46 Sljemenaša na Zagrebačkom maratonu… (i 37 na Ljubljanskom)

by Janko | lis 11, 2010 | Razno

Odličan dan za trčanje, lijepo sučano, a ipak prohladno vrijeme donijelo je sjajnu trkačku atmosferu na ulice Zagreba, kroz koje je u glavnom trkačkom programu (maraton + polumaraton) protrčalo više od 700 (polu)maratonaca. Statistika broja učesnika u posljednjih 6 godina, od kada se trči po novoj stazi centrom grada:

• 2005 = 293 (144 maraton + 149 polumaraton)
• 2006 = 393 (154 maraton + 239 polumaraton)
• 2007 = 502 (184 maraton + 318 polumaraton)
• 2008 = 466 (186 maraton + 280 polumaraton)
• 2009 = 651 (257 maraton + 394 polumaraton)
• 2010 = 721 (235 maraton + 486 polumaraton)

Dakle, od premiještanja trase na Trg Bana Jelačića i uvođenja polumaratona, broj učesnika je u relativno kratkom vremenu povećan za cca 250%, a rezultatski rekordi trke su višestruko obarani. Naravno, svako ima svoje viđenje kako bi trebao izgledati maraton, kao što bi se svako igrao izbornika i pljuvao po postojećem, ali ovaj maraton u svim svojim karakteristikama je upravo proporcionalan broju hrvatskih maratonaca, hrvatskoj (sportskoj) kulturi, standardu, razvijenosti i slika je i prilika stanja u svim ostalim društvenim segmentima. Mada, kad pogledamo kako nam funkcionira vlada, zdravstvo, školstvo i usporedimo, možda čak i bolja. Mi sami (pritom mislim na trkače) možemo ga učiniti boljim, ili barem dati svoj odol njegovom napretku: nastupima, navijanjima, pomaganju u organizaciji… Jer drugi neće, neznaju ili ih ne zanima.

Sljeme

Ponovo smo, na najmasovnijoj i najvažnijoj trci godine bili najuspješniji, najmasovniji i najveseliji. Čak 46 članova je nastupilo (20 na maratonu i 26 na polumaratonu), a dobre pripreme, brza staza, povoljni vremenski uvjeti i bučno navijanje Ilicom su rezultirali s 26 novih osobnih rekorda (Sljeme, rang-liste u maratonu i polumaratonu). Za istaknuti i pohvaliti je, kao i obično, našu žensku ekipu (Martina Bezek, Ana Župić, Veronika Jurišić, Ivana Blaženović), koja je još jednom osvojila titulu ekipnih prvakinja Hrvatske u maratonu, dok su dečki bili treći (Renato Pomahač, Marko Sobota, Tomislav Vončina, Igor Lisac, Zoran Košćak). Rezultati Sljemenaša:

MARATON:

• –          Renato Pomahač 2:51:42
• –          Marko Sobota 3:07:00
• –          Martina Bezek 3:07:20
• –          Tomislav Vončina 3:09:29
• –          Ana Župić 3:11:44
• –          Igor Lisac 3:13:11
• –          Danijel Krajnović 3:16:26
• –          Zoran Košćak 3:16:49
• –          Veronika Jurišić 3:28:51
• –          Mile Mioković 3:36:14
• –          Zoran Orešković 3:46:47
• –          Ninoslav Čerkez 3:53:08
• –          Željko Šaronja 3:54:11
• –          Saša Sladoljev 3:54:44
• –          Stjepko Jančijev 3:58:48
• –          Anteša Džomba 4:00:58
• –          Damir Rogina 4:09:43
• –          Tomislav Salajster 4:16:46
• –          Sven Hrastnik 4:18:42
• –          Ivana Blaženović 4:40:56

POLUMARATON:

• –          Danijel Kocen 1:22:52
• –          Luka Bielen 1:26:18
• –          Željko Dugić 1:26:52
• –          Orsat Franković 1:30:10
• –          Aleksandar Ortynski 1:30:17
• –          Mario Andročec 1:31:23
• –          Dragan Janković 1:32:23
• –          Bruno Ribarić 1:34:40
• –          Zoran Obradović 1:35:10
• –          Mario Kasović 1:36:38
• –          Vladimir Ilčić 1:37:29
• –          Kristina Crnko 1:43:41
• –          Dejan Petrović 1:43:41
• –          Tadeja Krušec 1:45:16
• –          Katica Rumbočić 1:45:49
• –          Zlatko Zlomislić 1:45:50
• –          Barbara Bebić 1:48:55
• –          Boris Reinić 1:48:57
• –          Slavko Štimac 1:50:59
• –          Sandra Ferenčak 1:54:29
• –          Dubravka Sladoljev-Pavić 1:55:44
• –          Ozren Crnogorac 1:56:48
• –          Franjo Vasung 1:59:08
• –          Boris Paj 2:04:54
• –          Andrea Šaronja 2:08:36
• –          Ana Vijatović 2:15:49

Sljedeća najezda Sljemenaša je već za dva tjedna u Ljubljani, a prijavljeno je 37 članova (21 na maratonu + 16 na polumaratonu, od čega 26 muškaraca i 11 žena), koji će autobusom zajedno na trku.

Pet foto-galerije iz Zagreba (ukupno 1245 slika):

Hrvi 89 slika

Vanja 665 slika

Somina 222 slike

Žana + Ingrid 187 slika

Janko 82 slike

Berlin 2010, ažurirano

by Janko | ruj 30, 2010 | Razno

34,207 trkača je protekle nedjelje završilo 37. Berlinski maraton (26,597 muškaraca + 7430 žena). Ove godine je više završilo samo u Londonu (36,500), međutim, New York je kralj masovnosti i kada završi prve nedjelje studenog, sigurno će se popeti na čelo.

Popis najmasovnijih maratona ove godine:

• London 36,500
• Berlin 34,000
• Pariz 30,800
• Tokyo 30,000
• Boston 22,500
• Los Angeles 21,500
• Stockholm 20,000
• Orlando 17,000
• Hamburg 14,000
• Tsuchiura, JPN 12,500
• Rome 11,000

Najviše maratonaca imaju Amerikanci. Njih čak 236 tisuća je do sada ove godine završilo maraton. Druga trkačka nacija je Japan sa 110 tisuća maratonaca, zatim slijede Francuska (62,000), Engleska (57,000) i Njemačka (51,000). Međutim, to je statistika do ovog vikenda, što znači da su Nijemci sasvim sigurno izbili na treće mjesto kada se u statistiku ubace maratonci iz Berlina, obzirom da je većina učesnika iz Njemačke. Shodno tome, zaključak je da postoji 5 trkačkih velesila s masovnim pokretom, pa nije čudno da se baš kod njih održavaju i najspektakularniji i najmasovniji maratoni. U Japanu čak 23 maratona imaju preko 2000 učesnika, što je donja granica tzv „masovnih maratona“, dok ih u Americi ima 45!! Zanimljivo da je u Engleskoj, nakon Londona, drugi najmasovniji „Robin Hood“ maraton u Nottinghamu s tek 1300 učesnika, dok Njemačka, osim Berlina, ima još par mega-maratona (Hamburg 14,000, Frankfurt 9500, Koeln 8000, München 5500, te Schmiedefeld, Düsseldorf i Munster po 3000). Francuska osim Pariza, ima Medoc i Cannes po 8000, Marseille i Touluse po 3500. Od „netrkačkih“ država visoko kiotira Singapoure s 15,000 učesnika i Dublin s 10,500. Svi ostali maratoni imaju manje od 10 tisuća učesnika.

Nama najbliža Italija, koju najčešće obilazimo u maratonskim pohodima, osim Rima (11,000) ima još i Firenzu (8000), Veneziu (5000), Treviso (3000), Reggio Emilia (2500), Padova (2200), a zanimljivo da najveći gradovi sjevernog, razvijenijeg dijela Italije (Torino, Milano) vrlo slabo kotiraju, s manje od 2000 trkača.

Od europskih maratona, još se može izdvojiti nekoliko masovki: Copenhagen, Madrid i Barcelona 8000, Amsterdam i Rotterdam 7000, Zürich i Wien 5000, Atena, Poznan i Prag 4000 itd. Na kraju liste četveroznamenkastih maratona nije se uspjela ugurati Ljubljana sa svojih 900 prošlogodišnjih finišera, ali lako moguće da hoće ove godine, obzirom da su već puna dva autobusa i tko zna koliko osobnih automobila s hrvatskim maratoncima, kojih je lani bilo nezanemarivih 150!?

I ove godine je Hrvatska bila zastupljena u Berlinu s 20-ak trkača, pa evo njihovih rezultata:

• Lisa Stublic 2:33:42
• Ante Mimica 2:55:27
• Dejan Petrović 2:56:38
• Marko Sobota 2:59:17
• Željko Dugić 3:04:01
• Marijana Cota 3:15:45
• Mario Andročec 3:25:22
• Ozren Rnjak 3:26:05
• Orsat Franković 3:26:37
• Senka Senković 3:27:35
• Marko Mastrović 3:38:50
• Ferdo Kraljević 3:57:29
• Luka Šarić 4:05:39
• Dragan Janković 4:07:52
• Ivan Teklić 4:26:33
• Jakov Teklić 4:26:34
• Dunja Bua-Maričević 4:45:10
• Gordana Odrljin 4:52:24
• Žana Rajić 4:57:30
• Vesna Janko-Radovan 5:01:57
• Jasminka Podgorski 5:09:13
• Danijel Dubičanac 5:35:15

Vjerojatno je bilo još naših maratonaca, ali rezultatska lista nema tražilicu po nacionalnoj osnovi, a tko bi ih tražio u tom moru podataka. Uglavnom, viđeno je još dresova u šahovnicama, pa ako netko zna nekog tko zna nekog tko je još trčao u Berlinu neka ostavi podatak u komentarima da upotpunimo priču.

A priča je sjajna, jer osim manje ili više top joggerskih rezultata, ovoga puta je Hrvatska ostavila i sasvim lijepi i konkretni rezultatski trag. Lisa Stublic je postavila novi rekord Hrvatske u maratonu (star 21 godinu), i zauzela ukupno 9. mjesto!! To je daleko najveći naš trkački uspjeh od famoznog osamostaljenja i po prvi put je neki naš maratonac ušao u top ten jednog zaista velikog (ako ne i najvećeg) svjetskog maratona, i zauzeo poziciju koje su uglavnom rezervirane za afričke trkač(ic)e.

Pobjednik ove godine nije bio Haile Gebrselassie, iz prostog razloga što nije nastupio, jer se malo očito zasitio Berlina i krajem godine tražiće novi izazov u New Yorku. Međutim, i da je nastupio, pitanje je da li bi bio prvi, jer neki novi kenijski klinci su strašni. Pobjednik Patrick Makau je postavio odličan rezultat 2:05:08, obzirom na vremenske uvjete. Koji u biti i nisu bili tako loši, međutim, manje je poznato da Kenijci mrze kišu iz dna duše zbog urođenog straha od vlage i prateće malarije, pa nikada ne izlaze iz kuće i ne treniraju kada je kiša. Stoga, njegovo pobjedničko vrijeme je svjetski „kišni“ rekord, obzirom da su svi bolji rezultati od ovog postavljeni na suhom. Makau je i odličan na polumaratonu, ima treći rezultat svih vremena, i vrlo je konstantan. U zadnje dvije godine je dva puta išao ispod 59 minuta i još 5 puta ispod sata. Za svoju berlinsku pobjedu je inkasirao 40,000 eura plus 30,000 za vremenski bonus (ispod 2:06).

Autobus za Ljubljanski (polu)maraton

by Janko | ruj 20, 2010 | Razno

Organiziramo zajednički odlazak u Ljubljanu, 24.10., za sve trkače.

Cijena prijevoza je 120 kuna po osobi (svatko može voditi svoju netrkačku pratnju po istoj cijeni).

Osim prijevoza, organiziramo skupnu prijavu, koja je u tom slučaju jeftinija od pojedinačne i iznosi 20 eura (nakon 1. listopada skače na 30 eura). Isto za maraton, polumaraton i 10km.

Prijava treba sadržavati sljedeće podatke:

PREZIME I IME:
TRKA (polumaraton, maraton ili 10km):
GODINA ROĐENJA:
ADRESA:
KLUB:
E-MAIL:
VELIČINA MAJICE:
PRATNJA:

Poslati na mail tergatjanko@gmail.com (info 091-503-2734)

Polazak iz Zagreba u nedjelju 24.10. u 6:45 s parkirališta kod zgrade INE (istočni ulaz u velesajam, preko puta Avenue Malla).

Link na Ljubljanski maraton

Tri vrha

by Janko | ruj 14, 2010 | Razno

Drei Zinnen Lauf, jedna od kultnih europskih planinskih trka, u svom 13. izdanju. Možda i najteža, ovisi kako se gleda na pojam težine.

Naime, da bi neka planinska trka dobila epitet „teška“, mora u sebi sadržavati nekoliko „težinskih“ elemenata: duljina i visinska razlika (što automatski podrazumijeva i nagib), teren i ponovo visina, tj količina staze u zoni smanjenog kisika iznad 2000m (što već zadire u domenu nešto novijeg ekstremnog smjera planinskog trčanja – tzv „sky running“). Tako da konačni i najobjektivniji sud o težini neke planinske trke daje vrijeme pobjednika/pobjednice. Drei Zinnen Lauf (DZL) ima sve potrebito: dužina puno preko standarda za planinske trke (DZL = 17,5km; standard = 12km), visinska razlika također preko standarda (DZL = 1350m; standard = 1200m), ukupni nagib ispod standarda (DZL = 7.7%; standard = 10%), što je vrlo varljiva informacija jer srednji dio, od 8-og do 14-og kilometra, kada se dešava uspon, savlada se oko 1000m visinske razlike, što daje skoro 17% nagiba. Dalje, druga polovica trke, od 9-og kilometra na dalje je konstantno u zoni „sky running“-a, dakle iznad 2000m nadmorske visine, a najviša točka je prelomnica na 2575m, tri kilometra prije kraja, nakon čega slijedi spust ka cilju. Vrijeme pobjednika Novozelanđanina Jonathana Wyatta (najbolji planinski trkač svih vremena, šesterostruki prvak svijeta) od 1:26:23 isto tako dovoljno govori o težini (ili sporosti) staze, obzirom da je imao prosjek od 4:56/km!

Europsku, a automatski i svjetsku konkurenciju, u težini staze DZL ima u četiri trke:

• –          Grintavec (Slovenija): dužina 9.6km, visina 1970m; nagib 20.5%
• –          Garmich-Partenkirchen (Njemačka): dužina 16.1km, visina 2100m, nagib 13%
• –          Montreux (Švicarska): dužina 18.6km, visina 1593m, nagib 11.7%
• –          Lauterbrunnen (Švicarska): dužina 21.1km; visina 2175m; nagib 10.3%

Svaka od ovih trka ima svoju osobinu težine. Grintavec je kratak ali najstrmiji, Lauterbrunnen ima mali nagib ali je najduža, Garmich nije ni najduži ni najstrmiji, ali savlada najviše visine (najviša točka na 2900m). U kategoriju teških trka nisam uzeo u obzir planinske maratone, koji su postali prava pošast diljem Alpi, i sad skoro svako selo ima svoj planinski maraton. Oni u principu nisu strmi, tj ukupan uspon je vrlo često jako mali (uglavnom ispod 5%), što je i logično s obzirom na dužinu staze, jer gdje bi se mogao održati maraton od standardnih 10% uspona (pošto automatski traži planinu višu od 4200m)? Stoga planinski maratoni u sebi imaju puno uspona i nizbrdica, a vrlo često je visinska razlika nula, pošto su zbog organizacijskih potreba start i cilj uglavnom na istom mjestu. Popis najznačajnijih planinskih maratona u Europi:

• –          Njemačka: Frankenhausen, Schmiedefeld, Oberstaufen, Seigburg, Fleckenberg, Schwarzwald, Hornisgrinde, Wunsiedel, Bitburg, Lage, Wellburg, Staffelstein…
• –          Švicarska: Couvet, Lenzerheide, Zermatt, Davos, Crans-Montana, Interlaken, Trubschachen, Pontresiva, Gondo…
• –          Austrija: St. Anton, Paznaun, Kainach…
• –          Lihtenstein: Bendern.
• –          Francuska: Signes, Lafuma, Crest, Masevaux, Ardeeche, Chamonix, Samoens, Chaberton, Ariegeois, Pas de Lure…
• –          Slovenija: Maraton štirih obštin (Petrovo brdo).
• –          Hrvatska: Sljemenski i Samoborski maraton.

Švicarski maratoni su najcjenjeniji, posebno Jungfrau (Interlaken), Davos i Zermatt. Nijemci svaku dugačku trku atomatski pretvore u maraton sa strogo određenom dužinom 42,195m, dok je kod Francuza skroz drugačije. Njihov kalendar je prebogat iscrpljujućim planinskim trkama, pri čemu organizatori rijetko robuju IAAF-ovom dužinskom standardu maratona, pa imaju puno trka od 42, 43, 44 ili 41 kilometar, pri čemu je vidljivo da nemaju poriv da krate ili nadoštukavaju dužinu za potrebe klasike. Slovenski maraton na Petrovom brdu je posebno zanimljiv, jer se djelomično odvija u zoni „Narodnog parka Triglav“, a iduće godine će poslužiti i kao Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze (World Long Distance Mountain Running Championships).

Najduža europska planinska trka je Transalpine-Run od Ruhpoldinga u Njemačkoj do Sextena u Italiji u dužini od 305km i ukupnoj visinskoj razlici od preko 26,000 metara! Trka traje tjedan dana i odvija se u osam etapa. Najkraća ima 29, a najduža 46 kilometara, s tim da je sedma etapa čisti punokrvni maraton od 42,195m od St. Vigila do Niedersdorfa. Zadnja etapa, tj trka završava u Sextenu, startnom mjestu Drei Zinnen Lauf-a, i to, gle slučaja – dan prije! Pa dosta učesnika s Transalpine-Run-a u biti odradi i devetu etapu u sklopu DZL-a :).

Sexten

Mondeno mjesto u Italiji (provincija Bolzano, Južni Tirol), s pretežno austrijskim stanovništvom, obzirom da 97% mještana govori njemačkim jezikom (Sexten je do 1. Svjetskog rata bio unutar granica Austrougarske, da bi od 1920.g. bio pripojen Italiji). Taj dio Alpa iznad mjesta, u kojem se održava DZL je prije godinu dana proglašen Prirodnom baštinom od strane UNESCO-a, obzirom na jedinstvene i karakteristične oblike i boje karbonatnih stijena, tzv. dolomita. Najviši vrh u regiji je Marmolada na 3344 metra, a najpoznatiji (po kojem je trka i dobila ime) su tri ujedinjena šiljka Drei Zinnen (ili talijanski Tre Cime Lavaredo), od kojih srednji, najviši, ima 2999 metara.

Na utrci od Sextena do planinarskog doma Antonio Locatelli (smješten na 2405m, u podnožju Drei Zinnena), ove godine je nastupilo ukupno 835 trkača (701 muškarac + 131 žena), a pobjednici su Johnathan Wyatt (1:26:23) i Mariagrazia Roberti (1:44:45). Nastupilo je 7 trkača iz Hrvatske:

• 20. Nikolesić Ingrid / 2:14:15 / Ž20 – 4.
• 31. Škevin Višnja / 2:21:36 / Ž40 – 8.
• 81. Bua Maričević Dunja / 2:47:07 / Ž35 – 23.
• 93. Odrljin Gordana / 2:55:37 / Ž45 – 14.
• 111. Rajić Žana / 3:19:48 / Ž45 – 16.
• – – –
• 189. Janković Dragan / 2:08:40 / M45 – 43.
• 526. Franković Orsat / 2:40:50 / M35 – 83

A evo kako je trku doživjela Žana:

Nas sedam (božansvenih :)) krenulo s Bille (a od kud bi? :)), maksimalno spremni za put. Sendviči, grickalice, sokići, isprintani smjerovi (za sigurnost auto karta Europe, knjiga od 2-3kg  i najmanje selo je označeno – iako je Janković prigovorio na izdanje od 2005. kao zastarjelo, tko zna koje su sve ceste sagrađene u međuvremenu). Naprijed sjede muškarci (Orsat, Janković). Otraga babe (Dunja, Inga, Gogica, Višnja i ja). Ko mali školski izlet: dok smo krenuli svi smo gladni i žedni – pa opleti kopanje po vrećicama, formiranje vreće za otpatke i svi sretni :). Smijeh i tko će smisliti i izgovoriti veću glupost. Svi smo podjedanko dobri u tome :). Nakon 15min padaju ideje kad ćemo na pauzu. Katastrofa :))).

Uglavnom put koji smo mogli preći za 4 sata, mi smo rastegnuli cca 7. Ma nikud nam se ne žuri, trka je i tako sutra u 10, stići ćemo :).

Smještaj nam je Janković našao u nekom selu kod babe Marije. Prvo smo išli pogledati smještaj, pa u Sexten na prijave, pa kava, pa klopa, pivice, vino. Pa, lutanje po štandovima, kupovanje tenisica (a čega drugog). Lagane trzavice ko će jesti, ko neće. Neki nisu gladni, neki umiru od gladi (Gogica pojela CIJELU pizzu!!). Nakon punih trbuščića i malo alkohola vlada spokoj i sklad. Pada večer i mi laganini do naših sobica. Na bezinskoj kupujemo potrepštine za prije spavanja. Na balkonu brojenje zvijezda, ispijanje kupljenog, isprobavanje tenisica, nakon toga pranje, depiliranje i krevetići… mmmmmmm.

Buđenje u 6, doručak, pakiranje, trpanje u kombi i fijuuuuuuu… fenomenalna jutarnja vožnja po austrijskim bregima, vrhovi oko nas… ludilo brale. Parkiranje, predavanje vreća za cilj, kavica (rakijica), tamo-vamo i start (mogu reći neopisivo lijepe planinske utrke 17,5km).

Startalo nas je nešto manje od 1000. Malo kružimo po mjestu. Normalno, ja sam zadnja s nekim dedicom cca 80godina :)). Sa strane navijaju: Zana, Zana, supa!! Smješkam se, malo im mahnem (k’o Tito iz onog svog otvorenog auta kad se vozikao), a mislim si: jbm ti kad bum se dovukla na cilj… :). Već nakon 2km mi je sveg dosta, i Austrije i Italije i tih njihovih brda, i prekrasnih kuća punih cvijeća. I kaj sam ludara pila onu rakiju uz kavu. Ma, tak mi treba kad niš ne treniram, sad se muči luda babo. Tak ja vrtim film, razmišljam, kujem planove kako ću sve drugačije od sutra :). Ali, kilometrići prolaze u tom mom mantranju, počinju usponi i tu očajnici oko mene posustaju. Mic po mic stižem po nekoga. Super je stvar kad si zadnji, bar te nitko nemre prestići (osim onog dede, dok su  došla brda, aktivirao on svoje štapove i ode. Prase staro.). Mislim si ja, taj jedan kaj je bio iza mene i on me prestigao. E, Žana dotakla si dno! 🙂

No usponi su dugački i dugi, a ja ih volim… i tako malo po malo stigni ovog, stigni onog, u jednom trenutku se okrenem kad ono već mala kolonica iza mene i naprosto mi dođe lijepo i toplo oko srca. Uživam. Sad već razmišljam kak su Pirineji samo 10 puta duži i kak mi to ustvari uopće nije nedostižno :). Na 15km staza se izravnava i kreće nizbrdica, tu ja stignem i prestignem svoga dedicu (bez riječi).

Stignem neku ženicu, prođem, ona se koprca, nakon par sto metara prođe ona mene i odlazi iza zavoja. Evo i mene na zavoj i vidim ju kak se smandrljala i leži. Neću biti zlopamtilo i lijepo se nasmiješim pružim joj ruku i podignem ju. A mislim si: eto ti kaj si me prestizala… :).

Još neka uzbrdica i presretna ulazim u cilj (djelomično što je završila trka, a najviše što je gore toliko lijepo da ne postoji opis). Sve što se može reći premalo je za opisati ljepotu koju je priroda stvorila na tom mjestu…

Moji prijatelji su gore, izležavaju se na suncu, pridružujem se. Sretna sam. Orsatu je trka „odvratna“ (kao i obično :)). Kaže, ne voli brda, a oči mu se sjaje, a bome su mu se sjajile još i u ponoć kad smo se rastajali (na Billi – normalno). Promrmljao je samo da mu je to jedno od najljepših mjesta na kojima je bio. Uz jedno jezero poželio je i kuću….

Povratak dugačak, dugačak… bez obzira na umor i nizbrdicu kojoj ne vidiš kraja, u meni izmješani i poravnani svi osjećaji i mirna sam, mirna i ništa ne trebam i ništa ne želim. Sve je u meni na svom mjestu…

foto-galerija