rezultati

poredak

rang-lista

Samo 39 Danijelovih slika (fotić krepao prije vremena)

Ali zato Nikicin nije, pa evo njegovih 130 (na fejsu)

71 učesnik, samo 2 debitanta (Franceschi Ivica i Ptičar Stjepan), samo 1 rekord (Ingrid Nikolesić), kao posljedice hladnoće i snjega. Ali, liga je zimska… No u pozadini borbe za prestiž i bodove,  odvijao se dugo očekivani i pompozno najavljivani dvoboj između Ivane Blaženović i Dubravke Sladoljev, rezultat kojega su sa strepnjom i velikim iščekivanjima pratili pasionirani kladioničari diljem Lijepe naše, a i šire. S obzirom da su kola HRT-a zaglavila u dubokim snježnim nanosima, kamere nisu bile u mogućnosti da izravnu sliku ovog dvoboja unesu u svaki hrvatski dom i donesu puno radosti i sportskog blagostanja u ove balgdanske dane, i na trenutak odagnaju misli od sive nam i surove realnosti, onda će to u par kratkih crta pokušati dočarati Big Mouth Ivka, glavom i bradom:

Štefanje, Lagvić cesta – Koka i ja na startu. Uz još 70 (danas za mene) nebitnih ljudi. Samo jednu sam izazvala, pratila i osluhivala – Dubravku Sladoljev, Koku. Još prošli tjedan sam se počela pripremat – plan je bio trkat se “na svježinu”, dakle, laganini kroz tjedan. Imala sam 3  prethodna relativno dobra (za mene) tjedna pa sam ovaj uglavnom gladovala (Janko kaže da lakši ide brže), odmarala i pripremala glavu za kalkulacije i taktiku. Prvi plan je bio odmah pojurit da ju psihički slomim, da klone i uspori i onda laganini na Vrh. Drugi je bio trčat odmah iza Koke, možda ju malo i provocirat i onda povući nakon Kapelice.

Kalkulacije su pale u drugi plan čim smo startale. Pojurila sam k’o luda, krepala na zavoju iza Kraljičinog zdenca i tu me Koka stigla. Ulazimo u zavoj, srećem (izdajicu) Janka (koji se kladio na Koku) i odustaje od trke, a on gleda – kao, sve je jasno, i mislio sam da je brža. ALI NIJE BILA! Njet! Ni Roža nije ništa bolji prijatelj, za kaznu je držao izvrstan tempo od 10min/km i pri tome pobijedio Žoharicu. Trči Koka ispred mene, ali majke ti- trči cijelo vrijeme, nema hodanja nimalo! Na tome joj svaka čast, jer ja sam hodala stvarno dobar dio uzbrdica. Stigla sam ju tek cca kilometar prije kapelice,  do Vrha sam cijelo vrijeme pogledavala unazad da vidim gdje je 🙂

Uvjeti nam nisu išli na ruku – bljuzga, vjetar, snijeg, hladnoća… dosta se sklizalo. Stvari su se dosta promijenile od kad sam u Sljemenu, nije mi toliko prije stalo do trkanja, sad poludim čim se starta :). Ulazim polumrtva u cilj, pluća i želudac gotovo osjećam jezikom, rečenicu ne mogu formulirat – a tamo me čeka Žana, navija i veseli se zbog mene kao da će mi uručit olimpijsko zlato :). Pobijedila sam s cca 2min razlike.

Nagradu od 50kn i kuhano vino nisam očekivala :). Podršku sam imala i preko granice – Ninoslav šalje smsove od ranog jutra i bodri :). Isto čine i ostali, osim dvojice već spomenutih :). Ali ajde, oprostit ću im, ovaj put :). Koka nas je sve počastila cugom u Mlinarici, Carin nas je ugostio kod sebe, ispekao nam krvavice, igrali smo biljar i pikado do večeri. Izvrstan dan koji ću pamtit!