by Janko | ožu 1, 2009 | Savski Polumaraton
4832 PO SAVSKOM NASIPU
Toliko su, naime, ukupno kilometara pretrčali učesnici 1. Savskog polumaratona, a što je, primjerice udaljenost od Zagreba do Kenije!
U vikendu između dvije ciklonalne aktivnosti uvalila su nam se dva prava proljetna sunčana dana i privukla na 1. Savski polumaraton 260 trkača željnih trka nakon 3-mjesečne stanke, ispunjene kišom, snijegom i niskim temperaturama. No, meteorološku idilu je donekle narušio jaki vjetar koji se podigao 10-ak minuta prije početka trke, i onda misteriozno nestao ubrzo po završetku.
Na kratkoj stazi od 5km upriličene su dvije trke za rekreativce i ljubitelje nordic walkinga, kroz koje je prošlo 40-ak ljudi, što opravdava njihovu organizaciju. Naime, zbog početnika i mlađih trkača trebalo bi uvijek u pratećem programu polumaratona i sličnih dugačkih priredbi imati nešto i za one koji ne mogu, ne žele ili nebi trebali trčati 21 kilometar, dužinu koja ipak zahtijeva dosta visok nivo pripremljenosti i staža.
Glavnu trku je trčalo preko 220 ljudi, što je iznad svih optimističnih predviđanja organizatora. Tijekom 2008. godine na samo tri hrvatska polumaratona se skupilo više natjecatelja (Starek, Varaždin, Velika Gorica), a riječ je ipak o etabliranim trkama s 15 ili više godišnjim stažom. Razlozi ovakvo velikog odaziva se mogu objasniti: kontinuirani porast broja trkača u Hrvatskoj, dobar termin (trkači su željni natjecanja), iznenadni napad proljetnog vremena, niska startnina, ali i različitost od ostalih polumaratona, prvenstveno po stazi i prirodnom ambijentu. Očigledno je da trkači zaista vole off-road natjecanja, a ovo je bio prvi, nažalost i posljednji polumaraton (ukupno ih ima 25!) u sezoni koji se ne trči po asfaltiranim prometnim cestama, gdje su konstantno izloženi ispušnim plinovima, vozačkoj nekulturi, ali i mogućim prometnim nesrećama (kojih je bilo dosta na našim cestovnim trkama).
Glavno obilježje trke je bio, dakle, prilično jaki vjetar, koji je u prvoj polovici trke puhao u prsa. Što je ipak bolja varijanta nego da je bilo npr. obrnuto, jer se u prvom dijelu moglo malo zavjetrine ukrasti u povelikim grupama, a i uvijek je bolje kada vjetar puše u leđa pri povratku (zdravstveno i rezultatski). Inače, vjetar se u dugoprugaškom trčanju smatra psihološki otežavajućim faktorom, više nego fizičkim. Naime, bez ili s obzirom na njegovu jačinu, on ipak ne uzima vremena i snage koliko trkači misle, pa je njegov loš utjecaj uglavnom mentalne naravi. Njegov negativan fizički efekt još je manji na kružnim stazama, gdje su cilj i start na istom mjestu, što praktički pruža ekvivalent trčanja kontra i niz vjetar. Ustvari, da stvar bude još bolja, mentalno i taktički jaki trkači mogu u vjetru dobiti dobrog saveznika. Stvar je u tome da se u dijelu frontalnog vjetra trči u zavjetrini dovoljno dobrog trkača da se ne gubi vrijeme i čuva snaga, a da se niz vjetar iskoriste sve dobrobiti leđnog vjetra. Ako takvih situacija nema, treba ih napraviti, tj. eventualni pejsmejker se treba žrtvovati za tuđu dobrobit.
Jedan od najsvjetlijih takvih primjera u povijesti maratona dogodio se 1999. na maratonu u Chicagu. Znam da su Tergat i Gebrselassie trčali najbolje trke s najboljim vremenima, ali za mene je osobno najdojmljiviji bio svjetski rekord kojeg je tada postavio Khalid Khannouchi. Temperatura je tog dana (24.10.1999.) na startu iznosila svega 2°C, ali je puhao jaki vjetar (Chicago = Wind City), koji je donosio tzv. „chilly factor“, tj. osjećaj hladnoće kao da je -3°C, znači dobrih 15-ak stupnjeva niže od meteorološkog idealizma. Međutim, tri pejsmejkera su ga dobro čuvali u prvih 25km, a kad je ostao sam Khalid je iskoristio „dobar vjetar u leđa“ i postavio tadašnji svjetski rekord 2:05:38, prvi rezultat ispod 126 minuta. Što je veća brzina trčanja, to su veći efekti, tj. viši nivo koristoljublja zavjetrine.
Pobjednik 1. Savskog polumaratona Ivan Vrdoljak je trčao prosječnom brzinom od 15.8 km/h, što nije zanemarivo. Nisam s njim razgovarao poslije trke, ali sam zato naknadnim pregledavanjem fotografija s trke uvidio da u prvom dijelu staze nije bio naprijed u vodećoj grupi, i da se očigledno sačuvao dovoljno da iskoristi leđni vjetar u završnici. Inače, Vrdoljak je našoj sportskoj javnosti poznat kao prvi državni prvak Hrvatske u olimpijskom triatlonu (1997.g. na Jarunu, stotinjak metara desno), u vrijeme dok je još bio junior. Naravno, ključni razlog njegove pobjede je i činjenica da je konkurencija u vrhu bila slaba, jer naši dobri trkači već duže vremena na trke trče bez novčanih nagrada.
No, ovo natjecanje i nije zamišljeno kao jaka natjecateljska trka za raznorazne kupove, novce ili osobne rekorde, već kao svojevrsna oda ili homaž savskom nasipu, najpoznatijem i najomiljenijem zagrebačkom trkalištu, koje je tisućama trkača i joggera bio/ostao početni/standardni poligon za trčanje. Neki su ovu trku trčali kao dugački trening, neki u ritmu maratona koji ih za 7 dana čeka u Ferrari, neki za buđenje iz zimskog sna, a neki kao uvod u natjecateljski dio sezone nakon dugotrajnih zimskih/baznih priprema, a mnogi su po prvi put okusili polumaratonske čari. Sve u svemu, na nasipu uz Savu se ovog puta skupila zaista lijepa brojka trkačkih zaljubljenika, pa se nadam da će potencionalni organizatori, povedeni pozitivnim iskustvima s ove trke, upriličiti još koju off-road polumaratonsku varijantu tijekom sezone jer je interes očit.
Organizacija trke na korektnom nivou. Tehnički elementi su funkcionirali onako kako trebaju, a na neke stvari se ipak nije moglo utjecati (vjetar raznosio km-oznake, razbucao startni/ciljni luk itd.). Za kraj bih se, ispred organizacijskog odbora i ekipe koja je realizirala trku (koja je, btw, brojila preko 30 ljudi), zahvalio svim učesnicima, koji su s dosta pozitive prihvatili ovakav tip trke, te nisu pretjerano gunđali na organizaciju. Zato ću ih za kraj „nagraditi“ s nekoliko naputaka:
- Na masovne trke probajte doći barem 90 minuta prije starta. Time ćete pomoći organizatoru i sebi (umjesto 30 minuta stajanja i guđanja u koloni, to vrijeme možete funkcionalnije potrošiti na kavici, WC-u, zagrijavanju itd). Za primjer – prvi su na prijave ovog puta došli trkači iz Slovenije, države koja očito već ima dovoljno iskustva s masovnim trkama.
- Ako je ikako moguće (a ovdje je bilo), prijavite se online unaprijed, čime ćete također pomoći organizatoru (da predvidi broj učesnika, na osnovu čega se mogu preciznije odraditi neke stvari, kao npr. broj bočica na okrepnim stanicama), a i sebi (točan upis osobnih podataka). Za primjer – preko 100 ljudi je došlo na ovu trku prethodno neprijavljeno (danas u svijetu gotovo da nema trke na koju se može doći i nastupiti bez prethodne prijave, al mi još uvijek furamo balkanski đir).
- Startni broj stavite na svoja prsa i zakvačite s 4 ziherice, čime ćete pomoći organizatoru i sebi (olakšati posao sucima, tj. izbjeći eventualan upis krivog broja, drugim riječima osigurati si mjesto na ciljnoj listi). Iz istih razloga, dodatno – ako je ikako moguće, izbjegavajte masovni finiš i probajte duele riješiti prije ciljne ravnine.
by Janko | velj 9, 2009 | Zimska Liga Lagvić
by Janko | velj 8, 2009 | Savski Polumaraton
| MJESTO: |
Zagreb, savski nasip kod Boćarskog doma |
| VRIJEME: |
Nedjelja, 01.03.2009. (start u 11:00) |
ONLINE PRIJAVA su zatvorene. Prijave za trku su još uvijek moguće na dan trke od 8:00 do 10:55 ujutro kod starta/cilja.
| DISCIPLINE: |
| polumaraton |
21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 3 okrepne stanice) |
| nordic |
5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode |
| rekreativna trka |
5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode |
| NAGRADE: |
Medalje po tri prvoplasirana u svim kategorijama. Pehari za troje prvoplasiranih ukupno te za tri najbolje muške (4 člana) i ženske ekipe (3 članice) u polumaratonu. |
| SATNICA: |
| 8:00 – 10:55 |
Prijave i podizanje startnih brojeva |
| 11:00 |
Start polumaratona |
| 11:05 |
Start nordica i rekreativne trke |
| 14:30 |
Proglašenje i podjela nagrada |
| KATEGORIJE: |
| ŽENSKE |
MUŠKE |
| nordic |
nordic |
| Ž-S (1975. i mlađe) |
M-S (1975. I mlađi) |
| Ž-35 (1970-1974) |
M-35 (1970-1974) |
| Ž-40 (1965-1969) |
M-40 (1965-1969) |
| Ž-45 (1960-1964) |
M-45 (1960-1964) |
| Ž-50 (1959. i starije) |
M-50 (1955-1959) |
|
M-55 (1950-1954) |
| M-60 (1945-1949) |
| M-65 (1940-1944) |
| M-70 (1939. i stariji) |
| STARTNINA: |
| polumaraton |
40 kuna za prijavljene online do datuma 24.02. |
nordic i
rekreativna trka |
20 kuna za prijavljene online do datuma 24.02. |
 |
Nakon tog dana ne može se više prijaviti putem Interneta, već samo na dan trke, uz startninu skuplju za 10kn (polumaraton 50kn, nordic i rekreativna trka 30kn). Tko želi kvalitetnu majicu s dugim rukavima i logom trke plaća 35 kuna višu startninu. |
ONLINE PRIJAVA su zatvorene. Prijave za trku su još uvijek moguće na dan trke od 8:00 do 10:55 ujutro kod starta/cilja.
ORGANIZACIJA I PROVEDBA NATJECANJA:
Atletski klub «SLJEME»
by Janko | velj 5, 2009 | Zimska Liga Lagvić
U nedjelju završava sedmi Lagvić. Proglašenje pobjednika lige uz malu feštu i zakusku u skijaškom klubu Medvešćak odmah po završetku trke. Svi koji žele ručak to trebaju naglasiti na startu i platiti 20kn, za što će dobiti bon za grah s kobasicom u ski-klubu, uz standardnu dozu čaja i kuhanog vina.
Tema zadnjeg kola je totalni hendikep. Za one koji nisu upućeni, ili su pak zaboravili o čemu je riječ, evo par redaka objašnjenja:
Odnos visine i težine je vrlo važna stavka u sposobnostima, tj. mogućnostima trkača na duge staze zbog činjenice da osobe s nižim indeksom imaju smanjenu potrebu za opskrbu kisikom, i obrnuto. Naravno, generalno gledajući, jer individualno postoje još neka odstupanja od osobe do osobe u pogledu tjelesne građe. Za planinsko trčanje taj faktor ima za još jedan nivo veće značenje jer trčanje uzbrdo, između ostalog, prkosi i gravitaciji, što znači da manja masa pruža manji otpor.
Shodno tome, granična vrijednost indeksa tjelesne mase je 20 (granica između pothranjenosti i normale), za koju nitko ne dobiva postotak hendikepa. Za svaku višu brojku od 20 oduzima se 3 posto, a za svaku nižu se dodaje 3 posto vremena na postignuti rezultat. Indeks tjelesne mase se izračunava na sljedeći način: težina u kilogramima podijeljeno visina u metrima na kvadrat. Što znači da će svi učesnici zadnjeg kola prije starta biti izmjereni i izvagani (naravno, samo oni koji to žele, jer živimo u doba galopirajuće demokracije). Element godina i spola nije potrebno dodatno objašnjavati, s obzirom da se koristi u svakom kolu, što je, između ostalog, i obilježje ove lige, koje svima daje jednake šanse za visoki plasman, bez obzira na godine i spol. Standardnom hendikepu svjetske veteranske atletske federacije pribrojit će se i hendikep indeksa tjelesne mase i to još uvijek nije kraj. Naime, s obzirom da dan ranije starta bratska zimska liga na Japetiću (14h) i da će učesnici te lige biti osjetno hendikepirani dan kasnije na Lagviću, dobit će svoja 3 dodatna postotka hendikepiranosti, jer je stručni žiri vrlo preciznom analizom zaključio da će mišićni zamor s Japetića ostaviti upravo proporcionalan trag nemoći kakav ostavlja trbuh težak 4,5 kilograma u odnosu na metar i sedamdeset visine. No, kako je liga Japetić poznata i po vrhunskoj rehidratizaciji nakon mukotrpnog uspona (sponzor lige su „Vina Kolarić“!!), koja također, istina u nešto manjoj mjeri, ostavlja, blago rečeno izvjesnu hendikepiranost jutro poslije, pobornici ovog neobičnog sportskog oporavka dobit će svoj zasluženi hendikep u sljedećem omjeru:
Svaka velika 0.5 piva = 1% hendikepa
Svako 0.2 vino (bez obzira na boju) = 1% hendikepa
Svaka 0.05 žestica = 1% hendikepa
(dodatno objašnjenje – rehidratizacija vrijedi samo nakon trke u Šumskim dvorima i to do 17h, naočigled stručnog žirija kojem predsjedava naš ugledni enolog Mladen Budinščak, zvani Šprica. Svaki nemoralni pokušaj utjecanja na njegovu moć rasuđivanja je kažnjiv po zakonu o remećenju javnog fair-playa)
Da rezimiramo stvari: Rezultat u trci minus postotak na godine, spol, masu, Japetić i maligan donijet će nam jednu posve novu sliku o mogućnostima (ali i sklonostima) naših trkača. A dva super(hika) pobjednika bit će i primjereno nagrađena, u prvom redu slavom koja ne blijedi, zatim majicama dugih rukava s logom lige.
Za kraj, molio bih evidentne i moguće laureate ovogodišnjeg Lagvića da dođu na zadnje kolo i da prisustvuju proglašenju u ski-klubu (ili barem nađu zamjensku osobu za podić nagrade), a to su: Krog, Katić, Habuš, Fresl, Kopajtić, Paver, Terek, Milić, Prvan, Čižić, Sopina, Beuk, Špoljarec, Rajković, Veronika, Višnja, Ana, Iva, Vlasta, Silvia, Marija, Dunja i Petra.
by Janko | sij 26, 2009 | Zimska Liga Lagvić
Anarhija all over Medvednica
Dani su sve duži i topliji, jugo u zraku donosi miris završetka još jedne ASZL Lagvić. Ko će o čemu, ja o statistikama: u 9 dosadašnjih kola ispentralo se ukupno 211 duša do gelendera i gore ih ostavilo (46 žena i 165 muškaraca, odnos u postocima 22:78). Prosječan broj pe(n)trača po kolu je 74 (55 trkača i 19 nordijaca, odnos u postocima 74:26, ili jednostavnije 3:1). Nordic je ove zime doživio punu afirmaciju. Kontinuirani rast popularnosti od kad je uveden prije 4 godine (15-33-50) je ove zime dogurao čak do 70 učesnika, pa se i konkurencija znatno zaoštrila. U ženskoj kategoriji čak više učesnica na nordicu (29) nego na cesti (21).
Pitanja ukupnih pobjednika su uglavnom riješena. U najjačoj konkurenciji, cestovnih mužjaka, pobjeda će pripasti Darku Krogu, koji je ove nedjelje ispunio posljednji uvjet za konačnu pobjedu – šestu dobru trku. Darko će ove godine napuniti 55 ljeta i s relativno visokim hendikepom od 15%, s jako dobro očuvanom linijom, te odličnim trkama, sve oko 50 minuta, zaslužan je pobjednik sedme po redu ASZLLagvić. U njegovoj konkurenciji je nastupilo ukupno 138 trkača, od čega ih je 32 skupilo optimalan broj trka. Darko je i ukupni pobjednik lige, jer mu se bodovno nisu uspjeli približiti ni predstavnice nježnijeg spola, a ni nordic konkurenti.
U ženskoj cestovnoj kategoriji nova ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić, koja je rezultatski trčala također na nivou pobjednika Kroga oko 50 minuta, ali sa slabijim hendikepom (minimalnih 10% na ženski spol). Ona je sa svojim bodovnim učinkom na kraju čak treća, kada se zbroje svi rezultati oba spola i na cesti i u nordicu, a ove nedjelje je na cestovnoj trci i generalno kao treća ušla u cilj.
Ženski nordic pripast će Vlasti Jurlin, koja je svojim visokim hendikepom od 18% uspješno odolila naletu mlađih konkurentica, kojih je ove zime bilo zaista dosta (29). Mušku nordic konkurenciju ponovo će osvojiti Mladen Čižić, ali uz uvjet da nastupi u zadnjem kolu. U protivnom bi ga mogao dobiti Davor Špoljarec, no i on bi morao ispuniti minimalnu kvotu šestog nastupa u zadnjoj trci.
Ostaju nam samo još dvije enigme: tko će dobiti Pedinu kombinaciju? Kod žena pat pozicija; razlika je u desetinki jednog boda i zadnje kolo odlučuje pobjednicu između Veronike i Tadeje Krušec. Kod muškaraca isto tako jako knap, a razlika između Čižića i Borka Prvana je jedan cio bod! Međutim, zaplet je vrlo intrigantan. Čižić može svoj bodovni saldo popraviti samo na cesti, ali tamo nebi smio nastupiti jer može popušiti nordic titulu, gdje pak nema bodovne rezerve jer su mu sva tri nastupa vrlo jaka (u vrijeme odlične prohodnosti staze u studenom). Borko u tom slučaju ovisi o samom sebi, i za ukupnu pobjedu mu u zadnjem kolu treba cestovna trka za 56:34 ili brže (uz uvjet da Čižić ne ide nordic brže od 44:11, što je prilično realno jer tolko ne može ni najbrži Marko Rajković na ovakvoj stazi). Sve u svemu, bit će napeto do zadnjeg metra. Ovdje moram pohvaliti Borka Prvana, jednu iznimnu sportsku veličinu, koja je ostavila duboku brazdu u svim sljemenskim blasfemijama novog doba. Između ostalog, započeo je i nordic na Lagviću, uveo Pedinu kombinaciju i tražio da natjecatelji s ceste i nordica mogu automatski biti i u kombinaciji (iako sam ja osobno bio protiv), što bi upravo njega moglo koštati titule u Pedinoj kombinaciji. No, i ako je ne osvoji, bit će prilike za njega jer je još uvijek vrlo brz, sporo stari a hendikepi su godinama sve veći.
Tema ovog kola su bili visoki trkači, a pobjeda je prilično uvjerljivo pripala paru Višnja Škevin i Damir Fresl, ukupno visokog 3 metra i 64 centimetra. Oni su jedini skupili kombinirano vrijeme ispod 2 sata, a drugoplasiranu, ali zato najvišu ekipu Ivana Ruszkowski / Boris Paj (366cm), su ostavili za 9 minuta.
Zadnje kolo je na rasporedu 08. Veljače. Proglašenje lige će se održati odmah po završetku trke, gore na Sljemenu u Ski-klubu. S domaćinom je dogovorena mala feštica s domaćim grahom i pićem, pa se pripremite da nakon zadnjeg kola ostanete na Sljemenu još sat-dva uz kamin i dobro društvo.
