Janko, autor na AK Sljeme - Stranica 32 od 105

ULTRAMARATON, sve što (ni)ste željeli znati…

by Janko | velj 14, 2013 | Forrest Gump

Ultramaraton je bilo koja trkačka manifestacija koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama, također i u dvorani, nerijetko na traci. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.

Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju oni s relativno okruglim brojkama: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata, 48 sati, 6 dana. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi rang-listu, te kontinentalne i svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Oba svjetska rekorda na 100km drže Japanci – u muškoj konkurenciji Takahiro Sunada (6:13:13), a u ženskoj Tomoe Abe (6:33:11). Inače, od svih svjetskih rekorda u preostalim atletskim disciplinama, na 100km je u postocima najmanji zaostatak ženskog u odnosu na muške rekorde. Iznosi samo 5%, dok je u svim ostalim iznosi u pravilu oko 10%.

– Najduži službeni ultramaraton je Self-Transcendence 3100 Mile Race, u dužini od 4,989 kilometara. Trkači vrte krug od samo 833 metra i imaju na raspolaganju 52 dana da završe trku tijekom srpnja i kolovoza u kvartu Queens u New Yorku. Što znači da moraju u prosjeku svakog dana otrčati 98 kilometara da bi je završili u vremenskom limitu. Rekorde drže Nijemac Madhupran Wolfgang Schwerk (41 dan + 8 sati) i Amerikanka Suprabha Beckjord (49 dana i 14 sati), mada mi oboje smrde na Indijce. Mandhupran je prosječno svakog dana prelazio 120 kilometara, a Suprahba točno 100!
– U periodu od 1992-1995 održavana je Trans America Footrace, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prve «vremenske ultre» u Hrvatskoj: 12-satnog ultramaratona Forrest Gumpa, održanog 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
– Najveći i najstariji svjetski ultramaraton je COMRADES u Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean. Trka se održava od 1921. godine, s ratnom pauzom 1941-1945, tako da je do sada održana 87 puta.
– Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Zašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
– Međutim, ni to nije sve. Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Iste godine proslavio je i svoj 70. rođendan!
– Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?

Iz ovih podataka se može lako zaključiti da ultramaratoncima godine ne smetaju. Ustvari, ne samo da ne smetaju nego im idu u prilog. Naime, životni i trkački vijek ultraša je iznimno dug, prvenstveno zato jer treba dugo godina trčanja da bi se uopće postalo. Jednom kada ultraš stasa, rijetko prekida trkačku karijeru, tako da ostaje u trčanju praktički zauvijek. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Ultraši su u biti pravi trkači! Kad kažem pravi, pri tom ne mislim na njihove rezultate, rekorde, izgled, tehniku i sve ono što bi moglo upućivati na to. Ultraši su pasionirani trkači, koji, istinabog, vole rekorde i rezultate (uglavnom dužinske naravi), ali bi oni trčali i da svega toga nema. To su ljudi koji trče u pravilu svakog dana, rijetko kad sustavno treniraju, ne vole tapering, carboloading… Oni bi trčali i da nema organiziranih trka, klubova i ostalih trkača, da ne postoji trkačka scena, da se nije desio trkački bum, a o novčanim nagradama da ne pričam.

Ustvari, kad malo bolje razmislim, vjerojatno su prvi trkači bili upravo ultraši. Čovjek je u svojim prapočecima, ne bi li došao do hrane, lovio svoj ručak na način da bi satima, a nerijetko i danima pratio svoj plijen, inače na kratkim prugama brži od njega, i na taj način ga izmorio i prehranio sebe, svoju obitelj i svoje pleme. Drugim riječima, naša vrsta je produžena zahvaljujući ultrašima :).

Još me malo misli drže u tom dobu i razmišljam da li je i tada nekog od tadašnjih trkača-lovaca zarazio trkački virus? Uvjeren sam da jeste, obzirom da se tada, čak i puno više nego danas, živjelo instinktivno. Jer, ako su crtali svoja «umjetnička djela» po zidovima pećina, sasvim sigurno ne u namjeri da ih prodaju ili steknu status u cijenjenim umjetničkim krugovima, sigurno su neki i trčali (mimo lova na mamute). Možda su bili svjesni treninga koji im daje veće šanse za preživljavanje, samim time bolju poziciju u plemenu, te uzročno posljedično lakši i širi odabir partnera s kojim će prenijeti svoje bolje gene, bilo da se radi o urođenim ili stečenim. Možda i nisu, zato jer je lov, zbog nedostatka škrinje za zamrzavanje, bio gotovo svakodnevan i trajao je praktički do kraja života, što u principu i jesu karakteristike današnjih ultramaratonaca :).

Hrvatski ultramaraton se upravo širi i to kolateralno, uz trenutni all-round trkački mini-bum, uz zapaženi razvoj trail trčanja i trekinga. Dugo je godina 12-satna ultra Forrest Gump bila perjanica, ustvari jedina zvijezda na našem ultraškom nebu (Supermaraton Zagreb-Čazma pravno-formalno jeste ultra, ali je to ipak samo nešto duži maraton), a u zadnjih par godina stvari se počinju mijenjati na bolje. Od ove godine ultramaraton i službeno ulazi u zajednicu priznatih sportova i disciplina, i po prvi put ćemo dobiti zvanične prvake Hrvatske u trčanju na 100 kilometara, koji će, shodno tome, ostvariti izvjesne sportske beneficije kao u bilo kojoj drugoj atletskoj disciplini, sukladno pravilniku.

Dakle, prvo državno prvenstvo u ultramaratonu je na rasporedu 04.05. u Zagrebu, a organizaciju će obaviti Atletski klub Sljeme. Točna lokacija još nije određena, ali najvjerojatnije će se održati na obali jednog od dva zagrebačka jezera – Bundek ili Jarun. Staze za 100-kilometarsku ultru mogu biti od točke A do točke B, ali mogu biti i kružne, s tim da krugovi ne smiju biti kraći od 3, niti duži od 25 kilometara. Zbog lakše organizacije, kontrole, logistike i nadzora, bolje su kružne staze, tako da će prvenstvo u Zagrebu biti na stazi koja će imati krugove unutar 3 i 6 km. Visinska razlika ne smije biti veća od 0,5%, a staze na Bundeku i Jarunu zadovoljavaju taj uvjet jer su gotovo u potpunosti ravne. Vremenski limit trke bi trebao iznositi 12 sati. Trka će biti otvorenog tipa, što znači da će na njoj moći nastupiti svi oni koji to žele, ali u konkurenciju za državno prvenstvo će ući samo trkači koji su članovi hrvatskih atletskih klubova, koji su uredno registrirani u Hrvatski atletski savez, koji imaju ovjereni liječnički pregled (ne stariji od 6 mjeseci) i koji su na vrijeme prijavljeni od strane svog kluba. Znači, ukratko – kao i u svim ostalim atletskim disciplinama.

Osim toga, Šimun Cimerman, alfa, romeo i omega-3 hrvatske avanturističke scene, već par godina radi «Velebitsku stotku», koja u biti nije pravi ultramaraton (a i nije 100km) jer staza nije strogo definirana, dozvoljene su kratice i gotovo da svaki učesnik ima drugačiju stazu, što je u ultraškom (i bilo kojem drugom atletskom) svijetu nedozvoljeno, pošto svi moraju proći podjednaku udaljenost. Međutim, priča je dobra, i samim time dolijeva ulje na vatru ultraškog plama. A dolit će je ove godine i Istarska ultra na 100 milja (www.100miles.srk-alba.hr/) u organizaciji SRK «Alba» iz Labina i SD «Trickeri» iz Pazina. Trka ima standardiziranu i relativno točnu dužinu, ali je visinska razlika velika (4580m), staza također nedefinirana i neobavezna, tako da spada u kategoriju tzv. avanturističkog ultramaratona ili ultra-traila, dakle slična priča kao i s Velebitskom stotkom. Sve u svemu, hrvatski ultraši imaju, za razliku od prijašnjih godina, veliki izbor velikih trkačkih izazova.

Inače, svjetski savez za ultramaratonsko trčanje (IAU – International Association of Ultrarunners), svake godine organizira Svjetska i europska prvenstva u 4 ultraške discipline: 50km, 100km, 24 sata i ultra-trailu. Sva ta prvenstva su pod okriljem IAAF-a, krovne svjetske atletske federacije, što pravno znači da su priznata i da se na njima može nastupiti samo uz suglasnost i prijavu od strane nacionalnih atletskih saveza.

Za kraj samo podaci o trenutnim svjetskim (i hrvatskim) rekordima u nekim standardiziranim ultraškim disciplinama:

12-sati, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske je Hrvoje Kovač sa 137 kilometara i 270 metara (14.05.2011., Zagreb, Forrest Gump).
12-sati, žene: Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske je Nikolina Šustić, koja je 14.05.2011. na Forrest Gumpu istrčala 130 kilometra i 210 metara.
24-sata, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 303.5 km (05.10.1997., Adelaide, Australija).
24-sata, žene: Mami Kudu (Japan) – 254,4 km (13.12.2009., Soochow, Tajpeh). Neslužbena rekorderka Hrvatske je Veronika Jurišić sa 202,5 km na Svjetskom prvenstvu 13.05.2010. (Brive, Francuska).
48-sata, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 473.5 km (03-05.05.1996., Surgeres, Francuska).
48-sata, žene: Sumie Inagiki (Japan) – 397.1 km (021-23.05.2010., Surgeres, Francuska).
6 dana, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 1038.9 km (20-25.11.2005., Colac, Australija).
6 dana, žene: Sandra Barwick (Novi Zeland) – 883,6 km (18-24.11.1990., Campbelltown, Novi Zeland).
100 milja, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 11:46 (7.11.1984., New York, USA).
100 milja, žene: Ann Trason (USA) – 254,4 km (04.05.1991., New York, USA).
1000km, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 5 dana, 20:13 (20-26.05.1988., New York, USA).
1000km, žene: Sandra Barwick (Novi Zeland) – 7 dana, 16:08 (16-24.10.1991., New York, USA).
1000 milja, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 10 dana, 10:30 (20-30.05.1988., New York, USA).
1000 milja, žene: Sandra Barwick (Novi Zeland) – 12 dana, 14:38 (16-28.10.1991., New York, USA).

Ako ste pažljivo proučili liste, vjerojatno vam nije promakao podatak da sve muške rekorde drži Australac grčkog porijekla Yiannis Kouros, poznat pod nadimkom «Bog trčanja» (Runing God). Čovjek s nevjerojatnim dostignućima, koji drži sve ultraške rekorde, i koji u svakoj disciplini ima po 10-ak najboljih rezultata svih vremena, s time da druga osoba na tim listama zaostaje uglavnom iza njega u pravilu za više od 10%!! Ako ste do sada mislili da je Gebrselassie najveći trkač svih vremena, razmislite još jednom 🙂

Vezani članak: 24-satni ultramaraton

6. Brooks Savski polumaraton 02.03.2014.

by Janko | velj 11, 2013 | Savski Polumaraton

MJESTO: Zagreb, savski nasip kod Boćarskog doma
VRIJEME: Nedjelja, 02.03.2013. (start u 11:00)
DISCIPLINE:
– polumaraton = 21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 5 okrepnih stanica (6km, 11km, 15km, 18km i cilj)
– kratka trka (5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode)

NAGRADE: Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno te za tri najbolje muške (3 člana) i ženske ekipe (3 članice) u polumaratonu.

TOMBOLA: Nakon trke svi startni brojevi idu u kutiju na izvlačenje, a najsretniji u muškoj i ženskoj konkurenciji će dobiti Brooks trkačke tenisica:

SATNICA:

Subota (01.03.)
od 18-21h Pasta party, prijave i podizanje startnih brojeva u prostorijama Atletskog kluba Sljeme (Trnjanska 87).
Nedjelja (02.03.)
8:00 – 10:55 Prijave i podizanje startnih brojeva u balonu Boćarskog doma (Prisavlje 2)
11:00 Start polumaratona
11:05 Start kratke trke
14:30 Proglašenje i podjela nagrada, u balonu Boćarskog doma

Create Maps or search from 80 million at MapMyRun

KATEGORIJE:

ŽENSKE	MUŠKE
Kratka trka 5km	Kratka trka 5km
POLUMARATON
Ž-S (1980. i mlađe)	M-S (1980. i mlađi)
Ž-35 (1975-1979)	M-35 (1975-1979)
Ž-40 (1970-1974)	M-40 (1970-1974)
Ž-45 (1965-1969)	M-45 (1965-1969)
Ž-50 (1964. i starije)	M-50 (1960-1964)
	M-55 (1955-1959)
	M-60 (1950-1954)
	M-65 (1945-1949)
	M-70 (1944. i stariji)

STARTNINA:

polumaraton – 40 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.
kratka trka – 20 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.

Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, kratka trka 30kn).

Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke može je naručiti prilikom online prijave i podići na startu, skupa sa startnim brojem (cijena majice 40kn).

ONLINE PRIJAVA: http://www.aksljeme.com/?page_id=113&t=register

ORGANIZACIJA I PROVEDBA NATJECANJA:

Atletski klub «SLJEME» i prijatelji

Safet Strikes Again!

by Janko | velj 10, 2013 | Zimska Liga Lagvić

Rezultati, poredak, rang-liste statistika…

Nova pobjeda za Safeta na Totalnom hendikepu, gdje se zaista vidi tko kolko vrijedi kada ga se rastereti otegotnih okolnosti. Najveća zvijezda ovogodišnjeg zimskog prijelaznog roka je već na početku nove sezone opravdala velika očekivanja Atletskog kluba Sljeme. Stručni stožer njegovog bivšeg kluba, u kojem je Safet inače ponikao, očito nije u njemu prepoznao veliki igrački potencijal te mu, shodno tome, nije poklonio dovoljno veliku minutažu. Ah, kako su samo bili u krivu… Safet je već u prvoj pravoj utakmici za svoj novi klub odnio najvažniji trofej godine, i dokazao da je vrijedan svake lipe svog transfera! Pogledajmo kratki izvještaj po završetku utakmice, kojeg je napravio za TV-Štenaru specijalni izvjestitelj Chuchuck:

Btw, utakmica je protekla u znaku loših vremenskih uvjeta, pa su trkači većinu vremena proveli na sredini terena, uz pregršt klizećih startova, koje arbitar nije pravovremeno sankcinirao žutim kartonima, pa je prijetila opasnost da grubost pokvari opći dojam. Gledatelji su uglavnom negodovali, a posebno je glasna bila publika na sjevernom dijelu Medvednice koja je glasno sumnjala u spolnu orijentiranost suca.
Koliko je utakmica bila nezanimljiva najbolje potvrđuje podatak da je na Mrcini pobjednički gol postiglo gostujuće lijevo krilo Pacak, što mu je prvijenac u dugoj i siromašnoj trećeligaškoj karijeri.

Lagvić Stotka i Totalka

by Janko | velj 8, 2013 | Zimska Liga Lagvić

Braćo, sestre i ostali… Evo, nakon dugih 11 sezona dogurali smo i na Lagviću do broja 100. Mislim, broj ko broj, kakve veze ima sad što u sebi sadrži 3 znamenke, pitaće neki. Neznam, ali znam da ćemo u ime toga imati tortu na vrhu!

Uglavnom, evo malo statistike iz dosadašnjih 99 zimskih nedjelja:

– Nastupilo je ukupno 968 putnika namjernika, od čega 745 muškića i 223 cure, zadovoljavajućeg omjera u postocima – 77:23.
– Najviše puta su nastupili Velimir Stiasni (92) kod muškaraca i Veronika (71) kod žena.
– Najviše uzastopnih dolazaka ima Željko Paver, koji nije propustio ni jedno kolo više od 6 godina, točnije u periodu od 06.11.2005. do 27.11.2011., kada mu je zatajila vekerica.
– Najviše pobjeda u muškoj konkurenciji ima Mladen Čižić (24), i to sve na Mrcini, a Veronika u ženskoj (64), sve na cesti, osim jednom na Mrcini. UKupno je do sada čak 94 osoba upisivalo pobjedu.
– Najviše učesnika zabilježeno je u trećem kolu ove zime, kada je nastupio 141 učesnik.
– Rekorde staza u muškoj konkurenciji drže Dražen Dinjar na cesti (39:44) i Damir Rogić na Mrcini (35:23), dok u ženskoj Veronika drži oba (47:25 i 43:11).

Osim, što će ove nedjelje biti stoto po redu kolo, imat ćemo i tradicionalni “Totalni hendikep”, a za one koji neznaju o čemu se radi, evo kratkog objašnjenja:

Odnos visine i težine je vrlo važna stavka u sposobnostima, tj. mogućnostima trkača na duge staze, zbog činjenice da osobe s nižim indeksom tjelesne mase imaju manju potrebu za opskrbu kisikom, i obrnuto. Naravno, to je generalno gledajući, individualno postoje još neka odstupanja od osobe do osobe u pogledu tjelesne građe. Za planinsko trčanje taj faktor ima za još jedan nivo veće značenje jer trčanje uzbrdo, između ostalog, prkosi i gravitaciji, što znači da manja masa pruža manji otpor prema istoj.

Shodno tome, granična vrijednost indeksa tjelesne mase je 20 (granica između pothranjenosti i normale), za koju nitko ne dobiva postotak hendikepa. Za svaku višu brojku od 20 oduzima se 3 posto, a za svaku nižu se dodaje 3 posto vremena na postignuti rezultat. Indeks tjelesne mase se izračunava na sljedeći način: težina u kilogramima podijeljeno visina u metrima na kvadrat. Što znači da će svi učesnici prije starta biti izmjereni i izvagani (tj, samo oni koji to žele). Element godina i spola nije potrebno dodatno objašnjavati, s obzirom da se koristi u svakom kolu, što je, između ostalog, i obilježje ove lige, koje svima daje jednake šanse za visoki plasman, bez obzira na otegotne ili privilegirane okolnosti. Standardnom hendikepu svjetske veteranske atletske federacije pribrojit će se i hendikep indeksa tjelesne mase i to je to. Onima koji ne idu po cesti već po Mrcini, oduzima se 10% hendikepa (koliko je otprilike Mrcina brža u odnosu na cestu).

Da rezimiramo stvari: Rezultat u trci, minus postotak na godine, spol, Mrcinu i masu, dat će nam jednu posve novu sliku o mogućnostima pojedinih trkača. U posljednjih pet sezona, otkada se provodi, totalni hendikep je dao iznenađujuće podatke, a pobjeđivali su:

2007 Frano Katić
2008 Frano Katić
2009 Željko Buban
2010 Željko Buban
2011 Željko Buban
2012 Safet Čučuk

Lagvić, 11. kolo

by Janko | velj 3, 2013 | Zimska Liga Lagvić

Link na rezultate, poredak, rang-liste i ostale statistike

Linkovi na fotografije:

Opet zanimljivo kolo, najviše zbog nastupa neokrunjenog sljemenskog of-road kralja Damira Rogića na cesti. Pobijedio jeste (43:36), ali dvojica su ove godine već išli bolje (Vištica 43:17; Špoljar 43:26). Međutim, ovo je, osim po masovnosti, najjača dosadašnja liga i po rezultatima. Dva kola prije kraja imamo po prvi put čak 25 trkača koji su se u sezoni spustili ispod 50 minuta, od čega čak (pomenuta) trojica ispod 44! Ali, ni cure nisu nimalo zaostale, dapače. Ove zime čak devet njih ispod sata, što se također do sada još nije desilo u jednoj zimi, a od toga po prvi put dvije ispod 50 minuta!

Druga zanimljivost je nastup najmlađeg do sada učesnika Ziggy Marleya, koji je svoj prvi nastup uknjižio sa samo 4 i pol mjeseca, i došao na cilju Mrcine za 57:35. A sigurno bi mogao i brže, da sam mogao ja 🙁

Uglavnom, Rogićev nastup je uzbudio duhove Pedine kombinacije, poglavito njegovog začetnika Borka Prvana, koji je suočen s evidentnim padom u poretku, izrazio sumnju u ispravnost koeficijenta bodovanja, koji mu je, tko zna iz kojeg razloga, dok je bio na čelu istog djelovao maksimalno pošten. Po svoj prilici ćemo uskoro dobiti pandan lige pod nazivom “Pošteni Lagvić” 🙂

Uzbudljivo je i u ženskoj konkurenciji Pedine kombinacije, gdje prvo mjesto dijele Sonja Šmitran i Milana Murgić, i to u stotinku jednog boda!! Ako uzmemo da jedan bod nosi cca 20-ak sekundi, onda dolazimo do toga da Sonja i Milana, nakon 11 kola i nekih dvanaestak sati borbe imaju potpuno identično vrijeme unutar 2 desetinke. Ako se nešto ne promijeni, u posljednjem kolu ćemo angažirati aparat za mjerenje sprinterskog foto-finiša, koji bi jedini mogao razlučiti pobjednicu!

Sljedeće kolo je tradicionalni totalni hendikep, gdje će konačno na svoje doći oni koji su, osim na treningu, marljivi i za kuhinjskim stolom. Da ne duljim u nedogled, evo LINK na jednu od prethodnih najava za totalni hendikep.

Nekoliko lijepih fotografija Nevena Fistrića s poučne staze Miroslavec, kroz koju prolaze trkači u prva 2,5km trke prije nego nabasaju na famoznu Mrcinu: