Mt Puntijarest

Prvim kolom otpočela je u četvrtak sedma ljetna liga Puntijarka, okupivši 50 trkača/ica. Neposredno pred start je počeo padati lagani škropac koji je osvježio zrak, što je donijelo dosta dobrih rezultata i čak 17 osobnih rekorda, dakle svaki treći učesnik je postavio svoje najbolje vrijeme!!

Pobijedio je Šime Sušić, državni dvoranski prvak na 1500m, specijalist za srednje pruge, koji je prije par dana na mitingu „Dinamo-Zrinjevac” postavio klupski rekord Sljemena na 3000m (8:49), a nešto prije toga i najbolje vrijeme u zadnjih nekoliko sezona na kratkoj maksimirskoj kros-ligi (13:55). No, Šimetov renome „brzanca sa staze” nije pokolebao najboljeg ovogodišnjeg „treking-ultraša” Juraja Štumbergera, koji ga je dosta dugo pratio u stopu, mada je u principu specijalist za trke koje traju preko 6 sati?! Na kraju je Šime ipak pobijedio s vremenom 30:21, dok je Juraj došao drugi s minutom i 16 sekundi zaostatka. Treće i četvrto mjesto za povratnike Marka Rajković i Daniela Kocena, trenutno iz trekerske branše, mada su ostavili svoj trag i na cestovnim i planinskim trkama. Njih dvojicu za 10-ak dana čeka majka svih trekinga – Velebitska ultra!

Odlično je trčao Damir Fröszel u kategoriji M50, postigavši rezultat 35:01, što je drugi rezultat Puntijarke za trkače „over fifty”, nakon Ivice Habuša. Dalje, osobni rekord je išao i Željko Paver iz kategorije „over fiftyfive”, što je pak najbolje vrijeme za starije od 55. No, šlag na izvrstan dan „trkača u najboljim godinama” stavila je Gordana Odrljin u nordicu, gdje je postavila ženski apsolutni rekord staze, mada ce uskori napuniti 47 godina (zašto ću uskoro od nje popiti jezikovu juhu jer sam to javno obznanio)!

Svoje osobne rekorde su postigli, abecednim redom:

  • Čagalj Nenad (debitant) 43:13
  • Dugić Željko 35:37
  • Fröszel Damir (debitant) 35:01
  • Guštin Bojan (debitant) 40:56
  • Horvat Domagoj (debitant) 43:58
  • Kocen Danijel 32:57
  • Krušec Tadeja 41:06
  • Odrljin Gordana (nordic) 43:57
  • Pangracije Spomenko (debitant) 39:27
  • Paver Željko 36:41
  • Petrović Dejan 33:12
  • Podnarčuk Petra 39:26
  • Presečki Branimir 38:21
  • Rogina Damir (debitant) 47:40
  • Šaronja Željko (debitant) 39:34
  • Štumberger Juraj 31:37
  • Vuković Izidor 38:59

Osmoro učesnika je prije 4 dana trčalo Plitvički maraton (Blažanin, Dugić, Kocen, Krušec, Palić, Pangracije, Pećina i Škevin), a 12 njih će nastupiti na Velebitu za tjedan dana (Ćurić, Ivas, Janković, Kocen, Krušec, Rajić, Rajković, Odrljin, Sopina, Šaronja, Štumberger i Trs), tako da je opći dojam (i lajtmotiv ovog izvještaja) da se na Puntijarki podjednako okuplja trkačka i trekerska bagra.

Trkače su svojom nazočnošću u vidu publike počastile „himalajske heroine” Tea Đurek i Iris Bostijančić, koje su se i ovog puta hrabro, bez boca s kisikom popele na 957m visoki vrh Mt Puntijarest, nakon što su se neko vrijeme postupno aklimatizirale u baznom logoru kod potoka Bliznec!

Društvo je ovog puta počastio anonimni donator s dvije gajbe piva, pa mu se u ime svih učesnika javno zahvaljujem. Pive je za vrijeme trke čuvao, dok su se hladile u Bliznecu, svepoznati Kamer Halili, što je netko zlobno prokomentirao – „k’o da ostaviš vuku da čuva ovce”… Veronika je ispekla dvije rajngle kolača, koji su planuli dok si reko keks, pa ostajete bez komentara o njihovom ukusu, jerbo ih nijesam dočeko. No, osim toga, poslije trke proždrana je i kutija napolitanki, pola pletene košare od kojih cca 2-3 kile svježe ubranih trešanja, te nešto ribizla, malina i marelica, a da se nitko nije usro, barem ne javno. Uz već spomenuto pivo legla je i flaša crnjaka, a jedino što smo morali proliti je bio sok od limuna, što dovoljno govori o prehrambenim sklonostima učesnika Puntijarke. Naravno, ni to sve skupa nije bilo dovoljno, pa je žučna debata o rehidratizaciji i rekuperaciji nastavljena u Mlinarici, gdje je palo i nekoliko šopskih salata uz raspravu o njujorškom maratonu, te shodno tradiciji, na kraju i porcija ćevapčića a la vulgaris, gdje je konačno do izražaja došao i profinjeni svežder Božo, inače stručnjak za ahilove tetive i miješano meso na žaru. Koji je, btw, autor galerije fotografija s ovog kola.

PUNTIJARKA 2009

PUNTIJARKA 2009

U četvrtak, 11. lipnja, starta sedma po redu ljetna liga Puntijarka. Što znači da će tijekom cijelog ljeta, svakog četvrtka s počekom u 18:00 sati, zagrebački ljubitelji planinskog trčanja imati svoju zanimaciju.

Okupljanje, start i prijave su na parkiralištu Bliznec (početak sljemenske ceste, ispod žičare), a cilj je kod planinarskog doma Puntijarka. Staza je dugačka 4450 metara, a visinska razlika između starta i cilja iznosi 627 metara, što daje ukupan prosječan nagib od 14%. U proteklih 6 godina kroz ligu je prodefiliralo 599 natjecatelja, od čega točno 551 trkač (354 muškaraca + 97 žena) i 487 nordic-walkera (32 muškarca + 16 žena). Rekorde staze drže: Nedjeljko Ravić (26:13) i Ljiljana Ćulibrk (30:03) kod trkača, te Mladen Čižić (35:40) i Vlasta Jurlin (44:24) u nordicu.

bikcevic2

Prvi pobjednik lige 2003. je bio Hrvoje Habuš, a pobjednica u ženskoj konkurenciji Veronika Jurišić je ukupno zauzela čak drugo mjesto. Godinu dana kasnije pobjednik lige je bio naš najbolji trkač svih vremena Drago Paripović, a kod žena ponovo Veronika. 2005. ligu je osvojio Tihomir Mrkojević, dok je Veronika opet pobijedila u ženskoj konkurenciji, a prvi pobjednik u konkurenciji nordic-walkera je bio Mile Mioković. 2006. su pobijedili Luka Bielen i ponovo Veronika Jurišić kod trkača, te Vedran Sabljić u nordicu. U 2007. pobjede za Lovelosa Slovinca i Veroniku Jurišić kod trkača i Mladena Čižića i Vlaste Jurlin u nordicu. Lani su pobijedili Lovelos Slovinac i Petra Gidak u trkačkoj konkurenciji, te Nenad Lovrec i Gordana Odrljin u nordicu. Broj učesnika iz godine u godinu:

2003 – prosječno po kolu 47 (ukupno 121)

2004 – prosječno po kolu 62 (ukupno 171)

2005 – prosječno po kolu 75 (ukupno 204)

2006 – prosječno po kolu 65 (ukupno 199)

2007 – prosječno po kolu 64 (ukupno 201)

2008 – prosječno po kolu 61 (ukupno 188)

Puntijarka_rang-lista

Staza je relativno zahtjevna, pogotovo u drugom dijelu, kada na pojedinim dijelovima nagib doseže i 20%. Za one nedovoljno spremne i za one mlađe predviđena je kraća staza, koja ide od starta do planinarskog skloništa Njivice. Ta staza je dugačka tek nešto malo više od 2 kilometra i može se laganim tempom prehodati za 30-ak minuta. Inače, staza lige je poznata i kao popularna Bikčevićeva staza, a spaja omiljene sljemenske planinarske staze broj 18 i 19.

Kako na povratku na startno mjesto uvijek čekaju dva sanduka pive koje se hlade u potoku Bliznec, s vremenom je sve neizvjesnija postala i neslužbena trka prema nazad jer pivo osvaja samo 40 najbržih! Ove godine rezultati i izvještaji na stranici www.aksljeme.com, na kojoj je napravljena baza svih dosada održanih kola Puntijarke, a bilo ih je 60. U dogovoru s AK „Veteran”, od ove godine ljetna liga će imati 12 kola (u plasman ulazi maksimalno 7 trka, a za svaku dodatnu se dobiva 5 bodova), tako da se u Maksimir ponovo vraćamo 03.09.

puntijarka_kategorijev2

Kako doći do starta:

  • Autom (ili biciklom i motorom) iz smjera centra: Vlaška → Medvešćak → Ksaverska cesta → Gračanska cesta → Bliznec → parking na početku Sljemenske ceste (zasad još uvijek besplatan).
  • Gradskim prevozom iz centra: tramvajima broj 14 ili 8 do kraja (Mihaljevac), odande su dvije varijante: tramvajem broj 15 koji ide svakih 12 minuta do kraja (stanica Dolje) pa pješke kroz tunel do Blizneca (cca 1km) ili autobusom (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme) koji polazi u 16:15 (prerano) i u 17:40 (preknap) i ima stanicu točno kod starta.

http://www.panoramio.com/photo/23107022

Na bilak!

Na bilak!

Na strmoj litici iznad Makarske u subotu, 30.05., je održano 6. pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju. Organizator državnog prvenstva je po prvi put bio lokalni Atletski klub „Makarska”, koji se u principu bavi stadionskom atletikom, a lani se uključio u vanstadionsku, organiziranjem planinske trke od Makarske do vrha Vošac  (1422m).

Po prvi put je prvenstvo održavano po sistemu koji preporuča WMRA – svjetski savez za planinsko trčanje, a to znači u okvirima zadanih gabarita dužine, visine i nagiba staze. Međutim, ekstremno nagnuta litica Biokova nije dozvolila u potpunosti da se poštuju regule, pa je prosjek nagiba debelo prelazio granice propisanih (tj. preporučljivih) standarda, a to su:

seniori: 12km dužine, 1200m visine, 10% nagiba;

seniorke i juniori: 8km, 800m, 10%; juniori;

juniorke 4km, 400m, 10%;

uz toleranciju odstupanja do 20% na sve dužine, visine i nagibe. Iz toga se može naslutiti da se prilikom određivanja išlo „pod ruku” standardima krosa, tj. pokušalo ukrotiti planinsko trčanje, što je gotovo uvijek nemoguće, jer u svakom slučaju stazu diktira planina koju je nemoguće mijenjati i prilagoditi.

Dužine staza na Biokovu su bile dobro prilagođene (10.7km; 8.6km, 4.6km), ali visine, a samim time i nagibi su odudarali (seniori 1311m-12.3%; seniorke i juniori 1311m-15.2%), što je posve logično svakom tko je iz Makarske upro pogledom prema vrhu Vošac. Ove godine je čak cilj spušten za 100-tinjak metara, jer je trka završavala kod planinarskog doma Vošac, koji je 110 metara niže od samog vrha, inače bi prosječni nagibi bili još veći (13.3% i 16.5%). No, zamjerke nema jer u Hrvatskoj trenutno nema planinske trke koja bi u potpunosti udovoljila (pre)strogo zadanim formama, koje po mom mišljenju krote planinsko trčanje (što je svojevremeno IAAF napravio s divljom ali pravom originalnom varijantom krosa). Ustvari, čak je i za pohvaliti organizatora, koji si je dao dosta truda da pronađe kolko/tolko prihvatljive staze na ovom iznimno strmom terenu.

U muškoj konkurenciji svoju četvrtu titulu je osvojio Ivica Škopac, dominirajući utrkom od samog početka. Iako ga je početkom mjeseca na ekipnom prvenstvu na (pre)ravnoj stazi Kamešnice pobijedio Marin Koceić, ovog puta nije bilo ni malo dileme, pa je Ivek do kraja trke napravio više od 4 minute razlike. Kod žena ne tako iznenađujuća pobjeda Barbare Belušić, kojoj je ovo također četvrta državna titula, koliko razlika nad drugoplasiranim Danijelom Černić (preko 3 minute), koja trči u životnoj formi, pa se očekivala ravnopravnija borba.

skopbarb

Dosadašnji državni prvaci u planinskom trčanju:

2004: Saša Belčić i Barbara Belušić (Sljeme)

2005: Ivica Škopac i Lidija Rajčić (Ivančica)

2006: Nedeljko Ravić i Suzana Alberini (Učka)

2007: Ivica Škopac i Barbara Belušić (Kamešnica)

2008: Ivica Škopac i Barbara Belušić (Kamešnica)

2009: Ivica Škopac i Barbara Belušić (Biokovo)

Dakle, na svim dosadašnjim prvenstvima smo imali relativno neadekvatne staze, ili preblage (Sljeme, Ivančica, Kamešnica), ili prestrme (Učka, Biokovo), no i sve ostale domaće planinske trke bi u nekom od elemenata odstupale (Japetić prekratak, Visočica predugačka, Korita preblaga itd).

Trka je poslužila i kao izborno natjecanje za sastav hrvatske reprezentacije za predstojeće prvenstvo Europe u planinskom trčanju (Telfes, Austrija, 12.07.). Atletski savez je u dogovoru s HUCIPT-om uveo ove godine novi izborni ključ, koji sasvim sigurno neće zadovoljiti potencijalne reprezentativce i korak je nazad u razvoju planinskog trčanja u Hrvatskoj. Tako da se odgovor na pitanje tko i kolko je trkača izborilo repku u ovom trenutnku nezna, a pitanje je i kad će biti objavljen i da li će se uopće putovati.

Juniorske prvenstvene trke potpuno prazne (dva juniora, jedna juniorka!), jer se kolediralo s juniorskim kupom Hrvatske na stazi u obližnjem Splitu, pa se zbog nedovoljnog broja natjecatelja državni juniorski prvaci nisu ni proglašavali (za informaciju tek podatak da su pobijedili Nikola Škvorc i Leona Vukmirović).

Organizatora treba pohvaliti jer je našao načina da izmogne sredstva za novčane nagrade za prvih 6 u muškoj i ženskoj konkurenciji, što je rijetkost u planinskim trkama. Prava šteta je što je Makarska relativno disclocirana pa su troškovi doputovanja sa sjevera, odakle gravitira najviše trkača, jako veliki, što je utjecalo na masovnost. Nije za zanemariti ni podatak da je za sedam dana Plitvički maraton (ekipno PH), koji je također uzeo svoj danak u ljudstvu, pa je na kraju učestvovalo samo 50 trkača. Kažem šteta, jer je ova trka, zajedno s Učkom, pravi hrvatski par ekselans planinskog trčanja. Naime, start s morske obale i cilj na 1400m iznad mora, s fantastičnim pogledom na priobalje nema nijedna alpska trka, a takvih se u svijetu može naći, kolko je meni poznato, još samo po norveškim planinskim trkama koje startaju u fjordovima Skandinavije.

Inače, u blizini Vošca je i vrh Sveti Jure (1762m), treći po veličini u Hrvatskoj. Dva viša od njega se nalaze u masivu Dinare (Sinjal 1831m i Kamešnica 1809), a iznad 1700m imamo još tri velebitska vrha (Vaganski 1757m, Sveto Brdo 1752m, Malovan 1709m). Međutim, na Svetom Juri se nalazi TV-odašiljač, visok 90 metara, što znači da je vrh odašiljača najviša točka Hrvatske. Za potrebe gradnje odašiljača 1965. godine, sagrađena je i cesta koja prolazi pored Vošca, pa je pristup najvišim vrhovima Biokova moguć i autima.

I na kraju objašnjenje naslova – „bilak” je u Zabiokovlju riječ za bijeli snijeg (kao da ima neki drugi), od čega je i planina dobila ime.

zensljem

Link na fotke:

http://picasaweb.google.com/tergatjanko/MakarskaBiokovo2009#

Rezultati!