Ako ste ikad pogledali film „Forrest Gump“, sigurno se sjećate izvrsne scene s trčanjem, u kojoj Forrestu odjednom padne na pamet ideja da bi trebao trčati. I on se tada upusti u tu aktivnost, kontinuirano, tri godine bez prestanka. Ljudi ga pitaju zašto trči. Krije li se u tome neki posebni smisao? Trči li on to za mir u svijetu? Forrest svima odgovara jednostavno – „zato jer mi se trči“.
Cijela je ta scena u filmu smiješna. A smiješna je zato što je nevjerojatno zabavno gledati retardiranog tipa koji čini nešto tako ludo: trči čisto zato što mu se trči. No ispod te smiješne razine krije se jedno mnogo dublje značenje. Naime, u ovo je današnje vrijeme gotovo neprimjereno činiti nešto čisto zato što se trenutno tako osjećamo, što nam se eto baš to čini. U današnjem svijetu mora postojati neki razlog zašto ljudi čine ono što čine. I po mogućnosti to nešto bi trebalo biti društveno korisno. Činite li pak nešto bez ikakvog razloga, brzo će vas proglasiti čudnim. Nije dovoljno jednostavno uživati u nekoj aktivnosti bez ikakvog određenog cilja.
Kada se djeca igraju, ta njihova igra je obično lišena bilo kakvog smisla i značenja. Djeca se igraju jednostavno zato što se vole igrati. Mnogi tvrde kako je dječja igra važna za razvoj dječjeg mozga, da osigurava normalan razvoj. To je apsolutno točno. Ali za djecu samu, igra je samo igra.
Može li biti da trčanje također ima jednako tako važnu funkciju kao i dječja igra? Ne samo fizički nego i na razvojnom polju. Svaki čovjek u nekom trenutku doživljava život kao prazan i besmislen. I tada se zapita ima li sve to neki smisao? Osobno vjerujem da su nepovoljni periodi stagnacije samo prijelaz do nove faze u životu. Vi naime „trčite“ prema nečemu novom. To je period u kojem se uči.
Zato je za mene trčanje u „Forrest Gumpu“ simbol njegovog bijega od nečeg starog prema nečem novom. Novom periodu života. Slažete li se?
Nakon 10 godina progona, u Hrvatsku se na velika vrata vraća Forrest, Forrest Gump, prvi trkački heroj hrvatske ultra-scene, na poziv velikog broja pravih ljubitelja ultramaratona koji sa sjetom u srcu i suzama u očima prepričavaju slavne dane s kraja 90-ih, kada su padale stotke ko od šale. Dakle, drugovi i drugarice:
150kn, koja uključuje: nastup u trci, okrepa tijekom svih 12 sati, masaža, finišerska medalja, majica, diploma
TIMOVI
Tim može imati maksimalno 4 člana, a minimalno 2; Članovi tima se izmjenjuju kad hoće i kolko god hoće puta, po završetku bilo kojeg kruga, preuzimanjem startnog broja od svog člana; Startnina za timove iznosi 100kn po članu;
UPUTE
Trče se krugovi veličine 3.5km. U zadnjem satu se trče samo mali krugovi oko jezera (1.6km, olitiga milja). Na okrepama će biti voda, banane, limun, šećer, napolitanke, keksi, čokolade. Trkači i timovi mogu postaviti svoje šatore u zoni kod izmjene i mjerenja vremena. Parking u okolici Bundeka je besplatan, a sve ostalo neprocjenjivo.
Treking po gorju Durmitor u Crnoj Gori. Snimke su napravljene na lokacijama Mali & Veliki Međed, Bobotov kuk i Crno jezero. Na snimkama su uglavnom zagrebački trkači iz Atletskog kluba “Sljeme”.
Završila je još jedna ljetna brdska liga PUNTIJARKA. U sedmoj sezoni dobili smo i sedmog pobjednika u liku Žumberčanina Mije Jagatića, koji je tijekom cijele sezone pokazao visoku konstantnost forme i rezultata, sve u okviru jedne minute (najbolji rezultat 30:27, najlošiji 31:30). Čovjek sa skutera je tako postao već treći pobjednik lige iz Atletskog kluba Žumberak (Paripović-2004, Mrkojević-2005), koji inače nije pretjerano zainteresiran za planinsko trčanje, ali neki njihovi pojedinci jesu. U zadnjem kolu Mijo je osvojio treće mjesto, dok je pobjeda pripala Danijelu Čukušiću, novo/staro/pečenom hrvatskom reprezentativcu, koji će sljedećeg vikenda braniti boje Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u talijanskom gradu Campodolcio. Iznenađenje kola je drugo mjesto Gornjestubičanca Branka Razuma, koji u svojoj 40-oj godini trči svoje najbolje trke, dere svoje juniorske pulene (koji, btw, nisu uopće loši), iako je na sceni više od 15 godina!?
Drugo mjesto u ukupnom poretku je pokupio ligaški debitant Juraj Štumberger, a treće sljemenski kućni ljubimac Dejan Petrović alias Pinky. Tijekom ljeta nastupila su u muškoj konkurenciji 124 trkača, a junačine po kategorijama su:
MS – Dejan Petrović
M35 – Juraj Štumberger
M40 – Mijo Jagatić
M45 – Mladen Čižić
M50 – Ante Blažanin
M55 – Željko Paver
M60 – Darko Terek
Najvažniji moment trke se dogodio poslije trke, kada je na stadionu Bliznec pod svijetlima omanjeg rasvjetnog stupa, daleko od medijske pompe, održano pojedinačno prvenstvo Hrvatske u pikulanju, otvorenog tipa. U oštroj konkurenciji najvećih majstora ovog sporta koje je dala naša mala zemlja, koji su nastup na finalnom turniru osvojili kroz mukotrpne kvalifikacije, pobijedio je olimpijski doprvak Vedran Sabljić, zvani Sabljarka (zbog karakterističnog držanja palca prilikom piksanja i iskopavanja nosnih taloga). Ukoliko vas ne zanima, više detalja o ovom nadasve lijepom i popularnom sportu sigurno nećete saznati na TV-u i dnevnim tiskovinama, a istih pobuda radi preporučam izbjegavanje web-stranice sljemegelender.blog.hr.
U ženskoj konkurenciji Puntijarke šesta pobjeda Veronike Jurišić, koja je tijekom lige upisala i 7 pojedinačnih pobjeda. Drugo i treće mjesto za moje sparing-partnerice Petru Podnarčuk i Tadeju Krušec, koje su se dosta jezebavale tijekom ljeta i tako pokupile neke loše osobine svojeg sportskog učitelja. Uglavnom su više pazile u kakvim će se topićima i šorcevima pojaviti nego koga će u trci dobiti. Dvadeset sedam đevojaka je ovo ljeto pohodilo Puntijarku, a misice po kategorijama su:
ŽS – Veronika Jurišić
Ž35 – Sandra Ferenčak
Ž40 – Višnja Škevin
Ž45 – Iva Ruszkowski
Nastupilo je i 20 trkača u NORDIC konkurenciji, a pobjednici lige su Vedran Sabljić i Goga Odrljin. Proglašenje pobjednika će se održati sljedećeg četvrtka (03.09.) po završetku prvog jesenskog kola zagrebačke kros-lige u Maksimiru (mala pozornica iza restorana kod glavnog ulaza u park, cca 18:45). Pobjednici će dobiti pehare, a po kategorijama majice s logom trke (Vončidizajn). Stoga molim sljedeće nagrađene: Dejan Petrović, Ivan Pećina, Bojan Guštin, Juraj Štumberger, Zvonimir Zorić, Ares Buršić, Mijo Jagatić, Tomislav Vončina, Željko Dugić, Mladen Čižić, Nenad Lovrec, Damir Hutinec, Ante Blažanin, Zvonko Vida, Damir Fröszel, Željko Paver, Velimir Stiasni, Goran Hudec, Darko Terek, Ivko Marchiotti, Veronika Jurišić, Petra Podnarčuk, Tadeja Krušec, Sandra Ferenčak, Višnja Škevin, Mirjana Kovačić, Iva Ruskowski, Branka Lozić, Vedran Sabljić, Tomislav Jakopović, Borna Basler, Gordana Odrljin, Petra Herceg i Andrea Šaronja da dođu na proglašenje po svoje nagrade (ili barem da zaduže drugu osobu), koje im ne namjeravamo čuvati dovijeka, već podijeliti nekim drugim trkačima lige koji to nijesu zaslužili u sportskom smislu (jbg), obzirom da se radi o fenomenalnim, ugodnim, zavidnim i prekrasno dizajniranim majicama a ne o šugavim medaljama.
Zahvalio bih svima koji su pomagali tijekom ljeta organizaciju lige (upisivali, sudili, zbrajali, vozili, fotkali, pisali, apdejtali, aploudali, nosili pivo na hlađenje…), te svima koji su pomagali u održavanju lijepe atmosfere za vrijeme (a osobito poslije trke) svojim tekućim donacijama i malim kuhinjskim čarolijama!
