by Janko | lis 30, 2013 | Razno
Na 18. Ljubljanskom maratonu nastupila su 43 Sljemenaša (21 na maratonu + 22 na polumaratonu). Očekivano, najuspješnija je bila Veronika, koja je zauzela 8. mjesto u ženskoj konkurenciji, a ispred nje su samo po 3 Kenijke i Etiopljanke i slovenska prvakinja u maratonu Žana Jareb. Veca je u svom 78. po redu maratonu postavila novi osobni rekord 2:59:02 i na taj način postala 11. Hrvatica u povijesti koja je maraton završila za manje od 3 sata. Zanimljivost je u tome da od tih 11 su čak 5 cura iz Sljemena (Jeannette Vrga, Nikolina Šustić, Antonija Orlić, Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić).
Od onih koji su u Ljubljani trčali maraton više od pola je postavilo svoje osobne rekorde, pa kad zbrojimo zagrebačke rezultate, imamo sljedeći sljemenski rezime u zadnja dva tjedna: 49 otrčanih maratona, od čega 33 osobna rekorda! Što je, po meni, rezultat jedne zaista dobre zimske baze, koja u pravilu svoje prave plodove daje tek na jesen. A svi znamo da što je zima gora da su pripreme bolje 🙂 Inače, dobre zimske bazne pripreme je obilježje ovog kluba, temelj konstantnog napretka.
Odlične trke i svoje osobne rekorde postigli su Stjepko Jančijev, Željko Matić i Saša Breznik, koji su sasvim fino zagazili u svoje četrdesete. Međutim, tu je i novi val mladih cura (Marijana Bojić s 22 i Vjera Omrčen s 28 godina), školarke koje su došle iz Brooks Running Teama i ostvarile super nastup u Ljubljani.
Kad smo već kod Ljubljane, par riječi o gradu. Prvi put sam bio nešto duže, a da nisam došao pred trku i otišao odmah poslije. Centralni dio grada je fantastičan, uska gradska jezgra oko Ljubljanice podsjeća na Paris, prepuna je događanja, šetnica, lijepo i sa stilom uređenih dućana, kafića, trgova, tržnica i to u jednoj 2-3 kilometra širokoj pješačkoj zoni. Zagreb nikada neće imati taj šarm, dok god auti voze podno katedrale, par metara od Trga, a tramvaji baš moraju prolaziti preko njega.
No, ta razlika u općoj kulturi automatski se reflektira i na onu sportsku, što smo imali prilike vidjeti i doživjeti od strane Ljubljančana koji su po cijeloj stazi napravili fantastičan štimung i atmosferu dostojniju i nekog puno jačeg svjetskog maratona. Stoga, ne čudi velika navala hrvatskih trkača na Ljubljanu, kojih je ove jeseni bilo čak 636 (Italija 262, Srbija 222, Austrija 102). Daleko najbrojnija skupina je ipak naša, koja je, kombinirana od strane Sljemenaša i Brooksovaca dosegla brojku 102, koliko i cijela susjedna Austrija :)!!
Organizacija je bila odlična, svake godine je vidljiv napredak. U biti, pravi, uvjetno rečeno propust, su imali tek po završetku trke, prilikom objave rezultata, koja je kasnila dobrih dva dana. Uz objavu liste, ubuduće bi organizator ovako brojne utrke morao imati i tražilice po nekim osnovama, prvenstveno nacionalnoj.
I još par riječi o fenomenu staze, obzirom da je neizbježna usporedba sa zagrebačkom. Pričajući s drugim trkačima na temu zašto vole više ljubljanski od zagrebačkog maratona, većina kaže zbog staze?! Po meni je staza ljubljanskog maratona najlošiji dio cijele priče. Za ovaj broj učesnika je preuska i prezavojita, što stvara usporavanja i čepove, koji pak utiču na samu izvedbu (jurnjava, slalomi, tučnjave na okrepama, višak metara itd), zatim je i poprilično neatraktivna jer dobar dio ide preko livada, kroz šumu, uz prugu, kroz stambene blokove, a samo par kilometara oko startno/ciljne zone kroz Dunajsku i Slovensku ulicu je, isto tako uvjetno rečeno, atraktivno. Ono što ovu trku čini posebnom je ipak atmosfera uz stazu, ali to nije isti pojam kao staza. Da Zagreb na svoju stazu ima ljubljansku atmosferu, onda bi to bila kudikamo drugačija i pozitivnija priča. Ali to je već nešto u domeni zašto uz Manduševac prolazi jedanaestica!
U prilogu je klupska rang-lista AK Sljeme u maratonu, koja sad već broji 221 dušu 🙂
Rezultati Sljemenaša iz LJubljane, maraton:
- Veronika Jurišić 2:59:02 PB
- Stjepko Jančijev 3:05:44 PB
- Željko Bradarić 3:26:14
- Hrvoje Huznić 3:26:54
- Željko Matić 3:29:05 PB
- Senka Senković 3:31:17
- Saša Breznik 3:31:22 PB
- Aleksandar Ortynski 3:37:43
- Goran Pacak 3:42:01
- Marijana Bojić 3:42:52 PB
- Vjera Omrčen 3:43:47 PB
- Sven Hrastnik 3:48:14 PB
- Paula Vrdoljak 3:53:45
- Stanislav Bergant 3:53:52
- Željko Šaronja 3:54:10
- Jure Kozina 3:56:09 PB
- Karmen Stupin 4:00:00 PB
- Robert Petrovečki 4:13:50
- Vanja Palić 4:25:43
- Damir Leskovšek 4:26:27
- Zoran Orešković 4:31:27
- Safet Čučuk 5:15:00 PB
Polumaraton:
- Vlado Končar 1:30:35 PB
- Vanja Maksimiljanović 1:36:53
- Slaven Dobrić 1:39:17
- Zoran Kalinić 1:40:03
- Andrij Petar Bošnjak 1:42:07
- Lidija Škec 1:44:39 PB
- Kristina Kljaić 1:45:11
- Damir Hutinec 1:45:38
- Mirela Ljevar 1:52:12 PB
- Ranko Goronja 1:55:18
- Dragan Janković 1:55:55
- Ingrid Nikolesić 1:55:55
- Tomislav Harapin 1:55:59
- Sandra Ferenčak 1:58:27
- Gordana Novački 2:01:20
- Sonja Šmitran 2:02:33
- Alen Špoljar 2:09:30
- Maja Petrlić 2:09:31
- Zoran Filipović 2:11:59
- Danijel Gulin 2:15:36
- Žana Rajić 2:17:41
- Danijel Cessare 2:24:09
by Janko | lis 17, 2013 | Razno
Jesen je.
Osjećam miris snijega i slike zime me izluđuju. Volim tamne oblake, kišu, sve miriše po zemlji…
Kako sam znala Kikija zezati: moram naći nekog za prek zime. On bi raširio oči i gledao me s nevjereicom 🙂 . Uživala sam u njegovom zabezeknutom izrazu lica 🙂 i smijala se do besvijesti. Njemu s tim izrazom i sebi kak mi gluparije padaju na pamet 🙂
Kažu da se u svakoj ženskoj glavi roji tisuće leptira. U mojoj svaki leptir nosi svoju priču. Moji Idbarski leptiri odnosili su sate mojih sanjivih misli… koji užitak ležati pod divljom kruškom, pratiti njegov let, čekati da dođe na dohvat ruke i prije nego što ga uloviš, uživati u njegovim bojama…
Uglavnom, Idbar je spomenut pa mogu krenuti pokušati svoje rašrtkane izvore spojiti u neku rijeku, pa nek otplove do svakog znanog i neznanog…
Eto, sjedimo danas nakon treninga, pa priča, a o čem’ nego o trčanju i ne znam ko se sjeti Govia, krene priča o neobičnom Talijanu kojeg je Janković upoznao dok ga je autobus vozio na start istanbulskog maratona. Gonjo Janko te godine neki kup, pa svaki mjesec trčao 3-4-5 maratona. U busu započela priča, pa Janko da se pohvali: trčo sam prošli tjedan Salzburg, Talijan se javi “i ja”, pa Janko trčo sam ovaj, Talijan “i ja”, pa idući “i ja, i ja”… i tako nakon tog upoznavanja nisi mogao doći ni na jedan, a da ti odnekuda ne izvire plave okice i sretan smiješak što se vidimo. Postali mi prijatelji.
Sa svakog maratona dobivali razglednicu sa ogromnim izvještajem: maraton numero XXX, vrijeme to i to, slika XXX… Govi. Dolazio je u Zagreb, na Sljemenski, Zagrebački, Plitvički, spavao kod mene, donosio mi suvenire sa svojih maratona… Nazivao Janka, ali engleski se svodio opet na: maraton, tempo, rekord, program – maraton na kojem je bio, plan idućeg… :))))
E, tad bi ja gledala zabezeknuto Janka, ko mene Kiki kad bi pričala plan svoje zime :)))
Kad je napunio 42 godine i 195 dana, napravio maraton u svojoj ulici. Dolazilo se na pozivnicu. Janko je bio jedini strani natjecatelj, s osvojenim ukupnim 4 mjestom i dobio pehar u visini jednog metra :). Mislim da ih je sve skupa bilo 17 maratonaca. Ulica duga 200 metara. Trčalo se gore–dole. Okrepa pred njegovom kućom. Policija, hitna, finišerska medalja, diploma, t-shirt, sve uključeno. Poslije pasta party u njegovom dvorištu.
Kuća je bila trkački muzej. Zidovi prepuni diploma s maratona, ultramaratona, fotografija, suvenira sa cijele zemaljske kugle.
Istrčao je 745 maratona.
Jednom prilikom Janku je došao i rekao: „Dragan, I have a big plan!“ oči se sjaje, Dragan si misli koji je to sad plan. Do 2020. istrčati tisuću maratona!! Sve je bilo razrađeno u njegovoj maratonskoj glavi, ali kako to biva mi planiramo – Bog odlučuje.
Imao je prsluk na kojem je na čičak mijenjao broj istrčanog maratona. Stalo je na 745. Sad trči negdje drugdje.
Nedugo gledam svoje figurice. Među njima male holandske klompice koje mi je iz svog ruksaka jednom prilikom izvadio Govi :). Smješim se, gledam ih, vrtim neke slike…
Sjetim se vožnje brodom u Veneciji jednom puno prije s Govijem kad se išlo na maraton i jedne nedugo…smiješim se dalje… uzmem klompice… ostanu samo dva mala tragića… još uvijek su tamo… sad imam dobar razlog da ne brišem prašinu… 🙂
Žana
by Janko | lis 15, 2013 | Razno
Na 22. Zagrebačkom maratonu nastupilo je ukupno 84 Sljemenaša, od čega 6 u građanskoj trci, 50 u polumaratonu i 28 u maratonu, što nas očekivano čini najmasovnijim atletskim klubom na najvećem trkačkom događaju u zemlji.
U maratonskoj trci, koja je ujedno bila i 22. po redu pojedinačno prvenstvo Hrvatske u maratonu, najboljim se pokazao Milorad Vojvodić, koji je pobijedio na državnom prvenstvu s rezultatom 2:36:18, što je ujedno najbolji muški maratonski rezultat u Hrvatskoj u zadnje dvije godine.
Mićo je s nama tek tri godine i pred njim je još nekoliko godina u kojima može napredovati, obzirom na još uvijek relativno mali kumulativ za jednog odličnog maratonca. Od prvog dana je bio poseban tip, flegmatičan, gotovo nezainteresiran. Na klupskim treninzima bi prilikom brifinga uvijek stajao dalje od ostalih, gledajući kako riječni galebovi slijeću na Savu dok dogovaramo tempa, brzine i pauze. Međutim, u tri dobre zime je postao najubojitije klupsko oružje. Prva jakosna sljemenaška grupa na treninzima, koja je svake godine sve brojnija iako svake godine podiže letvicu na viši nivo, je Mići ove godine postala preslaba, pa smo ga nazvali „nulta grupa“. Kada bi npr. prva grupa odradila svoju porciju fartleka ili dionica, Mićo bi ostao na stazi sam i napravio još dva kilometra, još 10 sekundi brže. Tako da, možda je za nekoga sa strane on i bio iznenađenje, obzirom da su mnogi smatrali da su Dinjar, Žilić i Murić favoriti za vrh, ali mi smo znali da je u biti pravi favorit Mićo i da je već sad zreo za nosit se s najjačima, pogotovo kada je u pitanju maraton. Što je na posljetku i dokazao suverenom pobjedom nad ostalim, i donio Sljemenu drugu mušku maratonsku titulu, nakon Hrvoja Kovača 2007. Kad k tome dodamo da su još 3 Sljemenašice također osvajale maratonske titule (Jurišić, Orlić, Nikolesić) dobijemo ukupnu brojku od 5 različitih državnih prvaka u ovoj kraljevskoj atletskoj disciplini. Na stranicama HAS-a mogu se, nažalost, naći podaci samo od 2001.g. i statistika kaže da je u tom periodu Sljeme bilo najuspješnije, a slijede Žumberak s tri (Paulus, Trošić, Paripović), te Sinj s dva različita prvaka (Marojević, Rajčić). Svi ostali atletski klubovi imaju po jednog ili ni jednog. A mi u pripremi već imamo šestog i sedmog 🙂
Drugi heroj dana je bila Veronika, koja je otrčala odličnu taktičku trku s ciljem osvajanja drugog mjesta, obzirom da je prvo bilo rezervirano, u odsutnosti Lise Stublić, za Mariju Vrajić. Veronika je u jednu ruku možda i žrtvovala rezultat ispod 3 sata jer je napad na maksimalno vrijeme uvijek dvosjekli mač, pogotovo u uvjetima u kojima je (opet) održan ZG-maraton s relativno visokom vlagom i temperaturom, kombinaciju znanu pod imenom „ubojica rezultata“. Direktnu protivnicu Valentinu Belović (koja je, btw, otrčala svoju trku života) je napala u pravom trenutku, s time da je napad morao potrajati dugo i do kraja trke jer se Valentina nije dala tako lako „otresti“. Veronika je na kraju otrčala osobni rekord i to u svom 77. maratonu (!!), te osvojila srebrnu medalju na državnom prvenstvu, i nakon što je ove godine već pokupila pojedinačne titule u ultramaratonu (100km) i planinskom trčanju na duge staze, te još par ekipnih (kros, maraton, planinsko trčanje), postala je, statistički, najuspješnija hrvatska dugoprugašica za ovu godinu.
Osim Veronike, moram posebno istaknuti moje hrabre Brooksice iz škole trčanja, koje su u vrlo kratkom periodu postale prave maratonke bez mane i straha: Aleksandru Mlađenović (3:33), Lidiju Škec (3:38), Kristinu Kljaić (3:44) i Mihaelu Harapin (4:12). Te cure su stvarno beskompromisne, nemaju strah od kilometara, ni od pucanja na stazi i svakom sljedećom trkom mene osobno oduševljavaju i ispunjavaju ponosom 🙂
Međutim, i svi ostali Sljemenaši su bili zaista odlični na maratonu. Od njih 28 koliko je nastupilo čak 22 je postavilo svoje osobne rekorde. Ispalo je na kraju skoro pa da samo pejsmejkeri nisu imali PB-ove, mada čak i dvojica od njih jesu (Kapetanović, Sobota)! Kod nas i pejseri ruše rekorde 🙂
Odličan nastup je imao i naš mali Zagorec Nikola Špoljar u građanskoj trci u kojoj je u jakoj konkurenciji osvojio 5. mjesto s rezultatom 15:58, i postao prvi Sljemenaš koji se spustio ispod 16 minuta na petaka, što je, naravno, novi klupski rekord na toj distanci.
Za dva tjedna slijedi nova najezda Sljemenaša u Ljubljani, kojih je prijavljeno preko 40, a do tada uživajte u zagrebačkim rezama 🙂
MARATON: 23 osobna rekorda
Mićo Vojvodić 2:36:18 PB
Željko Dugić 3:00:30
Veronik Jurišić 3:01:50 PB
Zoran Košćak 3:04:30 PB
Ivan Androić 3:09:50 PB
Hrvoje Huzanić 3:11:12 PB
Dragan Sobota 3:18:04 PB
Igor Letinčić 3:23:46 PB
Dario Ivanagić 3:28:34 PB
Zoran Kurdija 3:28:38 PB
Mile Mioković 3:28:38 PB
Stjepko Jančijev 3:28:47
Aleksandra Mlađenović 3:33:26 PB
Saša Breznik 3:34:50 PB
Robert Bernat 3:37:29 PB
Zvonimir Roža 3:37:52 PB
Lidija Škec 3:38:31 PB
Kristina Kljaić 3:44:58 PB
Robert Petrovečki 3:44:59
Ivan Murgić 3:49:33 PB
Slaven Novak 3:53:31 PB
Danijel Podboj 3:56:13 PB
Tomislav Kapetanović 3:59:31 PB
Radan Skorić 4:03:50 PB
Jelena Brezak 4:11:55
Mihaela Harapin 4:12:37 PB
Rene Kultan 4:42:00 PB
POLUMARATON: još 24 osobna rekorda 🙂
Ivan Murat 1:17:50 PB
Hrvoje Pongrac 1:23:25
Dubravko Paver 1:27:11 PB
Goran Varat 1:27:18 PB
Daniel Orel 1:30:08 PB
Toni Matić 1:30:37 PB
Marko Ožbolt 1:30:49 PB
Vanja Maksimiljanović 1:30:51 PB
Damir Leskovšek 1:31:15 PB
Ivo Sluganović 1:32:49 PB
Tomislav Kolac 1:32:54 PB
Vladimir Ilčić 1:33:38
Sandra Juhaz 1:37:23 PB
Andrija Bošnjak 1:37:53 PB
Sven Hrastnik 1:38:14
Slaven Dobrić 1:38:43
Marko Pletikosa 1:39:36 PB
Davor Videk 1:40:10 PB
Senka Senković 1:40:11 PB
Željko Matić 1:40:52 PB
Dragan Maloševac 1:41:37 PB
Karlo Maloševac 1:43:04
Karmen Stupin 1:43:24 PB
Vjera Omrčen 1:44:21
Damir Hutinec 1:45:06
Ranko Goronja 1:45:54
Željko Šaronja 1:46:05
Sandra Ferenčak 1:47:08
Ivan Milinković 1:47:25 PB
Domagoj Puzak 1:47:25
Alen Zelenika 1:49:19 PB
Alen Pišpek 1:49:26 PB
Nina Tišlerić 1:50:25 PB
Dražen Krajcar 1:51:28
Silvije Cvjetko 1:52:45
Fran Malinarić 1:53:22 PB
Bua Dunja 1:53:28
Dragan Janković 1:55:15
Saša Sladoljev 1:55:40
Slavko Štimac 1:57:30
Zoran Filipović 1:58:14
Sonja Šmitran 2:00:57 PB
Boris Reinić 2:02:12
Ingrid Nikolesić 2:03:51
Danijel Cessare 2:11:05 PB
Alen Špoljar 2:12:04
Danijel Gulin 2:15:49
Safet Čučuk 2:16:50
Davorin Geiger 2:21:31
Ana Vucković 2:29:52
by Janko | lis 14, 2013 | Razno
Na 22. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u maratonu prvo mjesto u muškoj konkurenciji je osvojio Milorad Mićo Vojvodić, što znači da je peti Sljemenaš u 10 godina koji se okitio tom titulom. Time smo, osim po ekipnim, postali najuspješniji hrvatski maratonski klub u povijesti i na pojedinačnim prvenstvima. Dosadašnje titule su osvajali Veronika Jurišić, Antonija Orlić, Hrvoje Kovač i Ingrid Nikolesić. A u pripremi imamo još dva buduća 🙂
Još jedan uspjeh Sljemenaša je upotpunila Veronika Jurišić drugim mjestom u pojedinačnoj konkurenciji, što je njezina ukupno 27. medalja s raznih državnih prvenstava. Nakon pobjeda na prvenstvima Hrvatske na 100km i u planinskom trčanju na duge staze (uz još tri trofeja s ekipnih prvenstava), ona je statistički najuspješnija hrvatska dugoprugašica za ovu godinu!
by Janko | ruj 27, 2013 | Razno
U nedjelju, 06.10. na kružnoj stazi oko jezera Bundek u istoimenom novozagrebačkom parku će se održati festival cestovnog trčanja u tri kratke discipline standardiziranih dužina: 3km, 5km i 10km. Organizatori natjecanja su najtrofejniji klubovi cestovnog i planinskog trčanja u Hrvatskoj u posljednjih par godina: Agram i Sljeme, a u suradnji s Hrvatskim atletskim savezom i Hrvatskom udrugom za cestovno i planinsko trčanje. Uspješna suradnja je rezultirala time da je ovo natjecanje prvo službeno prvenstvo Hrvatske u te tri cestovne discipline za različite starosne skupine:
- – 3km: kadeti/kadetkinje (rođeni 1998-2001)
- – 5km: mlađi juniori/juniorke (rođeni 1996-1997)
- – 10km: stariji juniori/juniorke (rođeni 1994-1995) i seniori/seniorke (rođeni 1993. i stariji)
Međutim, sve tri trke su otvorenog tipa, što znači da svatko može nastupiti u disciplini koju želi na točno izmjerenim stazama. Osim toga, trka na 10km je uvrštena i u cestovni kup Hrvatske za 2013. godinu. Satnica:
- – 11:00 Start utrke na 3km
- – 11:20 Start utrke na 5km
- – 12:00 Start utrke na 10km
- – 13:30 Proglašenje
Staza je potpuno ravna, asfaltirana. Krug oko jezera Bundek iznosi 1600m. U trci na 3km trče se dva kruga (minus 200m), u trci na 5km trče s tri kruga (plus 200m), u trci na 10km trči se pet krugova s time da se u petom krugu izlazi van kruga u dužini od 2km kako bi se izbjeglo iber-rundavanje u zadnjem krugu.
Hrvatski atletski savez nagrađuje najbolje s medaljama i titulama državnih prvaka po dobnim skupinama. Organizator dodatno nagrađuje open trku na 10km u sljedećim starosnim kategorijama:
- – juniori/juniorke (rođeni 1994. i mlađi)
- – seniori/seniorke (rođeni 1974-1993.)
- – M40/Ž40 (rođeni 1969-1973.)
- – M45/Ž45 (rođeni 1964-1968.)
- – M50/Ž50 (rođeni 1959-1963.)
- – M55/Ž55 (rođeni 1954-1958.)
- – M60/Ž60 (rođeni 1953. i stariji)
Startnina za sve trke iznosi 30kn. Prijave online do petka (04.10.) do 24:00, a nakon toga na dan trke od 9:30 na licu mjesta.
Inače, svjetski rekord u ovoj disciplini drži kenijski atletičar Leonard Patrick Komon s rezultatom 26:44, koji je postavio na cestovnoj trci Singelloop u nizozemskom Utrechtu. Zanimljivo da u prvih 12 na tablici svih vremena treće mjesto zauzima legendarni Haile Gebrsellasie (27:02 – Doha, 2002.), a ostalo su sve Kenijci. U ženskoj konkurenciji svjetski rekord je u vlasništvu svjetske rekorderke i u maratonu, Britanke Paule Radcliffe, a postavila ga je 2003. u San Juanu, glavnom gradu karipske države Puerto Rico. Tamo se već dugi niz godina održava trka pod nazivom „World’s Best 10K“, i po masovnosti (8000 učesnika), a osobito po kvaliteti elite, taj naziv i opravdava. Inače, najmasovnija cestovna trka na 10 kilometara se održava svake godine u kanadskom Vancouveru pod nazivom „Vancouver Sun Run“, na kojoj nastupi oko 60,000 trkača. Trke na 10km su vrlo popularne u trkački razvijenim sredinama, čak znaju biti i puno masovnije od maratona, pa osim Vancouvera, postoji još dosta mega popularnih cenera: Atlanta (55,000), Boulder (54,000), Richmond (43,000), Addis Ababa (35,000), Charleston (33,000), Manchester (27,000), Caracas (18,000) itd.
U Hrvatskoj nema puno „cenera“, dugo godina je trka u Otoku dalmatinskom bila jedina, ali stvari su se malo promijenile na bolje u zadnjih par godina, tako da ih sada ima devet: Poličnik (siječanj), Pula (svibanj), Karlovac (lipanj, noćna), Mursko Središće (kolovoz), Solin, Klinča Sela i Karlovac (rujan), te Zagreb i Otok (listopad), sasvim dovoljno da se na kraju sezone napravi i rang-lista.
Staze:
