Prije prošlogodišnjeg maratona u New Yorku sam predstavio stazu kroz mostove koji simbolično spajaju njegovih 5 općina, pa ovog puta samo detalji i upoznavanje s elitnim postrojbama, kako bi se više uživalo i lakše pratilo u nedjeljnom live prijenosu.

Kao prvo, malo povijesnih činjenica koje prikazuju ekspanziju ovog maratona, koji ove godine ulazi u veteransku kategoriju, točnije, slavi četrdeseti rođendan. Ekspanzija ovog maratona ujedno simbolizira i progresiju gradskih maratona diljem svijeta, masovni jogging pokret, te nastanak jedne potpuno nove društveno-asocijalne kategorije ljudi, takozvanih maratonaca (za razliku od nekadašnjih atletičara-maratonaca):

• Prijaviti – se na prvi New York maraton 1970. godine moglo na dan trke; danas postoji tombola u kojoj je 100,000 učesnika, a samo 35,000 sretnika dobije mogućnost nastupa (još 5000 putem raznih dobrotvornih akcija i visokih kvalifikacijskih standarda).
• Gledatelja – je na prvom New York maratonu 1970. godine bilo stotinjak, uglavnom najbliže rodbine i trenera; danas preko 2 milijuna (pomahnitalih) navijača je uz stazu.
• Staza – je na prvom New York maratonu 1970. godine kružila unutar Central Parka; danas spaja svih pet općina New Yorka (Staten Island, Brooklyn, Queens, Bronx, Manhattan).
• Pomagača – je na prvom New York maratonu 1970. godine bilo tridesetak; danas organizacijski tim broji više od 6000 dragovoljaca.
• Nagrade – su na prvom New York maratonu 1970. godine bili prerađeni kuglaški pehari, a direktor trke Fred Lebow je sredstvima iz svog džepa pobjedniku kupio ručni sat; danas ukupni nagradni fond prelazi 600 tisuća američkih dolara (oko 3 milijuna kuna).
• Startnina – je na prvom New York maratonu 1970. godine iznosila 1 dolar; danas sretnici koji upadnu u trku moraju platiti 171 dolar (sirotinja iz Afrike ima popust :)).
• Učesnika – je na prvom New York maratonu 1970. godine bilo točno 127; danas brojka prelazi 40,000 maratonaca.
• Okrepnih stanica –na prvom New York maratonu 1970. godine nije bilo; danas ih ima ukupno 41.
• Zastupljenih zemalja – je na prvom New York maratonu 1970. godine bila samo jedna, naravno USA; danas ih ima 105.
• Žena – na prvom New York maratonu 1970. godine nije bilo; danas ih ima ukupno 12,880 (ili 34% od ukupnog broja).
• Hrvata – na prvom New York maratonu 1970. godine nije bilo; danas ih ima ukupno 23, a to su:

Ciprić Davor (Pula)
Dapinguente Vesna (Rovinj)
Hrstić Slobodan (Pula)
Ivas Lucija (Zagreb)
Jančijev Stjepko (Zagreb)
Jelača Davor (Rijeka)
Jerković Miroslav (Zagreb)
Katanar Vladimir (Poreč)
Kauzlarić Marko (Rijeka)
Kiš Tomislav (Zagreb)
Kopecki Dragan (Slavonski Brod)
Kostović Dijana (Pula)
Mastrović Marko (Opatija)
Muidža Stevan (Pula)
Napoletano Zdenko (Umag)
Podnarčuk Petra (Zagreb)
Rnjak Ivan (Pula)
Rnjak Ozren (Pula)
Šarić Luka (Osijek)
Schwebcke Bodo (Zagreb)
Starić Marko (Poreč)
Velenik Marjan (Poreč)

Osim njih, biće još zanimljivih ljudi u trci. Primjerice Anthony Edwards, glumac kojeg pamtimo iz serijala „Život na sjeveru“; zatim pobjednik prvog maratona Gary Muhrcke (i još dva učesnika iz daleke 1970. godine); Matthew Reeve, sin glumca Supermana (Matthew trči dobrotvornu trku, a sredstva prikupljena idu za daljnje istraživanje u medicini na polju paraplegije); Steve Jones, bivši svjetski rekorder u maratonu (Chicago 1984 – 2:08:05).

Nagradbe

Zanimljiv nagradni fond: po 300 somova u muškoj i ženskoj konkurenciji; za pobjedu 130 tisuća (210 ukoliko se obrani prošlogodišnja titula), za drugo mjesto 65; pa 40, 25, 15 itd, sve do 10-og mjesta (s tim da se od 7-10. mjesta lova umanjuje za 50% ukoliko se trči sporije od 2:16:30 (žene 2:39), uz opasku da nema prilagođavanja u odnosu na nepovoljne vremenske uvjete. Cool! Onda ide zanimljiviji dio: prvih čak 15 američkih državljana/ki ima zasebni nagradni fond, od 40 tisuća pa naniže, ali što je još zanimljivije, američke nagrade su kumulativne (znači Amerikanac u prvih 10 ukupno dobiva zbroj svojih nagrada). Dalje, u svakoj veteranskoj kategoriji prvo troje dobiva 3-2-1 tisuću dolara, a i to je kumulativno s prethodnim fondovima (znači Amerikanac stariji od 40 u prvih 10 ukupno može, teoretski akumulirati sve tri nagrade, što nije isključeno jer je u trci Joan Benoit Samuelson, bivša svjetska rekorderka u maratonu, koja sad ima 52 godine). No, ni tu nije kraj nagradnom fondu. Naime, članovi kluba-organizatora (NYRRC – New York Road Runners Club), također imaju svoj nagradni fond, naravno muški i ženski, i opet naravno – po kategorijama. I konačni šećer na kraju: i te su nagrade kumulativne, pa se teoretski može dogoditi da jedan dobar član/ica NYRRC-a (u najboljim godinama) osvoji: nagradu za jedno od prvih 10 mjesta iz ukupnog poretka, za jedno od prvih 15 američkih državljana, za jedno od prva 3 u kategoriji, za jedno od prvih pet članova NYRRC-a i za jedno od prva 3 mjesta u jednoj od veteranskih kategorija unutar NYRRC-a. Igrom slučaja, kada bi takva osoba pobijedila ove nedjelje, pobrala bi ukupno 178,500&, uz mogućnost još bonusa za obranu prošlogodišnje pobjede (70,000 ibera), pa za rezultat ispod 2:07:30 ili ženski ispod 2:22 (još 70,000 u fušu), što bi automatski značilo da bi dobio/la bonus od 1000 dolara i za rezultat ispod 2:18 (žene 2:41) kojeg dobivaju članovi NYRRC-a. Sve skupa, u jednom nevjerojatnom spletu pozitivnih okolnosti, takva osoba bi se vratila kući s 319,500 dolara! Nadam se da će ovaj pasus pročitati organizatori, prvenstveno Zagrebačkog maratona (ili barem Miki Bandić), a zatim i ostalih hrvatskih trka s jakim nagradnim fondom, i da će uticati na njih i na preraspodijelu nagradnog fonda na sljedećim izdanjima, kao poučak kako se velike trke brinu o svojim maratoncima, i zašto su, između ostalog – velike!

Starta se u nekoliko valova s nekoliko različitih krakova prilazne ceste mostu Verazzano Bridge. Prvo starta ženska profesionalna postava u 9:10 (kako pijetlići nebi utjecali na razvoj događaja u kokošinjcu), a potom ostatak u tri vremenska plimna vala. Prvi je u 9:40, i tu starta muška vrhuška, skupa s prvih 14,000 običnih smrtnika. Dvadeset i četrdeset minuta kasnije s lanca se puštaju još dva tsunamia i u svakom po dodatnih 14,000 pomaknutih duša. Od ukupnog broja od njih 42,000, čak polovica su stranci. MP3 playeri su u trci strogo zabranjeni (ne znam kakve su kozekvence u protivnom), ali i koji će vam kumpiri kad 2 milijuna urla uz stazu?! Tekućih okrepa ima na svakoj milji, počevši od treće (5km). Samo na 18. milji (29km) je stanica s krutim gorivom, u vidu Power Gela različitih okusa. Trka je službeno otvorena 8 sati i 20 minuta, što znači da ako ste u stanju držati jaki tempo od 11:50/km sigurno ulazite u cilj unutar vremenskog limita!

Muška elita

Bolesno zanimljiva trka. Ryan Hall je unio vrelu krv u maratonska zbivanja, narušio crnu dominaciju i iz te perspektive učinio maraton ponovo spektakularan i zanimljiv bijelom čovjeku. Teško da će pobijediti, jer crnih vragova na njegovom nivou ima previše, ali bit će zabavno pratiti obračun. Tim više, što nominalno prvi favorit trke Brazilac Marilson Gomes dos Santos, također nije Afrikanac. Istaknute favorite bih poredao po vjerojatnosti za visok plasman:

• James Kwambai (Kenija) – čovjek s trećim najboljim rezultatom svih vremena 2:04:27, što mu daje maksimalan kredibilitet, ali to mu daju i pobjede u Pekingu (ne na OI), Bresci i Virginia Beach. Početkom godine je postavio osobni rekord u polumaratonu – 59:09. Zanimljivo da kada je postavio svoj osobni u maratonu nije pobijedio, što ga čini najbržim gubitnikom u povijesti maratona. Jbt, ideš 2:04, dojučerašnji svjetski rekord i nemreš pobijediti, pa to je da si jajca odgrizneš!
• Patrick Makau (Kenija) – new kid on the kenyan block, s osobnim rekordom 2:06:14, što sad već spada u drugi razred. Međutim, dečko je specijalist za polumaraton, čak 7 puta se spustio ispod sata u toj disciplini, u kojoj ima i drugo najbolje vrijeme svih vremena 58:52, a najbolje ove godine, pa nek se ekipa misli. Možda spoji ovog puta dobar cijeli maraton, pogotovo će mu ići na ruku ako bude spora trka, u što sumnjam jer to sasvim sigurno neće dopustiti…
• Jaouad Gharib (Maroko) – perfektan maratonac savršenih taktičkih predispozicija, najbolji izdanak ugledne marokanske škole „ne šljivimo Kenijce 2%“, predvodnik koje je legendarni El Mouaziz, od kojeg su kenijski skakavci bježali ko vampiri od češnjaka. Ako bude imao svoj dan znači da ćemo ga stalno gledati na čelu kako kontrolira trku, te u drugom dijelu temeljito trese jednog po jednog ko da je u berbi maslina. Lani na olimpijskom maratonu nije smlatio samo pobjednika Wanjirua. Ove godine postavio svoj i marokanski rekord 2:05:27, što je za jednog punokrvnog taktičara odlično vrijeme. Po mojoj procjeni vjerojatno pobjednik, ima kvalitetnu i dugu završnicu. Da imam para kladio bih se na njega. Jedino ga mogu omesti godine, obzirom da je najstariji član elite (37).
• Marilson Gomes dos Santos (Brazil) – najbolji južnoamerički maratonac svih vremena s već dvije pobjede u New Yorku, obje zahvaljujući taktičkim kvalitetama, koje nisu nimnalo zanemarive u zadnjoj fazi trke, kada ekipa uroni u brežuljkasti dio Central Parka. Ima najbolji rezultat u polumaratonu (59:33) od svih atletičara južne zemljine hemisfere. Jedini problem je što svi najbolji žive na sjevernoj :))

Ryan Hall

• Ryan Hall (USA) – najbolji bijeli maratonac u povijesti (2:06:17). Nije jurišnik, već taktičar s kojom vijugom više. Uglavnom zanemaruje pejsmejkere i njihovu obavezu diktature na nivou svjetskog rekorda, pa uglavnom priključak radi u konačnici. Taktika za koju treba imat nešto manja muda, ali puno deblje živce i dosta strpljenja, što su vrline odličnih flegmatičnih maratonaca, tipa Catherine Nderebe ili pak naših Hrvoja i Antonije. Ne vjerujem da će pobijediti, ali će trku učiniti zanimljivom… barem meni. Stil trčanja mu je savršeno ekonomičan, pa skrećem pozornost ljubiteljima tehnike da obrate pažnju na minimalan rad ruku i zavijanja tijela. Frajer je jednostavno rečeno maksimalno konkretan i uz minimalne pokrete postiže maksimalnu brzinu koja ga ne troši, za razliku od relativno „neukih“ Kenijaca, koji bi da se daju ukrotiti išli s njegovim stilom i svojim plućima ispod 2 sata!
• Meb Keflezighi (USA) – naturalizirani Eritrejac već je godinama, od pada Khannouchieve vlade pa do pojave novog američkog kralja Halla, najbolji yenki-maratonac s relativno slabim osobnim rekordom 2:09:21. Čak i s takvim neatraktivnom rezultatom ima u svojoj kolekciji srebrnu olimpijsku medalju, što dovoljno govori o njegovim manevarskim sposobnostima, obzirom da znamo da na olimpijskom maratonu nema pejsmejkera (ali zato ima doping-kontrole). Uglavnom pušioničar u drugom dijelu, ipak ga nebih u potpunosti isključio… dajem mu zadnju šansu.

Tu bih zaključio listu pretendenata na pobjedu. Šteta što je par dana prije, zbog ozljede stopala otpao prvi favorit Martin Lel, ali i ovako je trka jaka za popizdit, i gotovo da je nemoguće predvidjeti pobjednika. Gharib bi po svemu trebao biti taj, jer ima pobjednički mentalitet, međutim sve svoje najbolje trke je trčao na svjetskim prvenstvima i olimpijskim maratonima, znači u ljetnim mjesecima na visokim temperaturama. New York je sušta suprotnost jer ima termin praktički na kraju, reko bih čak i izvan prave maratonske sezone. Što znači na niskim temperatura, ili bolje rečeno, na puno nižim od kolovoških.
Međutua, nabrojano društvo neće biti osamljeno, ima tu još svega i svačega, a primjerice kod Kenijaca (kojih ima doslovno ko dreka) se nikada nezna kada će neki mladi i neafirmirani trkač poluditi usred trke i razvaliti društvo. Potencijalni opasnik je i Marokanac Bouramdane, koji se voli producirati na čelu kolone, ali i biti žrtveni jarac svojim kolegama s Atlas gorja, pa se nebih čudio da odradi ulogu lažnjaka za, primjerice Ghariba, naravno uz dogovoreni postotak premije. U trci je i Južnoafrikanac Hendrick Ramaala, najveći zafrkant u društvu, koji će bacati špric-zezalice sredinom trke ko propali i ocvali mađioničar, i najvjerojatnije netragom nestati kada započne prava trka. Svoje fartlek fore je zadnji put uspio prodati 2005. kada je i pobijedio, al otad živi na staroj slavi, koja blijedi iz godine u godinu. Simpatičan lik koji voli trčati s maramom i širokim osmjehom oko ušiju… volim ga gledati. Tu je i hrpa drugorazrednih Amera (uglavnom naturaliziranih) s vremenima 2:10 do 2:15, po koji Talijan (Abate, dobar planinski trkač, prekrasna frizura), te desetak Etiopljana za koje se isto nikad nezna što su u stanju napraviti kad jednom dobiju vizu i pređu etiopsku granicu.

Ženska elita

Za razliku od lani, kada je trka bila dupke gusta i načičkana, ove godine bih sve sveo na dva slova, gotovo da bih reko na jedno. Dakle, diplomatski rečeno, pobjedit će Paula Radcliffe, ukoliko je ne pobijedi Salina Kosgei! Što je teško za povjerovati, jer Paula ne stavlja tako lako glavu na panj. Ima savršenu statistiku pobjednice na svim gradskim maratonima na kojima je nastupila i sigurno nije došla da je naruši. Propustila je nedavno i svjetsko prvenstvo u polumaratonu, iako je održavano u njezinoj Engleskoj, što puno govori koliko se fokusirala na njujoršku pobjedu. Probne trke su rekle da je ponovo izuzetno brza, i čini mi se da će se Salina morati zadovoljiti sa samo 65,000 dolara, a da će Paula pucati i na dodatni vremenski bonus od 70,000 dolara za rezultat „ispod 2:22“. Iz Japana dolazi Yuri Kano, s dobrim argumentima na polumaratonu (1:08) i maratonu (2:24), i ako pobijedi ove dvije jako će me iznenaditi i postati prva japanska slavodobitnica u New Yorku. Vrlo neobično, kada znamo da je Japan najjača ženska maratonska nacija, s najviše olimpijskih pobjednica i svjetskih prvakinja. Nijesam spomenuo Ljudmilu Petrovu… kad vidite kako trči znaćete i zašto. A zajebana je do plafona!

Nakon što u nedjelju ujutro odradite dugački trening, direktan prenos gledajte zavaljeni u kauču s nogama iznad srca, na Eurosportu ili putem Interneta na http://www.universalsports.com/

Zaboga, rekoh li da je dan ranije Lagvić, i da će na njemu nastupiti Janica Kostelić, koja je najavila svoj veliki povratak na sljemenske staze?!

NYC marathon video

Janko©