Forrest Gump ipak u Maximiru!

by | ruj 22, 2009 | Forrest Gump

Zbog Rujan-festa, koji se održava ovih dana na Bundeku, i sportski nam (ne)osviještene mladeži koja bi mogla imati pun ku… fer razumijevanja za to što se nama trči, Forrest Gump seli u Maksimir, na svoju izvornu  lokaciju, tako da će uskrsnuće biti potpuno.

Informacije za učesnike:

  1. Krug po kojem će se trčati iznosi 2.6km, što znači da za 50km (donja granica ultramaratona) treba odvrtiti 19 krugova, za 60km 23 kruga, za 70km 27 krugova, za 80km 31 krug, za 90km 35 krugova, za 100km 39 krugova, za 110km 42 kruga, a iz dosadašnjih iskustava bi se dalo zaključiti da će za pobjedu trebati više od 45 krugova (117km).
  2. Krug je 95% u hladu maksimirske šume, a oko 150 metara je otvoreno, ali ne u potpunosti, tako da će i ti dijelovi povremeno biti u sjeni. Zadnja prognoza za Zagreb je sunčano s malom naoblakom bez oborina, uz temperaturu od 21°C.
  3. Start trke je u 8:00 (glavni ulaz u park, mala pozornica), što ne znači da se ne može startati kasnije. Jednostavno, u trku se svatko može uključiti kada želi i trčati kolko hoće ili može. Trka, tj. mjerenje završava u 20:00.
  4. Zbog kružne staze smjer trčanja će se mijenjati svakih 3 sata, dakle u 11:00, u 14:00 i u 17:00 sati. Nakon 19:30 svi trkači se u zadnjih pola sata usmjeravaju na mali krug od 700 metara, radi preciznog računanja konačnog rezultata.
  5. Ekipe trče po sistemu štafete, što znači da na stazi može biti uvijek samo jedan član tima. Članovi se izmenjuju kad god im to odgovara, ali uvijek u startno/ciljnom prostoru. Svaki član može trčati više puta u trci. Ekipu čine minimalno 2, a maksimalno 4 trkača.
  6. Organizator će u startno/ciljnom prostoru osigurati sljedeću okrepu: vodu, sokove, banane, limun, šećer, napolitanke, čokolade i kekse. Sve više od toga natjecatelji si moraju sami pripremiti.
  7. Organizator će osigurati i masersku službu u drugoj polovoci trke (nakon 14:00 sati).
  8. Prijave su online, a konačni rok je do srijede u ponoć. Molimo sve koji žele nastupiti da se prijave do tada, kako bi se svakom učesniku osigurala majica u želenoj veličini i finišerska medalja. Moguće se prijaviti i na dan trke, ali učesnici koji se prijave tada neće dobiti majicu i medalju (osim ako ostane viška). Drugim riječima, nije im zagarantirana.
  9. Finišerska medalja se osvaja samo u slučaju završenih minimalno 60 kilometara. Članovi ekipa će također dobiti medalje, ali uz uvjet da su ukupno odradili barem 100 kilometara.
  10. Startnina za pojedince iznosi 150 kuna, a za svakog člana štafete 100 kuna. Nažalost, sponzora nema, i cijela se trka financira isključivo iz startnine (majice, medalje, pehari, okrepa, masaža).

Prva tri izdanja FG-a (’98, ’99, ’00) su pokazala da 12 sati trčanja nije nikakav bauk, čak i za nedovoljno pripremljene trkače. Donji limit kilometraže (60 km) je lako ostvariv za svakog trkača koji je istrčao barem jedan maraton. Staza je kružna, tako da trkač svakih 15-20 minuta prolazi kroz centralni dio trke, gdje ga očekuje hrana, tekuća okrepa i maserska služba, tako da se uz male oporavke može trčati u jednom laganom tempu cijeli dan. Atmosfera u trci je sasvim posebna od svih ostalih klasičnih trka. Svi se trkači u trci sreću puno puta, zajedno trče i po nekoliko sati i bodre uzajamno. Oni najspremniji trče «debelo» preko 100 kilometara i uspijevaju ostvariti prosjek i bolji od 6 minuta po kilometru!

Malo smo kasno obznanili da ćemo obnoviti ovaj 12-satni ultramaraton, tako da vremena za jednu konkretnu ultrašku pripremu praktički nije bilo dovoljno. No, priprema ovakvog tipa ultre ne iziskuje puno više dodatnog vremena i specifičnijeg programa od standardne maratonske pripreme. Stoga, tko se pripremao za jesenski maraton, neće imati (velikih) problema ni na Forrestu, a tko nije, evo mu prilike da kroz ovu trku odradi jednu dobru dužinu i psihološki se digne za predstojeći maraton, npr za Zagrebački, koji je 15 dana kasnije.

forrest

ULTRASI

Ultramaraton je bilo koja organizirana trka koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.

Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata i 48 sati. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Par bisera iz ultra-svijeta:

  1. Najduži službeni ultramaraton je ULTIMATE ULTRA, koji se svake jeseni održava u New Yorku, poznat i pod nazivom Sri Shimnoy 1300-miler (2092km). Trkači u toj trci trče 1300 krugova od po jedne milje (1609 metara).
  2. U periodu od 1992-1995 održavana je TRANS AMERICA FOOTRACE, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prvog Forrest Gumpa 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
  3. Najveći svjetski ultramaraton je COMRADES u Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean.
  4. Najdužu trku je prešao stanoviti Al Howie (Victoria, British Columbia) 1991. godine, kada je pretrčao 7295,5 kilometara za 72 dana, 10 sati i 23 minute, prevaljujući u prosjeku 100,7 km po danu.
  5. Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Rzašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
  6. Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Bizarnost ovog podatka leži u činjenici da je stari Phil te godine proslavio i svoj 70. rođendan!
  7. Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?

Za kraj samo podatak da svjetske rekorde u 12-satnom ultramaratonu drže:

– Muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske bi trebao biti Franjo Lončar sa 131.5 km (20.05.2000., Zagreb, Forrest Gump)

– Žene: Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske bi trebala biti Lidija Vrečar, koja je u istoj trci kada i Franjo, istrčala 101 kilometar.