Malo brojki za kraj 14. Sljemenske ljetne lige PUNTIJARKA, koja je ove godine okupila ukupno 460 trkača.
Po broju učesnika nije rekordna godina, jer smo 2012 imali 472, ali je tu brojku napunilo dosta ljudi s Nordica (24), kojeg smo u međuvremenu izbacili iz opticaja, te rekordan broj Njivičara (107). Što pak znači da je zato 2016. bila rekordna po broju trkača koji su nastupili u glavnoj disciplini – Bikči, ukupno 365, od čega 270 muškaraca i 95 žena. Na Njivicama pak ovog ljeta total od 95, odnos muškaraca i žena 55:40.
Tako je na kraju, prosječan broj sudionika tijekom cijelog ljeta u svih 13 kola bio 113, dok ih je najviše bilo u osmom (158), a najmanje u 11. kolo (59), kad je većina na moru. U tu većinu očito nije upala četvorka koja je nastupila na svim trkama: Milana i Ivan Murgić, Joža Bek i Alex Gulta. Osim toga, bračni par Murgić vodi međusobno i mrtvu trku po broju uzastopnih dolazaka na ligu – Ivan je trenutno na brojki 66, a Milana na 63, i ta borba u kontinuitetu traje još od ljeta 2011 🙂
Pobjednici lige su već otprije poznati i osvjedočeni sakupljači pehara Veronika Jurišić i Nikica Smolić. Veroniki je to 12. pobjeda u 14 sezona, što znači da Puntijarku trči od prve sezone. Osim toga, rekorderka je i po broju pobjeda po kolima, kojih je skupila ukupno nevjerojatnih 83 u točno 100 nastupa, što znači da je skupila samo 17 poraza, ili u prosjeku jedan godišnje! Nikici je to treća ukupna pobjeda, uz nevjerojatan podatak da je to napravio u svojoj 55-oj godini! Ako se zimska liga može objasniti hendikepom, ljetna se ne može jer ga nema, Nikica je jednostavno kao i vino, što je stariji, to je i bolji!
Ligu ćemo arhivirati u četvrtak (08.09.), kad ćemo u Maksimiru proglasiti najbolje i podjeliti unikatne medalje i pehare. Proglašenje će se održati na maloj pozornici u Maksimiru (iza restorana kod glavnog ulaza) u sklopu Zagrebačke kros-lige, odmah po završetku trke, cca oko 18:45. Slijedi popis nagrađenih po kategorijama:
SENIORI/KE do 34 godine:
1. Tamara Igrec i Tomislav Švaljug
2. Dolores Osvaldić i Ante Bodić
3. Katarina Vukančić i Matija Korpar
M/Ž 35-39 godina
1. Veronika Jurišić i Josip Stipčević
2. Helena Gleđa i Mario Pračić
3. Vedrana Maršić i Marko Curi
M/Ž 40-44 godine
1. Katica Rumbočić i Tihomir Kralj
2. Danijela Kos i Dragan Sobota
3. Elza Božić i Vedran Krčadinac
M/Ž 45-49 godina
1. Adrijana Šimić i Ivan Androić
2. Ksenija Dugić i Alen Štefanić
3. Tamara Vegše i Tomislav Harapin
M/Ž 50-54 godine
1. Branka Lozić i Ivan Murgić
2. Mirjana Kovačić i Željko Dugić
3. Danko Petrin
M/Ž 55-59 godina
1. Sonja Šmitran i Nikica Smolić
2. Zvonko Vida
3. Željko Brkić
M/Ž 60-64 godine
1. Davor Senjanović
2. Mario Obradović
3. Branko Dobranić
M/Ž 65-69 godina
1. Josip Bek
2. Darko Terek
M/Ž 70 plus
1. Danijel Cessare
2. Safet Ćućuk
NJIVICE
1. Milana Murgić i Zlatko Vlašić
2. Dalija Hajro i Zoran Kos
3. Ivana Drenški i Željko Paver
4. Andreja Rožić i Mislav Novoselac
5. Tanja Šikanić i Marijo Vranaričić
6. Ljiljana Tripović i Josip Vuletić
Prije svega treba napomenuti da je teško pronaći prave riječi koje bi makar približno dočarale cijeli ugođaj i osjećaje tijekom i nakon utrke do 2558m visokog vrha Grintovec.
Organizacija i odlazak na utrku su bile brzinske i spontane. Na ligi Puntijarka je pala odluka i potrpali smo se u jedan auto; Škrlec, Roby, Dadek i naša suborka Vedrana. Atmosfera u autu je bila napeta i dinamična kakva i zna biti u 5h ujutro na putu za utrku. Pokušali smo složiti neku taktiku za preživljavanje do vrha, iskusni su prepričavali svoje prošlogodišnje pohode, a ja sam podijelio Vecina iskustva koje sam pokušao posložiti od razgovora večer prije.
U teoriji, taktike za Tek na Grintovec su razne. Kada dolazite prvi put na utrku i istovarite se na mjesto starta u Kamiškoj Bistrici, sve teorije nestanu u magli jer uperite pogled prema gore negdje na planini daleko 9.8km i 1959m visoko, na visini od 2558m čeka vas ulaz u cilj.
Na startu je ove godine bilo u glavnoj utrci nešto više od 200 zaljubljenika u planinsko trčanje. Na temperaturi od 15 stupnjeva u 9h ujutro domaćin je najavio vruć dan i teške uvjete trčanja (hodanja) te vjerojatno slabije rezultate od proteklih godina.To se na kraju i pokazalo točnim jer su se popile rekordne količine vode, a rezultati su bili 5-7 min sporiji kod svih profila učesnika.
O organizaciji možemo pričati samo u superlativima, u svakom trenutku ste sigurni i opušteni. Vesele tete na prijavama, organizirani prijevoz stvari do polovice utrke (Kokrško sedlo), gdje je u povratku organiziran ručak. Uz 7 okrepnih stanica gdje se nude voda, sok, limun, naranče, šećer (bijeli i smeđi), tokom utrke u gornjem dijelu planinari i šetači uskaču u pomoć sa svojim napicima ako shvate da ste u nevolji. Uglavnom planinska idila u kojoj nema namrgođenih lica i visokih tonova, osim onih navijanja od strane skoro pa svake osobe koju sretnete tijekom utrke.
Pogledom na listu prijavljenih poznavatelji su mogli okvirno predvidjeti poredak prvih. Antonella Confortola je na startu več bila proglašena prvom favoritkinjom, a pokušala joj se kvalitetno parirati jedino Krkoč Lucija. Kada su prošle pored mene na dijelu planinarske staze oko 4km shvatio sam da je za njih prvih 2,5 km šumskog puta samo zagrijavanje. Dok smo mi ostali ubrzano hodali Antonella je prošla trčeči pored nas gazelskim kratkim korakom i u tom trenutku osjetiš dašak elitnog planinskog trčanja. Među curke se smjestila i naša Maja Marukić na 5. mjestu ukupno.
U muškoj konkurenciji očekivala se borba prošlogodišnjeg pobjednika kako ga zovu od milja na Grintovcu mali Petro, dvojice Kenijaca, Slovenca Aliča, te jakih snaga domaćina, ekipe iz KGT Papež.
Mamu Shaku Petro je opet razvalio konkurenciju s vremenom 1:22:30, na stazi za koju kažu domaćini da prosječnom planinaru treba 6h uspona i isto toliko silaska s vrha. Drugi je stigao Kenijac Wangari, dok je na 3. mjestu po nekima iznenadio, a po nekima nije slovenac Bratina Rok, ispred Kenijca Kosgei-a. Uslijedila je grupa trkača koji treniraju na ovaj stazi 3 x tjedno do vrha, kako smo saznali dok smo na povratku na start umakali noge u hladni izvor rijeke.
Sporijim trkačima u slabijoj formi problem predstavlja vremenski limit od 1:30h, koji je organizator postavio na kontrolnoj točki Kokrško sedlo na 1973m i 2:30h na cilju, da bi bili u poretku. Broj morate skinuti, ali i dalje nastavite do vrha ili dok kuda vas noge nose.
Od zanimljivosti je da organizator kompletnu stazu označuje s neprekinutom žutom trakom od starta do cilja tako da nema gubljenja, a i ne vidim takvu mogučnost na ovoj stazi. Glavni i odgovorni direktor utrke g. Papež, iako se kreće pomoću invalidskih štaka, prije početka utrke cijelu stazu prijeđe hodajući i daje zadnje zeleno svijetlo za početak utrke. Organizacija je na tom nivou da niti jedan uspon nije «neiskorišten». Prilikom silaska čuli smo helikopter i sreli dva policajca u kompletnoj opremi kako se penju prema vrhu. U kasnijem razgovoru saznajemo da je jedan trkač malo pogrebao čelo i jednoj gospođi se malo zavrtjelo. Helikopter je došao po njih!!! A policajce smo sreli u povratku kako nose oznake kilometraže, vele oni malo smo se prošetali do vrha da vidimo da li je sve prošlo ok i usput pokupili ove oznake.
Silazak sa vrha je opet priča za sebe, morate doći na ovu planinu i kao nagradu uhvatiti poglede i snagu prirode na ovoj planini. Grintovec je nadmašio sva očekivanja i potvrdio izjavu naših trkača koji su ga pohodili ranijih godina da ako se smatraš pravim brdsko-planinskim trkačem ova trka je nezaobilazna stanica bar jednom u trkačkoj karijeri.
Osobno smatram srećom kaj mi je riknuo sat već nakon 2km pa vas nisam gnjavio sa statistikom i prolazima, to ču ostaviti za drugu godinu kad se ide na rezu 😉 , a staza sama po sebi ima tu moć da vas rasporedi kamo pripadate tijekom trke.
HR ekipa na utrci:
seniorke/vetaranke:
Maja Marukić 1:55:49 (AK Sljeme) 5. mjesto ukupno kod žena
seniori/veterani:
Štanfel Matjaž 1:42:54 (AK Koprivnica)
Sobota Dragan 1:48:01 (AK Sljeme)
Škrlec Tomislav 1:48:50 (AK Sljeme)
Gračan Vedran 1:56:39 (ind.)
Turk Tomislav 2:09:19 (ind.)
Rinkovac Alan 2:10:36 (BBK Asi)
Kelemen Tomislav 2:24:11 (BBK Asi)
Bernat Robert 2:41:15 (AK Sljeme)
DNF-limit 1:30 na kontroli, neki stisnuli do vrha neki do kud je išlo
U utorak 30. lipnja valja poć leć rano jerbo se treba u srijedu ustat oko četvorke i po i doć na obale Blizneca, odradit JGL (jutarnja gelender liga) u 5:30, što znači otpeljat nekih 5km po gipsu do gelendera, gdje vas sigurno neće čekati prevoz za nazad, a čisto sumnjam i roba, ali u tome i je čar…
Onda trk nazad i odradit neke svoje društvene obaveze od kojih se plaćaju računi… Pobjeć s posla ili zlagat da ti je zlo ili tak nešto i ponovo doć na Bliznec, ali ovog puta na njegovo izvorište i to s bajkom i odpedalirat u 6 i po Atzinog cenera, biciklističku trku po sljemenskoj cesti u dužini, jelte – 10km. Spustit se nazad u kontra smjeru, malo zaružit u Mlinarici i opet put kreveta, ma se i sjutradan valja ustat u cik-cak zore…
Jer… triba bit na Jarunu kod triatlonskog centra prije 6 kada je start najnepoštenijeg triatlona na ovi svit (to će vam objasnit Borko), s dimenzijama 350m plivanja + 12,5km bicikla + 5km trčanja i nabrzaka se osušit.
Onda opet na džob odspavat koju rundicu jer slijedi veliko finale koje starta opet, ali ovog puta s desne obale nabujalog Blizneca prema Puntijarki, na stazi dužine 4450 metara. I gore vas nebu čekala ni roba ni suhi prevoz, al nije ni bitno jer se glavne čari ionako već neko vrijeme lade u ledenoladnom Bliznecu i nema vremena za presvlačenje…
Vremena ćemo zbrojiti, a pobjednici će defakto postati besmrtni!
U četvrtak, 04.06. u šest sati popodne starta trinaesta po redu ljetna liga Puntijarka. Što znači da će tijekom cijelog ljeta, svakog četvrtka s počekom u 18:00 sati, zagrebački ljubitelji trčanja imati svoju sljemensku zanimaciju.
Okupljanje, start i prijave od 17h su na parkiralištu Bliznec (početak sljemenske ceste), a cilj je kod planinarskog doma Puntijarka. Staza je dugačka 4450 metara, a visinska razlika između starta i cilja iznosi 627 metara, što daje ukupan prosječan nagib od 14%. U proteklih 12 ljeta kroz ligu je prodefiliralo 1559 trkača (1076 muškaraca + 483 žena). Rekorde staze drže: Nikola Špoljar (25:38) i Lisa Nemec (26:04) kod trkača, te Damir Rubčić (32:27) i Tea Đurek (41:17) u nordicu. Rekorde kratke staze do Njivica drže Šime Sušić (12:59) i Monika Delač (15:58). (više…)
