Jako zanimljiva tekma na otvaranju desete po redu, kultne sljemenske zimske lige Lagvić. Čak 111 učesnika i nije najmasovnije do sada kolo, ali je u svakom slučaju neočekivano puno. Razlozi, očito bezrazložne skepse ležali su u podacima o broju učesnika s raznih trkačkih događanja tijekom vikenda u Zagrebu:
Dakle, u nekih 26 sati, kroz ta četiri događanja je prodefiliralo cca 800-tinjak duša, i očito je da se u Zagrebu trenutno dešava pravi trkački bum, kojeg smo čekali godinama. Pozitivno doba, iz naše, trkačke perspektive, u kojem, osim kvantitete, imamo i primjerenu kvalitetu (Lisa Stublić), dodatno osnažuje podatak da je Hrvatski atletski savez prihvatio u program državnih prvenstava za sljedeću godinu po prvi put ultramaraton (100km) i planinski maraton (mountain running long distance), što je ulje na požar trčanja koji se širi Hrvatskom.
No, globalno razmišljanje ne bi bilo dovoljno da ne postoji lokalni pristup, pa da se vratimo Lagviću. Na Mrcini je pobijedio Damir Rogić s novim rekordom staze, što je, isto tako bilo u jednu ruku neočekivano. Ne zbog Damirove kvalitete, već zbog činjenice da je dan ranije nastupio na X-duatlonu, a samo dva dana prije završio na hitnoj zbog hernije, što ga nije omelo da u pauzi dok čeka operativni termin, malo poludi na Sljemenu. Inače, na zimskoj ligi je do sada nastupio 9 puta, i ima osam pobjeda, što na cesti, što na mrcini, s tim da je jedini poraz doživio kada se službeno prošetao stazom za 1:24, što u principu znači da je neporažen. S tim se neće sigurno složiti Borko, jer «ako si stavio broj na sebe…». Damir se praktički niotkud pojavio na ligi pretprošle zime, poharao konkurenciju, zatim zaglavio u hedonizam i nabacio 30-ak kila, pa se ovog ljeta razbistrio, otreso sa sebe sav višak kilograma i nabrzaka ušao u fantastičnu formu gotovo luđačkim svakodnevnim treninzima. Crno-bijeli svijet bez sivih zona 🙂
Rogić daje svoj pobjednički intervju
Uglavnom, stari rekord Vitje Sarića, njegovog ljutog rivala s duatlona, koji je iznosio 37:05, je otišao u ropotarnicu povijesti. Vitja se bacio (dosta uspješno) u organizacijske vode, a novi rekord od danas iznosi 35:33. Koliko će potrajati, bumo vidli. Kandidata za obaranje je jako malo, sveo bih na moguću dvojicu, i oba se zovu Nikola: Mikulić i Špoljar.
Osim Damira, pobjede su danas ostvarili Krešo Babić i Ana Gudalović na cesti, te Adrijana Šimić na Mrcini. Krešo je redoviti učesnik sljemenskih brdskih ligaških zajebancija, na Lagviću nastupa već 6 godina, i skupio je 30 nastupa. Svoju sedmu pobjedu je začinio i osobnim rekordom 45:11, što je odličan rezultat za jednog 42-godišnjaka. U žena, pobjeda za Anu Gudalović (55:35), koja je po prvi put nastupila na cesti, te za Adrijanu Šimić na mrcini (53:32), kojoj je ovo prva trka na Lagviću uopće.
Ovo je bilo ukupno 89. kolo, a rekorder po broju nastupa je Velimir Stiasni (82), koji u ovih 10 zima nije nastupio samo sedam puta, pa s pravom nosi titulu zimskog vikendaškog noulajfera! Rekorder po broju pobjeda je Veronika Jurišić, koja ih je skupila 56 u 63 nastupa, što također znači da nije pobijedila samo sedam puta. Do sada je na Lagviću ukupno nastupilo 858 trkača/ica. Današnja tekma je bila četvrta po masovnosti, a evo još par izvoda iz statistike ovog kola:
– 111 učesnika (49 cesta + 62 mrcina)
– 111 učesnika (82 muškarca + 29 žena)
– prosjek na cesti 1:03:41
– prosjek na mrcini 1:02:15
– debitanata 36
– osobnih rekorda 60 (uključujući debitante)
Sonja Šmitran je zalutala, pa je tražila da to napomenem, kako netko ne bi krivo protumačio njezin loš rezultat, pa evo – napominjem :). Kolac i Sever su nastupili na sve tri trke ovog vikenda (na što im je posebno bio zavidan silomprilika fotograf Maloševac), Mathias Kulstrunk je sa svojom bebom Zorom u ruksaku na leđima došao na cilj za 1:15, Franjo Vasung je u 76. godini dotrčao za 1:24, Matija Kruc je na vrh iznio 120 kila za 1:18, a Žana je u rajnglu umjesto šećera ubrkala sol, tako da su se trkači, osim kuhanim vinom, u cilju okrijepili i «himalajskim čajem» 🙂
U nadamo se kratkotrajnu pečalbu u Drezden nam odlazi Ivka 🙁
U novim klupskim prostorijama ćemo u sljedećih par tjedana imati nekoliko zanimljivih predavanja, što putopisnih, što edukativnih, a što gastronomskih. U naredna dva utorka će nam dvije belosvetske lutalice koje treniraju s nama (Šimun i Mario) predstaviti azijsku pokrajinu Ladakh i marokansko gorje Atlas, a srijedama će Zoki, Veronika i Kiki održati predavanja o trkačkim ozljedama, prehrani i trekingu, dok će nas svojim kulinarskim vratolomijama počastiti dežurni sljemenski majstori bešteka Pajo, Šime i Vitja. Dakle:
Utorak, 06.11. cca 19:30: Mario Pranjić, aka Mario Polario će prezentirati pokrajinu Ladakh, tzv. «Mali Tibet», smještenu u sjeverozapadnom dijelu Himalaja, na visoravni iznad 3000m, između Kašmira, Indije i Tibeta, gdje ga je put naveo, trbuhom za avanturom.
Ladakh je zemlja budističkih samostana, ispresijecana starim trgovinskim putima, uz svetu rijeku Indus koja izvire u Tibetu, protječe kroz Ladakh i završava u Pakistanu u Arapskom moru. Ladakh je ujedno i mjesto gdje možete otrčati vjerojatno najviši maraton na svijetu – Ladakh maraton na 3500mnv, i brutalni Kardung La challenge, koji će vas u skoro 80km odvesti preko jednog od najviših svjetskih prijevoja Kardung La na 5359mnv i “spustiti” na 3500mnv u Leh.
Uz pivo i fotografije, imat ćete priliku dobiti iz prve ruke puno više od šture informacije – Ladakh kao jedno od putovanja života. A da ne ostane sve na tome, pobrinut će se šef kuhinje Goran Maripajinero Pacak, koji će nam spremiti kamenosvatovsku juhu i rižoto od kozica!
Srijeda, 07.11. cca 19:30: Klupski fizioterapeut Zoran Filipović će za naše nove polaznike Brooks Running Teama održati predavanje o liječenju, prevenciji i razumijevanju trkačkih ozljeda. Zoran je član povjerenstva Hrvatske komore fizioterapeuta, te dugogodišnji trkač i maratonac, što za trkača u problemima s ozljedama znači prava osoba na pravom mjestu.
Utorak, 13.11. cca 19:30:Šimun Cimerman, zvani Šimun Cimerman, predsjednik d.o.o.-a «Šimun Cimerman» i otac hrvatskog trekinga će nam predstaviti marokansku ultra-trail trku Atlas-Toubkal, dugačku 105 kilometara s visinskom razlikom od 6000 metara, na kojoj je nastupio dok smo se mi zajebavali sa Zagrebačkim maratonom. Bolja najava od ove mislimo da ne treba:
Međutim, to nije sve… U skladu s tematskim lokalitetom, naš masteršef Šime Sušić će nam večer upotpuniti s marokanskim specijalitetima – kuskusom i tortom od datulja!
Srijeda, 14.11. cca 19:30: Još jedno poučno predavanje za početnike na beskrajnu temu o trkačkoj prehrani će održati Veronika Jurišić, hrvatska rekorderka u 24-satnom trčanju. Predavanju će prethoditi njezinih nekoliko tekstova o vitaminima, proteinima i ugljikohidratima, koji će biti objavljivani na stranici Brooks Running Teama. A da bi ostali u kulinarskom smislu dosljedni, predavanje ćemo popratiti specijalitetom s kenijskih visoravni – Ugali!
Srijeda, 21.11. cca 19:30:Za kraj ove mini serije, nove školarce će u sve tajne trekinga uvesti Kristijan Kiki Šivak, trostruki pobjednik hrvatske Treking-lige, taman da ih na vrijeme pripremi za još jedan tradicionalni downhill treking Lagvitrek! Kulinarsku pratnju će svojim jajnim ekshibicijama odraditi još neotkriveni kuharski talent s ovih prostora, direktor Revival X-D zimske lige Viktor Vitja Sarić!
Predavanja utorkom će se održati nakon klupskog treninga (18h), i otvorena su za sve, isto kao i trening. Srijedom, zbog gužve, samo za polaznike Brooks Running Team-a. Lokacija: Trnjanska 87
Nakon redovitih Mišićevih njurganja oko toga da svaki vikend provodimo s trkačima, za što nisam imao valjani kontraargument, odlučih da ustaljenu kolotečinu malo zamijenimo i provedemo jedan romantični vikend skupa. Sami. S još 3000 nekih drugih trkača 🙂
Kuglica ruleta se zaustavila u mjestu St. Wolfgang, na obali jednog od nekoliko sjevernih Austrijskih jezera u oblasti Salzkummergut, vrlo popularne turističke destinacije, osobito nakon što je prije 15-ak godina uvedena u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Tzv. predalpsko područje vrvi brojnim raštrkanim planinama i glečerskim jezerima, a trka u dužini od 27km se odvijala oko najpoznatijeg i jedno od većih – Wolfgangsee-a, veličine 13km², maksimalne dubine od 114m, na nadmosrkoj visini od 540m.
Još jedan fantastičan dan za Sljemenaše na Zagrebačkom maratonu. Najmasovniji i najuspješniji, s dvije titule: muški ekipni prvaci + ženske ekipne viceprvakinje!
Nakon što smo u dosadašnjih 11 godina relativno kratke klupske povijesti, osvojili sve moguće pojedinačne i ekipne titule u vanstadionskim trkačkim disciplinama, došao je red i na onu koja se najviše cijeni – ekipnu pobjedu u muškom maratonu. To je uspjelo našim odličnim maratoncima Miloradu Vojvodiću, Renatu Pomahaču i Ivanu Muratu, koji su svoje najbliže konkurente ostavili za 27 minuta (AK Žumberak) i 74 minute (AK Veteran), kojima ovim putem upućujemo čestitke za osvojena odličja, uz želju da idući put imaju više sportske sreće.
Cure, koje su nas svake godine navikle na isključivo prva mjesta, ove godine su osvojile drugo mjesto u relativno tijesnom dvoboju s maratonkama iz AK Veteran, koje su im pobjegle za 8 minuta, dok su treće mjesto osvojile Varaždinke iz TK Marathon 95. Ukupno gledajući, zbroj vremena muških i ženskih ekipa na kraju izgleda ovako:
Naša muška ekipa je i prije trke slovila kao glavni favorit za prvo mjesto, što je opravdala na terenu. Nije bilo lako, uostalom kao ni ostalima, jer tradicionalna zagrebačka vlaga je i ovog puta temeljito poharala trku, pa se pucalo na sve strane, a samo oni najiskusniji su, poput Veronike, uspjeli odraditi maraton bez pada, u istom tempu od početka do kraja. Pritisak koji pred kišu uvijek umanji sposobnost transporta kisika je uništio mnoge rezultatske snove i nadanja, ali to je standardna maratonska epizoda kakvih smo se nagledali. Ono što uspjeh Sljemenaša čini potpunim ili još većim je podatak da je samo 7 dana ranije na Berlinskom maratonu jedna druga klupska trojka, u sastavu Dejan Petrović (2:48), Tomislav Škrlec (2:55) i Hrvoje Pongrac (3:00), također imala odlične rezultate, s kojima bi isto tako u zbroju vremena bili ekipni prvaci s 20 minuta razlike ispred ostalih. A i druga postava sa Zagrebačkog maratona (Bradarić 3:10, Košćak 3:11, Kocen 3:11) bi isto tako uzela medalju s državnog prvenstva, ispred AK Veteran, drugim riječima, naše muške ekipe su prva i treća 🙂
Sve skupa je to dokazni materijal da se na zagrebačkom savskom nasipu ipak najbolje trenira, i da se trkači serijski proizvode bez zastoja u pogonu 🙂
Još par zanimljivih klupskih podataka:
– Na dva dosadašnja jesenska maratona, unutar samo sedam dana (Zagreb + Berlin), maraton je završilo čak 18 Sljemenašica!
– Nikolina Šustić je na ZG-maratonu sovojila svoje šesto odličje ove godine na dosadašnjih 6 trkačkih državnih prvenstava (2 pojedinačna + 4 ekipna) održanih u krosu, planinskom trčanju, polumaratonu i maratonu.
– Nikola Špoljar je postavio klupski debitantski rekord. Svoj prvi polumaraton je završio za 1:19:32!
– Iako smo najmlađi klub na trkačkoj sceni, ovog puta smo imali i najstarijeg učesnika, Franju Vasunga, koji je 3 dana prije trke proslavio svoj 76. rođendan, a polumaraton je završio za 2:29:52, a usput upućujemo apel organizatoru da, poput svih svjetskih maratona, uvede dodatne dobne skupine, obzirom da se Franjo morao boriti i sa 15-ak godina mlađim trkačima unutar iste kategorije (60+).
– Međutim, osim najstarijeg, imali smo ipak i namlađeg učesnika. Naš 15-godišnji Karlo Maloševac je završio polumaraton za 1:48:54!
