Odličan nastup Sljemenaša na ekipnom prvenstvu Hrvatske u krosu, održanom u subotu na obali Drave u Varaždinu, tako da nebi neki mislili da mi znamo samo trčati po Savskom nasipu. Vraćamo se s prvenstva s tri nova pehara, osvojena u jakim trkama s jakom konkurencijom, i nastavljamo trogodišnji niz. Naime, u posljednje tri sezone smo nastupili na svim ekipnim državnim prvenstvima u vanstadionskim trčanjima (polumaraton, maraton, kros, planinsko trčanje), svaki put imali i mušku i žensku ekipu i svaki put donijeli po barem jedno odličje!
Ovoga puta, najuspješniji smo bili baš tamo gdje smo do sada bili najneuspješniji – u muškoj konkurenciji na kratkoj stazi od 4km. Cure su nas navikle na medalje, bilo da se radi o kratkoj ili dugoj trci, dečki bi tu i tamo piknuli nešto na dugoj, a na kratkoj stazi su dečki do sada uvijek ostajali kratkih rukava. Do sada! Vrlo uvjerljivo drugo mjesto naše ekipe (iza AK Kvarner-Autotrans) u sastavu Nikola Špoljar, Šime Sušić, Viktor Sarić, Ivan Androić Caballero, Dejan Petrović, Hrvoje Pongrac, Aleksandar Ortynski i Jasmin Jašaragić i veliko slavlje na proglašenju, gdje je prednjačio šoumen Jazz, kojemu nikako nismo uspjeli dokazati da drugo mjesto nije najviša stepenica na postolju 🙂
Cure su nam donijele dvije bronce i to Martina Ilijanić, Mirjana Kolac, Katica Rumbočić, Jelena Brezak, Paula Vrdoljak, Ivana Blaženović i Božena Buršić na kratkoj stazi od 4km, te Nikolina Šustić, Veronika Jurišić, Ana Gudalović, Majda Horvat, Aleksandra Mlađenović i Adrijana Šimić na dugoj stazi od 8km. Po ispisu imena vidi se da smo bili i najbrojniji, s tim da se, za razliku od drugih, nismo krpali, već smo na prvenstvo vodili samo one najbolje, dečke iz prve i druge trening grupe, a cure iz treće i četvrte.
Najviše nas je nastupilo na muškoj dugoj stazi od 12km, čak 11 (Milorad Vojvodić, Ivan Murat, Renato Pomahač, Igor Goričanec, Dragan Sobota, Neven Andrijašević, Stjepko Jančijev, Josip Babić, Ivan Milinković, Domagoj Puzak). U vrlo jakoj konkurenciji su osvojili na kraju peto mjesto, jer su svoje najbolje trkače ove godine postavili u tu konkurenciju Agram, Dinamo i Aviokarte, uz dodatak odličnih Zagoraca iz Rudolfa Perešina. Svoju pravu vrijednost će aktualni ekipni prvaci u maratonu (Mićo, Murat i Renato) pokazati uskoro na puno dužoj stazi.
Po prvi put smo na nekom službenom natjecanju imali i ekipu u mlađim kategorijama, a čast da probiju debeli 12-godišnji led su imali u kategoriji mlađih juniora Dragan Maloševac, Albert Seitz i Borna Mihoci u trci na 4km. Dečki su jako mladi, rođeni 1997-1999, i za njih je ovo isto prvo iskustvo takvog tipa.
Sve u svemu, odlično natjecanje, mada je staza bila daleko od pravog istinskog krosa, i ne bih se začudio da, kako je krenulo, uskoro imamo kros prvenstva na tartanu. Kad u trci od 12km imamo samo 12m visinske razlike, onda to jednostavno nije kros. Organizatori bi ubuduće trebali s više mašte pronalaziti staze za ovu lijepu disciplinu. Umjesto da stazu provuku kroz grmlje, preko potoka i balvana, s puno hupsera i krivudavih staza, na neutabanim dijelovima livada, sve se uglavnom svodi na makadam, koji je samo sljedeći nivo ka asfaltu, koji je pak sljedeći nivo ka tartanu. Kros je krajnje tradicionalna disciplina, iz koje su nastale sve danas priznate i verificirane trkačke unutar i vanstadionske discipline, i mislim da ga treba njegovati u njegovom izvornom obliku.
Još par informacija vezanih uz 5. BROOKS Savski polumaraton:
PRIJAVLJENO: Ukupno 442 učesnika, od čega 125 na kratkoj trci od 5km i 317 na polumaratonu. Od toga 134 žene i 308 muškaraca, znači, iz dosadašnje trkačke perspektive, u odličnom omjeru 1:2,5, ili dvije žene na pet muškaraca 🙂
Online prijave su završile. Kojima to nije uspjelo, stignu se još uključiti u subotu i nedjelju prilikom podizanja startnih brojeva.
PASTA PARTY I PODIZANJE STARTNIH BROJEVA U SUBOTU: U subotu od 18-21h u prostorijama Atletskog kluba SLJEME u Trnjanskoj 87. Obzirom da imamo veliki broj prijavljenih učesnika, preporučam svima koji su u mogućnosti da dođu u subotu i podignu svoj startni broj i majicu u miru, kako bi izbjegli stajanje u redu pred trku. Kao i na svim masovnim trkama, dodatni zajednički carboloading, poznatiji kao Pasta Party!
PODIZANJE STARTNIH BROJEVA U NEDJELJU: Od 8:30 do 10:45 u balonu Boćarskog doma. Obzirom da se očekuje preko 400 trkača, evo dva savjeta za ubrzavanje: dođite na prijavu što ranije i pripremite točan iznos, polumaraton = 40kn, a 5km = 20kn (neprijavljeni 10kn više), majica = 40kn. Bit će tri stola za podizanje brojeva i jedan pult posebno za majice.
PARKIRANJE: Cvjetno naselje, na parkiralištu Boćarskog doma (200m od starta) i Kockice (bivša zgrada CK, 500m od starta). Parkiranje nedjeljom je besplatno.
GARDEROBA: Na raspolaganju će u balonu biti dvije svlačione (muška i ženska), koje će biti za vrijeme trke zaključane. Ipak, svoje dragocjenosti nemojte ostavljati unutra, jer organizator ne može jamčiti apsolutnu sigurnost. Svlačionice su male, nedostatne za sve, tako da preferirajte gepek, ako ga imate.
STARTNI BROJ: Startni broj stavite na svoja prsa i zakvačite s 4 ziherice, čime ćete pomoći organizatoru i sebi (olakšati posao sucima, tj. izbjeći eventualan upis krivog broja, drugim riječima osigurati si mjesto na ciljnoj listi). Iz istih razloga, dodatno – ako je ikako moguće, izbjegavajte masovni finiš i probajte duele riješiti prije ciljne ravnine. Molimo startne brojeve broj 6, 9, 66, 68, 86, 89, 99 da pripaze i ne okrenu brojeve naopako.
STAZA: Start i cilj su predviđeni na nasipu ispred Boćarskog doma. Trči se u smjeru Ljubljane po sjevernoj obali Save do Jankomirskog mosta, prelazak preko, te povratak južnom stranom, uz prelaz preko pješačkog mosta do cilja. Na svom putu će preći, što ispod, a što preko, četiri zagrebačka mosta (karta trke nalazi se OVDJE). Savski nasip je omiljeno zagrebačko trkalište; teren je mekan, trči se u lijepom prirodnom ambijentu, i to je, zasad, jedini hrvatski polumaraton bez prisustva automobila. Vremenska prognoza kaže da ćemo imati toplo vrijeme za ovo doba godine uz vjerojatnost lagane kišice. Teren će možda na nekim dijelovima biti mekan i blatnjav, ali, sve su to draži off-road trčanja, stoga dodatno savjetujemo i adekvatan izbor tenisica! Na okrepnim stanicama (5km, 10km, 15km) će biti flaše s vodom i u čašama. U cilju također + cedevita, sokovi, voće i keksi.
PEJSMEJKERI: Ove godine ćemo uvesti i pejsmejkere u trci. Diktatori tempa će biti označeni balonima i vodit će grupe na 1:40, na 1:50 i na 2:00!!
STARTNINA: Samo 40 kuna, uz koju ide objašnjenje: Startnina u pravom smislu riječi znači startnina, što znači da se za nju kupuje nastup na natjecanju, tj. plaća se organizacijski trud i trošak. Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke za uspomenu, dodat će još 40 kuna. Razlog tome je što trkači u pravilu ne nose obične tanke bijele majice, vrijedne 10-15kn, već im se samo gomilaju u ormaru, a koje ipak povisuju startninu. Ovog puta je trkačima ostavljeno na izbor da li žele majicu (i koje veličine). Žene će, naravno, dobiti ženske majice, strukirane! Vojničkog graha ili gulaša poslije natjecanja isto tako neće biti, ali smo zato uveli pasta-party dan ranije. Tko želi jesti poslije trke, 100m od Boćarskog doma je jedna od boljih zagrebačkih pizzeria – „Maslina“.
NAGRADE: Osim standardnih pehara i medalje za najbolje pojedince i ekipe, imamo i tombolu nakon trke. Iz kutije u koju ste nakon trke vratili startni broj izvući ćemo najsretnijeg i najsretniju učesnicu, koji će dobiti Brooksov model tenisica Pure Flow.
PROGLAŠENJE: U 14:30.
BROOKS: Na trci će se moći povoljno kupiti tenisice marke Brooks, zainteresirani neka ponesu novac.
Odlična tekma na kraju 11. po redu Zimske lige Lagvić, u kojoj je nastupio 91 trkač, od čega na cesti 58, od kojih je 21 postavilo svoje osobne rekorde. Čak 11 učesnika ispod 50 minuta, i što je najvažnije, čak 3 ispod 44 minute, što se od postanka Svijeta dogodilo samo jedanput, i to jako davno, početkom stoljeća!
Ovozimsko nedjeljno natjeravanje po Sljemenu je bilo relativno neuobičajeno. Šest puta se skupilo više od 100 učesnika, ali je u posljednjih 5 kola zima i snijeg učinila svoje i drastično smanjila natalitet, poglavito na Mrcini. Naime, prosjek učesnika po trci u prvih 7 “suhih” kola je iznosio 109, a posljednjih 5 “bljuzgavih” samo 79, znači prosječno 30 manje. Posebno je patila Mrcina, na kojoj je u prvim kolima gmizalo prosječno čak 75 duša, da bi siječanjski i veljački prosjek pao na bijednih 25 avanturista. Zahvaljujući tome, mnogi su mrcinaši nakon nove godine prebjegli na cestu, što je rezultiralo činjenicom da smo na cesti imali po završetku priče 25 učesnika više nego na Mrcini (213:188), dok ih je lani bilo manje za 33 (167:200).
Na kraju balade, ipak rekordna godina, u kojoj smo prvi put prebacili brojku od četiri stotine, s ukupno 401 učesnikom, s najvišim dosadašnjim prosjekom po kolu – 97! Liga je još jednom pokazala svoj trade-mark: masovnost, dobar izazov, odličan trening, izvrsna atmosfera, kolači, torte, kuhano vino, čaj, juha, snijeg, zima, niske temperature, bijeg u prirodu!
U zadnjem kolu pobjeda za Andreja Višticu, svakako najpoznatijeg sportaša na Lagviću ove zime, odličnog triatlonca, koji svojim rezultatima, skromnošću i odnosu spram sporta samo može poslužiti kao primjer ostalima. Osim njega, ligu su obilježili, prije svih Damir Rogić, o kojem sad već kruži, ne bez osnove, priča da je došao s neke druge planete, zatim Nikica Smolić, osmi pobjednik lige, te Veronika Jurišić, koja je zadnji put izgubila trku na Lagviću prije više od pet godina, te ima trenutni niz od 35 pobjeda za redom!
CESTA, muškarci: Mada je ispočetka izgledalo da će to biti duel Mile Šikmana i Kreše Babića, Nikica Smolić, koji se na cestu prebacio tek u trećem kolu, se polako penjao ka vrhu tabele i kada je ispunio kvotu od sedam nastupa, bilo je očigledno da mu pobjeda neće izmaći. Žilav otpor je pružio na kraju Krešo, koji je u zadnjoj trci postavio čak i svoj PB, ali je uspio zaostatak svesti tek na nešto manje od 2 boda. Drugo, treće i četvrtoplasirani (Babić, Šikman, Paver) su imali svih 13 nastupa i očito su igrali na nagradne bodove, a Babić je u svih 13 trka išao ispod 50 minuta. Osim spomenute trojke, komplet lige je odradio i Velimir Stiasni, što je i bilo za očekivati, obzirom da se radi o rekorderu lige s ukupno 94 nastupa, koji posljednje tri zime nije propustio ni jedno kolo!
CESTA, žene: Uvjerljiva Veronikina pobjeda, sa skoro 100 bodova prednosti ispred ostalih, posve očekivano. Drugo i treće mjesto za cure iz nekadašnjeg Veterana, Anitu Antolković i Kristinu Bogdanić. Čak 39 cura u konkurenciji, što je isto tako jedan od rekorda ove zime. Za usporedbu, u prvoj sezoni ih je bilo samo 14.
MRCINA, muškarci: Rogić je u startu razbio sve nade ostalima, pa je nadmetanje prošlo slično kao olimpijski skok u dalju 1968. u Meksiku, kada je Bob Beamon prvim skokom u prvoj seriji ubio natjecanje i neizvjesnost. Njegov rekord staze 35:23 bi mogao potrajati kao i Beamonov 🙂
MRCINA, žene: Mrtva trka između dvije debitantice na Lagviću, obje u Ž45 kategoriji – Adrijane Šimić i Sandre Juhaz, koju je na kraju dobila Adrijana sa samo 2 boda prednosti. Da su se kojim slučajem natjecale na cesti, sigurno bi se borile za drugo mjesto iza Veronike, što je pokazala Adrijana zadnjom trkom, kada se okušala na cesti i otrčala pristojan rezultat 57:45.
PEDINA KOMBINACIJA: Tijesno u ženskoj i posve izvjesno u muškoj konkurenciji. Pobjede za Sonju Šmitran, koja je tek zadnjom trkom i osobnim rekordom se odlijepila od Milane Murgić, dok je Damir Rogić samo trebao zadovoljiti statistički neophodan broj nastupa da osigura pobjedu ispred Dade Sobote, koji je zadnjom trkom pobjegao legendarnom Pelcu.
PROGLAŠENJE: za sve kategorije, što znači za prvih deset na cesti, na Mrcini i u Pedinoj kombinaciji, u muškoj i ženskoj konkurenciji, će se održati na Skupštini AK Sljeme u petak 22.02. u dvorani na prvom katu u zgradi tribine na Otoku Univerzijade na Jarunu, s početkom od 18h.
Za kraj, po tradiciji, zadnje kolo je ujedno i klupsko prvenstvo Sljemena u planinskom trčanju, jedanaestu godinu za redom, tako da je trka imala i dodatnu, unutarklupsku draž. Očekivana pobjeda za Veroniku kod cura i velika neizvjesnost kod muškaraca, obzirom na gustu kvalitetu Sljemenaša ove godine, kada se uzme u obzir da je tijekom liga čak 20 članova trčalo Lagvić brže od 50 minuta! Na kraju ipak pobjeda za Rogića, ispred Nikole Špoljara i Viktora Sarića. Poredak Sljemenašica: Veronika, Adrijana Šimić, Majda Horvat. Lista dosadašnjih prvaka AK Sljeme:
Ultramaraton je bilo koja trkačka manifestacija koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama, također i u dvorani, nerijetko na traci. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.
Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju oni s relativno okruglim brojkama: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata, 48 sati, 6 dana. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi rang-listu, te kontinentalne i svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Oba svjetska rekorda na 100km drže Japanci – u muškoj konkurenciji Takahiro Sunada (6:13:13), a u ženskoj Tomoe Abe (6:33:11). Inače, od svih svjetskih rekorda u preostalim atletskim disciplinama, na 100km je u postocima najmanji zaostatak ženskog u odnosu na muške rekorde. Iznosi samo 5%, dok je u svim ostalim iznosi u pravilu oko 10%.
– Najduži službeni ultramaraton je Self-Transcendence 3100 Mile Race, u dužini od 4,989 kilometara. Trkači vrte krug od samo 833 metra i imaju na raspolaganju 52 dana da završe trku tijekom srpnja i kolovoza u kvartu Queens u New Yorku. Što znači da moraju u prosjeku svakog dana otrčati 98 kilometara da bi je završili u vremenskom limitu. Rekorde drže Nijemac Madhupran Wolfgang Schwerk (41 dan + 8 sati) i Amerikanka Suprabha Beckjord (49 dana i 14 sati), mada mi oboje smrde na Indijce. Mandhupran je prosječno svakog dana prelazio 120 kilometara, a Suprahba točno 100!
– U periodu od 1992-1995 održavana je Trans America Footrace, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prve «vremenske ultre» u Hrvatskoj: 12-satnog ultramaratona Forrest Gumpa, održanog 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
– Najveći i najstariji svjetski ultramaraton je COMRADESu Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean. Trka se održava od 1921. godine, s ratnom pauzom 1941-1945, tako da je do sada održana 87 puta.
– Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Zašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
– Međutim, ni to nije sve. Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Iste godine proslavio je i svoj 70. rođendan!
– Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?
Iz ovih podataka se može lako zaključiti da ultramaratoncima godine ne smetaju. Ustvari, ne samo da ne smetaju nego im idu u prilog. Naime, životni i trkački vijek ultraša je iznimno dug, prvenstveno zato jer treba dugo godina trčanja da bi se uopće postalo. Jednom kada ultraš stasa, rijetko prekida trkačku karijeru, tako da ostaje u trčanju praktički zauvijek. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Ultraši su u biti pravi trkači! Kad kažem pravi, pri tom ne mislim na njihove rezultate, rekorde, izgled, tehniku i sve ono što bi moglo upućivati na to. Ultraši su pasionirani trkači, koji, istinabog, vole rekorde i rezultate (uglavnom dužinske naravi), ali bi oni trčali i da svega toga nema. To su ljudi koji trče u pravilu svakog dana, rijetko kad sustavno treniraju, ne vole tapering, carboloading… Oni bi trčali i da nema organiziranih trka, klubova i ostalih trkača, da ne postoji trkačka scena, da se nije desio trkački bum, a o novčanim nagradama da ne pričam.
Ustvari, kad malo bolje razmislim, vjerojatno su prvi trkači bili upravo ultraši. Čovjek je u svojim prapočecima, ne bi li došao do hrane, lovio svoj ručak na način da bi satima, a nerijetko i danima pratio svoj plijen, inače na kratkim prugama brži od njega, i na taj način ga izmorio i prehranio sebe, svoju obitelj i svoje pleme. Drugim riječima, naša vrsta je produžena zahvaljujući ultrašima :).
Još me malo misli drže u tom dobu i razmišljam da li je i tada nekog od tadašnjih trkača-lovaca zarazio trkački virus? Uvjeren sam da jeste, obzirom da se tada, čak i puno više nego danas, živjelo instinktivno. Jer, ako su crtali svoja «umjetnička djela» po zidovima pećina, sasvim sigurno ne u namjeri da ih prodaju ili steknu status u cijenjenim umjetničkim krugovima, sigurno su neki i trčali (mimo lova na mamute). Možda su bili svjesni treninga koji im daje veće šanse za preživljavanje, samim time bolju poziciju u plemenu, te uzročno posljedično lakši i širi odabir partnera s kojim će prenijeti svoje bolje gene, bilo da se radi o urođenim ili stečenim. Možda i nisu, zato jer je lov, zbog nedostatka škrinje za zamrzavanje, bio gotovo svakodnevan i trajao je praktički do kraja života, što u principu i jesu karakteristike današnjih ultramaratonaca :).
Hrvatski ultramaraton se upravo širi i to kolateralno, uz trenutni all-round trkački mini-bum, uz zapaženi razvoj trail trčanja i trekinga. Dugo je godina 12-satna ultra Forrest Gump bila perjanica, ustvari jedina zvijezda na našem ultraškom nebu (Supermaraton Zagreb-Čazma pravno-formalno jeste ultra, ali je to ipak samo nešto duži maraton), a u zadnjih par godina stvari se počinju mijenjati na bolje. Od ove godine ultramaraton i službeno ulazi u zajednicu priznatih sportova i disciplina, i po prvi put ćemo dobiti zvanične prvake Hrvatske u trčanju na 100 kilometara, koji će, shodno tome, ostvariti izvjesne sportske beneficije kao u bilo kojoj drugoj atletskoj disciplini, sukladno pravilniku.
Dakle, prvo državno prvenstvo u ultramaratonu je na rasporedu 04.05. u Zagrebu, a organizaciju će obaviti Atletski klub Sljeme. Točna lokacija još nije određena, ali najvjerojatnije će se održati na obali jednog od dva zagrebačka jezera – Bundek ili Jarun. Staze za 100-kilometarsku ultru mogu biti od točke A do točke B, ali mogu biti i kružne, s tim da krugovi ne smiju biti kraći od 3, niti duži od 25 kilometara. Zbog lakše organizacije, kontrole, logistike i nadzora, bolje su kružne staze, tako da će prvenstvo u Zagrebu biti na stazi koja će imati krugove unutar 3 i 6 km. Visinska razlika ne smije biti veća od 0,5%, a staze na Bundeku i Jarunu zadovoljavaju taj uvjet jer su gotovo u potpunosti ravne. Vremenski limit trke bi trebao iznositi 12 sati. Trka će biti otvorenog tipa, što znači da će na njoj moći nastupiti svi oni koji to žele, ali u konkurenciju za državno prvenstvo će ući samo trkači koji su članovi hrvatskih atletskih klubova, koji su uredno registrirani u Hrvatski atletski savez, koji imaju ovjereni liječnički pregled (ne stariji od 6 mjeseci) i koji su na vrijeme prijavljeni od strane svog kluba. Znači, ukratko – kao i u svim ostalim atletskim disciplinama.
Osim toga, Šimun Cimerman, alfa, romeo i omega-3 hrvatske avanturističke scene, već par godina radi «Velebitsku stotku», koja u biti nije pravi ultramaraton (a i nije 100km) jer staza nije strogo definirana, dozvoljene su kratice i gotovo da svaki učesnik ima drugačiju stazu, što je u ultraškom (i bilo kojem drugom atletskom) svijetu nedozvoljeno, pošto svi moraju proći podjednaku udaljenost. Međutim, priča je dobra, i samim time dolijeva ulje na vatru ultraškog plama. A dolit će je ove godine i Istarska ultra na 100 milja (www.100miles.srk-alba.hr/) u organizaciji SRK «Alba» iz Labina i SD «Trickeri» iz Pazina. Trka ima standardiziranu i relativno točnu dužinu, ali je visinska razlika velika (4580m), staza također nedefinirana i neobavezna, tako da spada u kategoriju tzv. avanturističkog ultramaratona ili ultra-traila, dakle slična priča kao i s Velebitskom stotkom. Sve u svemu, hrvatski ultraši imaju, za razliku od prijašnjih godina, veliki izbor velikih trkačkih izazova.
Inače, svjetski savez za ultramaratonsko trčanje (IAU – International Association of Ultrarunners), svake godine organizira Svjetska i europska prvenstva u 4 ultraške discipline: 50km, 100km, 24 sata i ultra-trailu. Sva ta prvenstva su pod okriljem IAAF-a, krovne svjetske atletske federacije, što pravno znači da su priznata i da se na njima može nastupiti samo uz suglasnost i prijavu od strane nacionalnih atletskih saveza.
Za kraj samo podaci o trenutnim svjetskim (i hrvatskim) rekordima u nekim standardiziranim ultraškim disciplinama:
12-sati, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske je Hrvoje Kovač sa 137 kilometara i 270 metara (14.05.2011., Zagreb, Forrest Gump).
12-sati, žene:Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske je Nikolina Šustić, koja je 14.05.2011. na Forrest Gumpu istrčala 130 kilometra i 210 metara.
24-sata, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 303.5 km (05.10.1997., Adelaide, Australija).
24-sata, žene: Mami Kudu (Japan) – 254,4 km (13.12.2009., Soochow, Tajpeh). Neslužbena rekorderka Hrvatske je Veronika Jurišić sa 202,5 km na Svjetskom prvenstvu 13.05.2010. (Brive, Francuska).
48-sata, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 473.5 km (03-05.05.1996., Surgeres, Francuska).
48-sata, žene: Sumie Inagiki (Japan) – 397.1 km (021-23.05.2010., Surgeres, Francuska).
6 dana, muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 1038.9 km (20-25.11.2005., Colac, Australija).
6 dana, žene:Sandra Barwick (Novi Zeland) – 883,6 km (18-24.11.1990., Campbelltown, Novi Zeland).
100 milja, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 11:46 (7.11.1984., New York, USA).
100 milja, žene:Ann Trason (USA) – 254,4 km (04.05.1991., New York, USA).
1000km, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 5 dana, 20:13 (20-26.05.1988., New York, USA).
1000km, žene:Sandra Barwick (Novi Zeland) – 7 dana, 16:08 (16-24.10.1991., New York, USA).
1000 milja, muškarci:Yiannis Kouros (Australia) – 10 dana, 10:30 (20-30.05.1988., New York, USA).
1000 milja, žene: Sandra Barwick (Novi Zeland) – 12 dana, 14:38 (16-28.10.1991., New York, USA).
Ako ste pažljivo proučili liste, vjerojatno vam nije promakao podatak da sve muške rekorde drži Australac grčkog porijekla Yiannis Kouros, poznat pod nadimkom «Bog trčanja» (Runing God). Čovjek s nevjerojatnim dostignućima, koji drži sve ultraške rekorde, i koji u svakoj disciplini ima po 10-ak najboljih rezultata svih vremena, s time da druga osoba na tim listama zaostaje uglavnom iza njega u pravilu za više od 10%!! Ako ste do sada mislili da je Gebrselassie najveći trkač svih vremena, razmislite još jednom 🙂
MJESTO: Zagreb, savski nasip kod Boćarskog doma VRIJEME: Nedjelja, 02.03.2013. (start u 11:00) DISCIPLINE: – polumaraton = 21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 5 okrepnih stanica (6km, 11km, 15km, 18km i cilj) – kratka trka (5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode)
NAGRADE: Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno te za tri najbolje muške (3 člana) i ženske ekipe (3 članice) u polumaratonu.
TOMBOLA: Nakon trke svi startni brojevi idu u kutiju na izvlačenje, a najsretniji u muškoj i ženskoj konkurenciji će dobiti Brooks trkačke tenisica:
polumaraton – 40 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.
kratka trka – 20 kuna za prijavljene online do datuma 23.02.
Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, kratka trka 30kn).
Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke može je naručiti prilikom online prijave i podići na startu, skupa sa startnim brojem (cijena majice 40kn).
