Vrijeme je, čak i više nego lani, pogodovalo Savskom polumaratonu. Jako subotnje sunce i visoka temperatura za ovo doba godine je u potpunosti posušilo nasip, pa je podloga bila gotovo savršena, ni premekana ni pretvrda. Poluoblačno vrijeme i neznatan vjetar su isto tako dobro utjecali na trčanje pa smo imali jedan gotovo idealan trkački dan. Možda bi sunce malo doprinijelo atmosferi, ali bi zato uzelo svoj danak u izvedbi.

Ukupno su na sve tri trke (polumaraton, 5km, nordic) nastupila 272 trkača/ice, od čega točno 200 na glavnoj utrci polumaratona. Duga i neobično oštra zima je konačno malo popustila pred kraj veljače, a trkači se zaželjeli natjecanja, stoga ovako dobar odaziv nije iznenađujuć, tim više što je i prošlogodišnji prvijenac dobro prošao. Ovim polumaratonom je započeta nova serija dugoprugaških utrka, isključivo u prirodi, pod nazivom Zagreb Trail Trophy. Želja je kroz to promovirati trčanje u prirodnom ambijentu, vratiti jednu lijepu disciplinu kros u život, te obogatiti trkački kalendar sa što više različitih tipova natjecanja.

Osim toga, u ovo doba recesije, koja se u sportu danas reflektira na način da se gase klubovi i natjecanja, treba pronaći načina za jedan nešto drugačiji „vid poslovanja“ od uobičajenog. Savski polumaraton može poslužiti kao primjer. Sa relativno malo sredstava napravljena je vrlo korektna trka, u kojoj su praktički zadovoljeni svi tehnički detalji, neophodni za provedbu ovakovog tipa natjecanja. Nekog pretjeranog glamoura nije bilo, nagrade su vrlo skromne i simbolične (pehari i medalje po kategorijama), bez ručka, bez standardnih majica (međutim, tko ih je želio mogao ih je kupiti po cijeni izrade). Sve to ima, naravno, i svojih prednosti, a jedna od ključnih je vrlo niska startnina od 40kn, što je uglavnom 2 do 3 puta manje od standardnih startnina na hrvatskim polumaratonima, koji u tehničkom pogledu ne nude ništa više, ali vrlo često puno manje. Tako je, na kraju balade, proračun ove manifestacije manji od 10 tisuća kuna, dok sličan ili isti tip utrka, s približno istim ili manjem brojem učesnika, često puta prelazi 50, a u nekim slučajevima i 100 tisuća kuna?! Onda se dešava da organizator, koji ne uspije smoći ta sredstva otkazuje natjecanja, što je u konačnici najveća šteta, jer se trkači vežu za trke.

Na kraju trke smo imali i pogrešku kod obrade rezultata, samim time i proglašenja, pa se ovim putem ispričavam svima koji su u toj priči ostali zakinuti na bilo koji način. Naime, u želji da sve funkcionira bolje, jedan mali previd (krivo uneseno godište jednog trkača) je pokazao svo nesavršenstvo kompjutorskog sistema jer je zablokirao kada je dobio „nemogući podatak“ (trkač rođen 2060. godine?). Tko radi, taj i griješi, mada bi sve mogli svaliti i na Romčevića, jer da njegovi roditelji nisu nešto petljali krajem 50-ih prošlog stoljeća, sve bi prošlo u najboljem redu .

Uglavnom, svima koji su osvojili medalje po kategorijama poslat ćemo poštom (javiti svoju adresu na info@aksljeme.com), ili je mogu podići na jednom od sljedećih kola zagrebačke kros-lige, svakog četvrtka od 17h na istoj lokaciji gdje je bio i start polumaratona. A medalje po kategorijama su osvojili:

Seniorke: Veronika Jurišić, Ana Župić, Gabrijela Šalković

Ž35: Eva Ocvirk, Kristina Škevin, Katarina Nestić

Ž40: Dominique Rossi-Takac

Ž45: Želimira Kopecki, Ivana Ruszkowski, Gordana Odrljin

Ž50: Ivanka Krofl, Ivanka Buban

Seniori: Goran Murić, Hrvoje Kovač, Krešimir Balaško

M35: Marko Sobota, Miha Baotić, Miha Ažnik

M40: Ivan Čorba, Goran Pongračić, Željko Dugić

M45: Franjo Korošic, Stano Djuriga, Nenad Šimić

M50: Drago Paripović, Želimir Delač, Damir Fröszel

M55: Franjo Lončar, Željko Paver, Jozef Majerik

M60: Mile Šikman, Jakov Klapež, Nedjeljko Kopajtić

M65: Slavko Štimac, Milan Hećimović, Sven Majerić

Drugi Savski polumaraton je iza nas, čeka nas treće izdanje za godinu dana. Već lani je netko u komentarima izrazio želju da se staza podupla, tj da se napravi maraton, što uopće nije loša ideja, k tome vrlo lako izvediva. Naime, spajanjem Jankomirskog mosta s jedne strane i novoizgrađenog Domovinskog mosta s druge, točno bi se dobila potrebna dužina od 42 kilometra, a epicentar događanja (start, cilj, prolaz) bi se mogao zadržati na istom mjestu. Ideja će se razrađivati i kuhati tijekom godine i sljedeće zime, i nije isključeno da nagodinu dobijemo i 1. Savski maraton. Svojim komentarima za ili protiv dobili bi smo bolji uvid u eventualnu (ne)zainteresiranost za ovaj projekt.

Zagreb Trail Trophy se nastavlja u travnju, kada će se na uskrsni ponedjeljak održati prvi kros u Dotršćinskoj šumi. Ovaj park veličine Maksimira je relativno malo posjećen, a trkači ga posebno vole u ljetnim mjesecima, kada je u to doba najfriškije zagrebačko područje za trčanje, koje ima svoju malu mikroklimu. Staze su, u odnosu na pitomi i uglancani Maksimir, prilično divlje, ko stvorene za pravi kros. Cijela šuma je krcata kraćim ali žestokim brdašcima, pa će trka obilovati čestim promjenama tempa, što je i inače karakteristično za kros utrke. U sljedećih mjesec dana će proljeće u Dotršćinu udahnuti proljetni look, pa nas očekuje jedan sasvim drugačiji tip natjecanja u prirodnom i lijepom proljetnom ambijentu. Foto-galerija Dotršćine.

savski-2010

nekoliko foto-galerija:

Ivan Kapović (1000)

Ivan Kapović opet (89)

Vanja Palić (676)

Nedjeljko Vareškić (339)

Ivka Blaženović (134)

Slavko Somina (173)

ukupno 2411 fotografija… od videa ništa, kamerman se opio pred trku…

kratak rezime večeras…

PRIJAVE: Putem Interneta na ovoj stranici do isteka utorka, 23.02. Nakon toga više se ne može prijaviti online, već na sam dan trke, nedjelja 28.02., od 8:00 do 10:55, uz startninu skuplju za 10 kuna. Razlog tome je tiskanje točnog broja majica s točnim specifikacijama. Iz istog proizlazi da prijavljeni na dan trke ne mogu kupiti majicu, osim ako ostane višak od onih šupaka koji su se prijavili i naručili majicu, a nisu došli na trku, a takvih uvijek ima. Cijena tih majica je standardnih 40kn.

PODIZANJE STARTNIH BROJEVA: Od 8:00 do 10:55 u Boćarskom domu, ispred kafića “Martino”. Imat ćemo 3 prijavna stola, ali ipak savjetujemo svima da dođu na prijave što je ranije moguće, kako dragocjeno vrijeme pred trku (kava, WC, zagrijavanje i ogovaranje) nebi potrošili na stajanje u redu.

PARKIRANJE: Na parkiralištu Boćarskog doma i Kockice (bivša zgrada SDK). Parkiranje nedjeljom je besplatno.

GARDEROBA: Na raspolaganju će vam biti dvije svlačione s tuševima (muška i ženska), koje će biti za vrijeme trke zaključane. Ipak, svoje dragocjenosti nemojte ostavljati unutra, jer organizator ne može jamčiti apsolutnu sigurnost.

STARTNINA: Samo 40 kuna, uz koju ide objašnjenje: Startnina u pravom smislu riječi znači startnina, što znači da se za nju kupuje nastup na natjecanju, tj. plaća se organizacijski trud i trošak. Tko želi kvalitetnu 180-gramsku majicu s dugim rukavima i logom trke za uspomenu, dodat će još 40 kuna. Razlog tome je što trkači u pravilu ne nose obične tanke bijele majice, vrijedne 12-15kn, već im se samo gomilaju u ormaru, a koje ipak povisuju startninu. Ovog puta je trkačima ostavljeno na izbor da li žele majicu (i koje veličine). Žene će, naravno, dobiti ženske majice, strukirane! Vojničkog graha ili gulaša poslije natjecanja isto tako neće biti, jer nam se neda zajebavat s time, utoliko je i startnina jeftinija. Tko želi jesti poslije trke, 100m od Boćarskog doma je jedna od boljih zagrebačkih pizzeria – „Maslina“.

STAZA: Start i cilj su predviđeni na nasipu ispred Boćarskog doma. Trči se u smjeru Ljubljane po sjevernoj obali Save do Jankomirskog mosta, prelazak preko, te povratak južnom stranom, uz prelaz preko pješačkog mosta do cilja. Na svom putu će preći, što ispod, a što preko, četiri zagrebačka mosta, a na toj lokaciji je predviđena u skoroj budućnosti gradnja još dva. (Karta trke nalazi se OVDJE). Savski nasip je omiljeno zagrebačko trkalište; teren je mekan, trči se u lijepom prirodnom ambijentu, i to će ove godine biti jedini polumaraton bez prisustva automobila. Trenutna vremenska prognoza kaže da ćemo imati poluoblačni dan s temperaturom oko 13°C, vjetar puno slabiji nego lani, znači idealni uvjeti za trčanje. Teren će možda na nekim dijelovima biti mekan i blatnjav, obzirom na najavljenu kišu u petak, ali se nadamo da će subotnje sunce dovoljno posušiti nasip. Ali, sve su to draži off-road trčanja, stoga dodatno savjetujemo i adekvatan izbor tenisica!

• - Na raspolaganju će biti 4 okrepne stanice u trci i jedna u cilju,
• - Označen svaki kilometar, ispred prvog trkača (jer je taj obično najluđi) vozi biciklista,
• - Startni brojevi se ne vraćaju, ostaju za uspomenu,
• - Proglašenje u 14:30,
• - D.J. Juraj Štumberger, spiker Kristijan Šivak alias Kurchevi dopredsjednik,
• - S ovom trkom započinje TRAIL TROPHY, godišnja regionalna liga off-road dugoprugaških utrka, sastavljena od kroseva, planinskih trka i trekinga na širem području Zagreba (Medvednica, Samoborsko gorje, Savski nasip),
• - Ako nekog zanima, evo kako je bilo lani na prvom Savskom polumaratonu.

MJESTO: Zagreb, savski nasip kod Boćarskog doma

VRIJEME: Nedjelja, 28.02.2010. (start u 11:00)

DISCIPLINE: polumaraton = 21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 4 okrepne stanice (6km, 11km, 15km, 18km)

nordic (5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode)

kratka trka (5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode)

NAGRADE: Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno.

SATNICA: 8:00 – 10:55 Prijave i podizanje startnih brojeva

11:00 Start polumaratona

11:05 Start nordica i kratke trke

14:30 Proglašenje i podjela nagrada

STARTNINA:

polumaraton – 40 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.

nordic i kratka trka – 20 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.

Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, nordic i kratka trka 30kn). Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke plaća 40 kuna više.

ONLINE PRIJAVA: s desne strane (prijava za utrku)

PARKING: Boćarski dom (200m od starta), Kockica (500m od starta), oba besplatna nedjeljom

KATEGORIJE:

Ovdje tj. meni sa desne strane

Stay beautiful!

4832 PO SAVSKOM NASIPU

Toliko su, naime, ukupno kilometara pretrčali učesnici 1. Savskog polumaratona, a što je, primjerice udaljenost od Zagreba do Kenije!

U vikendu između dvije ciklonalne aktivnosti uvalila su nam se dva prava proljetna sunčana dana i privukla na 1. Savski polumaraton 260 trkača željnih trka nakon 3-mjesečne stanke, ispunjene kišom, snijegom i niskim temperaturama. No, meteorološku idilu je donekle narušio jaki vjetar koji se podigao 10-ak minuta prije početka trke, i onda misteriozno nestao ubrzo po završetku.

Na kratkoj stazi od 5km upriličene su dvije trke za rekreativce i ljubitelje nordic walkinga, kroz koje je prošlo 40-ak ljudi, što opravdava njihovu organizaciju. Naime, zbog početnika i mlađih trkača trebalo bi uvijek u pratećem programu polumaratona i sličnih dugačkih priredbi imati nešto i za one koji ne mogu, ne žele ili nebi trebali trčati 21 kilometar, dužinu koja ipak zahtijeva dosta visok nivo pripremljenosti i staža.

Glavnu trku je trčalo preko 220 ljudi, što je iznad svih optimističnih predviđanja organizatora. Tijekom 2008. godine na samo tri hrvatska polumaratona se skupilo više natjecatelja (Starek, Varaždin, Velika Gorica), a riječ je ipak o etabliranim trkama s 15 ili više godišnjim stažom. Razlozi ovakvo velikog odaziva se mogu objasniti: kontinuirani porast broja trkača u Hrvatskoj, dobar termin (trkači su željni natjecanja), iznenadni napad proljetnog vremena, niska startnina, ali i različitost od ostalih polumaratona, prvenstveno po stazi i prirodnom ambijentu. Očigledno je da trkači zaista vole off-road natjecanja, a ovo je bio prvi, nažalost i posljednji polumaraton (ukupno ih ima 25!) u sezoni koji se ne trči po asfaltiranim prometnim cestama, gdje su konstantno izloženi ispušnim plinovima, vozačkoj nekulturi, ali i mogućim prometnim nesrećama (kojih je bilo dosta na našim cestovnim trkama).

Glavno obilježje trke je bio, dakle, prilično jaki vjetar, koji je u prvoj polovici trke puhao u prsa. Što je ipak bolja varijanta nego da je bilo npr. obrnuto, jer se u prvom dijelu moglo malo zavjetrine ukrasti u povelikim grupama, a i uvijek je bolje kada vjetar puše u leđa pri povratku (zdravstveno i rezultatski). Inače, vjetar se u dugoprugaškom trčanju smatra psihološki otežavajućim faktorom, više nego fizičkim. Naime, bez ili s obzirom na njegovu jačinu, on ipak ne uzima vremena i snage koliko trkači misle, pa je njegov loš utjecaj uglavnom mentalne naravi. Njegov negativan fizički efekt još je manji na kružnim stazama, gdje su cilj i start na istom mjestu, što praktički pruža ekvivalent trčanja kontra i niz vjetar. Ustvari, da stvar bude još bolja, mentalno i taktički jaki trkači mogu u vjetru dobiti dobrog saveznika. Stvar je u tome da se u dijelu frontalnog vjetra trči u zavjetrini dovoljno dobrog trkača da se ne gubi vrijeme i čuva snaga, a da se niz vjetar iskoriste sve dobrobiti leđnog vjetra. Ako takvih situacija nema, treba ih napraviti, tj. eventualni pejsmejker se treba žrtvovati za tuđu dobrobit.

Jedan od najsvjetlijih takvih primjera u povijesti maratona dogodio se 1999. na maratonu u Chicagu. Znam da su Tergat i Gebrselassie trčali najbolje trke s najboljim vremenima, ali za mene je osobno najdojmljiviji bio svjetski rekord kojeg je tada postavio Khalid Khannouchi. Temperatura je tog dana (24.10.1999.) na startu iznosila svega 2°C, ali je puhao jaki vjetar (Chicago = Wind City), koji je donosio tzv. „chilly factor“, tj. osjećaj hladnoće kao da je -3°C, znači dobrih 15-ak stupnjeva niže od meteorološkog idealizma. Međutim, tri pejsmejkera su ga dobro čuvali u prvih 25km, a kad je ostao sam Khalid je iskoristio „dobar vjetar u leđa“ i postavio tadašnji svjetski rekord 2:05:38, prvi rezultat ispod 126 minuta. Što je veća brzina trčanja, to su veći efekti, tj. viši nivo koristoljublja zavjetrine.

Pobjednik 1. Savskog polumaratona Ivan Vrdoljak je trčao prosječnom brzinom od 15.8 km/h, što nije zanemarivo. Nisam s njim razgovarao poslije trke, ali sam zato naknadnim pregledavanjem fotografija s trke uvidio da u prvom dijelu staze nije bio naprijed u vodećoj grupi, i da se očigledno sačuvao dovoljno da iskoristi leđni vjetar u završnici. Inače, Vrdoljak je našoj sportskoj javnosti poznat kao prvi državni prvak Hrvatske u olimpijskom triatlonu (1997.g. na Jarunu, stotinjak metara desno), u vrijeme dok je još bio junior. Naravno, ključni razlog njegove pobjede je i činjenica da je konkurencija u vrhu bila slaba, jer naši dobri trkači već duže vremena na trke trče bez novčanih nagrada.

No, ovo natjecanje i nije zamišljeno kao jaka natjecateljska trka za raznorazne kupove, novce ili osobne rekorde, već kao svojevrsna oda ili homaž savskom nasipu, najpoznatijem i najomiljenijem zagrebačkom trkalištu, koje je tisućama trkača i joggera bio/ostao početni/standardni poligon za trčanje. Neki su ovu trku trčali kao dugački trening, neki u ritmu maratona koji ih za 7 dana čeka u Ferrari, neki za buđenje iz zimskog sna, a neki kao uvod u natjecateljski dio sezone nakon dugotrajnih zimskih/baznih priprema, a mnogi su po prvi put okusili polumaratonske čari. Sve u svemu, na nasipu uz Savu se ovog puta skupila zaista lijepa brojka trkačkih zaljubljenika, pa se nadam da će potencionalni organizatori, povedeni pozitivnim iskustvima s ove trke, upriličiti još koju off-road polumaratonsku varijantu tijekom sezone jer je interes očit.

Organizacija trke na korektnom nivou. Tehnički elementi su funkcionirali onako kako trebaju, a na neke stvari se ipak nije moglo utjecati (vjetar raznosio km-oznake, razbucao startni/ciljni luk itd.). Za kraj bih se, ispred organizacijskog odbora i ekipe koja je realizirala trku (koja je, btw, brojila preko 30 ljudi), zahvalio svim učesnicima, koji su s dosta pozitive prihvatili ovakav tip trke, te nisu pretjerano gunđali na organizaciju. Zato ću ih za kraj „nagraditi“ s nekoliko naputaka:

• Na masovne trke probajte doći barem 90 minuta prije starta. Time ćete pomoći organizatoru i sebi (umjesto 30 minuta stajanja i guđanja u koloni, to vrijeme možete funkcionalnije potrošiti na kavici, WC-u, zagrijavanju itd). Za primjer – prvi su na prijave ovog puta došli trkači iz Slovenije, države koja očito već ima dovoljno iskustva s masovnim trkama.

• Ako je ikako moguće (a ovdje je bilo), prijavite se online unaprijed, čime ćete također pomoći organizatoru (da predvidi broj učesnika, na osnovu čega se mogu preciznije odraditi neke stvari, kao npr. broj bočica na okrepnim stanicama), a i sebi (točan upis osobnih podataka). Za primjer – preko 100 ljudi je došlo na ovu trku prethodno neprijavljeno (danas u svijetu gotovo da nema trke na koju se može doći i nastupiti bez prethodne prijave, al mi još uvijek furamo balkanski đir).

• Startni broj stavite na svoja prsa i zakvačite s 4 ziherice, čime ćete pomoći organizatoru i sebi (olakšati posao sucima, tj. izbjeći eventualan upis krivog broja, drugim riječima osigurati si mjesto na ciljnoj listi). Iz istih razloga, dodatno – ako je ikako moguće, izbjegavajte masovni finiš i probajte duele riješiti prije ciljne ravnine.

ONLINE PRIJAVA su zatvorene. Prijave za trku su još uvijek moguće na dan trke od 8:00 do 10:55 ujutro kod starta/cilja.

Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, nordic i rekreativna trka 30kn). Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke plaća 35 kuna višu startninu.

ONLINE PRIJAVA su zatvorene. Prijave za trku su još uvijek moguće na dan trke od 8:00 do 10:55 ujutro kod starta/cilja.

ORGANIZACIJA I PROVEDBA NATJECANJA:
Atletski klub «SLJEME»