenisice, ni trenere, ni literaturu ni Internet.
Pretpremijera počinje u ponedjeljak 17.12. oko 20h u klupskim prostorijama, kad se dečki presvuku. Upad (i trening prije) je slobodan za sve, ulaznice su gratis, pivo nije 🙂 Imamo i dva ljubavna sjedala :*
Jako zanimljiva tekma na otvaranju desete po redu, kultne sljemenske zimske lige Lagvić. Čak 111 učesnika i nije najmasovnije do sada kolo, ali je u svakom slučaju neočekivano puno. Razlozi, očito bezrazložne skepse ležali su u podacima o broju učesnika s raznih trkačkih događanja tijekom vikenda u Zagrebu:
Dakle, u nekih 26 sati, kroz ta četiri događanja je prodefiliralo cca 800-tinjak duša, i očito je da se u Zagrebu trenutno dešava pravi trkački bum, kojeg smo čekali godinama. Pozitivno doba, iz naše, trkačke perspektive, u kojem, osim kvantitete, imamo i primjerenu kvalitetu (Lisa Stublić), dodatno osnažuje podatak da je Hrvatski atletski savez prihvatio u program državnih prvenstava za sljedeću godinu po prvi put ultramaraton (100km) i planinski maraton (mountain running long distance), što je ulje na požar trčanja koji se širi Hrvatskom.
No, globalno razmišljanje ne bi bilo dovoljno da ne postoji lokalni pristup, pa da se vratimo Lagviću. Na Mrcini je pobijedio Damir Rogić s novim rekordom staze, što je, isto tako bilo u jednu ruku neočekivano. Ne zbog Damirove kvalitete, već zbog činjenice da je dan ranije nastupio na X-duatlonu, a samo dva dana prije završio na hitnoj zbog hernije, što ga nije omelo da u pauzi dok čeka operativni termin, malo poludi na Sljemenu. Inače, na zimskoj ligi je do sada nastupio 9 puta, i ima osam pobjeda, što na cesti, što na mrcini, s tim da je jedini poraz doživio kada se službeno prošetao stazom za 1:24, što u principu znači da je neporažen. S tim se neće sigurno složiti Borko, jer «ako si stavio broj na sebe…». Damir se praktički niotkud pojavio na ligi pretprošle zime, poharao konkurenciju, zatim zaglavio u hedonizam i nabacio 30-ak kila, pa se ovog ljeta razbistrio, otreso sa sebe sav višak kilograma i nabrzaka ušao u fantastičnu formu gotovo luđačkim svakodnevnim treninzima. Crno-bijeli svijet bez sivih zona 🙂
Rogić daje svoj pobjednički intervju
Uglavnom, stari rekord Vitje Sarića, njegovog ljutog rivala s duatlona, koji je iznosio 37:05, je otišao u ropotarnicu povijesti. Vitja se bacio (dosta uspješno) u organizacijske vode, a novi rekord od danas iznosi 35:33. Koliko će potrajati, bumo vidli. Kandidata za obaranje je jako malo, sveo bih na moguću dvojicu, i oba se zovu Nikola: Mikulić i Špoljar.
Osim Damira, pobjede su danas ostvarili Krešo Babić i Ana Gudalović na cesti, te Adrijana Šimić na Mrcini. Krešo je redoviti učesnik sljemenskih brdskih ligaških zajebancija, na Lagviću nastupa već 6 godina, i skupio je 30 nastupa. Svoju sedmu pobjedu je začinio i osobnim rekordom 45:11, što je odličan rezultat za jednog 42-godišnjaka. U žena, pobjeda za Anu Gudalović (55:35), koja je po prvi put nastupila na cesti, te za Adrijanu Šimić na mrcini (53:32), kojoj je ovo prva trka na Lagviću uopće.
Ovo je bilo ukupno 89. kolo, a rekorder po broju nastupa je Velimir Stiasni (82), koji u ovih 10 zima nije nastupio samo sedam puta, pa s pravom nosi titulu zimskog vikendaškog noulajfera! Rekorder po broju pobjeda je Veronika Jurišić, koja ih je skupila 56 u 63 nastupa, što također znači da nije pobijedila samo sedam puta. Do sada je na Lagviću ukupno nastupilo 858 trkača/ica. Današnja tekma je bila četvrta po masovnosti, a evo još par izvoda iz statistike ovog kola:
– 111 učesnika (49 cesta + 62 mrcina)
– 111 učesnika (82 muškarca + 29 žena)
– prosjek na cesti 1:03:41
– prosjek na mrcini 1:02:15
– debitanata 36
– osobnih rekorda 60 (uključujući debitante)
Sonja Šmitran je zalutala, pa je tražila da to napomenem, kako netko ne bi krivo protumačio njezin loš rezultat, pa evo – napominjem :). Kolac i Sever su nastupili na sve tri trke ovog vikenda (na što im je posebno bio zavidan silomprilika fotograf Maloševac), Mathias Kulstrunk je sa svojom bebom Zorom u ruksaku na leđima došao na cilj za 1:15, Franjo Vasung je u 76. godini dotrčao za 1:24, Matija Kruc je na vrh iznio 120 kila za 1:18, a Žana je u rajnglu umjesto šećera ubrkala sol, tako da su se trkači, osim kuhanim vinom, u cilju okrijepili i «himalajskim čajem» 🙂
U nadamo se kratkotrajnu pečalbu u Drezden nam odlazi Ivka 🙁
U novim klupskim prostorijama ćemo u sljedećih par tjedana imati nekoliko zanimljivih predavanja, što putopisnih, što edukativnih, a što gastronomskih. U naredna dva utorka će nam dvije belosvetske lutalice koje treniraju s nama (Šimun i Mario) predstaviti azijsku pokrajinu Ladakh i marokansko gorje Atlas, a srijedama će Zoki, Veronika i Kiki održati predavanja o trkačkim ozljedama, prehrani i trekingu, dok će nas svojim kulinarskim vratolomijama počastiti dežurni sljemenski majstori bešteka Pajo, Šime i Vitja. Dakle:
Utorak, 06.11. cca 19:30: Mario Pranjić, aka Mario Polario će prezentirati pokrajinu Ladakh, tzv. «Mali Tibet», smještenu u sjeverozapadnom dijelu Himalaja, na visoravni iznad 3000m, između Kašmira, Indije i Tibeta, gdje ga je put naveo, trbuhom za avanturom.
Ladakh je zemlja budističkih samostana, ispresijecana starim trgovinskim putima, uz svetu rijeku Indus koja izvire u Tibetu, protječe kroz Ladakh i završava u Pakistanu u Arapskom moru. Ladakh je ujedno i mjesto gdje možete otrčati vjerojatno najviši maraton na svijetu – Ladakh maraton na 3500mnv, i brutalni Kardung La challenge, koji će vas u skoro 80km odvesti preko jednog od najviših svjetskih prijevoja Kardung La na 5359mnv i “spustiti” na 3500mnv u Leh.
Uz pivo i fotografije, imat ćete priliku dobiti iz prve ruke puno više od šture informacije – Ladakh kao jedno od putovanja života. A da ne ostane sve na tome, pobrinut će se šef kuhinje Goran Maripajinero Pacak, koji će nam spremiti kamenosvatovsku juhu i rižoto od kozica!
Srijeda, 07.11. cca 19:30: Klupski fizioterapeut Zoran Filipović će za naše nove polaznike Brooks Running Teama održati predavanje o liječenju, prevenciji i razumijevanju trkačkih ozljeda. Zoran je član povjerenstva Hrvatske komore fizioterapeuta, te dugogodišnji trkač i maratonac, što za trkača u problemima s ozljedama znači prava osoba na pravom mjestu.
Utorak, 13.11. cca 19:30:Šimun Cimerman, zvani Šimun Cimerman, predsjednik d.o.o.-a «Šimun Cimerman» i otac hrvatskog trekinga će nam predstaviti marokansku ultra-trail trku Atlas-Toubkal, dugačku 105 kilometara s visinskom razlikom od 6000 metara, na kojoj je nastupio dok smo se mi zajebavali sa Zagrebačkim maratonom. Bolja najava od ove mislimo da ne treba:
Međutim, to nije sve… U skladu s tematskim lokalitetom, naš masteršef Šime Sušić će nam večer upotpuniti s marokanskim specijalitetima – kuskusom i tortom od datulja!
Srijeda, 14.11. cca 19:30: Još jedno poučno predavanje za početnike na beskrajnu temu o trkačkoj prehrani će održati Veronika Jurišić, hrvatska rekorderka u 24-satnom trčanju. Predavanju će prethoditi njezinih nekoliko tekstova o vitaminima, proteinima i ugljikohidratima, koji će biti objavljivani na stranici Brooks Running Teama. A da bi ostali u kulinarskom smislu dosljedni, predavanje ćemo popratiti specijalitetom s kenijskih visoravni – Ugali!
Srijeda, 21.11. cca 19:30:Za kraj ove mini serije, nove školarce će u sve tajne trekinga uvesti Kristijan Kiki Šivak, trostruki pobjednik hrvatske Treking-lige, taman da ih na vrijeme pripremi za još jedan tradicionalni downhill treking Lagvitrek! Kulinarsku pratnju će svojim jajnim ekshibicijama odraditi još neotkriveni kuharski talent s ovih prostora, direktor Revival X-D zimske lige Viktor Vitja Sarić!
Predavanja utorkom će se održati nakon klupskog treninga (18h), i otvorena su za sve, isto kao i trening. Srijedom, zbog gužve, samo za polaznike Brooks Running Team-a. Lokacija: Trnjanska 87