Šesti po redu downhill Lagvitrek je, očekivano, završio još jednom zmagom malog diva Gorana Lesjaka u muškoj i Ane Gudalović u ženskoj konkurenciji. Nastupilo je ukupno 67 trkača, koji su prošli minimalnih 25 do preko 30 kilometara zanimljive staze, pri čemu su, nakon što su otrčali na Sljeme, u povratku obišli 9 kontrolnih punktova.

Za razliku od inače, kada su na Lagvitreku uglavnom bile po 3-4 kontrole, ovoga puta nešto duža staza s mnoštvom varijanti, ali iz orijentacijske perspektive, ipak ne pretjerano zahtjevna. Sve kontrole su bile na izraženim objektima, ili pak isturenim vrhovima, na samoj ili tik uz markiranu stazu. Nakon što su trkači dotrčali do vrha, pokupili kartu s ucrtanim zadacima, popili po koji gutljaj kuhanog vina ili čaja, krenuli su trkom ka Zagrebu, šarajući po južnoj padini Medvednice uzduž i popreko. Idemo redom:

Do kontrole broj 1 (Planinarski dom Grafičar) moglo se doći na dva načina, planinarskim putem broj 26 ili Sljemenskom cestom, u dužini od cca 2,5 do 3km. Planinarski put je kraći i direktnijim putem vodi do Grafičara, međutim cesta ne puno duža, ali zato ipak brža i sigurnija. Stvar ukusa. Ovdje postoji i podvarijanta da se prvo ide na Kapelicu Sv Jakob, međutim, mislim da nije najbolja, definitivno ne i najkraća, a i većina ne voli dva puta prolaziti tamo/vamo. Grafičar je jedan od najposjećenijih domova na Medvednici, vrlo frekventna točka za lijepih dana preko vikenda. Podignut je 1954. godine, i jedini je planinarski dom u Hrvatskoj izgrađen u tzv. savojskom stilu (od drva i kamena, na alpski način). Nalazi se na tzv „Malom Sljemenu“, na nadmorskoj visini od 864m, što znači da su do nje trkači već skinuli 170 metara od vrha.

Grafičar

Do kontrole broj 2 (Kapelica Sveti Jakob) je samo jedan način, povratak na cestu, te nekih 500-600 metara nizvodno. Kapelica se nalazi na vrhu isturenog proplanka Veliki Plazur, i građena je u klasicističkom stilu. Nekada se na tom istom mjestu nalazila molitvena drvena kapelica Sv. Barbare, koja je izgorjela u požaru. U njoj su se molili rudari koji su u srednjem vijeku radili u Rudniku Zrinski. Vjerojatno je sagrađena prije propasti Medvedgrada, što znači prije nešto više od 400 godina. Taj lokalitet i danas ima privlačnu snagu zbog estetskih razloga i vidika prema Zagrebu i Posavini. Pet metara je viša od Grafičara, dakle, zanemarivo.

Sv. Jakob

Do kontrole broj 3 (Planinarsko sklonište Grajfova kopanja) se moglo na dva načina: nazad preko Grafičara ili dalje cestom pa preko makadama. Uglavnom, obje varijante se spajaju na Bistranskom sedlu, i obje su podjednako udaljene, ali je spuštanje po cesti blaže i sigurnije, što samim time tu varijantu čini boljom opcijom. Grajfova kopanja su omiljeni trekerski punkt. Staro trošno sklonište nalazi se na putu od vrha prema Ponikvama (ili obrnuto), na visini od 682m, što će reć da se od Sv. Jakoba spustilo dodatnih 187 metara.

Do kontrole broj 4 (Planinarski dom Risnjak) vodi samo jedna staza, najfrekventniji medvednički planinarski put 1M. Risnjak se nalazi na ovećem šumskom proplanku, na području Medvednice zvanom Pongračevo. Dom je 1955. godine izgradilo Planinarsko društvo “Risnjak”. U blizini doma se nalazi Pongračeva lugarnica, a oko doma je veliki prostor s drvenim klupama za odmor i s prekrasnim pogledom na Zagreb. Smješten je na visini od 724m, tako da se od Grajfova kopanja unutar jednog kilometra treba popeti 42m. Redoslijed skupljanja kontrola nije bio zadan, pa se moglo ići i obrnuto, prvo na Risnjak pa na Grajfova, ali s Risnjaka se planinarskim putem broj 11 jako dobro može spojiti sljedeći punkt, pa je bolje taj krug završiti s njim.

Risnjak

Do kontrole broj 5 (Planinarsko sklonište Mrzlak, ili Plazur) može se doći također na dva načina: makadamom do staze 1M pa spust, što je duže ili stazom broj 11 pa uspon, što je kraće i teže, ali ipak brže. Mrzlak je, poslije Njivica i Adolfovca, sigurno najfrekventnije sklonište na Medvednici, nezaobilazna točka tzv „omladinske staze“, koja vodi od Kraljičinog zdenca prema Grafičaru i vrhu.

Do kontrole broj 6 (Planinarski put broj 12 u predjelu Bažulovke) isto par varijanti, spustiti se s 1M do spoja s 12-icom, ili popeti na Sljemensku cestu i s njome do mjesta gdjeje  12-ica sječe (s time da i ovaj način ima dvije slične podvarijante – okomito na cestu ili poludesno na proplanak „Ulje“, opet stvar ukusa koji ne mijenja u sekundama skoro pa ništa).

Grajfova

Do kontrole broj 7 (Vrh Cer). Kontrola na Bažulovki je smještena cca 1km od rampe, taman da svojom pozicijom ponudi tribiozu: vratiti se nazad na cestu pa preko Blažura na Cer, odmah se sunovratiti na divljaka u ambis na potok Kreljevec pa na Blažur i Cer, ili produžiti 12-icom obilazak klanca i napasti Cer zguza po stazi 52. Ova potonja varijanta je najduža, ali i najizvjesnija, s najmanje manipuliranja s visinskom razlikom, što je čini najprihvatljivijom. Spajanje Bažulovke i Cera je, po meni, bila ključna stavka ovog trekinga, koja je nosila najviše vremena i dobar odabir varijante (ili poznavanja terena) je mogao zašparati puno vremena. Cer je daleko najistureniji nos južne padine Medvednice, omiljeni ili ozloglašeni vršak zagrebačkih trekera. S prorijeđenog proplanka, na visini od 862m pruža se širok pogleda na kompletan Zagreb. Od Risnjaka do Cera je razlika 138m, i taj segment trke se jedino ne uklapa u predznak „downhill“.

Do kontrole broj 8 (Tusti vrh) ima također par varijanti i par podvarijanti. Obzirom da staza preko Cera koja spaja makadam nije baš najprohodnija, tj. ne pruža neko ludo trčanje, tu se isplati strmo rezati na divlje pod kutom od 90 stupnjeva prema planinarskom putu broj 55, koji vozi do širokog i trčljivog makadama, maltene ceste. Taj makadam, ukoliko se ne skrene negdje gdje netreba, vodi direktno na Tusti, ali pritom vijuga i u širinu i u visinu. Zato njegova alternativa (nastavak po 55-ici do 57-ice) nije nimalo neprihvatljiva. Ali uz uvjet da se direktno pogodi mjesto gdje se s donje točke gađa Tusti vrh na divljaka. Ako se fula van radijusa od 200 metara, koristi nema! Tusti se nalazi na visini od 648m, što znači da se s Cera treba spustiti 215 metara. I više ako se  ide preko 57-ice.

Mrzlak

Do kontrole  broj 9 (Vrh Gračec) je samo jedan dobar put, ali je zato pun zamki u vidu primamljivih okolnih stazica i poludivljih makadama koji ne vode nikud. Stoga je jedini ispravan put koncentrirano praćenje markacije bez suvišnog „pametovanja“, što i nije tako lako, jer su marke rijetke i stare. Lijep i atraktivan trkački spust kroz gomilu hrastova (Medunca i Kitnjaka) u dužini od 2km, pri čemu se siđe dodatnih 300-tinjak metara, završava na malom vršku Gračec, tik iznad podsljemenskog naselja Gračani. Do cilja ima još oko 4km asfalta kroz Gračane, Mihaljevac i Prekrižje, sve uglavnom blago nizbrdo, pa se nabere još oko 150m visine prema dole.

Sve u svemu, dosta dugačko, a još duže ako se ne ide idealno. Jeste nizbrdo, ali i za to treba biti spreman, jer ako kvadri nisu navikli, mrzit ćete nizbrdice više nego uzbrdice, s tim da je hodanje ko po jajima drugog dana zagarantirano. Za dobar plasman na trekingu je uvijek najvažniji element poznavanje terena, zatim fizička sprema i tek onda orijentacijska sposobnost. Prvo i drugo mjesto Lesjaka i Legca stoga posve očekivano, kao i treće Marušića (koji ne poznaje teren, s orijentacijom je na Vi, ali može pratit svakog, i za razliku od drugih trkački jačih šupaka koji vole oderati u finišu one koje su cijelim putem pratili, uredno pušta svoje voditelje da uđu u cilj prije njega, poštujući trekerski bonton). Kod cura isto tako očekivana pobjeda za Anu Gudalović, koja već dugo nije izgubila neku trku na Sljemenu, ali zato iznenađujuće drugo mjesto za Boženu Buršić, koja je odličnim drugim dijelom (2:28) podsjetila na svoje zlatne dane s prapočetka trekinga u Hrvata. Isto iznenađujuće treće mjesto za Majdu Horvat, kojoj je ovo, ako se ne varam, bio prvi treking. Zadnju kontrolu je fulala glavna favoritkinja Tadeja, najviše zahvaljujući činjenici da se njezin stalni vodič pred kraj sezone posvetio samostalnoj karijeri :).

Bažulovka

Elem, Cascadia Trail Trophy je pri kraju, ostaje nam samo još treking oko Japetića za dva tjedna. Pobjednici samo još u matematičkom smislu nisu sigurni, ali svakom drugom jesu, i zovu se Goran Lesjak i Tadeja Krušec! Obzirom da je Medotrek preselio u siječanj 2012. godine, poslužit će kao prva trka sljedeće, na kojoj ćemo ujedno odraditi i proglašenje ove sezone. I dok je lani ukupno 705 učesnika prodefiliralo ovom jedinstvenom ligom off-road trčanja, ove godine je došlo 50%-tnog povećanja, pa smo odavno prabacili hiljadarku. Očito je da trčanje u prirodnom ambijentu dobiva sve veću popularnost i na ovim prostorima.

LAGVIĆ

Rekordan broj učesnika na otvaranju nove sezone, čak 125 (od čega 22 žene). Od čega pak 56 na cesti i 69 na Mrcini, najviše zbog Lagvitreka. Na cestovnom dijelu pobjeda za 20-godišnjeg Matiju Kriveca, s rezultatom 44:48, dok je njegov vršnjak Nikola Špoljar iz Oroslavlja bio treći s 40 sekundi zaostatka. Između njih se smjestio Krešo Babić, stariji od njih dvoje skupa :).

Debitanata ko u priči, čak 45, od čega 15 na cesti i 30 na Mrcini. Vrvilo je i novim osobnim rekordima, i to 10 na cesti i 16 na Mrcini, pa se ukupno 70 ljudi utefterilo na rang-listu!

Novaci na cesti su: Barlović Branko, Crnko Kristina, Čučuk Safet, Horvat Majda, Grgec Željko, Huzanić Hrvoje, Klima Teo, Lovrenčić Ivan, Novak Branko, Lugomer Anita, Perić Matija, Špoljar Mario i Nikola, Štefanac Domagoj, Utješinović Zvjezdan i Vučemilović Boris. A na Mrcini: Banai Katja, Brezarić Vladimir, Ćapeta Marko, Filipić Hrvoje, Galinec Oliver, Glavočić Zoran, Hlupić Dario, Jurković Darko, Kapetanović Tomislav, Kiš Tomislav, Kišić Mario, Kudin Sara, Lesjak Goran, Matan Damir, Mikšić Krunoslav, Murgić Ivan i Milana, Orel Daniel, Ožanić Tanja, Paver Željko, Rajačić Katja, Rotkvić Luka, Rušpić Marin, Simon Borislav, Sobota Dragan, Škec Lidija, Tišlerić Nina, Verbnjak Igor i Vučković Robertino.

Nove rekorde na cesti su pak postavili: Babić Krešo, Goronja Ranko, Ilčić Vladimir, Jančijev Stjepko, Krivec Matija, Posinjak Ivan, Turkalj Krešimir, Vareškić Nedeljko, Vassung Mirela i Vojvodić Milorad. A na Mrcini: Burić Josip, Carin Alen i Ivan, Čorba Krešimir, Ferenčak Sandra, Gudalović Ana, Legac Lino, Marušić Domagoj, Murat Ivan, Pacak Goran, Paver Dubravko, Roža Zvonimir, Patrlić Maja, Škrlec Tomislav, Špoljar Hrvoje i Zelenika Gordan.

Novosti na web stranici: s desne strane smo otvorili rubriku „Lagvić rezultati“. Unutra je baza svih rezultata 79 do sada održanih trka, i svaki učesnik jednim klikom na svoje ime može pronaći sve svoje nastupe :).