Das ist Walter

Das ist Walter

by | lis 3, 2012 | Razno

Invazija Sljemenaša (27) i Brooksovaca (10) na 39. Berlinskom maratonu. Puno debitanata i čak 16 osobnih rekorda:

ženske:

  • 82. Ingrid Nikolesić 3:07:22
  • 1288. Tadeja Krušec 3:49:45
  • 2114. Kristina Crnko 3:59:53
  • 2253. Katja Banai 4:01:40
  • 2373. Tanja Ožanić 4:03:17
  • 2829. Ivana Blaženović 4:09:39
  • 3822. Korina Hill 4:22:06
  • 5143. Andrea Šaronja 4:38:26
  • 5820. Maja Petrlić 4:49:29
  • 6781. Žana Rajić 5:09:21

muški:

  • 421. Dejan Petrović 2:48:58
  • 756. Tomislav Škrlec 2:55:12
  • 1408. Hrvoje Pongrac 3:00:49
  • 1667. Josip Babić 3:04:01
  • 2328. Stjepko Jančijev 3:09:51
  • 3803. Dorian Ivančić 3:19:11
  • 8831. Vladimir Ilčić 3:40:19
  • 10821. Zoran Orešković 3:48:02
  • 10941. Ninoslav Čerkez 3:48:31
  • 11856. Zoran Besak 3:51:58
  • 12929. Aldo Zelen 3:55:17
  • 16219. Hrvoje Torbašinović 4:06:56
  • 18590. Alen Zelenika 4:18:22
  • 19956. Dragan Janković 4:25:04
  • 20145. Andrej Cigoj 4:26:08
  • 20561. Boris Igrec 4:28:30
  • 20637. Ozren Crnogorac 4:28:51
  • 21593. Mile Mioković 4:35:18
  • 21988. Željko Šaronja 4:38:26
  • 22641. Siniša Mareković 4:44:01
  • 22667. Siniša Župan 4:44:10
  • 25218. Boris Reinić 5:18:02
  • 26314. Dubravko Žigman 6:03:15

U jednoj od najbržih trka u povijesti, u kojoj su obadva prvoplasirana bila na pola minute do svjetskog rekorda, podijeljeno je ukupno dvije tone i 780 kilograma medalja!! Obzirom da je svaka teška 70-ak grama, kući smo odnijeli cca dvije kile žive vage 🙂 medalja s likom Patricka Makaua, trenutnog svjetskog rekordera u maratonu, koji je lani, na ovoj istoj stazi postigao rezultat 2:03:38.

Ukupno je nastupilo 40,987 maratonaca, koji su Berlinske ulice zatrpali s preko milijun plastičnih šalica iz kojih su ispili 240 tisuća litara vode, a pojeli su 145 tisuća banana, 80 tisuća kekasa, 45 tisuća jabuka, 10 tisuća joguraca, a poslije trke su maseri na njih razmazali 250 litara ulja za masažu!

Berlinski maraton 2012

Berlinski maraton 2012

by | ruj 18, 2012 | Razno

Zadnjeg dana rujna počinje jesenski šou maratona za ovu godinu, a otvorit će ga Berlin svojim 39. izdanjem, nakon čega slijede mega-spektakli u Chicagu, Amsterdamu, Frankfurtu, New Yorku i Fukuoki, na kojima će nastupiti trenutno svi najbolji maratonci naše planete.

Lista preostalih maratona koji će biti održani u kratkoj jesenskoj sezoni bi bila podugačka, pa evo samo popisa nekoliko zanimljivih trka relativno našeg lokaliteta:

  • 07.10. Zagreb
  • 07.10. Budimpešta
  • 14.10. Novi Sad
  • 14.10. Carpi
  • 14.10. München
  • 28.10. Venezia
  • 28.10. Podgorica
  • 28.10. Ljubljana
  • 04.11. Ravenna
  • 11.11. Istanbul
  • 18.11. Torino
  • 25.11. Firenza

Berlin, jedan od «BIG FIVE», ima svoju posebnost. U dosadašnjoj 38-godišnjoj povijesti, čak 8 puta je na uzbudljivom i brzom berlinskom asfaltu postavljan svjetski rekord, od čega čak 5 u zadnjih 10 godina! Žene su tri puta postavljale najbolja svjetska vremena, a japanska maratonka Takahashi je tu porušila po svoj prilici zadnju 10-minutnu vremensku barijeru od 2:20:

  • 1977 – Christa Vahlensieck 2:34:47
  • 1999 – Tegla Loroupe 2:20:43
  • 2001 – Naoko Takahashi 2:19:46

Epidemiju muških rekorda u Berlinu je započelo brazilsko čudo Da Costa prije 14 godina, a Tergat je prije 9 godina tu postao prvi čovjek ispod 2:05 (uvjeren sam da ovo neće biti zadnja rezultatska barijera i da će ljudi u ne tako dalekoj budućnosti trčati maraton ispod 2 sata). Berlinski svjetski rekorderi:

  • 1998 – Ronaldo da Costa 2:06:05
  • 2003 – Paul Tergat 2:04:55
  • 2007 – Haile Gebrselassie 2:04:26
  • 2008 – Haile Gebrselassie 2:03:59
  • 2011 – Patrick Makau 2:03:38 (aktualni svjetski rekord)

Ove godine nije isključena mogućnost novog obaranja rekorda, obzirom da se u trci nalazi osoba koja je otrčala najbrži maraton u povijesti – Geoffrey Mutai! Naime, čovjek je lani u Bostonu prizemljio na nevjerojatnih 2:03:02, ali pravilnik o svjetskim rekordima ne uvažava rekorde postignute na stazama s nedozvoljenom visinskom razlikom između starta i cilja (većom od 42 metra, obzirom da je onda pretežno nizbrdo), kao ni nedozvoljenom zračnom udaljenošću između starta i cilja (većom od 30km, obzirom da ostavlja mogućnost konstantnog vjetra u leđa). Geoffrey prvi put trči u Berlinu, i bit će zanimljivo što može pokazati na osvjedočeno brzoj, i što je još važnije, u rekorderskom pogledu – dozvoljenoj stazi!

Berlinčani su, za razliku od preostala 4 BIG-FIVE maratona, uglavnom radili «one man show» trke. Pobjednici su se na njihovim maratonima uvijek znali unaprijed, jedino je bilo pitanje hoće li glavni protagonist uspjeti u svom i organizatorskom naumu popravljanja svjetskog rekorda, što je u Berlinu uvijek bila glavna opsesija. Šou je pomno planiran: glavni glumac bi uvijek bio mega-zvijezda svog doba (Tergat, Gebrselassie), ako je ikako bilo moguće iz Adidas štale (sponzor maratona), koji bi dobio čak 5-6 vrhunskih pejsmejkera po vlastitom izboru (uglavnom dečke s kojima i trenira), s detaljno razrađenim scenariom, bez opterećeujućih briga da će ga netko od njih pobijediti.

Međutim, čini mi se da je ove godine drugačije. Kao prvo, nema više nedodirljivih mega-zvijezdi. Danas svijetom hoda barem 20 atletičara koji se mogu, ukoliko im se poslože okolnosti na stazi, spustiti ispod 2:04, u zonu rekorda, u kojoj je sve moguće. Mutai je, istinabog, lani pokazao moćne znake nepobjedivosti, srušivši rekorde staza na dva najveća američka maratona (Boston, New York), čak je na IAAF-ovoj rang-listi trenutno najbolji svjetski maratonac, međutim, nisam u potpunosti siguran da će ovdje glatko pobijediti, ali niti da će organizator tome podrediti sve. Drugim riječima, uvjeren sam da ćemo ove godine napokon u Berlinu imati otvorenu trku, s kolko/tolko nepredvidljivim pobjednikom.

Jer, osim glavnog, u trci imamo još nekoliko pritajenih favorita. Imena nisu zvučna ni poznata, ali imaju rezultatski kredibilitet blizu zone svjetskog rekorda 2:04 – 2:06. Zanimljiv će biti i nastup maratonskog jungfera Geoffrey Kipsanga, koji već ima pobjedu u Berlinu, ali na polumaratonu, sa samo 19 godina i lijepim rezultatom 0:59:26!!

Sa ženama u Berlinu uvijek ista priča: elita nezanimljiva, gotovo da je nema. Osim ako ne izuzmemo Aberu Kebede, pobjednicu iz 2010, koja je u međuvremenu spustila svoj osobni na 2:20, što je stavlja u poziciju neprikosnovene favoritkinje, samo da nije žena. Jer kod njih se u biti nikad ništa nemre znat prije cilja.

Za one koji tog dana (30.09. nedjelja) neće trčati dugački trening, a nebi trebali tjedan dana prije Zagrebačkog maratona, preporučam fotelju, pivo, sport za zube i Eurosport od 8:45!

 Hrvatska, Sljeme i Brooks Running Team

Čak 74 hrvatska maratonca su prijavljena za ovogodišnju trku, a po običaju prednjače Sljemenaši, kojih ima 36, obzirom da organizirano pohode Berlinski maraton svake druge, tj. parne godine. Ovog puta sa sobom vode i dodatni kontingent od 10 polaznika Brooks Running Teama iz prve prošlogodišnje generacije Adidas škole trčanja, i većina od njih će trčati svoj prvi maraton. Sljemenaši i Brooksovci će biti uglavnom smješteni po apartmanima berlinske četvrti Friedrichshain i uživati će petodneve blagodeti jedne od istinskih svjetskih metropola.

Ukupno je prijavljeno preko 40,000 maratonaca i Berlin bi mogao zasjesti na prvo mjesto ovogodišnjih maratona po broju učesnika, barem dok se ne održe maratoni u New Yorku, Chicagu i Tokyou, koji svake godine imaju približnu brojku. Ove godine, zasad, poredak izgleda ovako:

  • London 36672
  • Paris 32980
  • Boston 21526
  • Barcelona 19198
  • Los Angeles 18840

Start maratona je u centralnom gradskom parku Tiergartenu, i na svom putu ka cilju, maratonci će čak 8 puta premostiti rijeku Spree i njezine rukavce, obići sve berlinske znamenitosti, kao što su Reichstag, Fernsehturm (TV toranj), Rotes Rathaus (gradska vijećnica), Berliner Dom (katedrala), Kaiser-Wilhelm-Gedächtniskirche (spomenik opomene), Siegessäule (statua pobjede, samo neznam koga su to pobijedili :)), preko poznatih trgova Alexanderplatz i Potsdamer Platz, kroz čuvene ulice Friedrichstrasse, Karl Marx Allee, Kurfürstendamm, te na kraju, na zadnjem kilometru i kroz njihovu Ilicu – Unter den Linden (ispod lipe), koja završava podno Branderburg Tora (branderburška kapija), gdje je i oznaka 42-og kilometra, pa preostaje još samo 200-tinjak metara finiširanja ponovo kroz Tiergarten. Expo maratona se održava na bivšem aerodromu Tempelhof (zatvoren 2008), u zgradi koja je svojevremeno bila jedna od 20 najvećih na svijetu, što dovoljno govori o veličini predmaratonskog sajma, kojeg u vikendu prije trke posjeti 200 tisuća ljudi!

Medalja s likom prošlogodišnjeg pobjednika i aktualnog svjetskog rekordera Patricka Makaua, koju će dobiti svi koji završe ovogodišnji Berlinski maraton!

Forrest Gump, rang-lista stotkaša

by | ruj 4, 2012 | Forrest Gump

Još malo statistike. U proteklih 7 izdanja je 67 trkača pretovarilo 100 kila u 12 sati (56 muškaraca + 11 žena).

ŽENE:

1 Šustić Nikolina 130,2 2011
2 Bezek Martina 127,8 2011
3 Jurišić Veronika 125,2 2009
4 Gomilšak Marjeta 117,8 2012
5 Senković Senka 109,0 2011
6 Kopecki Želimira 108,4 2012
7 Bebić Barbara 105,5 2011
8 Nestić Katarina 104,4 2011
9 Vrečar Lidija 101,0 2000
10 Bojić Marijana 100,2 2012
11 Karčić Natalie 100,0 2000

MUŠKARCI:

1 Kovač Hrvoje 137,3 2011
2 Lončar Franjo 131,5 2000
3 Petrina Dalibor 129,5 2000
4 Mravlje Dušan 127,5 1998
5 Ivanagić Dario 127,0 2012
6 Selman Sandro 126,0 1999
7 Pivec Tomaž 123,5 2012
8 Dragojević Slađan 123,0 1998
9 Džomba Anteša 123,0 1999
10 Blažanin Ante 121,0 2000
11 Aničić Ivo 120,0 1998
12 Žalac Darko 119,5 2000
13 Režonja Miro 117,4 2009
14 Marušić Domagoj 117,4 2011
15 Dimov Zoran 117,2 2011
16 Janković Dragan 111,5 1998
17 Rogić Damir 111,3 2011
18 Barić Zdravko 109,6 2009
19 Čošić Stjepan 109,5 2010
20 Vlahek Pavao 109,0 2011
21 Kršinić Frano 108,5 1999
22 Mužina Sandi 108,5 2000
23 Gomilšak Srečko 108,4 2012
24 Kopecki Dragan 107,3 2012
25 Lovrec Nenad 107,3 2012
26 Huzanić Hrvoje 107,2 2012
27 Pezić Josip 106,8 2011
28 Fučkar Goran 106,5 2000
29 Jelavić Ivan 106,5 1999
30 Orešković Zoran 106,0 2012
31 Rakipović Elvir 105,7 2011
32 Košćak Zoran 105,5 2011
33 Dikon Josip 104,8 1998
34 Sobočanec Nikola 104,6 2011
35 Barić Hrvoje 104,4 2011
36 Bukovec Matjaž 104,4 2011
37 Miko Slobodan 104,4 2011
38 Setnik Roberto 103,7 2009
39 Lesjak Goran 103,5 2011
40 Stojević Mladen 103,0 2000
41 Đonđ Robert 102,2 2011
42 Goričanec Igor 101,5 2012
43 Huzjak Marijan 101,5 2012
44 Zečević Nenad 101,5 2012
45 Šimić Krešimir 101,1 2011
46 Miljković Srđan 101,0 1998
47 Petrovečki Robert 100,9 2011
48 Filipčić Miljenko 100,5 1999
49 Hladuvka Dražen 100,5 1999
50 Hudec Goran 100,5 1999
51 Radotić Saša 100,5 1998
52 Šikić Mario 100,5 1999
53 Štrbac Duško 100,4 2009
54 Bernat Robert 100,3 2012
55 Hrastnik Sven 100,3 2012
56 Matić Željko 100,2 2012

Rekord je pao u štafetnom dijelu. Rang-lista štafetara koji su uspjeli proći 150km:

1 Šumpeki 166,6 2012
2 Ljepotica i zvijeri 160,6 2011
3 Varaždinec S.D. 156,1 2009
4 Vrisak Zgažene Muhe 155,9 2009
5 Stoka sitnog zuba 154,7 2010
6 2 i 2 su 4 154,0 2009
7 Neprežaljeni 153,3 2009
8 Gimnazija Varaždin 152,2 2011
9 Mišići 151,1 2011
All you need is run

All you need is run

by | ruj 3, 2012 | Forrest Gump

Završio je još jedan, sedmi po redu ultramaraton Forrest Gump. Evo nekoliko golih činjenica:

  1. Sudjelovala su ukupno 92 trkača, od čega 44 na 12-satnoj ultri i još 48 u štafetama.
  2. Od tih 44 koji su nastupili u solo-ultri, čak 18 je prešlo više od 100 kilometara, što je visokih 41%
  3. Muški pobjednički rezultat je iznosio 127,02km, što znači da je pobjednik u zadnjim minutama završio svoj treći maraton (svaki za 3:58 u prosjeku) i krenuo u četvrti, što pak znači da je imao prosjek od 5:40 po kilometru (19:50 po krugu od 3,5km)
  4. Ženski pobjednički rezultat je iznosio 124,65km, što znači da je pobjednici nedostajalo 12 minuta da završi treći maraton (svaki u prosjeku 4:03), što pak znači da je imala prosjek od 5:46 po kilometru (20:11 po krugu od 3,5km)
  5. Zbroj pobjedničkih rezultata u muškoj i ženskoj konkurenciji iznosio je 251,67km.
  6. Rezultat pobjedničke štafete je iznosio 166,65km, što znači da im je nedostajalo 8 minuta da kompletiraju i četvrti maraton (svaki za 3:02 u prosjeku), što pak znači da su imali prosjek trčanja od 4:19 po kilometru (15:07 po krugu od 3,5km)

Dakle, ovo su statistički podaci u kojima se mogu raditi usporedbe s ostalim sličnim natjecanjima diljem planete Zemlja i vidjeti se odnos Forresta s ostatkom ultraške populacije u svijetu. Naime, tijekom godine se upriliči preko 120 ultramaratona u disciplini 12-satnog trčanja, a do sada ih je održano (barem) 90, od čega 44 u Europi, 28 u Sjevernoj Americi, i nešto sitno po ostalim kontinentima. Najviše u SAD-u (26), zatim Njemačkoj (8), Australiji (7), Francuskoj (6), itd. Kažem barem, jer vjerojatno postoje i natjecanja koja su krajnje neformalna, što ne znači da su loša.

Listu po masovnosti predvodi, iznenađujuće, ultramaraton u Tajpehu, na kojem je sudjelovalo nevjerojatnih više od 450 trkača, od čega je njih 300-tinjak prešlo «donji limit» od 75km, a čak 85 onaj gornji od 100km! Trka nije bila internacionalna, što znači da su trčali samo Tajpežani. Pobjednik je pretrčao 133km, pobjednica 111km, što znači da je pobjednička kombinacija ostvarila 244km, što znači 7 manje od pobjedničke kombinacije Forresta.

Slijedi popis nekoliko do sada najjačih trka održanih ove godine, uz objašnjenje da prva brojka znači broj sudionika, druga broj onih koji su prešli stotku, treća muški pobjednički rezultat, četvrta ženski i peta kombinirani.

  1. Taipeh, TPE – 452 / 85 / 133 / 111 / 244
  2. Helsinki, FIN – 112 / 40 / 127 / 123 / 250
  3. Moliere, FRA – 90 / 6 / 118 / 101 / 119
  4. Basel, SUI – 79 / 31 / 132 / 127 / 259
  5. Wakefield, USA – 77 / 1 / 108 / 98 / 206
  6. Olympia, USA – 76 / 4 / 110 / 107 / 217
  7. Bures, FRA – 72 / 6 / 134 / 113 / 247
  8. Vogau, AUT – 71 / 19 / 139 / 115 / 254
  9. Decatur. USA – 70 / 8 / 119 / 102 / 221
  10. Riverside, USA – 68 / 0 / 99 / 93 / 191
  11. Ruda Slaska, POL – 66 / 23 / 128 / 124 / 252
  12. Pinole, USA – 62 / 2 / 104 / 101 / 205
  13. Redmond, USA – 62 / 10 / 133 / 109 / 242
  14. Pietermaritzburg, RSA – 60 / 12 / 142 / 105 / 247
  15. Moskva, RUS – 55 / 25 / 132 / 112 / 244
  16. Rochester, USA – 55 / 5 / 112 / 100 / 212
  17. Rennes, FRA – 55 / 20 / 128 / 100 / 228
  18. Tere Haute, USA – 54 / 6 / 109 / 114 / 223
  19. Minneapolis, USA – 54 / 10 /  136 / 127 / 263
  20. Black Mountain, USA – 53 / 2 / 114 / 109 / 223
  21. Tokyo, JAP – 52 / 17 / 144 / 116 / 260

Znači, statistički, Forrest Gump, sa svoja 44 sudionika zauzima 24. mjesto u svijetu. Šteta što je zbog kiše odustalo 10-ak ultraša (s unaprijed plaćenim startninama), što bi ovu trku dovelo otprilike na 15-u poziciju.

Po broju onih koji su prešli više od 100km, Forrest je na devetom mjestu, a ispred su samo trke koje su imale veći broj sudionika. Što znači da je Forrest po postotku učesnika koji su prešli čarobnu granicu od 100km – prvi!!

Samo 13 trka ima bolji muški pobjednički rezultat, a samo dvije ženski, a kombinirani pobjednički rezultat imaju bolji samo ultramaratoni u Baselu, Vogau, Minneapolisu i Tokyou.

Pobjednik Forresta Dario Ivanagić je ostvario 33. rezultat u svijetu, a pobjednica Veronika Jurišić peti!

Dakle, emocije i navijačke strasti na stranu, gdje su brojke – tu je istina: Forrest Gump je trenutno jedan od najboljih 12-satnih ultramaratona naše planete, u svim statističkim segmentima unutar TOP 20 svjetskih trka, a indirektno bih tu svrstao i hrvatske ultramaratonce/ke. Što znači, da nam taj atletsko-trkački segment može poslužiti na diku i ponos s jedne strane, a s druge upravo suprotno. Ultramaraton je u potpunosti, čak ne bih rekao zanemaren, već bih upotrijebio i jednu grublju riječ – osporavan ili omalovažavan, i to što je najgore u cijeloj priči, od strane dviju legitimnih nadležnih institucija upravo za te stvari: Hrvatske udruge za cestovno i planinsko trčanje i Hrvatskog atletskog saveza. Jedne ne zanima, druga je neupućena i doživljava ga kao «još jedna stvar s kojom bi se trebali zajebavat». Jer da nije tako, ultramaraton, kao jedna od standardnih atletskih disciplina, u kojoj krovna globalna atletska institucija IAAF vodi svjetske i kontinentalne rekorde, sezonske rang-liste (na kojoj, btw, imamo izvrstan rezultat i visoku poziciju Marije Vrajić na 100km), u kojem se već godinama održavaju svjetska i europska prvenstva (na kojima, btw, također imamo izvrsne rezultate i visoku poziciju ženske reprezentacije u trčanju na 24 sata), bi bio na programu državnih prvenstava, kao i u svakoj drugoj kolko/tolko naprednoj atletsko-trkačkoj zemlji, čime bi se dalo krila i dodatni vjetar u leđa disciplini u kojoj, iskreno rečeno, ustvari jedino imamo šansu da kontinuirano budemo u svjetskom trkačkom vrhu, iz jednostavnog razloga što je konkurencija taman po našoj mjeri, obzirom da ultru, za razliku od planinskog trčanja, Afrikanci još uvijek nisu otkrili. A i ako otkriju, sigurno neće stavljati svoje državljanstvo na dražbu zbog tamo nekih 100-tinjak kilometara koji se ne trče na olimpijskim igrama.

O samoj trci vrlo kratko: Kišno vrijeme je imalo svojih dobrih i loših strana. Osobno, smatram puno više boljih, jer da je ostala ona omarina od kojih par dana ranije, bilo bi rikavanja sve u 16, a Bundek bi vrvio šetačima, pesekima, rolerima, roštiljdžijama, pijancima, kosijanerima koji trunu u patikama, s guzicama koje spuštaju nisko do poda, i užas bi bio naša furka! Ovako, cijeli park je bio samo naš, temperatura zraka gotovo idealna, a malo mokre robe je mala cijena kojom smo platili sve dobrobiti ovakvog vremena.

Nebih nikoga posebno pohvaljivao, za mene su svi učesnici trke apsolutni pobjednici, bilo da se radi o 15-godišnjem Karlu ili Dubravku, koji su pretrčali svoj prvi maraton, o Tanji koja je skupljala sredstva za liječenje teško bolesne Jelene Mlinac, o brojčanim pobjednicima Dariu i Veroniki, o mojim školarcima koji nakon godinu dana trčanja samnom hrabro napadaju 100km kao da trče 20 a ne jednu godinu, o barefoot-Amiru, o fanatičnim štafetarima, ili pak o Boženi, Mihi i Sandri koje su prolile suza i suza rezajući luk za gulaš, jer svi su oni na svoj način toga dana bili heroji. A svi mi jako dobro znamo kako je teško biti heroj u ova šugava vremena, kad je neprijatelj nevidljiv i nema ratnih ofenziva i zračnih desanata 🙂

Uglavnom, ukoliko vam je do jedne srcedrapajuće domaće ultraške emotivne bajke, morat ćete kucati na druga vrata: http://www.brooksrunningteam.hr/trcanje/100-km-izvjestaj-s-forrest-gumpa-by-mare/