Pobjede Špoljara i Veronike na Boroši

Pobjede Špoljara i Veronike na Boroši

Rijetke su hrvatske trke koje datiraju još iz vremena Jugoslavije, najviše iz razloga što ih tada i nije bilo puno :). Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je jedna od njih, s 25 godina tradicije, a tu još spadaju polumaraton Starek (28), Plitvički maraton (30), Podsused-Zagreb (32), Nin-Zadar (32), Dan Uljanika Pula (32), Novogodišnja trka Varaždin (37), Kastafski kros (39) i ultramaraton Zagreb-Čazma (40). U zagradama je broj dosadašnjih izdanja. Tu bi još mogao upasti i Savski polumaraton koji je godinama mijenjao sve: ime, stazu, organizatora, termin, dužinu, imidž, sponzora, sve što se moglo promijeniti, do te mjere da je u odnosu na prvobitnu verziju osmomartovske trke za Dan žena potpuno neprepoznatljiv i originalne verzije se prisjećaju samo stari trkači s ohoho trkačkim stažom.

U svakom slučaju, Boroša je najstarija planinska trka u zemlji i to još iz doba dok planinsko trčanje nije postojalo, barem ne pod tim imenom, obzirom da je termin „planinsko“ uveden tek 2003. godine, a do tada su se takve trke zvale jednostavno „brdske“, što je i ostalo u nazivu iste. Ove godine, u svom prvom pravom jubileju, postignuta su dva vrlo važna rekorda: broj učesnika (167) i ženski rekord staze (Veronika 1:11:51)! Vrlo lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha najbliže planine. Mislim da u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisuću i više metara visokog vrha, dohvatljivog za sat vremena po lijepo uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.

No, spomenuti planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! A nazvana je po starom šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Po njemu je nazvan i izvor Šumarev grob u blizini planinarskog doma Runolist, na mjestu gdje se nalazi izvorište potoka Bliznec, gdje je Leustek osobno želio biti sahranjen. Ipak, želja mu u tom pogledu nije bila ispunjena i sahranjen je, prema želji obitelji, na groblju u Šestinama odmah pored crkve Sv. Mirka. Leustekova staza je možda i najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Iz ovoga se da zaključiti da je prije nekih 80-ak godina opća fizička sprema Zagrepčanaca bila kudikamo veća nego sad, jer danas barem 95% gradske populacije to nije u stanju, osobito mlađa godišta :). Elem, Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), i s prosječnim nagibom točno 11%, što je taman u okvirima gabarita (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacije za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.

Ali, naravno, to nije sve. Da bi došli do nje, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba, relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara, a tek po završetku Leusteka ih čeka najveća strmina, od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.

Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi koji su trebali bušiti Medvednicu su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, ali nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gospodinom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Sljemena :). A tunel ka Zagorju se već bio počeo raditi i iskopano je prvih 20-ak metara, i ulazni portal se nalazi iza zgrade uprave pp Medvednica, mada se danas nema više što vidjeti od toga jer je skoro u potpunosti zatrpan i poplavljen. Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo jednog dana u Zagorje na kafu, barem dok je gospon Bandić živ… i na slobodi.

Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskyu koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu itd. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja staza Šumarev put ka Šumarevom grobu, počinje donedavno najatraktivniji dio staze. Donedavno, jer je Teodor krajem 2013. na nekoliko mjesta porušio lijepo uređenu ogradu, koja još uvijek čeka sanaciju, iako je od oluje prošlo već 20 mjeseci?!

nikac

Trku je dobio lanjski pobjednik, državni prvak u planinskom trčanju na duge staze i jedini pravi hrvatski specijalist za planinsko trčanje – Nikola Špoljar. Potpuno očekivano, i sve osim njegove pobjede bi bilo iznenađenje. Jedini upitnik je postojao oko njegovog rezultata, da li će se približiti ili pak srušiti stari rekord staze, kojeg od 2007. drži varaždinski trkač Nedjeljko Ravić , koji je jedini do sada otrčao Borošu za manje od sat vremena – 59:08! Špoljar se u odnosu na lani približio rekordu za još jednu minutu, i sada s ovogodišnjim pobjedničkim vremenom 1:03:19 zaostaje 4 minute. Slična stvar i u ženskoj konkurenciji, gdje se već na startu znalo ime pobjednice, s tom razlikom da je Veronika ipak uspjela postaviti rekord staze, kojeg je od 2010. držala Labinjanka Barbara Belušić s rezultatom 1:12:31. Novi rekord od ovog tjedna drži Veronika s vremenom 1:11:51.

Trka je ujedno poslužila i kao izborno natjecanje za sastav hrvatske reprezentacije u planinskom trčanju za predstojeće 7. prvenstvo Balkana u toj disciplini, koje će se održati u Rumunjskoj, u mjestu Busteni. A sljedeća trka u domaćem kalendaru planinskog trčanja će se održati ovog vikenda u Kaštel Sućurcu, gdje će trkači s nadmorske visine nula krenuti put crkve Sv. Luke na Kozjaku. Na tom putu ih čeka 8 kilometara duga i 762 metra visoka staza, što daje prosječan nagib od 9,5%, također unutar preporučljivih gabarita, a to znači da je staza pitka, ni blaga, ni ekstremna. Organizator je Atletski klub Solin iz istoimenog mjesta porid Splita.

BRDSKA TRKA BOROŠA

BRDSKA TRKA BOROŠA

25. izdanje najstarije hrvatske planinske trke. Start u centru Zagreba – cilj na vrhu Sljemena! Klasični trkački izazov, iz samog centra metropole do vrha 1000-metarske planine po lijepo uređenoj planinarskoj šetnici LEUSTEK!!

Borosa2015_samosunceStart: Nedjelja, 10.05.2015. u 11.00 h na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (kod Bakačeve ulice).
Online prijave: http://www.aksljeme.com/borosa-prijave/
Podizanje startnih brojeva: od 9:00 do 10:45 na uglu Bakačeve.
Trasa staze: Jelačićev trg (start) * Bakačeva * Kaptol * Nova Ves * Gupčeva Zvijezda * Ksaver * Gračanska cesta * Tunel * Donja stanica žičare Leustekov put preko Adolfovca do Činovničke livade * Pokraj vrata Šumarije * Trasa žičare na Bijeloj livadi * Televizijski toranj na Sljemenu (cilj). Dužina staze 13,7km, visinska razlika 898m, prosječan nagib 6,5%.
Rekord staze:  Muškarci – Nedjeljko Ravić 0:59:08; Žene – Barbara Belušić 1:12:31
Kratka trka: Od donje stanice žičare istom stazom do cilja. Dužina staze 6,5km, visinska razlika 656m, prosječan nagib 10%. Kratka trka se računa za juniorski planinski kup, ali i na njoj može nastupiti tko god želi, s time da su nagrade predviđene samo za rođene 1996. i kasnije (mlađe od 20 godina). Start kratke trke je u 11:30, a prijave i podizanje startnih brojeva je na licu mjesta kod donje stanice stare sljemenske žičare od 10:30 do 11:15.

Create Maps or search from 80 million at MapMyRun

Kategorije, glavna trka 13,7km:
– Seniori/ke  20-34(1981-1995)
– Veterani/ke 35-39 (1976-1980)
– Veterani/ke 40-44 (1971-1975)
– Veterani/ke 45-49 (1966-1970)
– Veterani/ke 50-54 (1961-1965)
– Veterani/ke 55-59 (1956-1960)
– Veterani/ke 60-65 (1951-1955)
– Veterani/ke 70+ (1900-1950)
Kategorije, kratka trka 6,5km:
Kadeti/kinje 12-15 (2000-2003)
Juniori/ke 16-19 (1996-1999)
Seniori/ke 20+ (1900-1995)

Startnina iznosi 50 kn, a plaća se na startu prilikom preuzimanja broja. Startnina za kratku trku 30 kn.
Proglašenje od 14:00 u restoranu Vidikovac na vrhu Sljemena.
Organizator osigurava za sve sudionike:
  • – Organizaciju natjecanja
  • – Prijevoz odjeće do cilja
  • – Okrepne stanice na 7. i 10. kilometru i u cilju
  • – Nagradni fond

Medalje i pokali: Pokale dobivaju prva tri u muškoj i ženskoj konkurenciji, te po ekipama. Ekipe čine tri najbolja člana/članice pojedinog kluba. Prvo troje u svakoj kategoriji dobivaju medalje. Ostalo:

– Trka se održava bez obzira na vremenske uvjete
– Muškarci stariji od 70 godina i žene starije od 60 godina ne plaćaju startninu.
– Trka se boduje za Planinski kup 2015.
– Polasci autobusne linije sa Sljemena do Mihaljevca: 13:00; 14:00; 14:45; 15:15; 16:00.
 

Opis s nešto numeričkih podataka:
Staza ima 13.7km dužine i 898m visinske razlike (start je na 113m, cilj na 1031m).
– Prosječni nagib iznosi 6,6 % (prva polovica 3,4%, druga 9,1%).
Start je na početku Bakačeve ulice, kod spoja s Trgom Bana Jelačića.
1. km je kod ulice koja se zove Mala (spaja Novu ves i Medvedgradsku) i ima 12m visinske razlike, ustvari samo startni uspon po strmoj Bakačevoj.
2. km je 200m nakon što se uđe u Ksaversku (između Mirogojske i benzinske), i tu isto ima ukupno 12m uspona.
3. km je između Mlinarice i Mihaljevca, dodatnih 15m uspona.
4. km je na širokom lijevom zavoju Gračanske ceste, uspona 30m (3%).
5. km je isto u Gračanskoj, kod ulice Zvečaj, uspona 32m (3.2%).
6. km je na livadi prije tunela, uspona 43m, ali je završni nagib po Gračanskoj ipak malo žešći od 4.3%, s obzirom da ima jedan dobar ravni komad od kojih 300-tinjak metara po Gračanskom Dolju koji spaja cestu i tunel. Ispred tunela je prva okrepna stanica.
7. km je na pola puta od žičare do Vile Rebar (gdje je svojevremeno bio start istoimene trke), i početak pravog planinskog dijela trke. U tom dijelu uspona ima 45m. Na kraju asfaltnog dijela je i start kratke i juniorske trke, te mjerenje prolaznog vremena.
8. km je već na Leustekovom putu, točno na jedinom prijevoju, uspon 73m.
9. km je također na Leusteku, na pola puta do Adolfovca, uspon 82m. Adolfovac je na 9.8km
10. km je nešto malo prije nego staza prereže cestu, najravniji je dio Leusteka i ima 64m uspona. Na dijelu gdje Leustek siječe Sljemensku cestu je i druga okrepna stanica.
11. km je kod krajcanja s cestom i odvajanja za Runolist po Šumarevom putu, uspon 101m.
12. km je kod česme (odlično za osvježiti ukoliko bude vruće), 114m uspona. Završetak Leustekovog puta, tj. izlazak na cestu je na 12.9km.
13. km je kod popularnih Jaslica, na samom ulasku u Činovničku livadu, 78m uspona. Do kraja je još 700m u kojem je ukupni uspon 100m, ali ekstremno strmi dio ispod žičare od dna do Koloturea je dug samo 350m i ima čak 75m uspona.
Cilj je na platou podno TV-tornja, na najvišoj točki Medvednice.

PROFIL SLJEME