Sljemenski maraton je još jednom opravdao svoj naziv „Kuda idu divlje svinje“. Svakodnevna kiša u zadnjih par tjedana je u središnjem dijelu staze unijela elemente Camel Trophy-a, te nivo izazova podigla do vrhunca, a trkače ublatnjavila u veprove. No, malo tko je došao na trku ne očekujući takvu situaciju, a mnogi su je i priželjkivali. Naime, Sljemenski maraton nije obična trka za mamine princeze, već najzahtjevnija trka na ovim prostorima, ultimativni trkački test kakvih je malo u svijetu.

Staza

U prvom dijelu, do oznake petog kilometra i prve okrepne stanice, do izražaja dolaze klasične trkačke osobine. Staza je blago položena po makadamu kojeg bi se mnogi asfalti mogli posramiti. Ipak se radi o prilaznoj cesti za trku skijaškog kupa u slalomu, pa su se znatna sredstva uložena u taj projekt odrazila malo u kvaliteti Erberovog puta. Par otvorenih proplanaka pruža dugačke poglede ka Zagorju, a točno kod oznake petog kilometra je ciljna ravnina slalomske trke, poznatija kao Krumpirište, i tu prestaje konvencionalni dio maratona. Ulazi se u gusti sjeverni dio Medvednice, gdje izletnička noga rijetko kroči, a sunce ni za sunčanih perioda ne uspije u potpunosti osušiti taj dio Erbera. Trkači koji prakticiraju sljemenske treninge ovaj dio najviše vole jer je hlad dubok i staza blago valovita. Tri kilometra uglavnom su ove nedjelje ponudila preskakanje povećih lokvi i traženje idealne putanje.

Točno kod oznake 8. kilometra slijedi nagli silazak na usku planinarsku stazicu, tzv Mlekarski put, koji inače vodi ka pitoresknom zagorskom naselju Kraljev vrh i kojim su nekada davno zagorski seljaci nosili svoje proizvode u Zagreb na plac, međutim, za trkače je bitan jer ih vodi ka izletištu Srnec, uporišnoj točki Horvatovih stuba. Taj komad je dugačak oko kilometra, no iako je nizbrdo, ove nedjelje se vrlo sporo prolazio jer je strmina bila jako klizava, čemu su svjedočila mnoga blatnjava dupeta u cilju. Osim klizavice, trebalo se na par mjesta provući ispod napadalog drveća, preskočiti koje deblo i nekom se sjetiti rodbine. Svakim krugom staza je postajala sve neprohodnija na tom dijelu i tu se nije puno razmišljalo o rezultatu.

U dnu Srneca je druga okrepa i najniža točka utrke. Odatle pa do cilja ima još 5 kilometara raznih uzbrdica široke palete profila. Odmah na početku je najokomitiji dio od 500 ručno izgrađenih stepenica, najatraktivniji dio Medvednice. Ovdje trkači ne smiju napasti ni protivnika ni štopericu, jer ih u protivnom čeka brza smrt i beskonačna ljuta kobasica do cilja. Na vrhu stuba je treća okrepna stanica, i mada je od prethodne prošlo samo 300 metara, svi je jedva dočekaju. Slijedi soma i pol km dugačka kombinacija žustrih uspona i travnatih pašnjaka do Hunjke, na čijoj livadi je locirana i posljednja okrepna stanica.

Odatle do cilja je vrlo lijepa uska Sjeverna staza, također na zagorskoj strani, vijugava i valovita, u dužini od oko 2.5 kilometra. Tu se ponovo može trčati, naravno, ako prethodni dio nije uzeo svoj danak u krvi kvadricepsima. Za šećer na kraju je kraći, ali žešći uspon uz rub Činovničke livade do vrha i 200-tinjak metara ravni komad po platou do ciljnog dijela.

Muška štafeta

Nama potpuno nepoznati mladi slovenski blizanci Klemen i Rok Markuš (oba rođena 25.05.1989.) su doslovno razvalili konkurenciju, i drugoplasiranu kombinaciju iz Kutine (Komlenović – Krpes), ostavili za čak 22 minute, i imali prvo i drugo pojedinačno vrijeme. Naravno, popravili su i rekord staze za punih 5 minuta, kojeg će se teško rušiti sljedećih godina. Ukupno je nastupilo 19 štafeta, a pobjednici po kategorijama su:

DO 59: Rok i Klemen Markuš (oba KGT Papež, SLO) 1:55:36

60-79: Domović Petar i Predrag Bošnjak (oba Jstreb 99) 2:32:25

80-99: Đuro Komlenović i Željko Krpes (oba Kutina) 2:17:28

100 PLUS: Mladen Čižić i Željko Paver (oba Veteran) 2:23:46

Mješovita štafeta

Ovdje se pobjednička štafeta oformila u zadnji čas, kad je Valentina Belović najavila svoj dolazak. Svi dobri trkači koji su mislili trčati već su bili spareni, pa je u pomoć angažiran Juraj Štumberger, sljemenski treking specijalac, pobjednik Medotreka i Traverse, koji još nikada nije trčao atletsku trku. No, sljemenski maraton je ionako rubna atletska kategorija, ne previše različita od trekinga… samo što je staza fiksna i obilježena, a okrepne stanice čine ruksak suvišnim. Jura je u prvoj izmjeni donio vodeću poziciju, a Valentina je prednost još dodatno podebljala, otrčavši uvjerljivo najbolji ženski rezultat dana, što je dobar znak, obzirom da je narednog vikenda čeka nastup na prvenstvu Europe u planinskom trčanju (Telfes, Austrija). Drugo mjesto za sljemensku kombinaciju Šime Sušić (četvrto muško vrijeme) plus Petra Podnarčuk (treće žensko vrijeme), koja je zaostala za pobjedničkom 8 minuta. Nastupilo je 16 mješovitih štafeta, a pobjednici po kategorijama su:

DO 59: Petra Podnarčuk i Šime Sušić (oba Sljeme) 2:20:41

60-79: Valentina Belović (Sljeme) i Štumberger Juraj 2:12:39

80-99: Senka Senković i Tomislav Vončina (Sljeme) 2:34:54

100 PLUS: Sonja Mlakar i Stane Meža (oba Velenje, SLO) 2:49:38

Maraton

Već u prvom krugu se izdvojio duo Marinko Duka (Marjan) i Danijel Katalenić (Sljeme), koji su 80% trke stalno bili jedan drugom na nišanu, sve u okviru manjem od jedne minute. Međutim, Marinko je sačuvao više snage za zadnji uspon trećeg kruga kada se konačno odvojio od Daniela i do cilja mu napravio 4 i pol minute razlike. Ujednačenim tempom i krugovima, trećeg mjesta se dokopao još jedan Splićanin Željko Bradarić, koji je najbolje rasporedio snage.

No, kako neko već reče, glavne njuške desetog sljemenskog maratona su ipak bili trkači koji su uspjeli završiti svih 10 do sada održanih: Jakov Klapež, Dalibor Petrina, Stjepan Puh i Zdenko Svetina! Ništa manja njuška nije ni Vanja Palić koja ga nije trčala samo prve godine (jer tada još nije trčala!), ali zato ih sada ima devet u nizu. Svaka čast i mladom 16-godišnjem Izidoru Vukoviću, koji je također završio Sljemenski maraton, a uz čestitke ide i želja da malo ohladi od maratona i posveti se kraćim prugama, kako bi na miru u maratonima uživao kada za to dođe pravo doba. Treba spomenuti i biciklistu Marka Oreškovića, koji je dan ranije završio brdskobiciklistički maraton od 50km! Naravno, najviše aplauza u cilju je dobila Tadeja Krušec, što zbog atrakcije, što zbog činjenice da je u odsustvu sljemenskih zvjezdanih cura, sačuvala klupski primat na najtežoj stazi, koju završavaju samo pravi trkači. Stoga, citiram Tadeju s njenog bloga: „Kad ovo odradiš, sa bilo kojim rezultatom, možeš se hvaliti bez pardona, došao u cilj ispod 4h ili za 7h!“

Nastupilo je 45 maratonaca, što je najviše u posljednje 3 godine, od kako je staza promijenjena i otežana. Pobjednici po kategorijama su:

MS: Marinko Duka (Marjan) 3:27:38

M35: Danijel Katalenić (Sljeme) 3:32:14

M40: Dalibor Petrina (Veteran) 4:05:14

M45: Željko Bradarić (ind) 3:36:33

M50: Anteša Džomba (Sljeme) 4:36:37

M55: Zvonko Krivski (Vrbovec) 4:31:07

M60: Jakov Klapež (Marathon 95) 3:51:20

ŽS: Tadeja Krušec (Sljeme) 4:34:13

Organizacija

Čak 40 ljudi u organizacijskom timu omogućilo je da maraton bude kvalitetno odrađen. I to je u nedostatku sredstava koja omogućavaju angažman profesionalaca jedini mogući način. Atletski klub Sljeme ima tu sreću da u svojim redovima ima pregršt volontera koji su spremni dati jedan cijeli slobodni dan svom klubu kako bi trka prošla u najboljem mogućem redu, i pohvale koje dobivamo od učesnika idu svima njima na dušu. Najviše raduju lijepe riječi hvale za stazu i organizaciju od strane slovenskih trkača, kojih je bilo puno, jer oni stvarno znaju što znači planinsko trčanje i kako je teško osmisliti dobru stazu i napraviti dobru trku.

Organizacijski naglasak je bio na okrepnim stanicama, jer smo svi svjesni da je to ključna stvar na ovako teškoj stazi, gdje oporavak iz kruga u krug igra jako veliku ulogu. Shodno tome, na okrepama je bilo doslovno svega: vode, isotonika, cedevite, šećera, limuna, napolitanki, banana, lubenica, pa čak i čokolada. Osim toga, bilo ih je 5 u svakom krugu, tako da su maratonci uživali puni komfor u prosjeku – okrepna stanica svaka 3 kilometra! Druga najvažnija stvar je označavanje staze, kako se trkači nebi puno trošili na koncentraciju i lutanje. Na potencijalno lutajućim dijelovima smo postavili ljude (3 lijepe i mlade djevojke, za svaki slučaj), a trake su doslovno visile na svakih 50 metara.

Planinsko trčanje ima svoju problematiku u financijskom segmentu, jer je na rubu profitabilnosti. Naime, sponzorski nije zanimljivo jer mediji nas u pravilu ne prate, banere možemo vješati kolko hoćemo po drvećima kad tamo ionako nitko ne prolazi, a grad te otkanta jer natjecanje jednostavno nije u gradu. Što je u potpunosti u pravu, jer jbg, staza uglavnom vijuga po zagorskoj strani. Al što možemo, tamo obitavaju divlje svinje i tamo je Joža Horvat napravio 500 stuba.

958 fotografija:

Diana Anzulović (ciljni prostor): 313

Tomislav Vončina (žensko sedlo): 66

Željko Dugić (krumpirište): 216

Božena Buršić (srnec): 110

Nedjeljko Vareškić (ciljni prostor): 38

Diana Anzulović (ciljni prostor, s drugim foto-aparatom): 218

Na stazi su slikali još Ivan Kapović i Iris Bostijančić (da, ona Iris s Himalaja), i te fotke će se koristiti za izradu online diploma, nakon čega će biti i objavljene)

Podsjetnik: film sa Sljemenskog maratona, održanog na istoj stazi 2007.g.

Podsjetnik: film sa Sljemenskog maratona, održanog na istoj stazi 2008.g.

Divlje svinje©