17. Varaždinski polumaraton je pretrčalo 270 trkača, plus još pola od toga na trci od 5km, što je na kraju dalo ukupnu brojku od 400-tinjak učesnika. Zadovoljavajuće, obzirom da je ova trka izgubila svoj „polumaratonski primat“ u državi od prije nekih 10-ak godina, u zlatno doba ove discipline u Hrvata, kada su trke od 21,1km diljem domovine nicale ko gljive poslije kiše, i kada ih je bilo 30-ak i gotovo da se svaki vikend moglo negdje peglat pola maratona: Zagreb (4), Rijeka, Varaždin, Split, Osijek, Slavonski Brod, Velika Gorica, Sinj, Pašman, Benkovac, Zadar, Poreč, Rovinj, Bjelovar, Jaska, Krašić, Vrbovec, Dugo selo, Sošice, Fužine, Gornja Stubica, Tuhelj, Mljet, Galovac, Slatina, Trpinja, Zagorje Ogulinsko i Zaprešić.
Završila je deveta ljetna liga Puntijarka, najmasovnija do sada. U 12 trka zabilježen je 851 nastup, što daje prosjek od 71-og učesnika po kolu. Ukupan broj natjecatelja (244) daleko najviši do sada, i Puntijarka potvrđuje status najmasovnijeg ligaškog natjecanja u Hrvatskoj. Najmanje trkača (47) je ponovo bilo u osmom kolu 03.08., kada je dobar dio učesnika boravio na pripremama i trekingu u Crnoj Gori, a najviše u šestom kolu 14.07., kada je i postavljen novi rekord po masovnosti – 99!
Kad smo se Boris i ja upoznali ne sjećam se točno, uglavnom prije par godina učlanio se u moj klub. Viđamo se na utrkama i obično dobijem nakon par dana na mail slike. Bez bilo kakvog teksta. Budući da su dolazile s maila neke firme u početku nisam ni znala od kog su. Vratila bi smailićem. Na startu smo bili negdje na začelju (kasnije se Boris ubrzao), progovorimo po koju. Bok-Bok. Treniraš? Nasmijemo se i vozi svatko svojim putem….prvo prema cilju, pa onda kud koji mili moji.
