by Janko | sij 10, 2018 | Najave, Razno
Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.
Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.
LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.
Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).
I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 🙂
Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.
Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:
AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede Mladost, Slavonija-Žito, Zagreb-Ulix, Kvarner, Sloboda, Svetice, Sljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdje. AK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.
Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.
Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).
I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su Agram, ASK, Dinamo-Zrinjevac, Kvarner, Mladost, Slavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – Sloboda, Istra, Međimurje, Zadar, Svetice i Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:
Trendovi klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona (2008.-2017.)
Trendovi prvih 10 klubova u 2017. godine kroz proteklih 10 sezona (2008.-2017.)
by Janko | lip 27, 2016 | Najave, Razno
Na Ivančici je ove subote održano ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju za 2016. godinu, 10 godina nakon što je na istoj stazi održano i ono povijesno prvo. Međutim, i ovo prvenstvo je na neki način povijesno, iz razloga što je bilo najmasovnije do sada (166 učesnika) i s najvišim brojem ekipa u plasmanu (13 muških i 8 ženskih). Malo je nedostajalo da postane i najmasovnija planinska trka ikada održana u zemlji, obzirom da je prošlogodišnja Boroša imala 167 finišera. Na taj način se Ivančica vratila na stazu stare slave, kada je tijekom 90-ih i u prvim godinama ovog stoljeća bila naša najjača i najmasovnija trka tog tipa.
U proteklih 10 godina održavanja ekipnih planinskih prvenstava 16 klubova je stajalo na jednoj od pobjedničkih stepenica, a statistika je sljedeća (u zagradama je popis prvih – drugih – trećih pozicija):
1. AK Sljeme 19 titula (7 – 7 – 5)
2. AK Svetice 7 titula (2 – 4 – 1), uračunato i nasljeđe od Zagreb-Ulixa i Aviokarata
3. AK Varaždin 6 titula (1 – 2 – 3), uračunato nasljeđe od Slobode
4. AK Agram 5 titula (5 – 0 – 0)
5. AK Solin 4 titule (2 – 2 – 0)
6-7. AK Rudolf Perešin 2 titule (1 – 1 – 0)
6-7. MK Hrvatski sokol 2 titula (1 – 1 – 0)
8. AK Žumberak 2 titule (0 – 2 – 0)
9-11. AK KA-tim 2 titule (0 – 0 – 2)
9-11. AK Maksimir 2 titule (0 – 0 – 2), uračunato nasljeđe od Veterana
9-11. AK Stubica 2 titule (0 – 0 – 2)
12-16. AK Koprivnica 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Jastreb 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Borik 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Marjan 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Slavonija-Žito 1 titula (0 – 0 – 1)
Atletski klub SLJEME je i ove godine bio najuspješniji, osvojivši oba prva mjesta, u muškoj i ženskoj konkurenciji, te na taj način obranio oba državna naslova koja je osvojio na lanjskom prvenstvu na Promini. Ujedno je ponovio uspjeh AK Agram, koji je isto tako 2012. osvojio, a 2013. obranio obje titule.
Dominacija naših trkača je ove godine bila apsolutna, a u prilog tome idu podaci da su npr naše sve 4 cure bile u top deset, dok je naših čak 9 najboljih muškaraca na kraju završilo u top dvadeset, uz pojedinačne pobjede Veronike Jurišić i Nikole Špoljara. I naša druga muška ekipa (Sobota, Andrijašević, Škrlec) u trci bi osvojila drugo mjesto, pa čak i treća (Smolić, Pomahač, Androić) bi na kraju bila peta, kad bi zatrebalo. A još jedna vrlo jaka nije uopće ni došla na prvenstvo (Sušić, Vrebac, Murat), koja bi se glatko borila za prvo mjesto! Ovako je čast ekipnih prvaka pripala trojki Špoljar, Radanac i Vojvodić. Nikoli Špoljaru je to osma državna titula, Dejanu Radancu šesta, a Mići Vojvodiću deveta. Ispočetka je izgledalo da će nam najveći protivnici biti dečki iz Svetica (Mikulić i Sušilović), ali su slabo odradili drugu polovicu, tako da smo na kraju vrlo uvjerljivo (preko 10 minuta) slavili ispred Rudolfa Perišina (Dinjar, Škvorc, Grabrovečki). Treće mjesto za dečke iz Varaždina, čije boje je branio i legendarni Josip Lacković, član varaždinske ekipe koja je prije 10 godina osvojila i onu povijesnu prvu titulu s ove staze (skupa s Nedeljkom Ravićem, Sinišom Kovačem i Krešimirom Horvatom, kada su se još uvijek računala četvorica).
Naše cure (Jurišić, Marukić, Nikolesić, Škec) su imale dobre protivnice u curama iz Svetica (posebno Stepan i Tomaš), ali su na kraju slavile sa skoro 4 minute razlike, dok je treće mjesto pripalo Varaždinkama sa zaostatkom od 20 minuta. AK Varaždin je tako s dva treća mjesta bio drugi najuspješniji klub prvenstva. Veroniki Jurišić je to bila ukupno 44. titula (od čega 16. zlatnih), što je sasvim sigurno hrvatski rekord po broju odličja s atletskih državnih prvenstava, dok je Maji Marukić peto, a Ingrid Nikolesić 15. odličje. I ovdje nam je nedostajala jedna dobra ekipa koja bi se isto tako bez problema borila za sami vrh (npr. sestre Šustić s Antonijom Orlić)!
Osim ekipnih i pojedinačnih, imali smo dosta pobjeda i u starosnim kategorijama:
– seniori: Nikola Špoljar
– M35: Mićo Vojvodić
– M45: Ivan Androić Caballero
– M50: Neven Andrijašević
– M55: Nikola Smolić
– Ž35: Veronika Jurišić
– Ž45: Lidija Škec
Par riječi i o stazi. Iako je prosječan nagib (6,4%) vrlo nizak i prilično daleko od gabarita planinskog trčanja (9-11%), iako ni na jednom dijelu čak nema taj uvjet (jer po istoj stazi na vrh vozi i bus, a nebi mogao na 10%), iako ima čak 5km asfalta, velika vrućina je ovog puta učinila svoje i od relativno pitome i trkačke staze napravila pravi planinski hard-core, tako da su na kraju bolje prošli specijalisti za uzbrdice, dok brzi ravničari nisu iskoristili relativno položen teren.
Organizator trke je bio lokalni Trkački klub Ivančica, koji je vrlo korektno i bez organizacijskih propusta, te s vidljivom dozom entuzijazma pošteno odradio svoj posao. Tako smo ove godine, uz Borošu i Ivančicu, dočekali malu renesansu planinskog trčanja u Hrvatskoj, koje već neko vrijeme pogađa kriza, i nadajmo se da su pred ovom disciplinom opet svijetli dani (poput ovog), jer ova zemlja ima jako puno iznimno lijepih planina, kao stvorenih za trčanje po njima.
REZULTATI
by Janko | lip 1, 2016 | Najave, Razno
Veliki uspjeh naših članica na Passatore-u, najvećem ultraškom spektaklu u Europi, na kojem je ove godine nastupilo više od 2000 trkača. Već se puno puta dogodilo da na našim lokalnim trkama Sljemenašice zauzmu sva tri prva mjesta, nekoliko puta čak i na državnim prvenstvima (maraton, planinsko trčanje na duge staze, 100km), ali ovo je prvi put da su to napravile na renomiranom međunarodnom natjecanju najvišeg ranga.
I to na kakav način! Osim što je u krajnje otežavajućim okolnostima (temperatura preko 30°C) Nikolina pobijedila i ostvarila drugo najbolje vrijeme u 44-godišnjoj povijesti ove trke i trenutno najbolji rezultat u svijetu, i ostale naše cure su u potpunosti briljirale, a to će vam uskoro pokazati statistika:
Nikolina je prva žena koja je upala i na muško postolje, do sada je najbolji plasman jedne žene bio, gle čuda – isto tako Nikolinin od lani, kada je osvojila 7. mjesto. Žene su u ove 44 godine vrlo rijetko ulazile u top 10 ukupnog poretka, samo dva sedma i dva osma mjesta. I Veronika je ove godine također ušla u top10 (8. mjesto), što je isto prvi put u povijesti da su dvije žene među 10 najboljih, isto tako po prvi put da jedna žena plasmanom u top 10 nije pobijedila žensku trku! Koliko su bile dobre, govori i podatak da su u drugom dijelu trke imale ukupno drugo i četvrto vrijeme, uključujući i muškarce!
Veronika je npr, imala od prijevoja u mjestu Colla di Casaglia, na 48. kilometru (najviša točka trke) pa do cilja ukupno drugo vrijeme (3:56:36), samo je pobjednik Giorgio Calcaterra bio brži (3:32:54). Ali ni tu nije kraj njezinoj nevjerojatnoj trci, Veronika je od prijevoja na 48km pa do cilja jedina od svih učesnika imala negativ split, tj. drugi dio brži za 4:14 (4:00:50 – 3:56:36), iako je taj segment duži za 4km?! Primjerice, pobjednik Calcaterra je drugi dio bio sporiji za 7 i pol minuta (3:25:20 – 3:32:54), drugoplasirani Ferrari za 20 min (3:37:59 – 3:57:00), pobjednica Nikolina za 16 min (3:42:11 – 3:58:28), itd. Ali to nije ništa čudno, jer slijedi još jedan nevjerojatan podatak, a to je da je Veronika u svih svojih 7 stotki koje je istrčala u karijeri išla brže drugi dio trke!
No, što je najbolje od svega, priča ne završava s Nikolinom i Vecom, jer su i Antonija i Paula također otrčale fenomenalne trke. Tonka je prošla prijevoj na 4:19:00, a drugi dio za 4:35:44, i s obzirom na razliku u dužini, također drugu polovicu trke išla brže od prve, a od prve kontrole na 32. kilometru, kada je zauzimala 67. poziciju, do kraja je prestigla 37 trkača i zauzela 30. mjesto, što bi joj npr u čak 19 puta na ovoj trci donijelo žensku pobjedu. Ovog puta dostatno samo za treće mjesto u ženskoj konkurenciji. Paula isto tako, na prijevoju 4:47:02, a onaj duži ostatak 5:05:58, što također govori o osjetno bržoj drugoj polovici, što se još bolje vidi kroz plasman. Ona je od 32. kilometra, kada je bila na 206. poziciji, do kraja prestigla 130 trkača ukupno, i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji!
Šećer na kraju sljemenaške bajke u Apeninima je lupio i naš jedini muški predstavnik u trci, Zoran Kurdija na svojoj prvoj cestovnoj stotki. On je pak sa 322. mjesta na trećini trke dospio na kraju na 172. poziciju, prestigavši na taj način točno 150 ultraša. Kad se sve broji, Sljemenaši su, svi do jednog, u taktičkom pogledu otrčali fantastičnu trku, i nakon prvog brda u mjestu Borgo San Lorenzo, na 32. kilometru, gdje je bila postavljena prva vremenska kontrola, do cilja osvojili čak 350 pozicija, pri tom ne izgubivši ni jednu!
Posljedice te trke su da od nedjelje Hrvatska (tj. AK Sljeme) ima na svjetskoj rang listi dvije vodeće atletičarke u disciplini 100km, što naravno, nema ni jedan drugi atletski klub u zemlji u svim ostalim disciplinama zajedno. Trenutni poredak u svijetu, nakon što je održano 35 stotki s valjanim licencama za priznavanje rezultata:
1. Nikolina Šustić 7:40:39
2. Veronika Jurišić 7:57:26
17. Antonija Orlić 8:54:44
44. Paula Vrdoljak 9:52:59
by Janko | sij 4, 2016 | Razno
Drage naše trkačice i trkači, protekle dvije godine odlučili smo u Novu godinu, za razliku od uobičajenih proslava, utrčati i proslaviti ju na mjestu koje toliko volimo pohoditi tijekom cijele godine – savskom nasipu. Odluka je očito bila dobra jer su nam godine iza donijele puno kilometara, sjajnih trka i milijarde srušenih PB-ova.
S obzirom da postoji ona narodna koja kaže da nije dobro mijenjati stvari koje funkcioniraju, i ove godine odlučili smo organizirati sličan event i omogućiti vam da ponoć na 01. siječnja dočekate na nogama. Doslovno.
Dakle, pozivamo vas na NMR (objašnjenje potražiti u naslovu), koja će se održati prema sljedećem rasporedu:
- Datum održavanja: 31.12.2015.
- Prijava i preuzimanje startnih brojeva: od 21h do početka utrke u klupskim prostorijama (caffe bar TIME – downstairs).
- Startnina: 29,99 kn
- Duljina: točno 5 km
- Start utrke: 23:45 kod močvarnih klupica
- Cilj: na istom mjestu, uz nešto čaja i kuhanog vina + meze
- Trasa: LINK (mali nasipski krug – od klupica po nasipu (Obala trnjanskih branitelja) pravac most Mladosti, preko, nazad po Južnom savskom nasipu i finiš preko mosta Slobode ponovo do klupica ispred Močvare, preciznije na Obali dr. Savke Dabčević Kučar).
- Doček Nove godine: negdje na Južnom savskom nasipu, gdje god vas ulovi ponoć (cca oko Bundeka), odakle ćete imati savršen pogled na gradski vatromet.
- Proglašenje: početkom sljedeće godine!
- Nagrade: po tri najmanja moguća pehara za najbrže u muškoj i ženskoj konkurenciji; ostalima savjet – “trenirajte više i jedite manje u novoj godini…”
- After party: u klubu, do kad traje – traje.
O2PU
Organizacijski Odbor Ponoćne Utrke ↓
by Janko | stu 10, 2015 | Razno
Lijepi maraton (i polumaraton) uz mediteransku obalu Ligurskog mora, sa startom i ciljem na jednom od najspektakularnijih svjetskih trgova, u mjestu Pisa u Toscani. Iako je Kosi toranj u Pisi na katedralnom trgu (Trg čudesa ili Piazza dei Miracoli), sjeverno od stare gradske jezgre, najpoznatija vizura grada, on je samo jedan od mnogih umjetničkih djela i građevina u gradu. Na katedralnom trgu nalaze se još i katedrala (Duomo), krstionica i Camposanto Monumentale (monumentalno groblje). Ovi su spomenici 1987. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
CIJENA ARANŽMANA = 150 eura*
- Cijena aranžmana 150eura (1125kn) uključuje organizaciju putovanja, prijevoz busom na relaciji Zagreb-Rijeka-Pisa-nazad, dva noćenja s doručkom u hotelu s 4 zvjezdice u Pisi, te prijavljivanje za trku. Svaki trkač može sa sobom voditi i pratnju po istoj cijeni.
- Aranžman ne uključuje startninu (40eura polumaraton, 50eura maraton).
- Polazak iz ZG u petak (18.12.) oko podneva, povratak u nedjelju (20.12.) oko ponoći.
MARATON: staza potpuno ravna, najvećim dijelom uz obalu Tirenskog mora, s ciljem točno podno Kosog tornja. Broj učesnika je limitiran na 3000. Vremenski limit je 6 i pol sati. Označen svaki kilometar, okrepne stanice na svakih 5km. Službeni pejsmejkeri su na 3:00, 3:15, 3:30, 3:45, 4:00, 4:15, 4:30, 4:45 i 5:00. WEB: www.maratonadipisa.com
LINK za prijavu za putovanje
INFO: tergatjanko@gmail.com (091-503-2734)
*Cijena od 150eura vrijedi za jednokratno plaćanje do 01.12.
*Ako se plaća u dvije rate, onda je svaka rata po 85eura, uz uvjet da je prva rata do 01.12. a druga do 15.12.
*Ako se plaća nakon 01.12. onda je cijena aranžmana 170eura.
by Janko | ruj 14, 2015 | Razno
Nevjerojatna trka u Winschontenu na 27. ultraškom svjetskom prvenstvu u disciplini 100km, pogotovo u ženskoj konkurenciji, gdje je palo nekoliko fantastičnih rezultata, gdje su nacionalni rekordi pljuštali ko od šale i gdje smo na kraju i mi dali svoj ne mali udio u tom spektaklu, kojeg bez ikakve rezerve možemo proglasiti najjačom stotkom u povijesti te discipline. A za to imamo nekoliko čvrstih argumenata, kao npr:
- – Camille Heron je otrčala najbolji rezultat u posljednjih 8 godina (7:08:35), četvrti u povijesti.
- – Prvi put od kada se trče stotke se dogodilo da su 4 žene u jednoj trci trčale ispod 7:30.
- – Rezultat Marije Vrajić (7:27:11) je novi državni rekord i 15. rezultat u svijetu svih vremena. Samo tri puta u povijesti se dogodilo da se s tim rezultatom nije pobijedilo, a prvi put da se s tim rezultatom osvojilo „samo“ treće mjesto.
- – Rezultat Veronike Jurišić (7:44:45 – 11. pozicija) je negdje oko 60-og mjesta svih vremena, i prvi put u povijesti da se s tim rezultatom na SP nije ušlo u top10, često puta je na mnogim prvenstvima bilo dovoljno za medalju, na nekima čak i za zlatnu.
- – Rezultat Antonije Orlić (8:25:18 – 28. pozicija), je isto tako najbolji rezultat ikad ostvaren za tu poziciju, na mnogim prvenstvima je bilo dovoljno za top 15, a na nekima i za top 10.
- – Na svim dosadašnjim svjetskim prvenstvima je ekipno vrijeme koje je ostvarila naša reprezentacija (23:37:14 – 4. mjesto) bilo dovoljno za jednu od medalja, na nekim prvenstvima i za zlatnu, ovog puta samo za 4. mjesto.
Tijek trke je bio predvidljiv. Od početka se dalo naslutiti da će Herron otrčati solo trku i samo je bilo pitanje da li će izdržati u jakom tempu do kraja. Odmah je napustila društvo već u startnom krugu, prvi maraton slistila za 2:53, drugi za 3:00 i tek nakon toga počela popuštati, ali napravila je takvu razliku da je mogla komotno prošetati do kraja i razgledavati izloge. U konačnici rezultat 7:08:35, ili preciznije, prosjek od 4:17/km!
No, nama je bio zanimljiviji ostatak i eventualna borba za jedno od mjesta na postolju. Ruskinje i Japanke su se raspršile u startu, debelo se zaletjele, za što su imale i odlične rezultatske osnove, ali po prolazima se vidjelo da su ipak pretjerale, posebno cure iz zemlje izlazećeg sunca, koje su važile za prvog ekipnog favorita, obzirom da su došle čak sa njih četiri s osobnim rekordima ispod 8 sati i to sve u ovoj godini. Njihova najbolja predstavnica Mochizuki Chiyuki, srebrna s prošlogodišnjeg prvenstva, je provukla uvodni maraton za točno 3 sata, samo da bi na 60-om kilometru sišla sa staze; Katayama Shiho je pak bila malo rezerviranija, ali ne dovoljno, pa je maraton odradila za 3:10 i posle se dugo mučila, te na kraju odustala u zadnjem krugu, njoj je pak glave došla Veronika koja ju je tad prestigla što joj je prelilo čašu; Fijisawa Mai se isto katapultirala na 3:10, i aterirala na 15. mjesto, tako da su imale kompletan ekipni pomor u drugom dijelu trke, a sve su bile ispred naših cura u prvoj polovici. Slična priča i s Ruskinjama, kojima su nakon (pre)brzih maratona na 3:12 otpale Khazova i Teplich nakon 2/3 trke, preostale dvije su im fino curile (Kirilova, Pankovskaya), ali su ih na kraju izvukle Zgalybina i Antropova, pa su se domogle bronce, 7 minuta ispred nas (ili da uljepšam – sekundu i pol po kilometru po curi :)). Još jedna jaka reprezentacija je „hrabro“ poginula u bjesomučnoj startnoj jurnjevi, Francuska, čije su dvije odlične cure (Dubois, Gulliou) kapitulirale nakon 70km, pa su ekipno završile na petom mjestu, sa zaostatkom od 43 minute iz nas. Ali ipak najveću golgotu su doživjele braniteljice naslova Britanke, koje su odustajanjem Holly Rush u potpunosti izgubile ekipni plasman. Za ilustraciju neobičnosti naše snage uzeo bih za primjer Njemačku, jednu snažnu trkačku velesilu. Njihova ženska reprezentacija je došla iza nas sa zaostatkom od čak 2 i pol sata, a na ovogodišnjoj svjetskoj rang-listi imaju preko 100 cura koje su trčale stotku, a mi, pogađate – samo 5, tj. imamo samo reprezentaciju :). Francuskinje imaju 180 stotkašica u ovoj godini, Italija 280, Japan preko 400 i sve su te zemlje na kraju u poretku iza nas.
Sad malo i o nama :). Dan prije puta sam bio s Marijom na kavi i rekla mi je da misli da može ić ispod 7:30, a ja velim „Super!“, a u sebi se mislim „Ova žena se nikada neće opametiti“. Jer se zadnji put na svjetskim prvenstvima išlo ispod 7:30 tamo 2011.g., kada je u biti zadnji put uopće jedna žena trčala ispod te magične granice. Dodala je i oksimoron da nema samopouzdanja još od Hvara, ali smo se oboje složili da je to dobro za trku :). Na papiriću pred prvenstvo sam napisao koje rezultate očekujem od naših cura i pored Marije sam stavio 7:32, nakon čega mogu reći da umjereni optimizam nije odlika velikih šampiona :).
Noć prije trke smo imali grupni sastanak u kojem smo dogovorili taktiku, tj. tempa koja će se držati od starta. Na osnovu trke u Stockholmu, gdje su Mare i Nikolina držale 4:30/km sve do 80-og kilometra (btw, to je prosjek potreban za ukupni rezultat 7:30), odlučili smo da to drže i ovdje i da im društvo rade Lovelos i Veronika. Dalo se pretpostaviti da bi se taj tempo mogao držati do kraja, obzirom da je staza u Stockholmu bila uglavnom makadamska ili bolje rečeno mekša, što brže umara od tvrde podloge, kakav je asfalt. U obzir smo uzeli povoljnije vremenske prilike i doba godine. Jedino što nije išlo u prilog toj teoriji je činjenica da su u Stockholmu cijelo vrijeme vodile i onda je lako kontrolirati trku i tempo, a da će na prvenstvu biti pravi rusvaj zaletavanja i činjenica da u trci ima još 20-ak cura koje mogu ispod 8 sati, a tad nikad neznaš što je koja u stanju napraviti. Poslije sastanka mi je Veronika nasamo rekla da ona nebi ipak krenula na 4:30 i da bi radije pecala otraga na nekih 4:35 do 4:40, s čime sam se složio. Veronika uvijek zna gotovo u sekundu što može a što ne, i tu pogrešaka nema. Lani u Dohi je rekla da će držati 4:45 i imala je točno taj prosjek na kraju. Pogađate, njezin prosjek ovog puta je na kraju ispao 4:37, opet točno u skeundu predviđanja. Ja sam falija minutu, obzirom da sam pored njenog imena stavio 7:43 (a išla je 7:44). Tonka je rekla da će držati 5:15/km, u što nisam pretjerano sumnjao jer ni ona nije od jučer, pa sam na papirić matematičkom operacijom stavio 8:45.
Uglavnom, plan je držao vodu puna 3 sata, Mare i Lovelos su na 40km imali točno u sekundu dogovoreni prosjek od 4:30/km (3:00:24), i tu je Lovelos odradio vrhunski pejs. Maraton su prošli na 3:10, Veca za 3:17 (prosjek 4:39) uz nekoliko odlazaka u šumicu, Tonka na 3:31. Pozicije nisu bile baš bajne, Nikolina je odustala, Mare je bila na 11. mjestu, Veca na 24-om, Tonka tek na 46-om, ekipno smo bili – nigdje. I onda je počelo, Japanke, Ruskinje, Francuskinje su počele kapati, a do kraja ni jedna od naših cura nije izgubila niti jednu jedinu poziciju ili u prijevodu – ni jednu od njih nakon prvog maratona nije prestigla bilo koja protivnica, a one su ukupno prestigle 39 atletičarki, što sve skupa govori kako su, između ostalog, i u taktičkom smislu fantastično odradile trku. S time da je Mare ubrzala nakon 40, dok je Veca i dalje strpljivo gulila svoje, a Tonka je već u startu odlučila zajebat plan i mazati oko petice po km, što se pokazalo njezinom dobrom procjenom, obzirom da je popustila tek na samom kraju i imala ukupni prosjek 5:03/km.
Malo sam se pribojavao da se Mare možda malo prerano pustila s lanca i da će upast u krizu nakon 80km, jer nisam mogao vjerovati da može držati tempo 4:15/km punih 60km i to nakon prolaska maratona na 3:10. No, rizik se isplatio, djelovala je fantastično i vrlo pozitivno, stalno se raspitivala koliko ih još ima ispred nje, i tek kad je prestigla trećeplasiranu Britanku i ušla na postolje, počela je lagano curiti nešto prije 90-og kilometra, ali ostale su zato kapale još jače. Na kraju je imala najbržu drugu polovicu trke, čak bolju i od nevjerojatne Herron, s odličnim negativ splitom (3:44:04 + 3:43:13). No, i Veronika je, istinabog očekivano, također imala drugi dio brži od prvog (3:52:57 + 3:51:48), s tom razlikom da je ona pojačala iza 80-og, znači zadnjih 20 kilometara. I Tonkin omjer je bio izvrstan, pogotovo na njezinu trenutnu spremu (4:11:15 + 4:14:03), pa je ponovo podsjetila na svoje stare lijepe dane kada je rušila osobne rekorde u polumaratonu u drugoj polovici maratona :).
Na kraju Mare radi Britanki uz svo curenje još 4 minute u zadnjem krugu i vrlo suvereno osvaja treće mjesto i drugo u Europi. Osobno mislim da je otrčala trku života, a na njoj je da me u neka buduća vremena razuvjeri. Osobni rekord je spustila za dodatnih 10 minuta i sada novi hrvatski rekord iznosi 7:27:11. Njezine desetke su izgledale ovako: 45:24 – 45:24 – 45:11 – 44:25 – 43:40 – 44:26 – 43:06 – 43:50 – 44:54 – 46:51, ukupni prosjek 4:28/km!
Veronika s još jednim svojim remek djelom u nizu, poboljšanje osobnog rekorda za 8 minuta, u konačnici 11. mjesto u svijetu i 8. u Europi, sa sljedećim cenerima: 47:32 – 46:16 – 46:29 – 46:10 – 46:30 – 46:34 – 47:12 – 46:36 – 45:43 – 45:43, s ukupnim prosjekom od 4:37/km, uz opasku da je ponovo zadovoljila atletsko pravilo savršenosti: prvi krug najsporiji – zadnji najbrži!
Tonka kakvu dugo nismo vidjeli, osigurač koji to više nije, nego treći član koji donosi medalju! Osvojila je 28. mjesto na svjetskom i 21. na europskom prvenstvu, a desetke je provlačila ovako: 50:28 – 50:22 – 50:23 – 49:33 – 50:49 – 49:40 – 49:46 – 51:07 – 52:07 – 51:23, ukupni prosjek 5:03/km. Osobni rekord spustila za 28 minuta, na papiriću je pisalo 8:45, na kraju 8:25, preko svih mojih, a vjerujem i njezinih očekivanja. Što reći nego da su sve tri cure prevazišle sebe, da se tako bori na velikim prvenstvima poput ovoga i da je to jedini način da se na njima osvoji medalja i u potpunosti su ih zaslužile, bez da su imale bilo kakvog popusta!
Ostatak ekipe: Nikolina je odustala, kulminacija loše faze uzrokovane ozljedom je imala savršeni tajming. Dobro je da osvajamo medalje i bez nje, ali će nam biti potrebna jednog dana kad ćemo napasti zlatnu. Nadam se da ćemo ga dočekati. Slična priča s Radojkovićem, ali to je tako u sportu, ima dobrih i loših dana, koji su uglavnom vezani uz ozljede. Šakota je završio stotku i to je bio njegov primarni, a reko bi i jedini cilj, obzirom da nismo očekivali ništa, već samo uvrštenje muške ekipe u poredak, koje se odustajanjem Radojkovića nije dogodilo. Slovinac je mogao i trebao biti bolji, iako je svoj osobni rekord popravio za pola sata, mislim da ni on nije na kraju zadovoljan s rezultatom 8:01, koliko god to izgledalo odlično (4:48/km).
Na kraju moram spomenuti i Čedu Pajića, našeg, da tako kažem – domaćina u Nizozemskoj, čovjeka koji ovdje živi i radi već 40 godina. Rijetko kada ćete u životu upoznati jednog tako čistog i pravog sportaša kao što je Čedo. Prepun znanja, povijesti, mudrosti, stručnosti, pozitivnosti i duhovitosti, koji je svoj život u potpunosti posvetio sportu, osoba kakvu nećete sresti više od 3 puta u životu, kolko god da vam traje. Neznam da li me itko do sada impresionirao kao on svojom neposrednošću i privrženošću sportu. Obzirom da radi u predstavništvu Saucony, svim reprezentativcima je poklonio po jedan par tenisica i hrpu opreme, tako da sad svi imamo i uspomenu od njega. Na trci je bio možda i taj jezičac na vagi koji je svojim savjetima, pomaganjima i samim prisustvom utjecao na ovako pozitivan rasplet događanja na sjeveru Europe, gdje je Hrvatska po prvi put u povijesti pokazala da ima što svijetu ponuditi u trkačkom smislu.
REZIME:
Žene:
- Camille Herron, USA 7:08:35
- Kasja Berg, SWE 7:20:48 NR (1. Mjesto EP)
- Marija Vrajić, CRO 7:27:11 NR (2. Mjesto EP)
- Veronika Jurišić, CRO 7:44:45 (8. Mjesto EP)
28. Antonija Orlić, CRO 8:25:18 (21. Mjesto EP)
Ekipno:
- USA 22:39:35
- SWE 22:51:06 (1. Mjesto EP)
- RUS 23:30:05 (2. Mjesto EP)
- CRO 23:37:13 (3. Mjesto EP)
Muškarci:
- Slovinac Hrvoje-Lovelos, CRO 8:01:31
102. Šakota Ivica, CRO 9:54:19
