Ali zato Nikicin nije, pa evo njegovih 130 (na fejsu)
71 učesnik, samo 2 debitanta (Franceschi Ivica i Ptičar Stjepan), samo 1 rekord (Ingrid Nikolesić), kao posljedice hladnoće i snjega. Ali, liga je zimska… No u pozadini borbe za prestiž i bodove, odvijao se dugo očekivani i pompozno najavljivani dvoboj između Ivane Blaženović i Dubravke Sladoljev, rezultat kojega su sa strepnjom i velikim iščekivanjima pratili pasionirani kladioničari diljem Lijepe naše, a i šire. S obzirom da su kola HRT-a zaglavila u dubokim snježnim nanosima, kamere nisu bile u mogućnosti da izravnu sliku ovog dvoboja unesu u svaki hrvatski dom i donesu puno radosti i sportskog blagostanja u ove balgdanske dane, i na trenutak odagnaju misli od sive nam i surove realnosti, onda će to u par kratkih crta pokušati dočarati Big Mouth Ivka, glavom i bradom:
Štefanje, Lagvić cesta – Koka i ja na startu. Uz još 70 (danas za mene) nebitnih ljudi. Samo jednu sam izazvala, pratila i osluhivala – Dubravku Sladoljev, Koku. Još prošli tjedan sam se počela pripremat – plan je bio trkat se “na svježinu”, dakle, laganini kroz tjedan. Imala sam 3 prethodna relativno dobra (za mene) tjedna pa sam ovaj uglavnom gladovala (Janko kaže da lakši ide brže), odmarala i pripremala glavu za kalkulacije i taktiku. Prvi plan je bio odmah pojurit da ju psihički slomim, da klone i uspori i onda laganini na Vrh. Drugi je bio trčat odmah iza Koke, možda ju malo i provocirat i onda povući nakon Kapelice.
Kalkulacije su pale u drugi plan čim smo startale. Pojurila sam k’o luda, krepala na zavoju iza Kraljičinog zdenca i tu me Koka stigla. Ulazimo u zavoj, srećem (izdajicu) Janka (koji se kladio na Koku) i odustaje od trke, a on gleda – kao, sve je jasno, i mislio sam da je brža. ALI NIJE BILA! Njet! Ni Roža nije ništa bolji prijatelj, za kaznu je držao izvrstan tempo od 10min/km i pri tome pobijedio Žoharicu. Trči Koka ispred mene, ali majke ti- trči cijelo vrijeme, nema hodanja nimalo! Na tome joj svaka čast, jer ja sam hodala stvarno dobar dio uzbrdica. Stigla sam ju tek cca kilometar prije kapelice, do Vrha sam cijelo vrijeme pogledavala unazad da vidim gdje je 🙂
Uvjeti nam nisu išli na ruku – bljuzga, vjetar, snijeg, hladnoća… dosta se sklizalo. Stvari su se dosta promijenile od kad sam u Sljemenu, nije mi toliko prije stalo do trkanja, sad poludim čim se starta :). Ulazim polumrtva u cilj, pluća i želudac gotovo osjećam jezikom, rečenicu ne mogu formulirat – a tamo me čeka Žana, navija i veseli se zbog mene kao da će mi uručit olimpijsko zlato :). Pobijedila sam s cca 2min razlike.
Nagradu od 50kn i kuhano vino nisam očekivala :). Podršku sam imala i preko granice – Ninoslav šalje smsove od ranog jutra i bodri :). Isto čine i ostali, osim dvojice već spomenutih :). Ali ajde, oprostit ću im, ovaj put :). Koka nas je sve počastila cugom u Mlinarici, Carin nas je ugostio kod sebe, ispekao nam krvavice, igrali smo biljar i pikado do večeri. Izvrstan dan koji ću pamtit!
I 2011. ćemo dočekati kod Višnje, s tom razlikom da ćemo ovog puta u njezinoj ulici organizirati i trku na 5km (točno izmjerenu i verificiranu od strane nadležne komisije). Na trku i doček su pozvani i dobrodošli svi trkači (i oni koji će to tek postati), bez obzira na klupsku vjeroispovjest, nacionalnu i seksualnu opredijeljenost, rasnu i stranačku pripadnost, bračni i imovinski status, (ne)zaposlenost i državljanstvo.
Nagrade: pehari za prva tri muškarca i prve tri žene (ukoliko se prijavi dovoljan broj deklarativno neopredijeljenih nabavićemo još tri pehara i uručiti im sleđa). Medalja po kategorijama nema… jbga, tko će pijan obrađivat rezultate?!
Online prijave(dajte se prijavite pliz, tek toliko da steknemo predodžbu kolko će nas bit, zbog kuhanja tekućih derivata)
Donesite sa sobom: ono što mislite jesti, piti i je..vati (i podijeliti s drugima)!
Opcionalno: u slučaju ne pretjerano usranog vremena, ako nam se prohtije poslije može odlazak na planinarski dom Glavica i s njega osmatrati zagrebački vatromet (ponijeti lampe i ruksake za taj slučaj), a ako ne onda zaebancija uz pivo i kuhano vino u vrtu i domu Škevinaca dok nas Višnja ne potjera…
A kao i svakog, tako ćemo i ovog Božića imati tradicionalni klupski božićni trening. Ništa posebno, pet standardnih kilometara malog kruga nasipa. Okupljanje oko 11:00 u subotu 25.12. kod standardne kapljice. Malo ćemo trčati, malo se slikati, počastiti…
Ovako je to bilo 2009., a ovako 2008., prije nismo znali za Picasu 🙁
Treća dirka devete sezone Lagvića okupila je 95 uzvanika iz različitih zemalja, a izuzetno veliki postotak (čak 98!) njih je uspjelo završiti trku, dočepati se kuhanog vina, čaja i tople juhice. Ovog puta čak i Ivka, mada je usput vrlo savjesno radila na pošumljavanju mladica uz cestu, što je nije omelo da postavi svoj novi osobni rekord.
Osim već spomenute srčane šumaste šumarke, svoja najbolja vremena su popravili i: Biuk Mirko, Vladimir Ilčić Dimmy, Boris Jurić, Enver Kasa, Zoran Košćak Kizo, Ingrid Nikolesić, Dragan Sobota, Mirela Vassung na cesti, te Sandra Ferenčak, Goran Jakovac i Tomislav Škrlec na Mrcini. Osim 12 rekordera, imali smo i 17 debitanata: Emil Blažević, Dunja Bua Maričević, Ninoslav Čerkez Ninočka, Jagoda Dajević, Tihomir Vučaj na cestim, zatim Boris Paj i Boro Stipić u Nordicu, te Krešimir Čorba, Tomislav Erhardt, Marina Glavak, Tomislav Hećimović, Nataša Kapov, Dubravka i Saša Sladoljev, Silvija Šumberac i Gordan i Marcel Zelenika na Mrcini. Što znači da je rang-lista Lagvića dopunjena s 29 podataka, a ukupni saldo u dosadašnjih 9 sezona glasi: 534 na cesti (445 muškaraca + 89 žena), 147 u Nordicu (92+55) i 49 u prvoj sezoni Mrcine (38+11).
Za statistiku je vrijedan i podatak da je Veronika ostvarila svoju 19. uzastopnu pobjedu na ligi, a najvrijedniji rezultat dana je postavio 59-godišnji Željko Paver (53:09) i objelodanio svoj pobjednički naum. Jedina pretnja su mu vječiti drugi Mile Šikman (61 godina, 55:38) i vječni mladić Frano Katić (73 godine, 1:04:59). Međutim, na stranu briga za okoliš i odlični rezultati, jer…
…se u sjeni današnjeg Lagvića odvijao unaprijed dogovoreni dvoboj. Tko zna, možda je to začetak ideje o nekom novom vidu natjecanja i formatu utrka.
Dakle, na Mrcini su snage odmjerili Tomislav Erhardt i Linda Visković. Za one koji ih osobno ne poznaju, dovoljno je reći da su to članovi probrane i uvijek vesele ekipe na čelu s Ivanom Blaženović. A tko nju ne zna, već je zaradio debeli minus i bolje da prešuti taj detalj. Dobro, njih dvoje možda nikada neće imati rekord staze, ali su hrabrim izlaskom na megdan pokazali da je trkanje puno bitnije od obaranja rekorda. U pozadini cijelog dvoboja je bila i kladionica na kojoj se vrtila enormna lova pa su se i dečki s Knežije raspitivali tko je blagajnik. No, Bobo je potegnuo svoje veze pa su odustali od zlih namjera. E sad malo o utrci – tom istinskom duelu. Linda je s velikim samopouzdanjem htjela opravdati ulogu favorita – bar po predviđanjima kladionice. Tomo je sve to tiho promatrao i lomio sprave po teretani. A neki vele da su ga vidjeli kako oko četiri ujutro s balvanom na ramenima drma po Novom Zagrebu. Nije mogao odzdraviti jer je u ustima još mućkao svježe popijena jaja. Linda je isto posjećivala stazu u ranojutarnim satima (bez balvana i jaja) i upoznala svaki grm tako da su bili i više nego spremni. Linda je opasno potegnula u startu i dobrih deset-petnaest minuta vodila a onda će poput vječne tajne o tome da li je bio ili nije bio gol za Engleze – s kojim su osvojili jedini svjetski naslov u nogometu, ostati i tajna zašto je odustala. Priča se po kuloarima svašta, ali kako se za kuloarske priče po novom zakonu ide u Remetinec, ne smijemo ih objaviti. Tomislavova pobjeda je čista ko suza i nema druge nego da Linda, kao što rade Oxford i Cambridge, već sutra u pisanom obliku baci rukavicu u lice i pozove Tomislava na megdan već na sljedećem Lagviću.
