Vrući svibanjski dani su nas uveli u novu sezonu planinskih trka. Nakon Kamešnice, na red je došla majka svih hrvatskih brdskih trka – Sljeme, u početku poznata kao Štrapacijada. U svom devetnaestom po redu izdanju primamila je rekordnih 149 učesnika, unatoč činjenici da nema nikakav nagradni fond u materijalnom smislu. Legenda zagrebačkog sporta, veslački i trkački evergrin Julije Boroša već dva desetljeća daje primjer ostalim organizatorima kako „nije sve u nofcima”, već da ima nešto i u ljubavi i predanosti spram trčanja i sporta općenito (mada i nekretnine nisu za odbaciti:).

Vrlo lijepi trkački izazov, iz samog centra metropole do vrha 1000-metarske planine po uređenoj planinarskoj šetnici, ne mogu si priuštiti žitelji ni jedne druge europske države, pa držim da ovakav događaj zaslužuje veću pažnju grada, medija, sponzora… No, teško je za povjerovati da će se za to izboriti pored 30-ak lokalnih nogometnih klubova četvrte i pete lige, koji sasvim lijepo egzistiraju i čiji je proračun po jednom prvenstvenom kolu 10-50 puta veći od proračuna ovog natjecanja na kojem, da apsurd bude u potpunosti zadovoljen, nastupi više učesnika nego što ima gledatelja na tim utakmicama. Ali, jbg, to se zove hrvatska sportska realnost od koje ne možemo pobjeći. Ustvari… možemo, u smjeru Sljemena!

Za početak ću malo opisati samu stazu s nešto numeričkih podataka, izvučenih prije 10-ak godina, kada sam premjerio cijelu stazu u dužinu i visinu. Evo što imam zapisano:
– Staza ima 13.7km dužine i 898m visinske razlike (start je na 133, cilj na 1031).
– Prvi km je kod ulice koja se zove Mala (spaja Novu ves i Medvedgradsku) i ima 12m visinske razlike (uspon po Bakačevoj).
– Drugi km je 200m nakon što se uđe u Ksaversku (između Mirogojske i benzinske), i tu isto ima ukupno 12m uspona.
– Treći km je između Mlinarice i Mihaljevca, još 15m uspona.
– Četvrti km je na širokom lijevom zavoju Gračanske ceste, uspona 30m (3%).
– Peti km je isto u Gračanskoj, kod ulice Zvečaj, uspona 32m (3.2%).
– Šesti km je na livadi prije tunela, uspona 43m, ali je završni nagib po Gračanskoj ipak malo žešći od 4.3%, s obzirom da ima jedan dobar ravni komad od kojih 300-tinjak metara po Gračanskom Dolju koji spaja cestu i tunel. Stepenice ispred žičare su na 6.8km i tu je start juniorske trke i okrepa.
– Sedmi km je na pola puta od žičare do Vile Rebar (gdje je nekad bio start istoimene trke), i tu je mjerenje prolaznog vremena i pravi početak trke. U tom dijelu uspona ima 45m.
– Osmi km je već na Leustekovom putu,točno na jedinom prijevoju, uspon 73m.
– Deveti km je isto na Leusteku, na pola puta do Adolfovca, uspon 82m. Adolfovac je na 9.8km
– Deseti km je nešto malo prije nego staza prereže sljemensku cestu, najravniji je dio Leusteka i ima 64m uspona, a tu je i druga okrepna stanica.
– Jedanaesti km je kod krajcanja s cestom i odvajanja za Runolist, uspon 101m.
– Dvanaesti km je kod česme (mislim da se malo tko nije tu osvježio), 114m uspona. Završetak Leustekovog puta, tj izlazak na cestu je na 12.9km.
– Trinaesti km je kod jaslica, kod ulaska na Činovničku livadu, 78m uspona. Do kraja je još 700m u kojem je ukupni uspon od 100m, ali opaki dio ispod žičare od dna do Koloturea ima oko 350m i 75m uspona. Prije 10 godina nisu postojale današnje GPS igračke, pa su moguća neka minimalna odstupanja; stazu sam mjerio biciklom (uspone gurao radi preciznosti), a visinu pomoću barometra. Na osnovu tih podataka izrađen je i profil staze:

profil

Ovogodišnja trka je odlučena već na prijavama. Dva izražena favorita, Ivica Škopac u muškoj i Danijela Černić u ženskoj konkurenciji nisu ostavila ni kap neizvjesnosti. Popularni Ivek nam ove godine nije u svojoj ubitačnoj formi u kakvoj smo ga navikli gledati kada su u pitanju brdske trke, ali i ovo je dovoljno za čistu pobjedu, barem u ovakvoj konkurenciji. Njegovo pobjedničko vrijeme 1:05:23 je najslabije u posljednjih 7 godina, od kada postoji Planinski kup. Međutim, po ovakvom vremenu i u ovakvoj konkurenciji (kada je Ivek ušao u cilj još uvijek su svi natjecatelji bili na Leusteku), teško je bilo trčati brže. Drugo mjesto za Splićanina Marinka Duku, iznenađenje dana, s obzirom da to sigurno nisu treće i četvrtoplasirani Ante Jović i Lovelos Slovinac, izraziti brdski specijalisti. Muška ekipna pobjeda za Veteran (Slovinac, Babić, Artić, Šikman) koji je imao 20 predstavnika (što znači da je mogao sastaviti čak 5 ekipa), ispred Rudolfa Perešina i Sljemena.

U ženskom programu jedino pitanje je bilo da li će Danijela Černić postaviti rekord staze, jer ove sezone trči u životnoj formi. Na kraju joj je nedostajalo 5 sekundi do rekorda, a svoje zadnje tri trke na Sljemenu je završila u vremenskom okviru od samo 17 sekundi (13:28 – 13:33 – 13:45). I njezine sve konkurentice su još uvijek trčale po Leustekovoj stazi kada je ušla u cilj, a prva sljedeća je bila Sanja Begović-Geceg s 8 minuta zaostatka. Ekipna pobjeda za Sljemenašice (Škevin, Krušec, Bua Maričević), koje u brdima nemaju konkurenciju čak i kada nastupaju bez svojih najbržih cura (Orlić, Jurišić, Belović, Podnarčuk). Osim njih, ekipu su uspjele sastaviti još samo Jastrebice. Ukupna klupska pobjeda za AK Sljeme, koji od početka lige u planinskom trčanju (2007), što znači 22 održane trke, ima čak 21 pobjedu, ili 95% učinkovitost.

Najzanimljiviji i najuzbudljiviji dio ove nedjelje se ipak odigravao na kratkoj juniorskoj stazi, s obzirom da je ta trka poslužila kao izborno natjecanje za sastav juniorske reprezentacije Hrvatske u planinskom trčanju za predstojeće prvenstvo Europe u toj disciplini (12.07. Telfes, Austrija). Osobito gusto je bilo kod juniora, jer se na startu pojavilo čak 8 dobrih mladih favoriziranih trkača, a svaki od njih je imao gotovo istovjetne šanse za upasti u prvu četvorku, što je bio glavni cilj ove trke, jer muški juniorski tim sačinjavaju 4 člana. Izjednačenost kvalitete najbolje ilustrira podatak da je prvih 7 juniora u trci ušlo u cilj unutar samo 3 minute, a da primjerice, glavni favoriti, nedavni prvo i drugoplasirani s juniorskog prvenstva Hrvatske na 10,000m (Luka Mikulić i Goran Grdenić) uopće nisu uspjeli izboriti vizu za EP!? Podatak koji dovoljno govori da je dobrim mladim trkačima planinsko trčanje postalo dosta interesantno, jer su konkurencija i masovnost na ovom natjecanju na kraju bila na višem nivou nego na već spomenutom PH na stazi. Kod juniorki uvjerljiva pobjeda 17-godišnje Matee Parlov, ispred Valentine Belović i Monike Delač, tako da su te tri cure izborile EP. Za kraj treba istaknuti zanimljiv kuriozitet. Naime, Valentina Belović je nastupila već 10. put za redom na ovoj trci, iako je još uvijek juniorka, što će ljudi skloni matematici lako izračunati da se prvi put popela na Sljeme kada je imala samo 9 godina, i od onda ne propušta tu trku. Šteta što je za potrebe izborne trke morala nastupiti na juniorskoj trci, pa si je malo narušila savršenu statistiku upornosti.

Dakle, u totalu, nastupilo je 149 trkača, što je najviše od kada se ovo natjecanje održava. Glavni vinovnik ove kultne trke, Julije Boroša i ovog puta je bio najstariji učesnik i naravno pobjednik u kategoriji M75. Sasvim sigurno je jedini hrvatski trkač koji je 19 godina za redom nastupio na istoj dugoprugaškoj trci (moguće je jedino da je netko trčao Starek ili Tuhelj češće, jer su to jedine dvije starije trke kod nas, ali čisto sumnjam).

Planinska sezona ulazi u svoju kalendarsku špicu, potpomognuta cestovnim trkama s ništa manje zahtjevnim brdima. Sljedećeg vikenda na programu je najbrdovitiji hrvatski polumaraton Jaska, zatim slijedi hard-core Biokova (pojedinačno PH, seniorska izborna trka), pa onda „mali predah” na jednom od najtežih svjetskih maratona oko Plitvičkih jezera, nakon čega nas čekaju uzbuđenja na Ivančici, Učkoj, Sljemenskom maratonu i već spomenutom prvenstvu Europe u Telfesu. Da li će najbolji hrvatski planinski trkači vidjeti to prvenstvo i u kojem broju, ostaje da sačekamo odluku HAS-a i izbornika svih atletskih selekcija Siniše Ergotića, koji je najavio recesiju u planinskoj reprezentaciji.

Statistika masovnosti brdske trke Sljeme u posljednjih 8 godina:

2002 – 114

2003 – 113

2004 – 122

2005 – 117

2006 – 141

2007 – 117

2008 – 142

2009 – 149