by Janko | pro 14, 2008 | Razno
Here comes the mud again…
Čestitke svima koji su završili i čestitke onima koji su krenuli i završili u Zlatnom medvjedu, jer ZM je bio pravo iskušenje da se poklekne i ostane na toplom, s razgaljenim, blatnjavim facama uz iće i piće i super mjuzu.
Nakon starta u Sutinskim vrelima krene kolona organizatora put vrha ( budući da nemamo pojma što radi iza ponoći, jer od ove grupe nitko ne izlaz nigdje osim na sljeme) na jedvite jade otkrivamo DG. Ubijemo sat –dva i pravac Vrh.
Užasna maglurina do vrha i ja uz pomoć markija koji mi osvjetljava put ( koji zna dobro moje vozačke sposobnosti 🙂 ) stižemo.
A, u ZM-u trešti mjuza i sve osvjetljeno ko Betlehem.
Upadamo unutra, nakon jedno 10-15 minuta objašnjavanja što radimo u pol tri poslije ponoći na sljemenu i kad gazda napokon skuži da je neka grupica u nekoj trci donosi odluku: ja birtiju ne zatvaram ako je trka na mom Sljemenu! Kakav bi ja bio čovjek! Svi unutra i što treba? Uveo je pravilo da svatko tko dođe, na šanku, popije rakiju na dolasku i odlasku 🙂 neki su s tim rakijama pretjerali pa im je to i bio cilj utrke 🙂
Posljednji trio je stigao u 6 ( danka, hrvoje i branko – kojeg su izgubljenog pronašli na putu).
Opraštamo se s gazdom (uzimamo svoje lonce i poklopce) i pravac zelina.
Zelina (07.15) u jutarnjoj tišini, sumaglici, sitnoj kišici, nigdje nikog. Izlazim iz auta, valjda nešto radi, pogledam neka birtija osvjetljena i piše „Plac“. Mislim si , okej, to su one male izbice, za jutarnji mirogojček. Ulazim unutra i nemreš vjerovat – prostorija ko sala za svadbe, puna ljudi. Misa je u 7.30 i škvadra je na kavi 🙂
Kako je u ovom društvu telepatija dovedena do savršenstava, bez riječi je birtija proglašena ciljem.
Isčekivanje, prvog, drugog, trećeg ( hehe neko reče da kiki ne bu više nikad dobio ferru :)) )…desetog.
Ligt kategorija:
- Davorin Šindler – 3.17
- Vedran Sabljić
- Saša Takač (ogulinac)
- Tomislav Kobeščak
- Danka Bucić
- Hrvoje Medven
- Branko Dobranić
- Vedrana Maršić (puljanka)
Vedrana je stavljena na zadnje mjesto iako je stigla do laza gdje je zbog bolova morala odustati. Inače, u popodnevim satima (kratkom telefonskom intervju-u), Vedrana mi je priopćila da joj je ovo bila najljepša, najuzbudljivija utka u životu, prekrasna noć, prekrasni blatnjavi putići, te slabe markacije i gusta magla – sve ti to omogućuje da satima lutaš i učestalo nemaš pojma gdje si). Bez obzira što nije stigla do kraja presretna je i ozbiljno razmišlja da se preseli u grad(ić) podno Sljemena 🙂
Light-aši, molila bi da u komentarima ostavite svoja vremena (ako ih znate), te ako sam nekog ispustila duboko se ispričavam, javite se i bit će rješeno….
Lijep pozdrav,
Žana & Pinky.
Rezime noćnog guštanja na sestrinskom nam blogu sljemegelender.blog.hr.
foto! foto!
by Janko | pro 9, 2008 | Zimska Liga Lagvić
6. kolo Lagvić lige se neće održat ovu nedjelju – 14.12.008. već nedjelju iza – 21.12.
Tema ovonedjeljnog kola, totalni hendikep, će biti nadoknađena 08.02.2009.
Dakle, slijedeće Lagvić štrumfanje je na rasporedu 21.12.2008. sa temom – PEROLAKA ! ! !
by Janko | pro 8, 2008 | Zimska Liga Lagvić
Biciklisti najbolji na Pedinoj kombinaciji
Pola lige je za nama. Slijedi pauza od 2 tjedna, a u međuvremenu se selimo 30-ak kilometara jugozapadno na Samoborsko gorje, gdje će sljedeće subote startati tradicionalna zimska liga Japetić.
U ovom, jubilarnom petom kolu ustrčalo se do vrha sedamdesetšestoro Sljemenoljubaca, od čega 20 nordijaca. Dečki i cure sa štapovima su u dosadašnjem dijelu lige predstavljali 27% učesnika, što će pak reći – svaki četvrti. Shodno naglom interesu, u ovom kolu smo ponovo imali temu u kojoj su i oni dobrim dijelom bili upleteni. Naime, disciplina Pedina kombinacija, koju je prošle godine uveo profesor Borko Pelac Prvan u znak sjećanja na Marijana Pedu Pedišića, prerano preminulog prvog pobjednika Lagvića, je tematski spajala trkače na cesti i nordijce. I to po sistemu muško-žensko sa vremenskim zbrojem, bez dodatnog obračunavanja hendikepa, jer su naši dragi veterani ionako dobro povlašteni tijekom cijele zime.
Prije starta su tako nasumice određeni parovi, a favorit je trebala biti kombinacija muškarca na nordicu koji će izvući Veroniku na cesti. Nezahvalna uloga papirnatog favorita pripala je tako Igoru Vukodlaku Dorotiću. Ali avaj, nemilosrdnom voljom žrijeba, potrefila se killer-kombinacija brdskih biciklista – cestovnog pobjednika Tomislava Filipčića i nordic pobjednice Silvie Šumberac, koja je u konačnici skupila ukupno 100 minuta i 28 sekundi, dok je Vukodlak s Veronikom sabrao minutu i 11 sekundi više. Jačinu obje kombinacije dovoljno oslikava podatak da su treću kombinaciju ostavili za 15 minuta, a zanimljivo da su sljedeće 4 kombinacije došle unutar samo 16 sekundi. Poredak u temi kola – Pedinoj kombinaciji:
- Silvia Šumberac + Tomislav Filipčić 1:40:28
- Veronika Jurišić + Igor Dorotić 1:41:39
- Ana Ješovnik + Damir Suban 1:56:05
- Višnja Škevin + Damir Ćurić 1:59:17
- Vlasta Jurlin + Paj Boris 1:59:26
- Tea Đurek + Miroslav Jakasović 1:59:29
- Bernarda Cimerman + Tomilsav Salajster 1:59:33
- Tadeja Krušec + Slavko Sopina 2:00:04
- Dunja Bua Maričević + Kamer Halili 2:02:11
- Ana Kresojević + Mladen Jakšić 2:10:44
- Nada Bilobrk + Neven Perković 2:12:13
- Ranka Šimić + Alen Pišpek 2:12:33
- Marija Jazvić Mioković + Zvonko Vida 2:12:52
Cestovni dio je, dakle, dobio mladi biciklist Tomislav Filipčić, ali je najbolji učinak u bodovnom smislu ostvario 53-godišnji Darko Krog, koji se ovog puta po prvi put spustio (tj. popeo) čak ispod 49 minuta.
Darko u svakom kolu ubire najviše bodova i trenutno je glavni pretendent za ukupnu pobjedu na Ligi. Iako je u vodstvu 71-godišnji Frano Katić, prošlogodišnji laureat, stvari će doći na svoje mjesto kada favoriti ostvare optimalan plasman od 6 utrka.
Slična stvar je i kod cura, s obzirom da je u vodstvu Višnja Škevin (pobjednica lige u sezoni 04/05), koja jedina do sada ima svih 5 plasmana. No, kada Veronika odradi potrebne trke, Višnja će se spustiti na drugo mjesto. Veronika je ponovo u dobroj formi, a ovog puta joj je falila samo sekunda za ić točno 50 minuta.
U nordicu evidentna neprikosnovenost Mladena Čižića, po rezultatu, po bodovima, po nastupima. Jedini poraz u ovih 5 kola je doživio samo od Veronike u trećem kolu, ali mu zato muški nordijci ne mogu ništa. Nordijke su opake ove zime, jer čak pet cura ide uredno ispod 55 minuta (Veronika, Tea, Silvia, Tadeja, Gordana), što je dosadašnjih godina bila isključiva privilegija Vlaste Jurlin. No, mlađe cure ne ostavljaju Vlastu dovoljno u vremenskom pogledu, pa ona to lako nadoknađuje svojim veteranskim hendikepom i za sada uzima najjače bodove i teško je povjerovat da bi je do kraja neko mogao preteći.
Na rang-listama nema nekog značajnijeg pomaka, osim u nordicu, gdje se Davor Špoljarec probio na 5., a Silvia Šumberac na 4. mjesto rezultata svih ovih godina.
Za spomenuti je da smo po prvi put na ligi imali i nastup nekog tko se rodio u godini u kojoj je liga startala – 2002! Mala Dora Špoljarec (6 godina) i njezina frendica Katja Oženić (7 godina) trčale su do Kraljičinog zdenca (cca 2,6km) i tako postale najmlađe učesnice Lagvića, jedine rođene u ovom stoljeću. Ubuduće ćemo voditi male nordijce u kategoriji Limać-Lagvić, naravno bez plaćanja startnine.
Broj učesnika ove zime se s ovim petim kolom popeo na 165, čime je već sada dostignuta prošlogodišnja ukupna masa od isto toliko učesnika, a tek smo na pola puta. Liga je dobro posjećena, čak i kada je loše vrijeme kao kiša u četvrtom kolu. No, nadam se da eventualno zahlađenje i snježni uvjeti neće prorijediti ligu u nadolazećim kolima i da su trkači svjesni činjenice koliko je važno ne zapustiti se po zimi, već uredno kilometrima puniti zimsku bazu, u kojoj se trčanje po brdskom terenu odlično uklapa i od velike je važnosti za jačanje mišića koji daju osnovnu brzinu. Dobrobiti ovakvih trčanja uvijek izađu na vidjelo u prvim proljetnim danima, kada je trkač naoružan kilometražom i brdima potpuno spreman za finalnu fazu priprema, a to su brzinski intervali.
by Janko | pro 1, 2008 | Zimska Liga Lagvić
MAMUTI NA SLJEMENU
Ne znam je li za to kriva aktualna općepopularna mjera „stezanja remena“, ali sljemenski su se mamuti ove godine poprilično istanjili. I dok je prijašnjih sezona na dan tematskog kola najtežih organizator strahovao da legendarna žuta vaga neće izdržati troznamenkaste kilograme favorita, ove godine na startu nije bilo lako naći stokilaša. Ipak, našli smo dvojicu – iskusnog mamuta maratonca Željka Bubana (102 kg) i mamutskog debitanta Dadu Čuljata (105 kg). Pridružili smo im još trojicu „laganih“, s kilažom u visokim devedesetim – Slavka Sopinu, Špoljar Hrvoja i Stiplošek Mirka (svaki po 96 kg).
I trka je mogla početi! Među poznavateljima prilika kao glavni favorit je kotirao apsolutni pobjednik na vagi, Čuljat Junior, relativno novi trkač koji je čini se ozbiljno zagrizao i ove sezone postao uobičajeno ime na ciljnim listama utrka raznih. Kako to često biva, Čuljo Mlađi se (pred nekoliko godina) počeo pojavljivati u našem putujućem trkačkom cirkusu kao pratnja (Čuljatu Senioru) i fotograf/snimatelj. No, zarazili smo ga pa sada redovito trenira, utrkuje se skoro svaki vikend i potvrđuje tezu da je ponekad dobro krenuti roditeljskim stopama. Ipak, u žestokoj konkurenciji, Čuljo je osvojio treće mjesto (1:05:23), dok su prva dva pripala „laganim“ devedesetšestkilašima: Sopini, koji se do gelendera na vrhu uzverao po nordic stazi za 58:17 i Špoljaru koji je na cilj stigao cestom za 1:01:10. Što se pak mamutica tiče, tu je situacija bila još nepovoljnija. Da bračni par Buban nije doputovao čak iz Čazme, tema kola bi ostala bez ijedne ženske predstavnice. No Ivanka Buban je spasila stvar, kao jedina mamutica se uzverala na vrh i zasluženo osvojila Adventure Sport Lagvic majicu.
Kišno zagrebačko nedjeljno jutro ostavilo je traga na brojnosti četvrtog kola, no oni koji su ipak startali, definitivno nisu zažalili. Kiša je već nakon prvih nekoliko kilometara prestala pa je (uz iznimku malo vjetra na vrhu) vrijeme bilo baš ugodno za trčanje. Barem za cestovnjake. Na stazi za Nordic kiša i južina (u kombinaciji s prošlotjednim snijegom) su napravile više štete pa je tako uspon po Mrcini bio blatniji i sporiji, te je ovaj put malo falilo da se vrha kao prvi ne dočepa nordijac nego cestovnjak. Tridesetak sekundi nakon Čižića (45:17) na terasu Vidikovca se zaletio Hrvoje Kovač (45:52) koji je ovim lijepim rezulatom službeno završio odmor nakon sezone i pokazao da je spreman za opaku zimsku bazu. Ženska nordic pobjeda je pripala Silviji Šumberac (54:46), a cestovna željeznoj lady Višnji Škevin (1:01:08). No moram spomenuti i drugu curu na cesti, Hrvašku Janezicu Tadeju koja se nakon nakon osobnog rekorda (1:02:58) spustila na drugu stranu Sljemena te se (smo tri sata kasnije) hrabro suočila sa Zagorskim blatom do koljena na PH u krosu.
Sljedeće nedjelje ljubitelje Adventure Sport lige čeka jedna nova tematska disciplina – štafete. Naime, tema 5. kola će biti Pedina kombinacija, koja će se sastojati u tome da će na startu imena svih prijavljenih cestovnih trkača biti ubačena u šešir (ili vjerojatnije u vunenu kapu) iz kojeg će svaki nordijac izvući svog štafetnog partnera. Zbrajanjem vremena oba člana (čista vremena bez obračunavanja hendikepa) dobit ćemo pobjedničku štafetu koja će biti nagrađena Lagvić majicama. Napomena, bilo bi dobro da za tu priliku nordijaca bude čim više kako bi i broj štafeta bio veći. Dakle, štapove u ruke i vidimo se kod bake s kolačima!
Veronika
by Janko | stu 29, 2008 | Zimska Liga Lagvić
Mamutska kola su u prve tri sezone imala sjajan odjek kod trkača, jer to su jedine trke u kojima do izražaja konačno mogu doći oni koji kvalitetno spajaju prehrambene i trkačke navike.
Prve zime pobjedu je odnio Aleksandar Anđelić, «džin iz Vojvodine», inače bivši selektor planinske reprezentacije Srbije, u svijetu poznatiji kao «najveći planinski trkač na svetu»!
On je, tog sudbonosnog dana, 18.12.2005., iznio na vrh Medvednice 122 kila žive vage za nešto manje od 80 minuta, što još uvijek predstavlja rekord u kvantiteti. Imao je ozbiljnu konkurenciju u likovima Tomislava Kiša, Josipa «fit forever» Šimunovića, Seada Bačevine i Alena Štefanca. Poširoka petorka je, prisjetimo se, dovukla do gelendera 537 kila, što će reći prosječno svaki 105,5!
Aleksandar Sale Anđelić je i godinu poslije potegao iz svog Zrenjanina put Zagreba kako bi obranio svoju tešku i teško stečenu titulu. Tijekom priprema je izgubio 12 kila na vagi, što mu je donijelo i 12 minuta bolji rezultat. Ali i ostali mamuti su prilično ambiciozno gladovali, pa je prva petorka ovoga puta težila samo 495 kila (99 po glavi mamuta), a pobijedio je Sead Bačevina s 99 kila i na taj način postao prvi (i jedini) mamut koji se uzverao na vrh za manje od sat vremena (58:45).
Prošle zime smo imali petero troznamenkastih Obeliska: Željko Buban (100kg), Dragan Škorić (102kg), Damir Hađina (112kg), Tomislav Kiš i Josip Šimunović (oba 115kg).
Što će reći sve skupa 544 kile, a to je novi hrvatski rekord u ovoj iznimno teškoj disciplini, koji je službeno verificiran od strane nadležnog ministarstva, s obzirom da su zadovoljeni svi preduvjeti, a pozamašni rekorderi su, nakon što su se jedva ugurali u pivnicu Mlinarica, uspješno prošli podvrgnutu doping kontrolu. Pojedinačnu pobjedu je ostvario Dragan Škorić i time postao prvi i jedini do sad nordic-mamut koji se uspentrao preko opake Mrcine za manje od sat vremena (58:25). Osim toga, on je i apsolutno za sada jedini 100-kilaš koji je došao do vrha za manje od sat vremena, računajući cestu i nordic.
Dakle, i ove nedjelje ćemo evidentne kandidate prije trke izmjeriti vagom, a petorica najtežih ući će u kategoriju mamuta koji će se boriti za vječnu slavu i majicu lige, veličine XXL. Za eventualno obaranje rekorda (pojedinačni 122 kile, ekipni 544 kile), organizator je pripremio posebno iznenađenje – duplu porciju ćevapčića u Mlinarici!!
Kod žena je pojam mamutica već diskutabilniji a konkurencija izrazito slabija, pa će u konkurenciju ući samo djevojke i žene teže od 65 kila, a najbolja od njih će dobiti Lagvić-majicu. S obzirom da smo ionako u «mjesecu oporavka», kolo gotovo da je prigodno, pa ako niste nikada u svojoj trkačkoj karijeri imali razloga da se obžderete, sad je za to prava prilika!
