Pobjednik ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala je Pljačkaš, dugometražni film Benjamina Heisenberga, trkačima zanimljivog scenarija o istinitom događaju koji se desio prije 20 godina u Austriji. Naime, svojevremeno lokalna trkačka zvijezda Johann Rettenberger, uz svakodnevni maratonski trening imao je i još jedan zanimljivi hobi – pljačkanje banaka, koji je na kraju rezultirao opsežnom policijskom potjerom u kojoj je Rettenberger smrtno stradao.

Iako film ima standardnih akcijskih elemenata, tema je fokusirana na ovisnost o adrenalinu, obzirom da osnovni motiv dvostrukog života glavnog junaka nije materijalne naravi. Iz naše trkačke perspektive radnja je zanimljiva i zbog nekih drugih elemenata. Kao npr da se Rettenberger pripremao za maraton u zatvoru, uglavnom trčeći na pokretnoj traci u svojoj ćeliji, što je još jedan dokaz o korisnosti ove trkačke naprave, čak i na tako visokom nivou. Podsjećam da je prije kojih 30-ak godina kraljica dugih pruga Ingrid Kristiansen (u svoje vrijeme istovremeno držala sva četiri dugoprugaška svjetska rekorda: 5km, 10km, polumaraton i maraton) većinu svojih treninga radila na traci, i da se njezin svjetski rekord u maratonu (2:21:06, London 1984) održao punih 14 godina, sve do pojave afričkih maratonki (Tegla Loroupe, 2:20:43, Rotterdam 1998). Osim nje, sve svjetske dugoprugaške rekorde u standardnim disciplinama držao je i Gebrselassie, ali nikada istovremeno. Web stranica Ingrid Kristiansen, vrlo poučna, s mnoštvom trkačkih tajni i filozofija.

Odlične kritike je pobrao i glavni protagonist Andreas Lust, koji je dobro odglumio trkačke scene, međutim, najatraktivniji dio filma, atraktivan i dinamičan bijeg s maskom na licu je sasvim sigurno odradio pravi trkački kaskader, što se moglo zamijetiti na drugačijoj, pravilnijoj trkačkoj tehnici. Naime, Lust je držao ruke previsoko i ukočeno u ostalim trkačkim scenama, kao npr na Bečkom maratonu. Uočio sam još jednu nelogičnost, a to je da je ukradena suma izražena u eurima, kojih tada još uvijek nije bilo u opticaju (ali to se može svrstati pod umjetničkom slobodom), obzirom da su na snazi bili dobri stari šilinzi.

Ono što je ipak nama najzanimljivije jest podatak da je Rettenberger bio dobro poznat našoj trkačkoj kremi tog doba. U razdoblju vrlo ranih 90-ih je svake godine grupa hrvatskih maratonaca odlazila na tada vrlo popularni brdski maraton u mjestu Kainach. Mnogi naši vodeći jurišnici tog doba (Pecik, Vargić, Kovačić, Habuš…) su postizali odlične rezultate na tom najtežem europskom maratonu. Na našem zadnjem nastupu 1994. godine domaćini su nam rekli da je prošlogodišnji pobjednik Rettenberger poginuo u pljački banke, a evo, 15 godina kasnije cijela priča je ekranizirana. U filmu je čak nekoliko scena snimljeno „za vrijeme te trke u kojoj je pobijedio“. Maraton u Kainachu se potom ugasio, a 5 godina kasnije sličnu formulu brdskog maratona smo iskoristili prilikom organizacije prvog Sljemenskog maratona (puni maraton + dvočlane štafete) i zadržali je do danas. Prije par godina trka je revitalizirana, s tom razlikom da su štafete postale tročlane (što će biti i novitet Sljemenskog maratona 2011). Usput da napomenem da je gore napomenuta domaća ekipa s lakoćom išla maratone oko i ispod 2:30, s dodatkom još nekolicine (Gradinščak, Gojević, Samardžija, braća Gavranović, Lacković, Paripović…), što se danas na ovim prostorima čini nestvarnim. Međutim, dečki su bili složni, trenirali su zajedno, drapali kilometražu bez suvišnog filozofiranja o „kvalitetnom treniranju“, nikada nisu bili ozlijeđeni, iako nisu imali ni dobre tenisice, ni trenere, ni literaturu ni Internet.

Shodno tematici, Sljemenaši su grupimično pregledali film u petak navečer, čisto ljubljanskog nabrijavanja radi i popunili par redova partera nekad prestižnog, a sada (pojavom famoznih Cinnestarova) tek kultnog zagrebačkog kina Balkan.

Lublana ni bulana

Masovni odlazak hrvatskih maratonaca u Ljubljanu ove godine je dosegao impozantnu brojku od 194 učesnika (mada je bilo prijavljenih preko 270, ali to spada u domenu naše naravi… mnogi vole da se vide na startnoj listi, a za ciljnu nije važno). Veliki procvat Ljubljanskog maratona u posljednjih par godina je zanimljiva pojava. Bio sam sudionik skoro svih maratona u Ljubljani, počevši od prvog 1996.g. i mogu povući paralelu sa Zagrebačkim, na kojem sam bio i jedan od pokretača 1992., u velikoj mjeri učesnik, a u zadnjih par godina i kao dio organizacijskog tima, što mi daje uvid u situaciju iz prve ruke. U 90-im je to bio relativno slični nivo, 150-200 učesnika tamo i vamo, bez nekih bitnih razlika u kvaliteti bilo kojeg segmenta trke. Međutim, onda je došlo do eksplozije napretka u Ljubljani, ali i vidnog u Zagrebu, samo neusporedivog. Razlog za to je puno dublji nego što mi mislimo, i sasvim sigurno maksimalno ulazi u sociološku sferu. Društvo nam je takvo kakvo je, geni su nam takvi kakvi jesu, vlada nam je takva kakva jeste, standard je takav kakav je i u svemu tome maraton (ili trčanje u globalu) se teško može probiti na društvenoj, pa čak i osobnoj listi prioriteta na visoko mjesto, i teško da će po tom pitanju doći do korijenitih promjena u dogledno vrijeme.

Nažalost, i mi sami trkači nismo (uglavnom) u stanju to promijeniti. Skloni smo hvaliti tuđe, osporavati svoje, kritizirati, bojkotirati, pametovati i držati se kao da je baš naš trk bogom dan i da zaslužujemo više i bolje. A ne zaslužujemo! Maraton u vlastitoj metropoli je u svakoj državi generator trkačkog napretka i svaki, i najmanji doprinos na njemu znači da bi i mi mogli jednog dana imati ljubljansku atmosferu, brojnost i Kenijce na stazi. A taj mali doprinos može biti nastup, navijanje uz stazu, dovođenje prijatelja na stazu, volontiranje na okrepnim stanicama, prelascima preko trase ili u bilo kojem drugom organizacijskom segmentu. Više trkača u trci donosi bolje sponzore, veći odjek u javnosti, bolju organizaciju i više trkača u trci, što donosi još bolje sponzore, još veći odjek u javnosti, još bolju organizaciju, još više trkača u trci, što donosi još bolje sponzore, još veći odjek u javnosti, još bolju organizaciju, još više trkača u trci… itd, itd…

S takvom nekakvom mišlju sam trčao po Ljubljani i za vrijeme maratona pokušao naći slabe točke te trke, čisto da vidim kako je biti u koži jednog trkačkog namćora. I za divno čudo, našao ih poprilično. Jednu odmah i prije nego sam krenuo na put, i to vrlo zanimljivu, a to je da u Zagrebu velikoj većini smeta što se trče dva kruga, a u Ljubljani ama baš nikom?! Što već dovoljno govori o zagorskom sindromu crknute krave.  Pa da pođem redom: šatori za presvlačenje izmiješani muški i ženski, nije se znalo tko pije, a tko plaća (ovo bih uvjetno nazvao nedostatkom jer je puno voajera došlo ovdje na svoje i sigurno će i dogodine doći na trku); garderobe za predaju ruksaka – kaos (premalo volontera); čekanje u redovima za WC (premalo kemijskih klozeta, koji su btw bili katastrofalni, znači nepravovremeno čišćenje); kaos u startnim boksovima (bez ikakvog sistema i kontrole); čepovi po stazama (preuske ulice i previše zavoja u početnoj fazi trke); tučnjave za čašom vode na svakoj okrepnoj stanici (moglo se postaviti stolova s obje strane, čime bi se upola smanjio nered); voda u čašama na okrepnim stanicama (bočice su kudikamo bolje rješenje jer se mogu duže nositi, više popiti, ne mora se usporavati, lakše se pokupi, ne prolijeva se); staza je dobrim dijelom neatraktivna (kroz šumu, uz prugu, kroz stambene blokove); pejsmejkeri oliti „zajčeki“ su uglavnom loše radili svoj posao (ispadali iz ritma, radili fartleke kako bi nadoknađivali propušteno zbog gužve…); sporost, tj nepropusnost staze (gotovo da je nemoguće ostvariti svoj trenutni potencijal, osobito u polumaratonu jer je previše obilaženja u prvom krugu, osim ako niste trkač za ispod 1:20 ili 2:45 u maratonu); zadnji maratonci nisu dobili finišersku majicu (a njima najviše znači); nije bilo ručka poslije trke (ovo isto ne smatram previdom, čak imam stav da su grah, gulaš ili što već primjereniji seoskoj zabavi nego maratonu, ali kad već točim…). Međutim, većina ovih, „nazovi propusta“ proizlaze iz velikog broja učesnika i gotovo da su neminovni i svaki organizator maratona bi htio da ih ima. Dobrih strana ima napretek i nebi ih nabrajao… jbga, danas me pere lokalpatriotizam…

Mene osobno je ipak najviše impresionirao odnos publike sa strane, to pljeskanje, navijanje i podrška (takve stvari ćemo isto i mi kume imati u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku, samo sutra). Puno navijača u startno-ciljnom prostoru su sasvim sigurno trkači građanske trke na 10km, na kojoj je nastupilo 5-6 tisuća trkača, i koja je održana dovoljno rano da svi učesnici stignu prije maratona u cilj, da se presvuku i pretvore u navijače, što bi moglo biti poučno, možda i primjenljivo kod nas, ali sumnjam. Bio sam ove godine na 8 maratona i jedino po čemu je Zagreb ispred svih (čak ispred Berlina, a pogotovo Rima i Ljubljane) je staza. To je, po mom poimanju maratona, ipak najbrža staza i najbolja mogućnost za dostizanje svog maksimalnog trenutnog potencijala, iz više razloga: ravna je gotovo u potpunosti, sa zanemarivom visinskom razlikom; ima daleko najmanje zavoja i skretanja, što ipak daje konstantu tempa; dva kruga su po meni (i za pravog trkača) prednost a ne nedostatak jer se trka lakše dijeli na komade, lakše je stazu vizualizirati jer znaš što te gdje čeka; trkača (barem zasad) ima dovoljno malo da se ne gubi snaga i ne radi višak metara u raznim prelaženjima; geografski faktor, tj. ne mijenjaju se tri najvažnije sporedne trkačke stvari na svijetu – žlica, krevet i školjka, koja svaka na svoj način utječe na rezultat; termin je u meteorološkom pogledu odličan (što nije pravilo, ali je konstanta).

Sljeme

Nastupilo je čak 40 članova kluba, 22 na maratonu i 18 na polumaratonu, skinuto je par jungfera i palo nešto osobnih rekorda. Organizirano se putovalo s autobusom, a još 20 mjesta su popunili članovi drugih klubova, tako da je bus od 60 mjesta bio dupke pun. Najsvjetlija točka je nastup Željka Dugića, najbolje plasiranog Hrvata u maratonskoj trci:

• 14. Veronika Jurišić 3:27:41
• 26. Petra Podnarčuk 3:39:32
• 73. Tadeja Krušec 4:05:33
• - – -
• 59. Željko Dugić 3:00:07
• 107. Danijel Kocen 3:12:33
• 126. Aleksandar Ortynski 3:14:06
• 271. Viktor Marohnić 3:28:52
• 320. Stjepko Jančijev 3:33:13
• 369. Mario Andročec 3:38:52
• 391. Goran Pacak 3:41:15
• 427. Gordan Zelenika 3:44:44
• 473. Tomislav Salajster 3:49:01
• 515. Dragan Janković 3:53:42
• 530. Zoran Obradović 3:54:55
• 545. Željko Šaronja 3:56:06
• 553. Ozren Crnogorac 3:56:56
• 647. Anteša Džomba 4:07:34
• 674. Mario Kasović 4:10:52
• 799. Damir Ćurić 4:36:43
• 830. Boris Reinić 4:53:02
• 831. Miroslav Jakasović 4:53:03
• 840. Sven Hrastnik 4:56:12
• Polumaraton:
• 222. Višnja Škevin 1:49:28
• 362. Sandra Ferenčak 1:53:18
• 921. Dubravka Pavić Sladoljev 2:05:08
• 958. Maja Petrlić 2:05:42
• 1103. Jasminka Podgorski 2:09:03
• 1135. Andrea Šaronja 2:09:55
• 1423. Žana Rajić 2:22:40
• - – - – -
• 399. Igor Lisac 1:31:41
• 621. Bruno Ribarić 1:35:10
• 625. Orsat Franković 1:35:14
• 1021. Davor Princip 1:40:00
• 1036. Vladimir Ilčić 1:40:36
• 1102. Siniša Lazić 1:40:44
• 1691. Saša Sladoljev 1:46:06
• 2066. Zlatko Zlomislić 1:49:44
• 2692. Zvonimir Roža 1:55:53
• 3115. Damir Rogina 2:00:39
• 3196. Boris Paj 2:01:57

Sljeme, rang-liste u maratonu i polumaratonu

VRIJEME: Nedjelja, 07.11.2010. (start u 10:00)

MJESTO: Sljeme (Šestine), početak poučne staze, 200m iznad restorana Lagvić

STAZA: Višestruka: prvi dio od starta do vrha na dva načina: cestom 9.3 km i nordic stazom 5.5 km. Drugi dio od vrha do pivnice Mlinarica u podnožju Sljemena cca 10-12 km, ovisno o izboru staze i postavljenim kontrolama. U prvom dijelu trkači koji se prijave za cestovni dio obavezni su koristiti isključivo cestu, a trkači koji izaberu nordic je ne smiju koristiti. U drugom dijelu svi su putevi, ceste i kratice dozvoljene. Također i žičara!

KONCEPT: Natjecatelji se prijavljuju u dvije grupe, po vlastitom nahođenju: cesta i nordic (za koji su obavezni štapovi). Start je zajednički u 10:00. Cestovnjaci trče po sljemenskoj cesti do vrha Medvednice (terasa Vidikovca podno TV-tornja), a nordijci sami biraju put do istog vrha, s tim da ne smiju koristiti cestu (osim što je jednom moraju preći), a i zašto bi kad su planinarski putevi kraći i brži? Na vrhu svi dobivaju kartu Medvednice s ucrtanim kontrolama koje moraju proći u drugom dijelu trke, na spustu ka pivnici Mlinarica, lociranoj u Prekrižju (jedna tramvajska stanica ispod Mihaljevca). Natjecateljima u nordicu se na kraju dodaje 5 minuta na ukupno vrijeme, koliko je otprilike brži prvi dio njihove staze u odnosu na cestu. Ako misle da je puno, neka idu na cestu. Na kontrolnim punktovima će biti naljepnice koje treba nalijepiti na drugu stranu karte kao dokazni materijal. Nema obavezne opreme, ali se preporučuje kompas i mobitel (u slučaju gubljenja).

NAGRADA: Sportski sat MOUNTAIN MASTER marke Sector, vrijedan 3000 kuna. Njega neće dobiti ni najbrži/a ni najljepša/i, već najsretniji/a, obzirom da će se u Mlinarici po završetku trke održati vrlo kratka tombola, a možda iskemijamo i neke utješne nagrade.

STARTNINA: 30kn. Za startninu se ne dobije ništa!

Prikupljena sredstva će se pravovremeno i sistematski ulagati za omasovljivanje društava liječenih alkoholičara.

MEĐUTIM: Na vrhu, prije, poslije ili za vrijeme podizanja karata svi natjecatelji će se moći okrijepiti: toplom kokošjom juhom, kamilicom i bijelim kuhanim vinom, te hrpom kolača, mukte! U cilju će svi natjecatelji dobiti od strane konobara jelo i piće, neograničeno i po vlastitom izboru… ukoliko im je što ostalo od startnine.

SATNICA:

Subota (06.11.), cijeli dan:

• - Trkačko-trekerski EXPO marke Adidas i Nike u Avenue Mallu. Najnoviji modeli jesen/zima 2010 bez popusta za sve učesnike Lagvitreka (upozoriti prodavača na blagajni prilikom kupnje).
• - Istovremeno istovjetan popust na štapove, kompase i čuturice u Iglu Športu.
• - Pasta party navečer u restoranu Šestinski Lagvić. Svi učesnici mogu dobiti besplatnu vodu uz naručene špagete Bolonjez po promotivnoj cijeni (objasniti oberu prilikom plaćanja).

Nedjelja (07.11.):

• - 8:45 – 9:55 Prijave i podizanje startnih brojeva i čikova na centralnom trgu kod početka poučne staze, 200 metara iznad restorana Lagvić (u kojem se noć ranije pastapartijalo i pralo suđe),
• - 10:00 start trke,
• - 10:45 dolazak prvih natjecatelja na vrh kod gelendera,
• - 10:46 naguravanje prvih natjecatelja oko kazana s kuhanim vinom,
• - Između 11:00 i 19:00 gubljenje po bespućima medvedničke prašume, telefoniranje roditeljima, angažiranje GSS-a, novinarske službe i ostale pizdarije vezane za bezorijentiranost u vremenu i prostoru relativno velikog broja učesnika.
• - Oko 12:15 dolazak prvog natjecatelja u cilj,
• - Oko 15:00 službeni završetak trke, nakon koje se sve sljemenske staze i okolne ceste ponovo puštaju u promet,
• - 15:05 proglašenje najsretnijih,

DODATNE INFORMACIJE:

• - Vlasnici Champion-Chipa mogu neograničeno koristiti svoje vlastite čipove za vrijeme trke,
• - Učesnici koji dolaze na trku iz mjesta koja su udaljena više od 15,000 kilometara dobivaju besplatnu tramvajsku kartu na relaciji Mihaljevac-Dolje, u jednom smjeru,
• - Istima se omogućuje podizanje šatora na drugoj kontrolnoj točki (koju zbog regularnosti natjecanja nismo u mogućnosti objaviti),
• - Okrepne stanice se nalaze svako malo: Mićino vrelo, Tigrovo oko, Leustek, Bikča, Puntijarka (treba samo reći da ste u trci, dobićete, bez brige… isto vrijedi i za Kraljičin zdenac, Runolist, Grafičar, a pogotovo Medvedgrad),
• - Staza je u potpunosti markirana, kilometarske oznake su na svakih 200 metara, na svim mogućim skretanjima je redarska služba koja će vas usmjeravati tamo gdje poželite,
• - Visinski profil staze možete vidjeti na svojim monitorima ako Garminom prođete gore-dole po Sljemenu,
• - Iza zadnjeg natjecatelja ide autobus koji skuplja iznemogle i nekarakterne. Opremljen je stručnim medicinskim osobljem, psiho i fizio terapeutom, toplim dekicama, prežganom juhicom, svinjskim pečenjem i urnebes salatom,
• - Prijave su ONLINE, i puuuno su jeftinije nego na dan trke.
• - Grupne prijave donose dodatni popust. Svi koji se prijave grupno platit će startninu na licu mjesta, što je ušteda oko 200 kuna ako se plaća preko banke.
• - Trka će se održati bez obzira na vremenske prilike. Osim ako će nam bit malo hladno.

MOMČADSKO PRVENSTVO HRVATSKE:

Lagvitrek je prvo, inauguralno momčadsko prvenstvo Hrvatske a bogami i šire u ovoj disciplini. Momčad čine 3 natjecatelja različitih spolova (ok, 2 mogu biti istog, maksimum) i vjeroispovjesti, s ovjerenim knjižicama i obavljenim psihijatrijskim vještačenjem, ne starijim od 3 mjeseca, koje će pregledati delegat natjecanja Polančec, ako ga puste za vikend. Najbolju ekipu će javnom pohvalom nagraditi ministar športa web stranice www.aksljeme.com , a nagrade će primiti iz ruku sljemenske carice Žane. Ekipu je potrebno imenovati i prilikom pojedinačne online prijave u onom kvadratiću gdje piše „klub“ upisati ime ekipe. Onaj tko nije član nikakve ekipe neka ostavi prazno, inače će biti suspendiran sa svih Lagvitrek natjecanja na godinu dana! U rubriku veličina majice možete staviti što vas je volja, tak i tak ćete svi dobiti isto

ORGANIZACIJA I PROVEDBA NATJECANJA:

• Atletski klub «SLJEME»
• grad Maglaj

7. kolo Treking lige Joška Božića 2010 Medvednica, 30.10.2010., subota

PRIJAVE

Prijave se primaju na E-mail: treking-liga@adventurerace.hr

U prijavama obavezno navesti sljedeće

1. Prezime i ime

2. Godina rođenja

3. Kategorija (Ultra-dugačka ili Planinarska – kratka)

4. Broj mobitela

5. E-mail

6. Veličina majice (S, M,L, XL, XXL).

STARTNINA

Startnina za Ultra kategoriju: 150 kn

Startnina za Planinarsku kategoriju: 100 kn

Startnina uključuje: zemljovid, majicu, grah s kobasom, dežurstvo GSS-a, upute, evidencijski karton.

Uplata startnine: Najkasnije do petka, 23.10. Startnina se uplaćuje na broj žiro račun 2360000-1101388635 (KPS Multisport, Draškovićeva 23, 10000 Zagreb). Upaćuje se 50 kn na račun (obije kategorije!), a ostatak na registracijama na dan utrke.

Povrat startnine: Ukoliko natjecatelji koji su uplatili startninu ne dođu na utrku, povrat startnine nije moguć, no mogu preuzeti majicu i bon za grah na registracijama za utrku ili preuzeti majicu u prostorijama Kluba po dogovoru.

SATNICA ZA SUBOTU 30.10.2010.

Podjela brojeva, zemljovida, uputa i evidencijskih kartona: 14:00-15:00., pivnica Mlinarica, Jandrićeva 35, predzadnja stanica

tramvaja br. 14, prije Mihaljevca.

Start za obije kategorije: 16:00, Mihaljevac.

Limit za Planinarsku kategoriju: 22:30 (6h 30min)

Limit za Ultra kategoriju: 00:30 (8h 30min)

Mogućnost ostanka u pivnici Mlinarica: do 01:30.

Proglašenje pobjednika: pošto se zbog koncepta utrke pobjednik neće znati dok i zadnji natjecatelj ne uđe u cilj i dok se ne zbroje svi rezultati, službenog proglašenja najvjerojatnije neće biti na dan utrke, već ćemo pobjednika proglasiti preko interneta sljedećeg dana. Ukoliko ipak uspijemo zbrojiti sve rezultate do 01:00., napravit će se službeno proglašenje u pivnici Mlinarica.

Napomena za parkiranje: Zabranjeno je parkiranje vozila na parkingu pivnice Mlinarica zbog drugih gostiju! Savjetujemo da parkirate vozila na parkingu kod Cmroka (5 minuta hoda) ili na Mihaljevcu (5 minuta hoda) te u pokrajnim (pritom pazite da ne zaagradite ulaz/izlaz automobila iz zgrada i dvorišta).

OBAVEZNA OPREMA

1. Čelna lampa (sugeriramo rezervne baterije)
2. Mobitel
3. Topla odjeća sukladna vremenskoj prognozi (sugeriramo kapu i rukavice)
4. Kemijska olovku ili flomaster (uzmite barem jedan rezervni)
5. Nepropusna košuljica za zemljovid i evidencijski karton

NAGRADE

1. Medalje za pobjednike u svim kategorijama
2. Novčane nagrade za pobjednike u Ultra kategoriji za M i Ž. Novčani fond iznosi 10% od ukupnog zbroja sredstava iz startnina u obije kategorije te se dijeli na pobjednike u Ultra kategorji na M i Ž u omjeru 60:40.

KONCEPT UTRKE I DUŽINA STAZE

Staza utrke sa zemljovidom i kontrolnim točkama bit će dostupna na sam dan utrka na registracijama, 30.10. od 14:00h. Natjecatelji će imati 2 sata vremena da prouče stazu i organiziraju svoju putanju kretanja. Obije kategorije imat će nekoliko obaveznih točaka, a sve ostale će moći sami određivati i birati. Svaka od točaka koja nije obavezna nosi određeni broj bodova tako da će se na kraju utrke biti zbrajani bodovi. Natjecatelj koji u limitiranom vremenu (6h 30min za Planinarsku i 8h 30min za Ultra) sakupi najviše bodova pobjeđuje te će se ranking mjeriti po sakupljenim obaveznim točkama i bodovima. Ukoliko se desi da natjecatelji imaju isto bodova, odlučivat će vrijeme dolaska u cilj.

Planinarska kategorija bit će minimalno dugačka 18 km. Sve točke će se nalaziti na označenim planinarskim putevima uz vrlo detaljne upute.

Da bi se ušlo u poredak u ovoj kategoriji, natjecatelji će trebati sakupiti minimalno 3 obavezne točke, a sve ostale „neobavezne“ ili „usputne“ donosit će dodatne bodove koji će biti preračunati u nagradno vrijeme. U ovom konceptu natjecatelji će uz minimalnu dužinu od 18 km sami određivati koliko će utrka biti dugačka unutar limita od 6h i 30min. Nakon limita natjecatelji će imati još dodatnih 45 minuta, gdje će se od isteka limita računati negativni bodovi.

Ultra kategorija morat će sakupiti minimalno 4 obavezne točke, a imat će i određen broj minimalnih bodova koje Ultraši moraju sakupiti da bi ušli u Ultra poredak. Nakon limita  natjecatelji će imati još dodatnih 30 minuta, gdje će se od isteka limita računati negativni bodovi.

Sve detaljnije informacije o konceptu bit će poslane natjecateljima na e-mail prilikom prijave.

VOLONTERI ZA STRAŠENJE NATJECATELJA

Pošto se radi o Noći vještica, tražimo kostimirane volontere koji će biti na stazi i plašiti natjecatelje. Svi volonteri dobijaju majicu utrke i grah te garantiramo vrhunsku zabavu, kako  kostimiranim volonterima tako i natjecateljima. Sugeriramo kostime različitih čudovišta, Miki Maus i ostalo društvo ne dolazi u obzir – bit će suspendirani! Organizator utrke rasporedit će kostimirana strašila volontera po stazi. Prijave za volontere na isti e-mail kao i za prijave za utrku sa subjektom „Za volontiranje na Medo Treku“.

ORGANIZATOR I KONTAKT: KPS Multisport , E-mail: treking-liga@adventurerace.hr,  Mob: 098 819 281

Odličan dan za trčanje, lijepo sučano, a ipak prohladno vrijeme donijelo je sjajnu trkačku atmosferu na ulice Zagreba, kroz koje je u glavnom trkačkom programu (maraton + polumaraton) protrčalo više od 700 (polu)maratonaca. Statistika broja učesnika u posljednjih 6 godina, od kada se trči po novoj stazi centrom grada:

• 2005 = 293 (144 maraton + 149 polumaraton)
• 2006 = 393 (154 maraton + 239 polumaraton)
• 2007 = 502 (184 maraton + 318 polumaraton)
• 2008 = 466 (186 maraton + 280 polumaraton)
• 2009 = 651 (257 maraton + 394 polumaraton)
• 2010 = 721 (235 maraton + 486 polumaraton)

Dakle, od premiještanja trase na Trg Bana Jelačića i uvođenja polumaratona, broj učesnika je u relativno kratkom vremenu povećan za cca 250%, a rezultatski rekordi trke su višestruko obarani. Naravno, svako ima svoje viđenje kako bi trebao izgledati maraton, kao što bi se svako igrao izbornika i pljuvao po postojećem, ali ovaj maraton u svim svojim karakteristikama je upravo proporcionalan broju hrvatskih maratonaca, hrvatskoj (sportskoj) kulturi, standardu, razvijenosti i slika je i prilika stanja u svim ostalim društvenim segmentima. Mada, kad pogledamo kako nam funkcionira vlada, zdravstvo, školstvo i usporedimo, možda čak i bolja. Mi sami (pritom mislim na trkače) možemo ga učiniti boljim, ili barem dati svoj odol njegovom napretku: nastupima, navijanjima, pomaganju u organizaciji… Jer drugi neće, neznaju ili ih ne zanima.

Sljeme

Ponovo smo, na najmasovnijoj i najvažnijoj trci godine bili najuspješniji, najmasovniji i najveseliji. Čak 46 članova je nastupilo (20 na maratonu i 26 na polumaratonu), a dobre pripreme, brza staza, povoljni vremenski uvjeti i bučno navijanje Ilicom su rezultirali s 26 novih osobnih rekorda (Sljeme, rang-liste u maratonu i polumaratonu). Za istaknuti i pohvaliti je, kao i obično, našu žensku ekipu (Martina Bezek, Ana Župić, Veronika Jurišić, Ivana Blaženović), koja je još jednom osvojila titulu ekipnih prvakinja Hrvatske u maratonu, dok su dečki bili treći (Renato Pomahač, Marko Sobota, Tomislav Vončina, Igor Lisac, Zoran Košćak). Rezultati Sljemenaša:

MARATON:

• -          Renato Pomahač 2:51:42
• -          Marko Sobota 3:07:00
• -          Martina Bezek 3:07:20
• -          Tomislav Vončina 3:09:29
• -          Ana Župić 3:11:44
• -          Igor Lisac 3:13:11
• -          Danijel Krajnović 3:16:26
• -          Zoran Košćak 3:16:49
• -          Veronika Jurišić 3:28:51
• -          Mile Mioković 3:36:14
• -          Zoran Orešković 3:46:47
• -          Ninoslav Čerkez 3:53:08
• -          Željko Šaronja 3:54:11
• -          Saša Sladoljev 3:54:44
• -          Stjepko Jančijev 3:58:48
• -          Anteša Džomba 4:00:58
• -          Damir Rogina 4:09:43
• -          Tomislav Salajster 4:16:46
• -          Sven Hrastnik 4:18:42
• -          Ivana Blaženović 4:40:56

POLUMARATON:

• -          Danijel Kocen 1:22:52
• -          Luka Bielen 1:26:18
• -          Željko Dugić 1:26:52
• -          Orsat Franković 1:30:10
• -          Aleksandar Ortynski 1:30:17
• -          Mario Andročec 1:31:23
• -          Dragan Janković 1:32:23
• -          Bruno Ribarić 1:34:40
• -          Zoran Obradović 1:35:10
• -          Mario Kasović 1:36:38
• -          Vladimir Ilčić 1:37:29
• -          Kristina Crnko 1:43:41
• -          Dejan Petrović 1:43:41
• -          Tadeja Krušec 1:45:16
• -          Katica Rumbočić 1:45:49
• -          Zlatko Zlomislić 1:45:50
• -          Barbara Bebić 1:48:55
• -          Boris Reinić 1:48:57
• -          Slavko Štimac 1:50:59
• -          Sandra Ferenčak 1:54:29
• -          Dubravka Sladoljev-Pavić 1:55:44
• -          Ozren Crnogorac 1:56:48
• -          Franjo Vasung 1:59:08
• -          Boris Paj 2:04:54
• -          Andrea Šaronja 2:08:36
• -          Ana Vijatović 2:15:49

Sljedeća najezda Sljemenaša je već za dva tjedna u Ljubljani, a prijavljeno je 37 članova (21 na maratonu + 16 na polumaratonu, od čega 26 muškaraca i 11 žena), koji će autobusom zajedno na trku.

Pet foto-galerije iz Zagreba (ukupno 1245 slika):

Hrvi 89 slika

Vanja 665 slika

Somina 222 slike

Žana + Ingrid 187 slika

Janko 82 slike