Kad smo se Boris i ja upoznali ne sjećam se točno, uglavnom prije par godina učlanio se u moj klub. Viđamo se na utrkama i obično dobijem nakon par dana na mail slike. Bez bilo kakvog teksta. Budući da su dolazile s maila neke firme u početku nisam ni znala od kog su. Vratila bi smailićem. Na startu smo bili negdje na začelju (kasnije se Boris ubrzao), progovorimo po koju. Bok-Bok. Treniraš? Nasmijemo se i vozi svatko svojim putem….prvo prema cilju, pa onda kud koji mili moji.
Kad je vrli organizator Janković Durmitor Trek nazvao trekingom svih trekinga, pomislih si ne zovemo li tako Velebit, a onda se sjetih da je isti majka svih trekinga i da sam i sam prije dvije godine između ove utrke i pojma treking stavio znak jednakosti, a i Šimun je nakon nje pridodao da je ovo ultimativni trek. Sve navedene tvrdnje stoje. Zašto? Oj, nestrpljivi štioče i štiokinjo, polako, drš’te se, krećemo…