Osmo ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju je po treći put održano u malemu mistu Otok, podno Dinare. Tradicionalno iznimno gostoljubivi i vrijedni domaćini iz Atletskog kluba „Otok“ su jedni od posljednjih Mohikanaca koji njeguju ovu disciplinu, koja je, spletom raznih okolnosti, zapala u žestoku krizu, za što su podjednako zaslužni Hrvatski atletski savez i Hrvatska udruga za cestovno i planinsko trčanje. Uz njih, tj. konkretno Antu Katića, poštenu planinsku trku u Hrvatskoj možete naći još jedino na Visočici (AK Gospić) i Sljemenu (Julije Boroša). Sve ostale naše planinske trke su se ili pogasile ili se održavaju sporadično ili se pak organiziraju preko one stvari.

Posljednja kap u moru loših odluka koje su planinsko trčanje dovele tu gdje su ga dovele je odluka HAS-a da se za ekipna prvenstva računaju samo tri člana u muškim i dvije članice u ženskim ekipama. Time je konačno Hrvatska dala i svoj doprinos svjetskom pokretu planinskog trčanja i postala prva zemlja koja je uvela državno prvenstvo u parovima :). Da napomenem da se za prvenstva na globalnom nivou (pod inderencijom IAAF-a i EAA-a) računaju ekipni poreci na slijedeći način: SP (4+3), a EP (3+3). Obrazloženje da na dosadašnjim prvenstvima nije bilo dovoljno ekipa je poprilično šuplje i destimulativno, da ne velim i prozirno. Jer što bi se trebalo desiti onda u maratonu, kad se već mogu smanjivati stroga pravila IAAF-a? Da se trči možda 15km, tako da svi klubovi mogu sastaviti ekipe??

Elem, mjera se već u prvoj godini pokazala nedjelotvornom, obzirom da nije donijela rezultat zbog koje je uvedena (navodno). Čak što više, zabilježen je najmanji broj učesnika od kad se održavaju ekipna prvenstva u Hrvatskoj, a broj ekipa nije povećan, već također smanjen. U prilog tome ide statistika s posljednja 4 ekipna PH:

• 2009: 92 učesnika (72+20), 12 ekipa (8+4)
• 2010: 75 učesnika (58+17), 7 ekipa (3+4)
• 2011: 114 učesnika (90+24), 11 ekipa (8+3)
• 2012: 62 učesnika (48+14), 9 ekipa (6+3)

Sama trka nije obilovala uzbuđenjima i iznenađenjima. Već pregledom registarskih oznaka vozila na parkingu se dao naslutiti krajnji poredak i pojedinaca i ekipa. Jedino iznenađenje su priredili trkači iz Solina koji su dosta visoko kotirali na kladionici, ali im nije nastupio Koceić, a Duka i Maretić su pak odustali na prolaznom juniorskom cilju nakon 7km. Sve ostalo u sferi očekivanog. Pobjede muške i ženske ekipe za trenutno najjači klub Agram, koji na krilima Gorana Grdenića i posebno Matee Matošević lako osvaja ekipne titule i u pravilu nema ozbiljnog protivnika. Barem dok se novoosnovani klub Aviokarte pod vodstvom Slaveka ne stabilizira i Lisa Stublić ne dobije pravo nastupa, mada je krajnje upitan njezin angažman u planinskom trčanju.

Kamešnica-2012, rezultati

SLJEME

Sljemenaši su ponovo ubrali još dva vrijedna trofeja (treće mjesto u muškoj i drugo u ženskoj konkurenciji), te iza Agrama bili najuspješniji klub prvenstva i tako nastavili dugačku nisku bisera. Naime, na dosadašnjih 8 ekipnih državnih prvenstava u ovoj disciplini ukupno imamo čak 15 trofeja (6 zlata, 4 srebra i 5 bronci) od mogućih 48, što nas samim time čini najboljim klubom za planinsko trčanje u povijesti hrvatske atletike. Jer, osim ekipnih i pojedinačnih trofeja, u protekloj dekadi smo dali i 13 državnih reprezentativaca, koji su predstavljali Hrvatsku na svjetskim i europskim prvenstvima (Veronika Jurišić, Antonija Orlić, Višnja Škevin, Valentina Belović, Šustić Nikolina, Ingrid Nikolesić, Marko Rajković, Goran Lesjak, Marko Sobota, Hrvoje Kovač, Mato Šapina, Daniel Ćukušić, Renato Pomahač).

Ovogodišnje treće mjesto u muškoj konkrenciji je osovojila ekipa u sastavu Milorad Vojvodić, Renato Pomahač, Ivan Androić i Luka Bielen. Posebno zanimljiv je Androić, koji je sve do sada bio poznat tek kao lider Los Caballerosa, a od ove godine ima službeni trofej s atletskog prvenstva!! A trči tek od lani, kada je u svojoj 40-oj godini odlučio uvesti neke novine u svoj muzikom obilježeni život :):

Ženska ekipa koja je osvojila srebro je Nikolina Šustić, Veronika Jurišić i Ingrid Nikolesić, al’ najbolje od svega je podatak ili činjenica da Sljeme može oformiti (barem) još dvije sedmoročlane ekipe koja bi osvojile isto što je osvojila i ova, s tim da se nezna koja bi bila jača. Npr. sastav br 1 (Lesjak, Sarić, Smolić, Rajković, Gudalović, Brezak, Senković) ili pak sastav br 2 (Murat, Marušić, Sobota, Škrlec, Ilijanić, Kolac, Vrdoljak), i oba bi bili treći u muškoj i drugi u ženskoj konkurenciji, bez problema.

Sljemenska ekipa na Kamešnici

No, osim titula s planinskih prvenstava, Sljeme se može pohvaliti istom statistikom i u svim ostalim disciplinama vanstadionskog dugoprugaškog trčanja, a to su: kros, polumaraton i maraton. I u tim disciplinama se također održavaju ekipna državna prvenstva, koja uredno pohodimo i s njih donosimo vrijedne trofeje. Konkretno – s posljednjih 14 ekipnih prvenstava Hrvatske smo se uvijek vraćali s barem jednim peharom osvojenim za jedno od prva tri mjesta!! Zadnji put kada nismo, ustvari se nismo ni pojavili (ekipni kros 2009, Sveti Petar u šumi). Drugim riječima, u posljednje 4 godine smo daleko najuspješniji hrvatski dugoprugaški klub, jedini koji je nastupio na svim prvenstvima i što je još važnije, na svima osvajao titule! Šta reći za kraj, već da na jesen čekamo posljednje ovogodišnje prvenstvu u maratonu, gdje smo u pravilu i najjači.

Mićo, ponovo glavna klupska uzdanica