Dakle, obzirom da je AK Sljeme doveden u kontekst otkazivanja ovogodišnjeg pojedinačnog prvenstva Hrvatske u planinskom trčanju, evo (manje/više) službene obavijesti:
– Sljeme nije organizator brdske trke „Sljeme“, niti je ikad bio.
– Sljeme nije organizator pojedinačnog PH u planinskom trčanju za ovu godinu, iz prostog razloga jer: a) to nije tražio, tj. nije se kandidirao; b) niti je mogao tražiti, tj. niti se kandidirati jer ne organizira ni jednu planinsku trku (osim ak se ne računaju trekinzi, Sljemenski maraton, te lige Puntijarka i Lagvić, a ne računaju se jer su drugog profila).
– Sljeme samo pomaže organizaciju brdske trke „Sljeme“ posljednjih 11 godina (konkretno – radi obradu podataka i pokriva okrepne stanice). A pomaže zato jer iznimno cijeni gosp. Borošu i kao čovjeka i kao sportaša, i pomaže na altruističkoj osnovi.
Drago svekoliko trkačko društvo, najavljujemo vam još jedan novitet – prvo izdanje nove generacije treking utrka na Bjelolasici pod nazivom: Bjelolasica 2012. Trka se boduje za Cascadia Trail Trophy 2012. i imat će 3 dužine i težine staze: ULTRA 29-35km i cca 2000m uspona, PLANINARSKA 19-22km i cca 1000m uspona, JOGGING 7-10km i cca 200m uspona.
Osmo ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju je po treći put održano u malemu mistu Otok, podno Dinare. Tradicionalno iznimno gostoljubivi i vrijedni domaćini iz Atletskog kluba „Otok“ su jedni od posljednjih Mohikanaca koji njeguju ovu disciplinu, koja je, spletom raznih okolnosti, zapala u žestoku krizu, za što su podjednako zaslužni Hrvatski atletski savez i Hrvatska udruga za cestovno i planinsko trčanje. Uz njih, tj. konkretno Antu Katića, poštenu planinsku trku u Hrvatskoj možete naći još jedino na Visočici (AK Gospić) i Sljemenu (Julije Boroša). Sve ostale naše planinske trke su se ili pogasile ili se održavaju sporadično ili se pak organiziraju preko one stvari.
I tak, zovem Janka tjedan dana prije maratona… „Čuj, ja bi išla u Beograd“. On već lud: “Jeko, ljudi mi obično kažu 8 tjedana ranije da bi išli trčat, pa da im složim program, a ne tjedan prije!“ A eto, tak je ispalo, ja idem. I skupim posljednje upute već lagano frustriranog trenera, pokušavam ublažiti s nekom zezancijom… ajde, prošlo je. Ništa, Jankovića sam uzrujala, to je to, nema više odustajanja. Kažem Vekiju – idemo! Za Beograd, za Beograd! Firmom Krstić, firmom Krstić! 😀
Odličan dan Sljemenaša na 11. Riječkom polumaratonu. Za neke po možda i ružnom, ali za rezultat idealnom vremenu, palo je nekoliko zanimljivih statističkih pikanterija. Redom:
– Nastupilo je ukupno 397 trkača na glavnoj trci programa (314 muškaraca + 83 žene), što ovaj polumaraton već drugu godinu za redom stavlja na vodeće mjesto po masovnosti (ako ne računamo onaj Zagrebački, koji je u biti prateća trka maratona)
– Od tog broja na Sljemenaše je otpalo 36 (20 muškaraca + 16 žena)
– Što znači da je svaka peta žena u trci bila članica Sljemena. Nisam 100% siguran, al mislim da još nikada na jednom HR-polumaratonu nije nastupilo 16 trkačica iz istog kluba.
– Ali sam zato 100% siguran da u posljednjih 15-ak godina ni jedan klub nije imao tri žene ispod 1:29, ili još bolje – dvije ispod 1:24!
– Od 36 Sljemenaša koji su nastupili, više od pola (19) je postiglo svoje osobne rekorde, što znači da je iza nas jedna jako dobra zima.
– Klupski, naravno – prvo mjesto bez konkurencije (zbroj prva 3 muškarca i prve 2 žene = 6:46:43). Sljedeći klub tek pola sata iza (7:16:39)!
Ingrid Mišić Nikolesić 1:22:48
