Londonski maraton je svake godine izložba trenutno najboljih eksponata maratonskog trčanja. Boston ima slavu tradicije i imidž „nije za svakoga”, New York ima slavu najmasovnijeg i najpoželjnijeg, Berlin najbržeg i najzabavnijeg, a London pak najjačeg svjetskog maratona. Trka londonskim ulicama je mnogim velikim trkačkim zvjezdama sa staze bila maratonski debi, primjerice Tergata, Gebrselassiea i Radcliffe, koji su kasnije postavljali svjetske rekorde u toj disciplini. Ove nedjelje će se po prvi put u maratonu okušati Zersenay Tadese, trkačka ikona nadolazeće velesile Eritreje, čovjek koji iza sebe ima tri zadnje titule svjetskog prvaka u polumaratonu, ali i iznimno vrijednu, jedinu pobjedu nad Kenenisom Bekeleom na svjetskim prvenstvima u krosu. No, ta reputacija mu najvjerojatnije neće biti dovoljna za pobjedu jer će protiv sebe imati strašno jaku konkurenciju, pa pođimo redom:
Sammy Wanjiru – Prvi favorit trke. Iako najmlađi od svih, njegova kratka i blistava karijera, tijekom koje je već 3 puta postavljao svjetski rekord u polumaratonu (trenutni 58:33), otrčao 3 maratona s prosjekom rezultata 2:06:12 (!) i donio Keniji prvo maratonsko zlato na Olimpijskim igrama, što bi rekao Mija Aleksić alias Aksentije Topalović – kratko i jebitačno! Nedavni mini-debakl na polumaratonu u Lisabonu (7. mjesto s 1:01:25) ide u prilog njegovim konkurentima, no ako je periodizacija napravljena kako treba, vjerujem da će Wanjiru voditi glavnu riječ u trci i po svoj prilici napasti svjetski rekord. Uostalom, Wanjiru je već najavio da će upravo on, za nekih 5-6 godina, biti prvi čovjek koji će maraton trčati za manje od 2 sata!! U usporedbi s time, sadašnji aktualni rekord 2:03:59 bi trebao biti tek prolaz na 41. kilometru.
Martin Lel – Na zadnja 4 Londonska maratona ima 3 pobjede i jedno drugo mjesto, halo! Dodajmo mu još dvije pobjede u New Yorku, i odmah ga, uz svu počast Gebreu, možemo proglasiti najuspješnijim maratoncem 21. stoljeća. Izvrstan taktičar i finišer koji može otpratiti svaki tempo, protiv takvih nema lijeka. Međutim, okolnosti mu u zadnjih godinu dana ne idu na ruku. Nakon prošlogodišnje pobjede u Londonu, dobio je malariju, od koje se nije stigao na vrijeme oporaviti, pa je olmpijski maraton završio tek na petom mjestu. Sada pak osjeća laganu ozljedu, pa je nastup čak i upitan. U svakom slučaju, psiha je narušena, a za dobiti Wanjirua mora se biti 100% spreman, fizički i mentalno.
Tsegaye Kebede – Uz Gebrselassie i Mergu (bostonski pobjednik) predstavlja etiopsku vrhušku. U Pekingu je svom trening-partneru i prijatelju Mergi otkinuo brončanu medalju u 43. kilometru, kad su već ušli u stadion. U Fukuoki drži rekord staze 2:06:10, što je najbolji rezultat otrčan na tlu Japana, svetoj maratonskoj zemlji, i drugo najbolje vrijeme Etiopije (iza Gebretovog rekorda), dok u polumaratonu ima impresivnih 59:35. Nije jurišnik, već taktičar koji vreba iz drugog plana i skuplja zaletavače. Teško da će pobijediti, ali po svoj prilici visoko plasiran.
Abderrahim Goumri, Jaouad Gharib – Marokanski maratonski prijestolonasljednici, nakon odlaska Khannouchia u Ameriku i El Mouaziza u zasluženu mirovinu. Oba su zafrknuta do jaja, posebno Gharib kojeg se nemoguće otresti kad zagrize. Vole bit u vodećoj grupi, beskompromisni su i puni sebe, nemaju kenijski kompleks, dobro podnose njihove fartlek-zezalice, ali nemaju finiš neophodan za pobjedu u ovako jakoj konkurenciji.
Emmanuel Mutai, Felix Limo – Druga kenijska postava. Nemaju kredibilitet Lela i Wanjirua, no kod njih se nikad ne zna. Limo je već par godina u padu pa bih ga prvog otpisao. Doduše, on je jedini dobio Lela u zadnje 4 londonske godine (2006), ali je definitivno u silaznoj putanji. Mutai nije, prošlogodišnjih 2:06:15 baš u Londonu govori da ima kapacitet za pomrsiti račune svima.
Viktor Rothlin, Dathan Ritzenhein – Švicarac i Amerikanac svijetle puti. Uz Ryana Halla, trenutno najbolji bijeli maratonci. Oba su lani na Olimpijskom maratonu ušli u prvih 10 (7. i 9.), međutim, daleko iza glavnih zbivanja u trci. Po svoj prilici će boraviti u drugoj skupini, koju će voditi pejsmejkeri na tempu za 2:07:30.
Yonas Kifle, Zersenay Tadese – Njih sam ostavio za kraj. Eritreja nezadrživo grabi ka vrhu svjetskog dugoprugaškog trčanja (čak su razbili i talijansku 30-godišnju dominaciju u planinskom trčanju), a njihov kolovođa je Tadese s početka priče. Lani su u Pekingu beskompromisno ušli u fajt i dugo držali ubitačan tempo Wanjirua, samo da bi na kraju debelo zalegli i joggali zadnje kilometre. Međutim, to je cijena školovanja neophodnog za napredak. Ovog puta su jači za svog idola, mada maratonski debitanti tradicionalno loše prolaze, bez obzira na prethodnu reputaciju u kraćim disciplinama.
Trka bi se trebala odvijati na sljedeći način – prvu grupu vode pejsmejkeri koji imaju zadatak da pola trke provedu za 1:01:50, što znači da polovica od navedenih to nemreju pratit, pa je za očekivati 7-8 trkača da opstanu u njoj nakon prvog poluvremena. Dalje će zečevi imati zadatak da furaju ritam kolko mogu u istom tempu. Obično za to dobiju dodatni bonus, ovisno o tome koliko dugo mogu vući grupu. Međutim, nakon 25. kilometra moguće (tj. dozvoljeno) je i taktičko ubrzavanje od strane učesnika. To u pravilu rade Kenijci koji su navikli na te stvari u svojim grupnim dugačkim treninzima, što zna izludjeti Etiopljane i Marokace, o discipliniranim bijelcima da ne pričam. U svemu tome većina njih i nastrada od vlastite vatre, al’ jbg, oni to vole! Problem ovako zgusnute kvalitete je što kada zečevi porikavaju nastane komešanje, taktiziranje i razmišlljanje o nagradnom fondu, što u pravilu ubije dotadašnji zečji uradak i ritam za svjetski rekord. Stoga, rekordi padaju uglavnom u slabijoj konkurenciji, kada je kompletan rad pejsmejkera usmjeren prema jadnom cilju i jednom čovjeku koji je za to sposoban, a on se u pravilu zove Haile Gebrselassie, mada je samo pitanje vremena kada će se zvati Samuel Wanjiru.
Ženska trka je nešto tanja i rasno ravnopravnija. Prvi favorit po kladionicama je Irina Mikitenko, mada ja osobno u toj ulozi vidim Zhou Chunxiu, Kineskinju koja je u Londonu slavila prije dvije godine na impresivan način, mada je u trci još i Katherine Ndereba, za koju nemam dovoljno dobrih komplimenata. Sa svojih 37 godina još uvijek je teško pobjediva, iako statistika kaže da u zadnje 3 sezone nije išla ispod 2:25. Ukoliko je trka brza, a biće, Ndereba se ne upušta u fajt već s pristojne udaljenosti prati rasplet i pravi trenutak za napad. Međutim, Mikitenko i Zhou su vrlo friške ispod 2:20, što je dovoljno brzo da Nderebi na vrijeme pobjegnu s horizonta.
Biće zanimljivo vidjeti i olimpijsku pobjednicu Constantinu Ditu, čisto da se još jednom uvjerimo da joj je pekinški olimpijski maraton bio vrhunac karijere iz kategorije senzacije. Ukoliko me demantira, pejsmejkeri se „neće leba najesti” jer ih Dita ne podnosi već piči naprijed mimo zdravog razuma, što je upalilo u Pekingu i vjerojatno nikad više. Ah, da, zaboravio sam Etiopljanke – kratkonogu Gete Wami i dugonogu Berhane Adere. Gete je mudrija i iskusnija, Berhane izuzetno brza, ali taktički neobrazovana s velikim amplitudama. Ipak, ako joj amplituda bude u proporcionalno savršenom sazvježđu, svojim kracima muže složiti bananu favoritkinjama. Čast i tradiciju „sveprisutnih ostarjelih Ruskinja na koje se uvijek treba računati, tj. nikada ne zanemariti” branit će dvije ocvale đjevuške Lyudmila Petrova i Svetlana Zakharova. Petrova je zajebanija! Još dvije, malo mlađe Ruskinje: Liliya Shobukova će debitirati u Londonu, a jesenskih 1:10 u polumaratonu nije za bacanje; u tu klasu spada i Inga Abitova, europska prvakinja na 10,000m (30:31).
Direktan prenos je u nedjelju na Eurosportu. Za kraj dobra vijest za hrvatske maratonce. Londonski maraton je otvorio tzv. „overseas ballot”, što znači da su napravili posebnu lutriju za sve trkače koji ne dolaze iz Velike Britanije. Do sada je upad na Londonski maraton svim hrvatskim maratoncima bila nemoguća misija, a ubuduće će sigurno puno naših trkača dobiti priliku da nastupe na ovom, uz Berlin, najmasovnijem i najjačem europskom maratonu. Još kad se uzme u obzir najezda niskobudžetnih aviokompanija, eto prilike za relativno jeftin nastup u Londonu. Lutrija se otvara u ponedjeljak u 9 ujutro!
