Nakon što su Sljemenašice na ekipnom prvenstvu Hrvatske u Osijeku osvojile prvo mjesto, ipak je trebalo proć mjesec dana da dobijemo i službenu potvrdu te pobjede.
Naime, uslijed previda delegata Hrvatskog atletskog saveza, našoj Ani Gudalović nije priznat rezultat, uz obrazloženje da nije imala obavljen liječnički pregled. A imala ga je?! Nakon žalbe i predočenjem istog, stvari su se vratile tamo gdje im je mjesto. Još jednom čestitke našoj Nikolini Šustić i Ani Gudalović koje su ostvarile tu pobjedu, ali i svim ostalim članicama naše ekipe: Aleksandri Mlađenović, Pauli Vrdoljak, Milani Murgić, Ivani Blaženović, Sandri Ferenčak, Boženi Buršić i Sonji Šmitran. Iz čestitke se vidi da su bile i najbrojnija ekipa prvenstva 🙂
Fenomenalan dan u Beču, odlični rezultati naših članova na jednom od najvećeih europskih maratona i pobjeda Tadeje na najdužoj hrvatskoj trci su kratki rezime vikenda iza nas.
Akcija Wien Über alles je dugo planirana, obzirom da je još krajem studenog Bečki maraton označen kao cilj zimskih priprema. Nastupilo je ukupno 45 članova kluba, ali to nije sve, jer su se za ovu trku pola godine pripremali i klupski školarci iz Brooks Running Teama, njih ukupno 87! Odužena zima, hrpetine snijega od sredine prosinca pa sve do kraja ožujka nisu nas omele u pripremama i Beč je došao kao šlag na tortu. Priča nakon koje, kad vratiš film unazad, znaš zašto si se smrzavao i trčao u nemogućim uvjetima maltene pola godine, i da se isplatio svaki pređeni kilometar.
Naravno, svi su pobjednici na maratonu, ali ipak treba izdvojiti nastup Nikoline Šustić. Tiha i skromna cura velikog srca i ogromnog potencijala, koji je iskorišten tek djelomično, postavila je novi klupski rekord u maratonu (2:52:05), osmo mjesto u trci, osmi rezultat Hrvatske svih vremena i ujedno bila najbolja europska maratonka u trci! A već dugo nije u punom treningu, ozljede je konstatno, već dvije godine sprječavaju da trenira na svom nivou. Vjerujem kad jednom zaliječi svoje boljke, da ćemo od nje doživjeti još puno ljepih trka i rezultata. Uglavnom, to je treća Sljemenašica, nakon Antonije Orlić (2:53) i Ingrid Nikolesić (2:58) ispod 3 sata, što je kolekcija s kojom se ne može pohvaliti ni jedan drugi klub u Hrvatskoj 🙂
Izvrsni su bili i naše muške perjanice, službeni ekipni prvaci Hrvatske u maratonu, Renato Pomahač (2:46:17) i Ivan Murat (2:47:37), a najugodnije iznenađenje je bio nastup Nevena Andrijaševića, koji se u 47-oj godini života sasvim lijepo spustio ispod 3 sata – 2:56:26!
Treba reći da je čak 25 polaznika škole koji su s nama (barem) godinu dana i koji su prošli (barem) dva ciklusa priprema završilo maraton, od čega njih 7 ispod 4 sata, a svi preostali ispod pet! Ostali su uglavnom oni koji su u školi od jeseni, i koji su se pripremali za polumaraton, i njih 62 je uspješno završilo trku. Velikoj većini je ovo bila prva trka, iskustvo i doživljaj kojeg će pamtiti cijelog života. Iznenadni nalet vrućine je, istinabog, mnogima oduzeo od rezultata, ali je zato puno pridionio ukupnoj atmosferi na trci, koja je bila gotovo savršena. A trkači se uvijek vole malo žaliti na vremenske prilike, pa su ovaj put imali dežurnog krivca u lijepom sunčanom vremenu, kojeg su s velikom čežnjom očekivali još tamo negdje od početka veljače. I koje je, naravno, došlo u najgorem/najboljem mogućem trenutku 🙂
Sunčano je bilo i u Istri, gdje nas je po tko zna koji put, kad su u pitanju trke ovakvog tipa, razveselila Tadeja Krušec. Ona je pobijedila na prvoj hrvatskoj “100majlerici”, trenutno najdužoj trci na ovim prostorima. No, od nje, nakon fantastičnih nastupa na velebitskim stotkama, ništa drugo nismo ni očekivali, tako da je izostao faktor iznenađenja 🙂
Dobra zima znači dobre pripreme! Mada se već svima popela na onu stvar, dugačka i slinava zima je dala i puno dobroga. Barem nama u Sljemenu 🙂
Bilo je hladnih, vjetrovitih dana s nametima od pola metra, kakvih se samo stariji trkači sjećaju. I krenula je zima rano, već sredinom prosinca, a zadržala se iznimno dugo, evo skroz do kraja ožujka, ali nismo propustili ni jedan jedini trening! Sredinom veljače smo već svi mislili da nam je staza oko Bundeka drugi dom, na kružnoj cesti oko jezera, dugačkoj 1600 metara smo izvrtjeli gomilu fartleka, pa čak i ubitačno dosadnih dugačkih treninga s bezbroj krugova. Ali sad možemo reći da se isplatilo i da je svaka minuta na Bundeku bila zlata vrijedna.
Prvo smo s ekipnog prvenstva Hrvatske donijeli tri momčadska pehara (jedan za drugo i dva za treće mjesto), a sad iz Osijeka i onaj najvrjedniji – za prvo! Curke u sastavu: Šustić, Gudalović, Mlađenović, Vrdoljak, Murgić, Blaženović, Ferenčak, Buršić i Šmitran su osvojile prvo mjesto, i tako ponovili uspjeh iz 2008. godine, kada su Jurišić, Orlić i Podnarčuk osvojile prvo polumaratonsko ekipno zlato za klub. Od kada su 2004. godine uvedena državna ekipna prvenstva u polumaratonu, Sljemenašice su na svakom osvajali po neko odličje, znači 10 pehara za redom (dva zlata, pet srebra i tri bronce):
Sinj 2004: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Palić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Trošić, Orlić, Goronja)
Osijek 2006: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Rajić)
Gorica 2007: treće mjesto (Jurišić, Orlić, Svrakić)
Sinj 2008: prvo mjesto (Orlić, Podnarčuk, Jurišić)
Osijek 2009: treće mjesto (Belović, Škevin, Podnarčuk)
Zagreb 2010: treće mjesto (Župić, Filipović, Krušec)
Rijeka 2011: drugo mjesto (Nikolesić, Jurišić, Ferenčak)
Sinj 2012: drugo mjesto (Nikolesić, Šustić)
Osijek 2013: prvo mjesto (Šustić, Gudalović)
Muška ekipa, inače zvanični prvaci u duplo dužoj distanci, u sastavu Vojvodić, Pomahač, Murat, Andrijašević, Androić, Jančijev, Pongrac, Radanac, Krajcar, Murgić, Maloševac, Dobrić, Matić, Maloševac, Stanišić i Čučuk je ovog puta zauzela četvrto mjesto. Muška konkurencija je uvijek dosta jača i naši dečki su na dosadašnjim prvenstvima ostvarivali sljedeće rezultate:
Sinj 2004: šesto mjesto (Rajković, Pecik, Škevin, Barić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Weber, Markulinčić, Havaš, Vončina)
Osijek 2006: treće mjesto (Kovač, Filipčić, Trs, Sobota)
Gorica 2007: treće mjesto (Katalenić, Kovač, Trs, Weber)
Sinj 2008: prvo mjesto (Sušić, Kovač, Vrdoljak, Murić)
Osijek 2009: šesto mjesto (Kovač, Dugić, Fresl, Zlomislić)
Zagreb 2010: šesto mjesto (Katalenić, Pomahač, Kovač, Dugić)
Rijeka 2011: peto mjesto (Kovač, Pomahač, Petrović, Vojvodić)
Sinj 2012: šesto mjesto (Vojvodić, Sarić, Pongrac)
Osijek 2013: četvrto mjesto (Vojvodić, Pomahač, Murat)
U Osijeku smo bili, po običaju najmasovniji tim, i nakon Atletskog kluba Agram i najuspješniji. Nastupilo je 27 članova kluba, a koliko je zima bila duga, oštra, te samim time i produktivna pokazuje podatak da je čak 18 naših trčalo svoje osobne rekorde!
No, to nije sve. Istovremeno, dok su se naši članovi borili uz obale Drave, na potezu od Zagreba do Čazme, na našem najstarijem ultramaratonu, svoju moć i efekte dobre zime je demonstrirala Veronika, glatko pobijedivši u konkurenciji žena, te ujedno bila najbolji hrvatski predstavnik u trci!
Ali, ni to nije sve. Dan ranije, na prvom državnom prvenstvu u X-duatlonu, pobijedila je Mirjana Kolac. Dobro, nije nastupila za Sljeme jer nas nema u tom sportu službeno, ali je naša članica, i što je još važnije, s nama je provela zimu 🙂
Ali, ima i još. Prije tjedan dana na 6-satnom ultramaratonu u Beogradu je pobijedila Tanja Ožanić, prešavši za to vrijeme 56,8km!
