Dakle, u nedjelju je, bez obzira na blagdan, šesto kolo Lagvića. Pa, ako se nekome hoće, mi smo tu gore, s mrcinom, kolačima, čajem, štopericom i kuhanim vinom…
Trkačka, zapravo treking zvijezda koja je na treking nebu ostavila sjajniji trag od Mliječne staze, a pored treking staza trag kojeg jedino Majka Priroda može voljeti, polučio je izvrsne rezultate i na jedinoj nam dalekovidnici (HRT za neuke).
Sa velikim zadovoljstvom dijelimo ovaj cijenjeni uradak sa svekolikim pučanstvom (za nestrpljive – Kiki počinje na 33:54)!
Kak ide ona: pazi što želiš, jer postoji velika mogućnost da ti se želja ostvari. Ili ona, ljubav je najljepša dok se čeka… tako nekako bijaše i s Lisabonom. Između nekoliko mjesta na zemaljskoj kugli gdje sam željela i želim otići bio je Portugal. Nema razloga, sam si nekaj zamisliš i to te drži… godinama… Portugal. Već sa samim spomenom imena budio je u meni neku sjetu , mašta je radila svoje, pogled odluta iz sadašnjosti , ne slušaš više sugovornike, sam se smiješiš i klimaš, nešto uzbuđujuće, normalno s dozom tuge, jer meni sve posebno je i nekako tužno… :).
Odlična i poučna trka u New Yorku, s dva potpuno različita zapleta i raspleta. U muškoj trci grupnjak do 32. kilometra i zatim solo trka do kraja, a u ženskoj obrnuto.
Šesti po redu downhill Lagvitrek je, očekivano, završio još jednom zmagom malog diva Gorana Lesjaka u muškoj i Ane Gudalović u ženskoj konkurenciji. Nastupilo je ukupno 67 trkača, koji su prošli minimalnih 25 do preko 30 kilometara zanimljive staze, pri čemu su, nakon što su otrčali na Sljeme, u povratku obišli 9 kontrolnih punktova.
Kad se vratite s prvog ovogodišnjeg Lagvića, otuširajte se (ne nužno), pripremite čips, kokice i pivo, zavalite se u kauč, i u 3 popodne okrenite na Eurosport i uživajte sljedeća 3 sata u direktnom prenosu 42. po redu njujorškog maratona.
Nit će Dinamo dat gol u Ligi prvaka, nit će repka na Europsko prvenstvo. A i šta imamo tražit tamo kad nas pere nogometna velesila Gruzija. Već dugo smo kante za nabijanje u košarci (Bosanci i Makedonci nam dođu ko NBA), a sad smo postali i u nogometu. No, u nečemu smo ipak najbolji na svijetu – u trekingu… jer se nigdje drugdje (zasad) ne igra. Zato Šimune, organiziraj neko svjetsko ili barem europsko prvenstvo na Velebitu prije nego li ostali provale foru. Stoga, dragi trkači i trekeri, uživajte u hrvatskoj treking supremaciji, najsvjetlijim trenucima našega sporta, dok još možete… i dođite u nedjelju na sljemenski Lagvitrek, na kojem će nastupiti trenutno najbolji svjetski trekeri, čista krema!
Najveći maraton s područja Jugoslavije. U vremenima bivše nam države imali smo samo tri relativno ugledna maratona: u Beogradu, Plitvicama i Radencima, s tim da je ovaj potonji bio najmasovniji. U međuvremenu je svaka bivša republika dobila po nekoliko maratonskih priredbi (Skopje, Novi Sad, Podgorica, Sarajevo, Ljubljana, Zagreb, Sljeme, Split, Slatina, Samobor… itd.), ukoliko ne računamo Trst, a ja računam :).
Ljubljanski se u zadnjih 4-5 godina nametnuo kao najozbiljniji, najkvalitetniji, te uzročno-posljedično i najmasovniji. Kompleksna društvena i kulturno-sportska analiza bi dala odgovor na pitanje zašto je tako, ali za to nemamo konkretne egzaktne podatke, a bogami ni vremena, tako da odgovor leži u svakom u nama na osnovu vlastitog doživljaja svega i svačega. Ja osobno mislim da je razlog tome što se gradonačelnik Ljubljane preziva Jankovič :).
Posve očekivana pobjeda Gorana Lesjaka, trekingaškog Usainbolta. Čovjek razvaljuje, otrovi se zaista nalaze u malim bočicama! Kod cura malo manje, ali ipak očekivana zmaga za zagorsku Rambicu Jelisavetu Brezak, koja se poslije trke potpuno očekivano pak zapila!
Treking je bio lijep, zabavan, nenametljiv itd… A ovako ga je doživio Dubravko Žigman, koji je u Kraljevom Vrhu skinuo svoj trekerski jungf:
